UN TEMPO
13.06.2006., utorak
 tako je miho pracat jedne godine pošao sa svojim dundom (stric) na dugo putovanje trokatarkom 'svetom katarinom' po nesigurnoj morskoj ruti, često presijecanom gusarima, nevremenima, ratovima. ukrcao se (plovio je) kao 'mali' (djetić, osoba za poslove najnižeg ranga, sve poslove) na brodu. tijekom te i idućih plovidbi, kad bi brod na plovidbi od istoka prema zapadu bio nakrcan raznom pa i skupocjenom robom, posebno se istaknuo istančanim ukusom za lijepo, načinom trgovine i pogodbe. najposlije je i promoviran u brodskoga pisara. u godinama koje su slijedile, što radi ratova, što radi sušnih i nesklonih godišta (godina) kapetan đivo pracat se je orijentirao na trgovinu žitom. već u godinama, jer pomorski život je težak, a stara uzrečica o pomorskom životu još iz davnih dana govori , 'da je to kruh sa sedam kora', povjerio je mladome nećaku upravljanje svojim brodom, a sam se povukao u zasluženi mir. |