UN TEMPO
21.06.2006., srijeda
|
jedna odluka pape benedikta XIV., umalo joj nije oduzela javnost ovoj ljekarni. spomenuti papa zabranio je javno djelovanje samostanskim ljekarnama, 1741. tu je odluku povukao tek 1794. papa pio VI., cijeneći da zbog starosti i tradicije ne bi bilo uputno prekidati njezin javni rad.  drugi problem nastao je nakon pada republike, u doba austrijske okupacije odredbom da se ljekarništvom mogu baviti osobe koje su završile studij na jednoj od carskih učilišta. austrija je zanemarila vjekovnu tradiciju i znanje franjevaca i postavljajući ove uvjete željela joj je onemogućiti rad. dugo je trajalo natezanje s vlašću, prijetnja zatvaranja, zapravo sve do 1828. kad je kako stoji u franjevačkoj kronici: "To pitanje riješio je u korist samostana sam car Franjo I. podijelivši samostanu 1828. g. posebnu povlasticu na temelju koje samostan i dalje ostaje vlasnikom svoje ljekarne uz obavezno obdržavanje važećih zdravstvenih propisa. Ostalo je i dalje otvoreno pitanje akademski osoposobljenog ljekarnika. Ono je riješeno tako što je vlast odobrila da mladi dubrovački ljekarnik Antun Drobac, koji se tek bio vratio s nauka iz Padove i otvorio svoju ljekarnu, vrši nadzor nad radom samostanskog ljekarnika. To je bilo privremeno rješenje, tj. dok tu službu nije preuzeo fra Ivan Kuzmić, prvi diplomirani fratar-ljekarnik". |