UN TEMPO
15.06.2006., četvrtak
|
jedan uredba s kraja 15. stoljeća propisala je i izgradnju duboke jame, ukopane u hridini uz more, koja bi mogla primiti sve one koji umru na dančama. dubrovčani su već bili 'opečeni' posljedicama crne smrti. ona je 1348., pokosila 110 članova velikog vijeća i odnjela 7000 gradskih duša. nakon te epidemije, kuga se je ponovila: 1357, 1366, 1371, 1374 i 1391. godine. zakon je bio zakon, a strah od smrti ga je iznjedrio i tražio da se provodi i strogo poštuje. eventualni prekršitelji bili su najstrože kažnjavani. dubina jame jama je propisana kako se smrad tjelesa koja trunu ne bi osjetio i u zidinama. pa ipak, nekad je i povratak u život bio omogućen. bolesnici koji bi preživjeli prvih dvadeset dana u kontumcu imali su za to šansu. sljedeća njihova postaja, nakon izlaska iz lazareta bilo je zemljište današnjeg gradca. tu bi bili pregledani od liječnika i odijeljeni sumnjivi od onih manje sumnjivih. ovim potonjim, bilo bi dopušteno priječi u 'kolorinu' u jednu kuću koja je služila u te svrhe. nakon ostajanja mjesec dana u tim novim uvjetima i konačnog ozdravljenja tu ispred grada, smjeli su, iako obilježeni, vratiti se svojoj kući. |