UN TEMPO
22.06.2006., četvrtak
STRADUN, Luko Paljetak
|
STRADUN Ulica to nam nije, nego je to očenaš života svagdanjega, saloča naša, sala od Versaja, đe ide vazda se, đe se bala onako kako svira i kako sam ordenaš ačenaš tomu komu hoćeš, tu slavaoci ferali su, rečini sto culjaju se noću na uhu tijeh kuća što stoju kako mundus pictus i na šiloku slični su gnjilu voću, i srcu sto se pod noga tamo svima baca, i to je oni slatki i grki njezin fundus. Čuvaju dva zvonika tu ulicu ko koci, ma ulica to nije, nego je Stradun, Placa za rijet naški, đe se prohodi i štrapaca, i govori, i prdi ludijeh, to je mala škatula koju zorom otvara golub sivi; u kući krepava se, a na Stradunu živi, ima đe poć, i ko bi inkontrat ćeo koga, ne treba nego izić za vidjet svoga boga. Ulica od zrcala to je i niko lišo ne prođe koji hodi između tijeh faca, naprahan halom zvijezda, pun čerse i pun bjake što donosi je propuh premaljeća, sve surga na nju se iz ulica s bande, i sve ispurga; sam nijesi niđe tako, ko sto si usred maca toga od ljudi živih i mrtvih (tijeh je više, para se), najljepše je kad ponoć kako štraca obriše sve hi s dvije ili tri kapi kiše. Luko Paljetak manje poznate riječi: saloča - prostrana zatvorena dvorana s više vrata vazda - uvijek bala (balati) - pleše, plesati ordenaš (ordenati) - upravljaš, upravljati ačenaš (ačenati) - signaliziraš, signalizirati, ovdje znači namignuti feral - svjetiljka culjaju (culjati) - ljuljaju, ljuljati tijeh - tih, ovih mundus pictus (lat. fraza) - svjetska ljepota (moj prijevod smisla) šilok- vjetar (jugo) gnjilu - trulu koci - kolci, drveni stupovi rijet - reći prohodi - prolazi štrapaca - rad, zamor, umor prdi ludijeh - besmislice škatula - kutija krepava - ugiba inkontrat - sustest se zrcalo - ogledalo lišo - glatko faca - lice naprahan - napudran halom - prljavštinom čerse - kićen bjaka - puder, bjelilo surga - snese, ubaci bande - strane ispurga (ispurgati) - izbaci, izbaciti niđe - nigdje mac/a/- špil štraca - krpa, dronjak d. |