UN TEMPO
18.06.2006., nedjelja
|
tko su članovi masonskih loža masoni su isključivo muško društvo ‘osnovano na najčišćim načelima pobožnosti i vrlina’. njihova udruženja su i danas zabranjena u nekim zemljama svijeta, iako su oni najveće međunarodno tajno društvo na svijetu. ovdje samo napominjem, a detaljnije ću to opisati na slučaju dubrovnik, masoni su poznati je po svom čudnovatom pristupnom obredu, tajnim znakovima i rukovanju, po kojem se članovi međusobno prepoznaju. svoja načela tumače u smislu krilatice: 'bratsku ljubav, pomoć, i istina’, tako da im teoretski članom može postati svaki vjernik u boga, kršćanin, židov, musliman , hindus ili budist. dakle u masoneriju iliti slobodnozidarstvo može biti primljen svaki muškarac koji prihvaća ideale bratstva, te vjeruje u besmrtnost ljudske duše. (apsurd, u besmrtnost duše vjeruje i katoličanstvo, a spada najveće protivnike masonerije). za ulazak je potrebna preporuka druge masonske braće, koju onda prati složeni ceremonijal prepun simbolike kojom se obilježava ulazak u najniži rang bratstva. sve se to odigrava u ložama ili njihovim tajnim okupljalištima. najstariju hrvatsku ložu osnovao je grof ivan drašković u glini 1759., a u zagrebu je organizacija začeta tek 1773. dalmatinski gradovi pod napoleonom, pa tako i dubrovnik osnivaju udruženja u vrijeme njegove okupacije, dakle početkom 19. stoljeća. lože će slobodno djelovati i za vrijeme i za vrijeme austrougarske i jugoslavenske vlasti. središnja loža nakon 1918., bila je velika loža jugoslavije u beogradu. zabrana je nastupila tek 1940., a time je obilježen i službeni prekid rada loža. za vrijeme ndh išlo se je dotle da su poznate masonske face završavale u tamnicama. do 1990. nema značajnijeg pokreta revitalizacije masonstva na prostorima bivše države. te godine je beogradski autor knjiga o masonstvu zoran nenezić organizirao osnivačku skupštinu. iz hrvatske su joj nazočili uz druge uglednike silvije degen i asim kurjak. o osnivanju hrvatske masonske lože evo teksta iz pera dubravka grakalića ('vjesnik'): »U siječnju 1992. u Beču se osniva deputacijska loža »Ilirija«, iz koje će se regrutirati osnivači novih masonskih organizacija u Sloveniji i Hrvatskoj. Ministarstvo uprave je u rujnu 1994. registriralo prvu masonsku ložu u Republici Hrvatskoj – Veliku ložu starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske. Među osnivačima ima i poznatih imena – od bivšeg ministra Nenada Porgesa i kazališnog redatelja Zlatka Boureka, do tadašnjeg velikog meštra Branimira Horvata. Prošlih se desetak godina slobodno zidarstvo u Hrvatskoj prilično razvilo, te je doživjelo svoju međunarodnu afirmaciju. U zemlji postoje tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila – koje su u Zagrebu, te vjenčići u Osijeku i Rijeci. U Veliku ložu Hrvatske »svjetlo je uneseno«, kako se to kaže u masonskom ritualu, u studenome 1997. »Majka« svih loža, Velika loža Engleske, priznala je Veliku ložu Hrvatske potkraj 1999., a prema masonskim podacima, hrvatsku je glavnu ložu do kraja 1999. priznalo tridesetak glavnih svjetskih loža. Osim tih loža, od 2003. hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku, koji nikada prije nije postojao u našoj zemlji. Slobodni zidari više, očito, nisu nepoznanica ni našoj javnosti. Ipak, što se točno zbiva iza čvrsto zatvorenih vrata masonskih loža, te tko se sve tamo skriva, možemo samo nagađati. , temeljni motiv angažiranosti najvećeg dijela masona (uostalom kao i u pripadnika drugih struktura) karijerizam, a samo u rijetkih pojedinaca i okultizam.« |