UN TEMPO
24.06.2006., subota
|
kako su redovnice i pored toga bile izdašne u dijeljenju vlakana, dubrovačka vlada iz bojazni da pelenica ne nestane (3 dubrovačka lakta dugačka, jedan lakat široka), oduzela relikviju opaticama 2. veljače 1380. godine i pohranila je u stolnoj crkvi sv. marije. na tom mjestu ostala je do 6. travnja 1667., kad je dubrovnik uništio potres i požar. u raščišćavanju ruševina pelenica se nije našla. bila je ukradena. lopov je bio tadašnji načelnik lumabardijera, talijan antun vanini. kanio je s njom pobjeći u italiju i umalo je uspio. podmitio je kapetana broda usidrenog u gružu. no uz sve pripreme i brodske manevre, brod se nije mogao odlijepiti od sidrišta. nitko nije mogao protumačiti razlog ni objasniti tu pojavu. zbog straha od božje kazne, ljubavnica vaninijeva svoju sumnju da bog ne dopušta odlazak pelenice iz dubrovnika i za to ne da brodu krenuti na put, ispričala je dominikancima gruške crkve. ovi su se obratili vijeću republike, a gradska straža je okupirala trgovački brod. vanini i zapovjednik broda su pobjegli, a pelenica je bila vraćena gradu. sad su je držali pod stražom u revelinu, tvrđavi koja nije bila srušena u potresu sve do zanje nedjelje srpnja 1667. odatle su je s drugim spašenim moćima prenijeli u dominikanski samostan. tamo su je dominikanci čuvali do 1721., kad je na blagdan sv. vlaha prenesena u novosagrađenu katedrali 'blažene djevice marije,' gdje se čuva kao sacer panniculus christi (br. LXXXVI.). |