UN TEMPO
08.06.2006., četvrtak
kneginja tarakanova i dubrovnik
|
riječ je o razdoblju iz druge polovice 18. i početka 19. stoljeća u kojem je vremenu dubrovnik, stjecajem okolnosti postao mjestom urote protiv carske rusije. iako republika u tome nije imala nikakvu aktivnu ulogu, ipak je ono što se je 1774. godine događalo u 'skočibuhi' moglo (a možda i jest posredno) posve drugačije izgledalo. 'skočibuha' je u to vrijeme imala službeni naziv 'palača bundić' (po vlasnicima iz tog razdoblja: bunda/bonda). kao i kroz daleku dubrovačku povijest, republika je bila utočište mnogim znamenitim i poznatim ličnostima od krunjenih glava do izbjeglica. u dubrovnik se je 1772. godine doselio poljski emigrant, litvanski knez ili palatin radziwill (poznat kao 'panie kochanku') sa svojom pratnjom. prijateljevao je s francuskim konzulom u dubrovniku, reneom bruerom desrivauxom, ali i drugim francuskim plemićima koji su tu povremeno živjeli. naime, rene bruer desrivaux držao je ovaj ljetnikovac u najmu. to izolirano mjesto bilo je okupljalište poljaka i francuza na čelu s radziwillom, mjestom na kojemu se u prvo vrijeme kovala samo urota o uklanjanju s poljskog prijestolja stanislava augusta poniatowskog. jednoga dana, 1774. u dubrovniku je osvanula lijepa neznanka, mlada žena, prijateljica radziwillova, koja se predstavljala kao jelisaveta tarakanova, kneginja volodimirska ,(vladimirska) i azovska, unuka ruskog cara petra I. velikog i kćerka jelisavete II. petrovne, sveruske imperatorice. bilo je to sedam godina nakon što se u bokeljskom području također pojavio čudnovati čovjek stjepan mali, (šćepan mali) navodno ruski car 'petar III.' ta koincidencija i pojava ruskih aspiranata na prijestolje u dubrovniku i oko njega, bila je vrlo sumnjiva dubrovačkoj vlasti. na nagovor radziwilla, navodnu rusku princezu primio je, kao gošću, rene bruer desrivaux u svoj dom u 'skočibuhi'. iako je 'republika' naizgled s neodobravanjem gledala na njezin dolazak, zbog zategnutih odnosa s tadašnjom ruskom caricom katarinom II. i njezinim admiralom grofom orlovim, nije zabranila njezin ostanak u konzulovoj palači. senat joj nije priznao titulu, ali je s pritajenom radošću (zluradošću) pratio daljnji tijek ovih događanja. urota koja je najprije bila usmjerena prema poljskoj, dolaskom ove žene proširila se i na urotu protiv rusije. |