UN TEMPO
12.06.2006., ponedjeljak
|
6. svibnja (1578.) Proljeće me razdražuje, možda zato što mi je ime Flora. Osjećam rast nekog unutrašnjeg cvijeća koje, kad postane vidljivo, postane neprepoznatljivo, a na to i računa. Počinje doba raspoznavanja. To je izvor ovog unutrašnjeg uzbuđenja i baš zato nastojim ga doživljavati izvana, smjestiti ga u druge, da bih se od njih (tih mojih uzbuđenja) nekako mogla braniti. Dunque sbenda gli occhi, rekao bi mi dragi Glušac (Sabo Bobaljević, op. L.P.). Ja ih naprotiv svezujem ovim snom koji k meni dolazi kao pošten lupež. 13. kolovoza (1582.) Danas je Bartolomeo konzulsku službu prepustio Rafaelu Naldiniju, trgovcu iz Firence. Tako je sam htio. Sada mogu biti samo trgovac, rekao je s olakšanjem i zagrlio me. Moje je tijelo bilo sa mnom, ali ja nisam bila s tijelom. /preuzeto iz časopisa Dubrovnik br. 4/2002., gdje se donosi dio cviietina dnevnika pisanoga u vremenu od 17. siječnja 1576. do 13. kolovoza 1582. u prijevodu i obradi akademika luka paljetka/  |