UN TEMPO
08.06.2006., četvrtak
|
NEZNANKA nadovezuje krsteći se svečano: "Vo imja Oca i Sina i Svetoga Duha - ja, Jelisaveta Vladimirova, kneginja Tarakanova i gospogja od Azowa, kći Jelisavete Petrovne, Carice Autokratorke Svih Rusa, vjerujem u vjeru svoju i Vašu. - Amin!" Prekrsti se hoš jedanput, pak poljubi Radziwila u čelo. dok je ON sagnuo koljeno ispred nje. JA ustajući, a pijući je očima: Da li i do groba? NEZNANKA nepomična; skoro posprdno okom u oko: - i preko - ako ti još i to fali! ... Pak naglo, tik do uha mu, a glas joj je podmukao i sve to strastveniji: Zar ti misliš da bi se ja Neznanka - Samozvanka - jedna sama, smrznuta ptica selica, borila sa cijelim Carstvom Orlova, samo zato, da zasjednem na usijano prestolje Ivana Groznoga i sinoubojice Petra Aleksejeviča, a da ne bi i u meni tekla njihova ognjena krv? - Ne vidiš li da i ja nosim na licu i u puti svojoj svetogrgje Antikrstova biljega? Ali - ne boj se malodušniće! - ni to pakleno zlamenje ne će prevladati sveruskom dušom - jer i ako nam se tijelo valja u bjesnilu gjavolskih Valpurgisnih noći, u srcu nam ipak neumorno tinja Sveto Kandilo Hrista Boga Živoga! rijumfalno: Vjeruješ li sada Jelisaveti Tarakanovoj, slatki poljački sine?! JA rastrijeznio se, pa gledajući je nekako samilosno, govori naumice: Bila koja god - osvećena si Jelizaveto! ..... *) ___________ *) /tekst i didaskalije potječu iz rukopisa "Prolog nenapisane drame" Iva Vojnovića (Rkp. ZKD), priredio Luko Paljetak: "Izabrana djela" II, Zagreb, Matica hrvatska, 2003., str. 194/ |