UN TEMPO
18.06.2006., nedjelja
|
kako je ovaj iskaz uzet 1957., a loža kojom je u činu 'majstora' rukovodio novak bukvić prestala je s radom 1941., jasno da je iz sjećanja ispitanika, što protokom vremena, što iz drugih razloga nestalo mnogo detalja. ipak je uz imena onih koja je još pamtio i te 1957. godine, a imali su status 'meštra' i koje izrijekom navodi, meni je zanimljivija sama simbolika: pripravnik je nosio bijelu kecelju; članovi su nosili smeđu (on je naziva 'kafe boje') kecelju, a prema broju zvjezdica (od 1-3) vidljiv je i njihov status unutar iste. prepoznati masona u stranom gradu nije bio problem. taj se morao služiti istim znakovljem koje je bio opći znak prepoznavanja: 1. znak ispruženim dlanom ispod vrata, i pokret sječiva na kojeg je trebalo odgovoriti na isti način; 2. rukovanje uz pritisak nadlanice palcem, gdje broj pritisaka označava čin u loži. iskaz se završava navođenjem jednog detalja. ustaška policija je rastjerala ložu i podvrgla ispitivanju neke članove, među kojima spominjem dubrovačkog skladatelja ludomira mihaela rogowskoga, rođenog poljaka i masona, čiji je grob na dubrovačkom groblju boninovo. uz neke druge i ovaj je dubrovački poljak bio saslušavan od ustaša. sam je priznao svoje masonstvo, ali nije odao svoju masonsku braću. masoni su se suprotstavljali svim oblicima religije, čak i onima koji ih se izravno nisu ticali. tako je mićo pobacao sve religiozne teme iz učiteljske škole (ne govori kad je to uradio, jer su i komunisti djelovali na isti način), a navodno je pokušao ukloniti i jedan križ na 'dančama', ali bez uspjeha. u završnici njegove priče stoji kako su masoni voljeli postojeći jugoslavenski režim pri čemu se isticalo jugoslavenstvo, a ne nacionalnost. to bi bilo sve. materijal udbe je, kako sam prije spomenula, prenio ivan mužić u knjizi: 'Masoni u Hrvatskoj 1918-1967: dokumenti iz tajnih arhiva udb-e' u izdanju orbisa, split, 1993. ostala literatura: najviše podataka daje josip bersa i to na nekoliko mjesta u "Dubrovačke slike i prilike ..." ali opširnije na str. 62-70 vinicije lupis: "dubrovnik i poljska", zagreb, veleposlanstvo republike poljske, 2005. (str. 69-72). moram ovdje napomenuti da sam uzela od njega samo djelomične informacije o braći zanovićima na koje sam dala link. vinicije (vjerojatno iz nekih drugih razloga) nit ne spominje rogowskoga kao masona, a trebao ga je spomenuti, jer ga se u dijelu knjige dotiče. (knjiga se ne može kupiti. ja sam ju dobila iz zgba). međutim, prije možda godinu dana sam nešto istraživala o zanovićima, tako da o njihovoj ulozi u masoneriji grada imam prikupljenu bazu podataka iz različitih izvora. ona mi za ovakav tip teme nije trebala. najviše mi je podataka (al' i ja njemu) o njima dao diskutant anatema. ove dokumente o udbi i službi državne bezbednosti dobila sam u knjižnici iz navedene literature ivana mužića (a napisala sam i stranice, da sad ponovno ne kopam). o masoneriji u jugi ima velika studija nenezića, ali su podaci jako intonirani nacionalistički, ali za info, knjiga je: zoran d. nenezić, masoni u jugoslaviji 1764–1999. beogradsko izdanje (ima je narodna knjižnica). o sastajalištima masona imaš i u margaritonija (legende) i u boba novaka (slobodan prosperov novak: dubrovnik ponovljen), ali i u berse, pa i u mužića. o poznatim masonima, među njima i o titu našla sam na više mjesta na netu, a isto tako i o simbolima i njihovom značenju. nisam išla u detalje, premda je sve jako zanimljivo. link o iluminatima, opakom ogranku masona, ostavila sam na politici, gdje je tema masoni. vrijedi pročitati (index.hr). |