UN TEMPO
17.06.2006., subota
DUBROVNIK I SRBIJA : aspiracije i halucinacije
|
»Ne daj Grade da ti vide suze i uz mire ne daj da ti puze. Čuvaj blago našeg starog puka, Sv. Vlaha nek te čuva ruka.« (jakša fiamengo, 1991.) iako mislim da ovo što pišem (ove teme) ne čita ni šira ni uža forumska populacija, jer nije aktualno i na kraju krajeva nije ni tako važno za ' forumsko društvo', mene uvijek rasplače ili nasmije poneka glupost koju pročitam tu na našim stranicama ili na nju naiđem kad se bacam u potragu bespućima interneta, kad je riječ o dubrovniku. osim ovdašnjih glasnogovornika, koji su bili povodom da sam objasnila podrijetlo boškovića, najviše me 'oduševljava' "projekt rastko". dakle ne mogu ukucati ni jednu dubrovačku riječ, toponim ili osobno ime, a da ne naletim na specifičnu srpsku verziju s impozantnim i dojmljivim referentnim izvorima. da ne znam ništa do te pisanije, bila bi stvarno uvjerena u točnost tih navoda koliko radi uvjerljivosti iskaza, toliko i radi iscrpnosti bavljenja temama iz dubrovačke prošlosti, a najviše pozivom na zvučne izvore, koji su (razumije se) nedostupni. o srpskom dubrovniku, svojatanju, autonomiji, oblasti ni tamo – ni amo, srpskim piscima, srpskim prezimenima, srpskoj povijesti, previše je toga napisano (nadrljano) da bi se sad uhvatila pozivom na nešto konkretno što me je posebno iritiralo, jer rijetko što nije. ali kad pođem od ovog svježeg, a već povijesnog ratnog razdoblja i čitam nakaradno iskrivljivanje onoga što sam i sama doživjela, posve razumijem kako se daljnja povijest dade lako izobličiti do neprepoznatljivosti. ne kanim pisati ništa vezano za to razdoblje, jer o tome prigodno pišem na drugim topicima, ali baš me je jedna takva tema navela na ovaj tekst, zapravo riječi muzikologa dr miha demovića: "Dubrovnik je bio otvoreni grad svakom čovjeku (…), u posljednje vrijeme ponajviše ljudima iz Srbije i Crne Gore. Njima su Dubrovčani pridavali počasni dubrovački epitet 'Gospar Jovo', 'Gospar Stevo', … ni ne sluteći da to nisu gospari nego (…)". da 'gospar jovo', smijem se kad ovo pišem, jer je zaboravio je napisat i 'gospar aco', a taj je, 'za nefalit', uz 'gospara' još poželio biti i knjaz u n(j)ekoj samostalnoj ni tamo, ni amo 'dubrovačkoj republici'. pa kad mi još tko kaže kako nisu inspirativni. |