UN TEMPO
12.06.2006., ponedjeljak
|
najopjevanija je žena hrvatske renesanse. njezina pojava u dubrovniku 16. stoljeća postala je legendom. ništa od njenih pjesama nije sačuvano, ne zna se je li uopće pisala, bilo na talijanskom ili na hrvatskom jeziku, ali je njenu ljepotu i manire opjevalo desetak dubrovačkih i talijanskih pjesnika. kada je, već udana, stigla u dubrovnik, osim ljepotom, pažnju dubrovčana privukla je svojim duhom i emancipiranim ponašanjem, što nije prošlo bez ogovaranja i afera uskogrudne sredine. možda upravo zbog toga, napustila je dubrovnik i u anconi doživjela duboku starost. u tih desetak godina boravka u dubrovniku, postala je predmet obožavanja u krugu pjesnika okupljenih u "akademiji složnih" (Accademia degli Concordi). muž se je nastavio baviti trgovinom, otvorio je i tkaonicu platna. često je i dugo odsustvovao putujući zaleđem čak do carigrada karavanskim putovima. prepuštena sama sebi u svojoj staroj, ali relativno nepoznatoj sredini; u uvjerenju da nije grijeh biti često i dugo u društvu muškaraca; u salonima dubrovačkog plemstva, ponašala se jednako kao i u svom domu u firenci. međutim, postala je takvim načinom istaknutom metom plemića ili pjesnika, koji su je opjevali i njoj pjevali, uveličavali njezinu ljepotu, mudrost i vrline. spominjem: dinka ranjinu, miha monaldija, antuna kabogu, miha bonu, nika gučetića, a čini se da je najviše bila muzom pjesnika dominika zlatarića (koji joj je ostao odan sve do smrti). |