UN TEMPO
24.06.2006., subota
|
poruku da je ivan spašen ponijeli su ribari u grad njegovim roditeljima, jer je mladom vlastelinu trebalo nekoliko dana da se oporavi prije no što opet krene na put. kroz to vrijeme mara ga je brižno njegovala, a on opet pretvarao se bolesnijim no što je uistinu bio i tako su puno vremena provodili zajedno. oboje mladi, oboje zgodni, što je bilo i za očekivati, zaljubiše se jedno u drugo. milo se gledajući, dodirujući se govorili su jedno drugom najnježnije riječi, iskazujući vječnu ljubav. mara je znala kako je ta ljubav beznadna. ona kći i sestra ribara, on vlastelin, nezamislivo. tuga bi joj prekrila lice, a onda kad on ne bi gledao suze bi kradom kapale ili bi samo prozirna koprena zamutila njihov sjaj. strepila je od dana kad će ih napustiti znajući da će to biti i kraj njihove ljubavi. on je pak bio uvjeren da se ništa neće ispriječiti između njih. roditelji su ga obožavali, sve bi mu omogućili, nije niti sumnjao da bi mu uskratili sreću koju je slučajno, gubeći život, pronašao u moru.  no bilo je posve drugačije. došao je dan rastanka. braća nisu na ništa sumnjala, jer je takva veza bila nezamisliva, a ljubavnici su je dobro sakrivali. ivanov otac, koji je došao po njega, primjereno se odužio za sve što su učinili za njegova jedinca. dugo je mara gledala brodić koji je nestajao udaljavajući se od obale. otrčala je na istočni rt i gledala ga dok nije zamaknuo i nestao. ivanov pogled pretraživao je šunj. vidio ju je da trči. na čas su mu je oči zaiskrile sjajem ljubavi i brzo se opet zatamnile. brodica je odmicala, a njezina silueta se smanjivala dok nije ubrzo potpuno nestala. u gradu je ocu priznao svoju ljubav i molio ga za dopuštenje da maru dovede u grad i oženi se njome. otac je odbio svaku pomisao na takav čin. uzaludne su bile ivanove molbe i preklinjanja, otac je ostao pri svome. uvidjevši da su uzaludna sva njegova nastojanja da privoli oca da mu da blagoslov, odlučio je ostaviti svjetovni život i povući se u samostan. najstroži od svih samostana biskupije bio je onaj na andriji i baš tamo je odlučio otići. da li zbog šunja koji se s andrije vidi ili nekog drugog razloga, tek osvanuo je jednog dana u benediktinskom samostanu. |