jedan od preživjelih fratara u velikoj katastrofi 1667. u kojoj je crkva izgorjela, vital andrijašević, ovako ju je opisao:
" Crkva sv. Franje, koja je bila iznutra gotovo sva obložena zlatom i vrlo dragocjenim predmetima i slikama, uništila je vatra. Za potrebu u koru služilo je sedam svezaka knjiga, tako krasnih da ih sličnih na svijetu još nije napravila majstorska ruka. Oltari, njih 21, ukrašeni slikama glasovitih umjetnika natjecali su se međusobno i hvastali: ja sam Tizianovo, ja Urbinatovo, ja Caravaggiovo i ostalih glasovitih umjetnika. Dva su oltara bila salivena od srebra, a veliki su oltar resila dva reda srebrenih kipova, kojih je ukupno bilo 26. Svaki je od njih bio preko tri palca (3x8 cm) i imao svoj posebni ukras. Priča se da je na ulicu tekla rijeka rastopljenog zlata i srebra".
u "opis slavnoga grada dubrovnika" *) filip de diversis, 1440., također spominje ovu crkvu:
"Crkva ima veliku sakristiju i divan veliki oltar sa slikom ili srebrenom palom velike vrijednosti. Oltaru se prilazi uz nekoliko kamenih stepenica, a veličanstveni kor dijeli u gornji i donji. Mnogi oltari i zvonik s potrebnim zvonima ukrašavaju ovaj hram. Pod prekriven nadgrobnim pločama."
postoji i opis kanonika iz milana petra casola, 1494., ali za ilustraciju izgleda i bogatstva prvobitne franjevačke crkve smatram prethodne opise posve dovoljnim.
*) Filip de Diversis, Zagreb, 'Dom i Svijet', 2004. (str. 52, 88, 148, 149)
|