UN TEMPO
13.06.2006., utorak
|
zlatarski zanat mogao je cvjetati iz razloga što je dubrovnik bio trgovački grad; što se sirovina za izradu nakita relativno jeftino nabavljala po rudnicima bosne i srbije, a i trgovina s istokom je omogućavala jeftiniju nabavu potrebnog materijala; što je potražnja zlatnog nakita toliko narasla, da je senat u dva navrata morao reagirati odredbama i upozorenjima. renesansna tradicija ukrašavanja nakitom i kićenja odjeće, zadržala se je i dalje u dubrovniku 17. i 18. stoljeća. raskoš i luksuzu tih ukrasa, jednako na muškarcima i ženama, bila takva, da je senat ograničio (propisao) izgled nakita. ono što nisu mogli prodati u samoj državi, izvozilo se izvan granica, tako da u tim stoljećima imamo čitave obitelji koje se bave zlatarskim obrtom. jedan važan podatak o raširenosti obrta u gradu je i današnja ulica koja se zove 'zlatarska', a nalazi se tik uz zapadni zid sponze. u vrijeme kad se je gradila sponza (ili divona), jedan dio zlatarnica bio je srušen upravo zbog proširenja sponze. o tome sam na drugom mjestu napisala: "za vrijeme zidanja novogradnje, stare zgrade koje su to očito bile, postepeno su se rušile. No rušile su se i druge zgrade koje su sad unutar gabarita 'sponze'. to se prvenstveno odnosi na ondašnju i današnju 'zlatarsku' ulicu. ulica graniči sa 'sponzom prema zapadu. naime, tu su se nalazili brojni dućani zlatarskog obrta, s kojima je republika sklapala posebne ugovore o najmu. prema vremenu raskidanja tih ugovora, što se vidi u 'katastarskoj knjizi' (koja se vodila od 1417. godine), postupno su se od 1519. do 1521. prestala spominjati imena sedam dućana na istočnoj strani 'zlatarske ulice'. to je sad zapadni dio 'sponze'. ovaj podatak, iskopan' je tek naknadno i smatram ga ozbiljnim potpornjem fiskovićevoj teoriji o gradnji cjeline objekta tih godina". (dube, 5.5.2004 23:49 ) |