UN TEMPO
09.06.2006., petak
|
istine - legende (1): s.p.novak (prepričano): rikard I.. je poginuo 1192. u jednom dinastičkom sukobu. odmah nakon preuzimanja prijestolja sudjlovao je u 3. križarskom ratu s francuskim kraljem filipom 2. i njemačkim carem friedrichom barbarossa. na povratku iz svete zemlje nije zapeo samo u dubrovniku, već je bio zarobljenik austrijskog vojvode leopolda i pušten uz otkupninu od 100.000 maraka. u srednjevjekovnom dubrovniku, prema kroničarima, našla je utočište i bugarska carica ana, tetka cara dušana srpskog. njezin sin sisman bio je pokopan u benediktinskom samostanu na lokrumu. lokrumsko prokletstvo legenda o lokrumslom prokletstvu, strašna priča, počiva na odluci francuza da zatvore lokrumski samostan uz protjerivanje benediktinaca. za izvršenje odluke imenovana su dubrovački patriciji gozze, pozze i sorgo (gučetić, pucić i sorgojević). prema legendi, benediktinci su na sve načine pokušali onemogučiti izvršenje, osporiti odluku temeljem višestoljetne nazočnosti na otoku, ali bez uspjeha. posljednje noći na otoku, napustili su crkvu svete marije nakon službe božije. obučeni u redovničke habite s kapuljačama na glavi, pogrebnim korakom u koloni po jedan, tri puta su obišli otok upaljenim voštanicama, koje su, u znak prokletstva, okrenuli naopako. dok je trajala ta ohodnja, a trajala je prema legendi cijelu noć, vosak je kapao putem, a oni su gromoglasno izgovarali prokletstvo: nek je proklet svaki koji pribavi lokrum za svoje osobno uživanje mrtvi umorni napustili su ga u zoru ne osvrnuvši se niti ikad više nisu na njega stupili nogom. benediktinsko prokletstvo se je na lokrumu, prema legendi vrlo brzo počelo ostvarivati: jedan od trojice patricija bacio se kroz prozor, drugi se je utopio u moru prema lokrumu, dok je trećeg ubio vlastiti sluga. |