UN TEMPO
13.06.2006., utorak
baš tad ga odlučiše, otac i stric, oženiti. izabraše mu ženu, gotovo dijete, krhku lopujku koju nije ni poznao, a nekmoli volio. ono što je osjećao prema njoj bijaše sažaljenje, jer joj je, u spomenutoj tragediji, more odnijelo oca. ovo vjenčanje nije promijenilo ni njega ni njegov način života, tako je ostavivši mladu ženu ponovno krenuo na daleki put od grčke do livorna i natrag. kad je pramac njegovog broda sljedeći put taknuo lopudsku rivu, dočekala ga je vijest o smrti mlade mu žene koja je podlegla nekoj zaraznoj bolesti. jedino što je mogao učiniti bilo je posjetiti njezin grob na 'gospi od šunja' i ugledati već davno osušeno cvijeće.  nastavio je ploviti na 'sv. katarini', naručio je novu trokatarku u gruškom škveru (brodogradilištu) i nazvao je 'gospa od šunja'. ponovno se oženio izabranicom svoga srca vicom sa šipana, koju je upoznao za jedne posjete šipanskim rođacima. doživio je nekoliko pomorskih udesa u kojima je za dlaku izbjegao najgoru sudbinu. ali uvijek je ostajao na nogama. najviša mu je sreća, uz more i plovidbu, bila njegova žena kao i činjenica što je mogao, radi bogatstva koje se godinama gomilalo, otkupljivati robove, osobito dubrovčane i lopuđane i darivati im slobodu. baš to ga je najviše gonilo u sjevernoafričke luke i gradove gdje je cvjetala ovakva trgovina. |