danas park nije više tako ubav kao u doba kad su o njemu pisali trnski i tadija, kad su minimalne intervencije u službi scenografije igara, obavljali unajmljeni baštovani, kad je još grad (uz darovatelje, dobrotvore) imao 'uši i oči' i popravljao štete koje mu je učinio drugi svjetski rat.
ono što nas sad dočeka je djelomično opustošena i ostarjela vegetacija, ruinirani ogradni zidovi, pomalo urušene stazice, koje tek podsjećaju na prvobitnu ljepotu, al' i nepostojeću sustavnu brigu spram ovog najljepšeg prirodnog ambijenta ispred zidina i istaknutog mjesta u svekolikom gradskom pejzažu.
|