UN TEMPO
13.06.2006., utorak
|
ali da se vratim zlatarima i zlatarskoj ulici. spomenula sam gdje se sve može vidjeti originalni zlatarski rad dubrovačkih majstora. zanimljiv je taj zavjetni nakit, jer gotovo svaki izloženi komad, a to su, vjerujte mi na riječ, sami 'kapitalci', ima opet svoju priču. priču, poput one sa zavjetnom 'karakom'. uglavnom je riječ o bogatim darovima koji su naručivani i poklanjani nakon sretnog povratka s dugih i opasnih putovanja. vrijednost poklona ovisila je o težini situacije i danku tereta s tih višemjesečnih, pa i višegodišnjih izbivanja iz grada. e sad, josip bersa u knjizi 'dubrovačke slike i prilike' (1800-1880), opisuje kako su se dubrovčani i dubrovkinje odijevale, kako se odijevao bogati, a kako prosti puk, pa to neću opisivati iako je uglavnom smiješno (a i potrajalo je tako što zbog tradicije, što za inat do iza pada republike, a i nakon toga), međutim on spominje (kad opisuje 'obleku' vladike) i ovo: "... kosa im iskićena bijelim isplavljenim perjem, kojim su spletene svilene šarene vrpce, češljem, biserom, koraljem i štočim drugim". o muškom nakitu ništa ne govori, osim što spominje ukrašene sablje. također spominje narodne nošnje i to po mjestima, jer svako mjesto u republici imalo je svoju specifičnost kako u odijevanju, boji, tako i u nakitu. ali bersa govori o 19. stoljeću, vremenu kad su stege počele popuštati i kad je zajedno s francuzima prodrlo više slobode, ali i novi običaji. drukčije je to bilo nekad, kad je 'sveti vlaho hodio stradunom'. |