UN TEMPO
08.06.2006., četvrtak
|
iz njegovog istraživanja proizlazi, kako je najstrašnije kazne, spaljivanjem živog počinitelja na lomači i na javnom mjestu, primjenjivala venecija. zabrinuti za porast homoseksualizma mlečani su donesene zakone provodili promptno i efikasno. tek sredinom 15. stoljeća takav 'barbarski' zakon je ublažen, pa su krivcu najprije odrubili glavu, a potom tijelo javno spalili. firenca je, u svojim zakonima imala nešto kao prethodne opomene sodomitima, koje su za četiri prva prijestupa (kad je homoseksualac zatečen u bludu ili mu se je to moglo dokazati), novčano kažnjavali. tako je za prvi put kazna bila 50, za drugi 100, a za treći 200 zlatnih florina. uz novčanu, treća kazna je uključivala izbacivanje s javnih poslova u trajanju od dvije godine. četvrta je kazna bila 500 zlatnika i potpuno gubljenje posla. za peti ponovljeni zločin nije bilo milosti. presuda je bila smrtna kazna. ovako stoji u zakonu: «trebao je biti vođen kroz obične javne trgove do mjesta pravde i tu biti spaljen tako da umre i da mu se duša odvoji od tijela.» |