UN TEMPO
21.06.2006., srijeda
|
veliki potres 1667. razorio je grad. ono što nije uradio potres, dovršila je vatra, koja je plamtjela danima obuhvaćajući i ono što je od 'velike trešnje' ostalo pošteđeno. iako ne spominjem ljudske žrtve, treba znati da je broj stanovnika grada bio prepolovljen. ovaj potres, zapravo, dijeli dubrovačku povijest na dva dijela: na onu prije i onu poslije potresa. (o razornim učincima trešnje i plamena, pisala sam kroz svjedočanstva očevidaca). poslije potresa dubrovnik se mijenja, ne odmah, ali postupno. otvara se. na određeni način zatvorena aristokratska republika, kojom su upravljali samo patriciji prima u svoje redove dio imućnijih građana, da bi preživjela i održala se (iako nikad nisu propuštali naglasiti kako je to 'novo plemstvo', tj. ljudi nižega ranga). ovaj detalj navodim samo da argumentiram i druge promjene koje su se u 'republici' događale uključujući i graditeljstvo. kao i veliki broj dubrovačkih palača (rijetki objekti su ostali pošteđeni, među kojima je, npr. crkva 'sv. spasa'- nalazi se pred današnjom franjevačkom crkvom odijeljena samo uskim prolazom kojim se ulazi u samostanski kompleks) i samostan 'male braće' je nastradao. ali ne od potresa, već od vatre. požar je iz susjednih kuća zahvatio crkvu i jedno samostansko krilo. u plamenu je nestalo sve: vrijedne slike koje su se nalazile u crkvi (tizian, urbinat, caravaggio ...), oba kora, pozlaćene grede, srebreni kipovi, oltarne pale. izgorio je i 21 oltar sa svim ukrasima. potom se požar iz crkve proširio i na samostansko krilo, na knjižnicu i arhiv. ništa nije ostalo osim fragmenata prijašnjeg sjaja i zgarišta, vatra je sve progutala. |