|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
PRISILJAVANJE PRAVIH VLASNIKA-OSNIVAČA-DIONIČARA NA PRODAJU OSNIVAČKIH DIONICA DALMATINSKOJ BANCI ZADAR (OTP banka) Nezakonita pretvorba i privatizacija Dalmatinske banke d.d. Zadar Još sredinom 2001. godine zadarsko poduzeće Vodovod d.o.o. podnijelo je Državnom uredu za reviziju zahtjev za pokretanje postupka revizije pretvorbe i privatizacije Dalmatinske banke d.d. Zadar. Dana 23. srpnja 2001. pismo sa popratnom dokumentacijom Državnom uredu za reviziju uputio je direktor Vodovoda d.o.o. iz Zadra Ante Kale.
,,Sukladno ovlaštenju iz članka 11. stavak 1., točka 1., Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije kao dioničari Dalmatinske banke d.d. Zadar, predlažemo pokretanje revizije pretvorbe i privatizacije navdene banke. Po našem mišljenju propust je učinjen u postupku prodaje, jer smo po Statutu imali prednost kod kupnje dionica". Ovom je pismu direktora Vodovda d.o.o. iz Zadra, priložen i cjeloviti zahtjev naslovljen ,,Poništenje protuzakonite kupoprodaje dionica Dalmatinske banke d.d. Zadar, traži se".
Zahtjev je još 23. lipnja 1995. godine upućen iz poduzeća Vodovodi Sjeverne Dalmacije Zadar javnom pravobranitelju RH, Narodnoj banci Hrvatske, Fondu za privatizaciju RH, Financijskoj policiji u Zadru, Županijskom državnom odvjetniku u Zadru, Trgovačkom sudu u Splitu.
Zahtjev Upravnog odbora Vodovoda sjeverne Dalmacije ,,Upravni odbor JP Vodovodi sjeverne Dalmacije Zadar je na svojoj sjednici od 21. lipnja 1995. razmatrao i donio Odluku o pokretanju zahtjeva za poništenje protuzakonite kupoprodaje dionica Dalmatinske banke d.d. Zadar.
U tijeku smo mngobrojnih pretvorbi i privatizacija koje se provode u našoj domovini. Pozdravljamo sve one koje se provode u duhu zakona i koje su od interesa za našu zemlju. Pretvorba, odnosno privatizacija koja se provodi u Dalmatinskoj banci d.d. Zadar u suprotnosti je sa zakonom. Ovo poduzeće je sa svojih 327 dionica suosnivač i suvlasnik te banke i zainteresirano je za promet odnosno kupnju dionica banke o čemu je čak i odlukom br. 344/95 od 31. siječnja ove godine u formi dopisa i obavijestila banku o tom svom interesu.
Postupak otkupa i prodaje dionica banka je provodila izričito u suprotnosti sa odredbama svojeg Statuta, suprotno pravima i interesima svojih dioničara, a gdje izričito stoji da dioničar kada namjerava prodati svoje dionice to čini preko banke, a banka o tome izvješćuje dioničare koji stječu pravo prvokupa dionica, što nije učinjeno iako je na ovakav način otkupljeno radi prodaje tisuće dionica od mnogih dioničara.
Dionce su od dosadašnjih dioničara otkupljivane po cijeni određenoj od strane banke i zatvarani dospjeli i nedospjeli krediti, dakle bez tržišne valorizacije stvarne cijene i daleko ispod knjigvodstvene vrijednosti, zbog čega nije poštivan ni Zakon o obveznim odnosima.
Kao što se vidi banka je u ponovljenim slučajevima prekršila materijalno pravo dioničara, nanijela nam štetu i nije poštivaa zakone u postupku prijenosa odnosno prodaje dionica, i što smo mi kao dioničari o tome doznali iz dnevnog tiska i materijala dobivenih za skupštinu dioničara koja se je održala 5. lipnja 1995.
Kada je riječ o skupštini dioničara, ne možemo a da ne spomenemo sam način i rok sazivanja iste, postupak i procduru glasovanja prije, odnosno za vrijeme održavanja Skupštine. I to dosta govori o brizi i zainteresiranosti banke za veliki dio svojih dioničara.
Zbog naprijed navedenog, naš predstavnik, direktor Ante Kale, je na sve te propuste i nezakonitosti upozorio nazočne na samoj Skpštini banke, a u ime komunalnih poduzeća Zadra. U očekivanju da ćete detaljno prekontrolirati dosadašnji rad, ponašanje i poslovanje Dalmatinske banke d.d. Zadar u okviru svojih nadležnosti - prava i obveza poduzeti adekvatne radnje, primjeniti zakonske odrednice i donijeti rješenje o poništenju dosadašnjeg nezakonitog postupka provedenog otkupa i prodaje dionica i naložiti nitavnost odluke donijetih na takvoj osnovi, unaprijed zahvaljujemo." Ovaj je dopis potpisao predsjednik Upravnog odbora sjevernodalmatinskih vodovoda Petar Selestrin, te je isti dokument uputio na znanje županu tadašnje Zadarsko - kninske županije i gradonačelniku Zadra.
Banka prisiljavala dioničare na prodaju dionica Iz priložene dokumentacije razvidno je kako je Dalmatinska banka d.d. Zadar uputila svojim dioničarma 19.1.1995. ponudu za otkup dionica Dalmatinske banke d.d. Zadar, ali iz istog dokumenta nije jasno za čije ime i čiji račun je Uprava banke odlučila povući takav poslovn potez.
Jedino što je potpuno jasno jest to da je time banka pokušala prisiliti neke dioničare na ustupanje njihovih dionica banci kako bi na taj način izvršili prijeboj kreditnih bveza prema samoj banci. Ako je Uprava banke očito dolazila do dionica za koje je već unaprijed imala predviđenog kupca i budućeg dioničara banke.
,,Sukladno Memorandumu Vlade RH o gospodarskoj politici Vlada i Narodna banka Hrvatske inzistiraju na privatizaciji banaka i potpunom ukidanju kontrole korisnika kredita nad bankama. U svezi s tim Saboru RH biti će proslijeđeni zakonski prijedlozi kojima se ograničava mogućnost banaka da odobravaju kredite subjektima koji imaju vlasnički odnos u istim bankama", navodi u memorandumu tadašnji predsjednik Uprave Dalmatinske banke Neven Dobrovići nastavlja. ,,Zbog toga je jedan od važnih strateških ciljeva Dalmatinske banke d.d. ubrzanje procesa privatizacije restrukturiranjem sadašnjih dioničara koji su najvećim dijelom (preko 70%) i korisnici kredita.
Kako postoji interes privatnih poduzeća i fizičkih osoba za dionice banke, predlažemo da javna poduzeća i ona u pretežno državnom vlasništvu, kod kojih proces privatizacije može trajati dugo, prodaju svoje dionice. Sukladno zakonskim prijedlozima biti ćemo prisiljeni tražiti korisnike kredita koji su istovremeno i dioničari banke da nam odobrene kredite vrate ili da prdaju dionice banke
" ,,Restrukturiranje dioničara" - ili interesno pogodovanje odabranim kupcima? Postavlja se logičnim pitanje s kojom je namjerom Uprava Dalmatinske banke odlučila naglo povući ovakav poslovni potez ucjenjujući svoje dugogodišnje komitente i dioničare. Potpuno je jasno kako je plasmanom kredita javnim i državnim poduzećima i sama banka imala koristi. Naime, takvi su krediti najčešće pokriveni najboljim i najčvršćim jamstvima, te spadaju u skupinu nerizičnih, tj. sigurnih kreditnih plasmana.
S druge, pak, strane banka plasmanom takvih kreditnih sredstava poduzećima u pretežnom državnom vlasništvu i javnim poduzećima, često i sama popravlja stanje svoje bilance i kvalitetu svojih kreditnih plasmana, te je oakav potez Uprave Dalmatinske banke u datom trenutku gotovo neobjašnjiv. Osim rečenog, ovakav model privatizacije ili ,,restrukturiranja dioničara" kako to lukavo naziva Uprava banke, ukazuje i na interesno pogodovanje određenom kupcu ili skupini kupaca za prodaju dionica banke.
Nije isključeno da je iza cijelog projekta i stajala sama Uprava banke, kako bi se dokopala većinskog paketa dionica.
,,Napominjemo da prema članku 41. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ne postoji ograničenje niti je za to potrebno odobrenje nekog državnog organa kod prodaje ili kupnje dionca drugih poduzeća, odnosno banaka. Dalmatinska banka d.d. Zada voljna je posredovati u prodaji ukupno 327 vlastitih dionica serije ,,A", koje se prema podacima u knjizi dioniara Banke nalaze u Vašem vlasništvu", zaključuje svoj dopis Vodovodima sjeverne Dalmacije, predsjednik Uprave Dalmatinske banke Dobrović.
Ovo jasno ukazuje kako je Upava banke projektirala unaprijed nove vlasničke odnose unutar dioničara banke, te se odlučila za klasičnu reketarsku metodu prisiljavanja svjih komitenata i dioničara na prodaju osnivačke serije dionica Dalmatinske banke.
Zaključak iz Dobrovićevog pisma upućenog 19.1.1995. Anti Kaleu to u cijelosti dokazuje. Pismo izvršnog direktora Narodne banke Hrvatske Dana 5. siječnja na zahtjev Vodovoda sjeverne Dalmacije odgovorila je i Narodna banka Hrvatske, pismom koje je upravi vodovoda uputio izvršni direktor NBH Ivan Tešija (kasnije je po nalog Valetićeve Vlade bio sanacijski upravitelj Privredne banke Zagreb, nakon odlaska Martina Katičića sa čelnog mjesta u PBZ). Naravn, tadašnje vodeće strukture Narodne banke Hrvatske, odlučile su zaštititi bankarski kriminal u Dalmatinskoj banci, jer su naravno znali i za planove Uprave banke, koji su i nastali u suglasju sa vrhom Narodne banke Hrvatske (danas Hrvatska narodna banka). ,,Kako smo smatrali da Vaš zahtjev ne spada u našu nadležnost nismo se do sada ni oglašavali temeljem Vašeg pisma. Međutim, zbog posebnih zahtjeva iznijetih i na Saboru Republike Hrvatske, odgovaramo Vam na postavljene upite i zahtjeve", navodi Tešija u pismu NBH.
Drugim riječima Tešija priznaje kako tadašnja Nardna banka Hrvatske nije niti bila zainteresirana za pokretanje izvidnih radnja o mogućim protuzakonitostima u radu Dalmatinske banke, sve dok se pitanje privatizacije te banke nije pojavilo pred Saborom.
Tada su odlučili odgovoriti Vodovodu Zadar, više od godinu dana nakon prvih upozorenja kako se u Dalmatinskoj banci događaju određene nezakonite radnje. ,,Naplatom svojih dospjelih i nedospjelih potraživanja od dužnika, koji su istodobno i dioničari, Dalmatinska banka Zadar, obavila je preuzimanjem vlastitih dionica. Ove kupoprodaje obavljene su neposrednom pogodbom između banke i njezinih dioničara, koji su na taj način izmirili svoje obveze prema banci.
U pismu se navodi da su dionice stečene ispod njihove knjigovodstvene vrijednosti, te da zato što nije bavljena tržišna valorizacija vrijednsti stečenih dionica, izvršena je povreda Zakona o obveznim odnosima." Potpuno je izvjesno na temelju ovih navoda iz Tešijinog pisma kako je ovakav model privatizacije banaka bio zaravo usklađen sa središnjom bankom, Narodnom bankom Hrvatske. Odnosno, nema dvojbe kako se radilo o dobro osmišljenom projektu, kojem je cilj bio skoncentrirati vlasništvo nad bankama u Hrvatskoj u rukama određene interesne skupine koja bi onda nadzirala i upravljala financijskim i tijekovima kapitala u zemlji. Bio je to projektirani način, kako da se daleko od očiju javnosti, na potpuno netransparentan način osigura interesnim skupinama u Hrvatskoj vlasništvo nad hrvatskim bankama i pozicija financijske moći u zemlji, ili u pojedinim hrvatskim regijama.
Odgovor Narodne banke Hrvatske na prijavu i zahtjev Vodovoda Zadar ovu tezu dokazuje u cijelosti. ,,Ovako stečene vlastite dionice, Dalmatinska banka Zadar, prodala je dalje, a u Vašem pismu se navodi da ova daljnja prodaja nije provedena sukladno Statutu Dalmatinske banke Zadar. Iz Vaših navoda vidljivo je da se radi o imovinsko pavnim odnosima između Dalmatinske banke Zadar i njezinih dioničara - dužnika, koji su svoje obveze izmirili ustupanjem dionica Dalmatinskoj banci Zadar i imovinsko pravih odnosa koji su nastali prodajom tako stečenih vlastitih dionica Dalmatinske banke Zadar.
Narodna banka Hrvatske nije niti jednim zakonom ovlaštena rješavati nastale sporove po ovom osnovu. Nepridržavanje statutarnih odredbi, u ovom slučaju kod prometa vlastitih dionica stečenih naplatom potraživanja, treba svaki pojedini dioničar osporavati po proceduri predviđenoj statutom banke kao trgovačkog društva, odnosno ukoliko s tim nije zadovoljan, a budući da se radi o imovinsko pravnim odnosima tužbom kod nadležnog suda", zaključuje Tešija svoj odgovor na zahtjev i prijavu o nezakonitostima u prometu dionicama Dalmatinske banke Zadar.
Iz ovoga je vidljivo kako je Narodna banka Hvatske smišljeno ignorirala očite nezakonitosti u poslovanju pojedinih banaka, te je na taj način odobravala sumnjive privatizacije i prodaje hrvatskih banaka pojedinim interesnim skupinama.
Dopis Županijskog državnog odvjetništva Zadar Čini se, ipak, kako je Državno odvjetništvo krajem siječnja 2006. bilo itekako zaintersirano za istragu o detaljima nezakonitosti u otkupu i prodaji dionica Dalmatinske banke. Dopisom od 24. siječnja 2006. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru zatražilo je od Vodovoda Zadar dodatne informacije, detalje i dokumentaciju po njihovoj ranijoj prijavi. ,,U svezi prijave naslova pod gornjim brojem o nezakonitoj prodaji dionica Dalmatinske banke d.d. Zadar, koja je pored inih upućena i ovom državnom odvjetništvu, te što smo, temeljem odredbi Zakona o kaznenom postupku, od navedene banke pribavili potrebnu dokumentaciju, a od odgovorne osobe pismeno očitovanje na navode Vaše prijave, potrebno je da nas čim prije izvijestite. Da li ste kao dioničar ove banke primili priloženi raspis?, za kojeg se navodi da je upućen svim dioničarima, pa tako i naslovu?, te ako jeste, kada?, a zatim, obzirom na sadržaj raspisa, izvijestili banku o svom interesu za otkup njezinih dionica? Nadalje, obzirom na Vaš navod u prijavi da su sporne dionice otkupljivane po cijeni koju je odredila banka, a koja cijena je daleko manja od stvarne vrijednosti i daleko manja ispod knjigovodstvene vrijednosti, potrebno je navesti: na čemu se temelji takva tvrdnja? Konačno, obzirom na Vaš navod da ste ovim nezakonitim postupkom banke, prodaje dionica bez Vašeg znanja, oštećeni, navedite u čemu se sastoji nanjeta Vam šteta?", navodi u dopisu tdašnja zamjenica žuanijskog državnog odvjetnika u Zadru Marija Rukavina.
Već 8. veljače 1996. Uprava Vodovoda Zadar odgovorila je dopisom Županijskom državnom odvjetništvu na njihove upite. ,,Irelevantno je da li smo kao dioničari primili priloženi raspis a koji nosi datum 11.2.1994. Bez obzira na navedeno, mi ga nismo primili. Naime, neprihvatljivo je traženje unaprjed interesa za kupnju dionica, bez prethodno poznatih uvjeta, što je također i potpuno suprotno odredbama Statuta koji kaže, da se za svaku prodaju dionica i to svakog dioničara posebno nude definitivni uvjeti prodaje (cijena, rokovi prijenosa, način plaćanja itd.). Zato je neuteeljena tvrdnja da se interes za kupnju dionica treba dati početkom godine i da se takav interes tijekom godine apriori isključuje, što i poslovno i u Statutu banke ne stoji. U Statutu članak 52. pasus 3. izričito stoji da nakon proteka roka od 8 dana, dioničar slobodno vri prijenos dionica uz obvezu da se takav prijenos ne može izvršiti uz povoljnije uvjete od onih koji su ponuđeni dioničarima. Jasno je da se ovo nije poštivalo, niti se radilo kako treba. Zanima nas, koje su to doničare oni izvještavali? I po kojoj cijeni su dionice prodavane?" U nastavku svojega odgovora Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru direktor Ante Kale dodatno argumentira na koji su način dioničari Dalmatinske banke oštećeni ovakvom nezakonitom trgovinom dionicama banke. ,,Našu tvrdnju da su se dionice bez posredovanja i mimo interesa dioničara i tržišne valorizacije prodavale po daleko manjoj cijeni od knjigovodstvene i stvarne, potkijepljujemo izvješćima same banke, a koje smo kao osnivači te banke primili u 1995. godini.
U izvješću o poslovanju za 1994. godinu vidi se da je knjigovodstvena vrijednost dionice od 1.492 DEM 31.12.1993. povećana na 1.568,3 DEM sa 31.12.1994. Istovremeno uzimajući u obzir sve stvorene rezerve i ealno očekivane mogućnosti naplate kredita uz postojeći kapital, može se konstatirati da je stvarna cijena dionice veća od 3.000 DEM. Bit će da su to razlozi zašto se je svjesno kršio Statut banke, pravdajući se općim raspisom koji nije predviđen ni u jednom članku Statuta banke, te je razumljivo zašto se je želilo zaobići postojeće dioničare i prenijeti kapital u privatne ruke pod povoljnijim uvjetima."
Pismo direktora Kalea dokazuje kako je ovakvo restrukturiranje dioničara Dalmatinske banke, bilo projekt kojim se izravno pogodovalo određenoj skupni novih vlasnika da ostanu novi većinski vlasnici te banke. Ipak, niti nakon dostave dodatnih dokaza i dokumentacije Državno odvjetništvo nije poduzelo daljnje korake kako bise navedene nezakonitosti istražile i sankcionirale po zakonu.
Upravo suprotno, čini se kako je u svim nadležnim institucijama postojao svojevrsni dogovor kako se po pitanju nezakonite privatizacije Dalmatinske banke Zadar, jednostavno, neće poduzeti ništa. Na taj su način nadležne državne insitucije dale pokriće kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji te banke. Prije svega radi se o Narodnoj banci Hrvatske (danas Hrvatskoj narodnoj banci), Državnom odvjetništvu, Hrvatskom fondu za privatizaciju i ostalih nadležnih. Šutnja tih institucija još je čudnija kada znamo da su oštećeni dioničari Dalmatinske banke, ugavnom bila javna poduzeća i poduzeća u većinskom državnom vlasništvu. Drugim riječima, kriminalom u pretvorbi i privatizaciji Dalmatinske banke izravno je oštećena država, koja je kroz vlasnički portfelj u poduzećima de facto bila većinski vlasnik te banke.
Poslano
1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 4. Državnom odvjetništvu RH 5. USKOK-u
U Zadru, 30. srpnja 2012. godine
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR
|
Dodaj u omiljene članke
Pošalji prijatelju
Print
Komentiraj
