UN TEMPO
13.06.2006., utorak
|
željeznu disciplinu na brodu na kojemu su plovili i hrvatski pomorci, oštrim je mjerama držao poručnik zenković. u večernjim satima tog 4. svibnja sve je naoko izgledalo normalno. mornari su već bili odahnuli u gružu, jer im je mirnoća ovoga grada ulijevala nekakvu nadu da će ih ratni sukob moguće i mimoići. samo je baš to veće vječiti izgrednik franjo stumf (nije štrumf) bio, kao i više puta do tad, privezan za brodski jarbol. baš je taj dan pretukao nekog mornara, da je jadnik završio u gradskoj bolnici. kako nije bilo nepovoljnih vijesti, a dvije značajne izvidnice s fort imperiala na srđu i fort royala na lokrumu nisu dojavljivale nikakve sumnjive pokrete po akvatoriju niti blizinu neprijateljskog brodovlja, zapovjednik briga i nekoliko viših časnika, opušteno je sjedilo pred (u ono vrijeme najpoznatijom gradskom kavanom) birimišom (današnja 'dubravka') na brsaljama, na pilama. baš kad su se spremali vratiti na brod, jer se je zanoćilo, odjeknula je dubrovnikom tako snažna eksplozija. suvremenici toga događaja ostavili su zapis iz kojega se doznaje kako je izgledalo da se događa smak svijeta. uz prvu snažnu eksploziju uslijedile su druge, a grad je obasjala svijetlost kao da je podne, samo blještavija i crvenija. piše, kako su se čuli povici: "francuzi napadaju". sa stražarskih punktova na srđu jasno se je vidjela cijela katastrofa. ukotvljeni triton je učas zaplamsao nakon snažne eksplozije ili istodobno. lijepo su mogli vidjeti ljudska tijela što ih je snaga eksplozije bacala uvis, pa u more, isto kao i dijelove broda, pa i teške topove. sve skupa nije trajalo više od desetak minuta, a na mjestu nesreće virio je tek vrh glavnog jarbola, jer je triton potonuo polomljen u komade. |