UN TEMPO
13.06.2006., utorak
|
uspomena na miha pracata, pomorca i dobrotvora ostala bi tek zabilježena na rubu oltara 'gospe od šunja', jer je vrijeme, kroz trideset godina od njegove smrti, učinilo svoje, da se nije zbio jedan čudan događaj u predvorju 'kneževa dvora' u dubrovniku. dok su se vijećnici skupljali za sjednicu senata, među njih je banula jedna osoba plemenita roda, što odavaše i njegova kićena odora i njegov govor. jedva su ga prepoznali, toliko se bio izmijenio i ostario, jer ga još davno oteše saraceni i okovaše okovima ropstva. » Gdje je trajni spomen na Pracata – poviče neznanac glasom promuklim od srdžbe i bijesa. Vi što sebe nazivate plemenitima, kakav ste spomenik postavili čovjeku koji istina, ne bijaše plemenite krvi, ali su ga djela njegova učinila plemenitijim od sviju vas. I tjeme bi vam moralo zacrvenjeti od stida što zaboraviste na dobročinstva Pracatova, da ih niste sakrili dugim bijelim vlasuljama.« (s.s.)  |