UN TEMPO
15.06.2006., četvrtak
|
svakako, jedna od prepreka za korištenje donacije bili su i opsežni konzervatorski zahvati, kao temeljna pretpostavka da se u projekt uđe 'otvorenih očiju', a ne naslijepo, kako je to po svoj prilici bilo one 1894. kad se je počelo s njegovim uređivanjem. ne samo što takvi radovi traju, oni su i opsežni radi starijih povijesnih slojeva za koje se (u literaturi) tvrdi da su postojali na tom prostoru. tvrdi se da su im tragovi još vidljivi, makar nekima od njih, a da se za druge logično može pretpostaviti da su tu bili, primjerice crkva sv. marije na pilama ("eccelesia sancte Marie de pillis") iz 14. stoljeća. traže se i ostaci 12 kapelica 'križnog puta', za koje lukša beritić ('Ubikacija nestalih građevinskih spomenika Dubrovnika' u: 'Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji', 12, Split, 1960), također tvrdi da su porušeni u francuskoj okupaciji; zatim istražni radovi i rekonstrukcija na dijelu zida starog lazareta iz 1465., koji je i sad uklopljen u onaj postojeći jugoistočni ogradni. veliki broj ostataka kamenog mobilijara nepotpuno je definiranog podrijetla (same pretpostavke). Tu je nužna i elaboracija oštećenja vrta i kamena u vrijeme granatiranja dubrovnika, a da se ne spominje rekonstrukcija uništenog vegetacijskog fonda. uglavnom, projektom se tražila zaštita identiteta i dostojanstva parka, ali uz zaštitu svega onoga što je sačuvano iz starijih povijesnih razdoblja. za tako nešto treba vremena, novaca i stručnjaka. ni danas još nismo došli do približne razine.  pogled na pučinu (i karaku) kroz alepski bor parka gradac snimak: thea (t.p.), 2006. |