30.06.2012., subota
Otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske dr.Ivo Josipović i predsjedniku hrvatske vlade Zoran Milanović
|
Otvoreno pismo predsjedniku Hrvatske dr.Ivo Josipović i predsjedniku hrvatske vlade Zoran Milanović Poštovani, koji je vaš cilj da lažete i otvoreno obmanjujete hrvatsku i svjetsku javnost, te tražimo da ako ste moralni da se ispričate hrvatskom narodu i podnesete ostavke, posebno vi gospodine Milanoviću jer ste prvo lagali da imate gospodarski program "Plan 21", a sada se pokazalo da ste prilikom izbora lagali i obmanili hrvatski narod, kako u domovini tako i u dijaspori. Jedini problem u priči o Šaranovoj jami, a na sličan način i u cjelokupnoj paradigmi hrvatskog života u šaranovim jamama, jest krajnje jednostavan. Naime, SPELEOLOŠKA I DRUGA ISTRAŽIVANJA - PRIJE I NAKON 1990. - UTVRDILA SU DA SE U ŠARANOVOJ JAMI NE NALAZI NITI JEDAN LJUDSKI KOSTUR. S ovom jednostavnom i lako provjerljivom činjenicom upoznati su svi zainteresirani, naročito oni koji dižu najveću i sve učestaliju javnu dreku oko Šaranove i drugih naznačenih šaranovih jama u Hrvatskoj. Što bi to trebalo značiti? Da se radi o ludima i zbunjenima? Ne, nikako! Radi se o svjesnoj, sustavnoj i stručnoj razgradnji hrvatskih državnih, nacionalnih i socijalnih interesa, a Šaranova jama i šaranove jame sredstva su pomoću kojih se to ostvaruje. Ili kako narodna izreka kaže: "Tuku nas i tući će nas sve više, dokle god pristajemo to podnositi i plaćati!" Krajem 90-ih surađivao sam s tadašnjom saborskom Komisijom za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava s ciljem utvrđivanja okolnosti i mjesta stradanja zarobljenika, ranjenika i civila neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Moja specijalnost je speleologija te sam u skladu s tim sačinio popis jama na teritoriju RH u kojima se nalaze posmrtni ostatci žrtava ubijenih 1945., te također dao nekoliko sugestija i prijedloga na koji bi način trebalo organizirati terenska istraživanja. U isto vrijeme na Saborsku komisiju provodio se politički pritisak da se istraže neki navodni ratni zločini povezani s hrvatskim Domovinskim ratom. Nisam bio izravni sudionik tih sastanaka i razgovora, ali na tu temu imena Slavko i Ivo Goldstein te Žarko Puhovski često su se spominjala. Iz tih lobističkih krugova tada je potekla i optužba kako Šaranova jama kod Jadovnog na Velebitu krije posmrtne ostatke srpskih civila ubijenih tijekom Hrvatskog domovinskog rata. Za vrijeme druge Jugoslavije ova je jama bila proglašena jamom grobnicom žrtava stradalih u logoru Jadovno 1941. godine. Slijedom toga odlučeno je da se poduzme terensko istraživanje kako bi se provjerile navedene optužbe. Stručni dio ekipe sačinjavali su: Davor Butković-Žu i Pavle Vranjican. Tajnik saborske Komisije bio je gospodin Florijan Boras. Krenuli smo u Gospić gdje su nam se u policijskoj upravi pridružili djelatnici policije i svi zajedno došli smo do ulaza u Šaranovu jamu koja se nalazi neposredno uz šumsku cestu. Upotrebljavajući uže i speleološku opremu spustili smo se do dna jame. U jami nismo našli ni najmanjeg traga bilo kakvog novijeg zločina, ali na naše iznenađenje niti bilo kojeg pa ni najmanjeg traga o zločinu iz 1941. godine. Jednostavno - na dnu te jame nema nijednog ljudskog kostura, tj. ničeg što bi moglo na bilo koji način potvrditi tu priču.Napravili smo jednostavnu skicu jame, kratki video snimak i izašli vani. Napisali smo izvješće koje smo zajedno sa snimkom unutrašnjosti jame predali saborskoj Komisiji. Kakva je bila sudbina našeg izvješća - ne znam - ali čuo sam da je video snimak prikazan svim zainteresiranim stranama.Ovih dana bili smo svjedoci zloupotrebe Šaranove jame i pokušaja stvaranja nekakvog lažnog političkog obreda. Organizatori nedavno održanog skupa kod Šaranove jame bili su još krajem devedesetih obaviješteni kako na dnu te jame nema tragova nikakvih žrtava, pa ni žrtava iz logora Jadovno. Također, oglušili su se na sve savjete i informacije koje im je zadnjih nekoliko godina davao dr. Srećko Božičević, legenda hrvatske speleologije, izuzetni znalac i znanstvenik koji je u Geološkom institutu cijeli radni vijek istraživao špilje i jame hrvatskog krša. I on je organizatorima ukazivao na nesklad činjeničnog stanja i njihove priče. Ali i ovoga puta političko-žandarske metode bile su jače od znanosti i bilo kojih stručnih rezultata. Organizirana je komemoracija žrtvama na očigledno potpuno krivom mjestu, ismijavajući time svaku stvarnu žrtvu i istinu o događanjima iz 1941. godine. Podvaljeno je i Vesni Pusić, Jasenu Mesiću pa i predsjedniku Srbije Borisu Tadiću koji su govoreći puni pijeteta nad nepostojećim žrtvama izgledali kao da su dio scenarija popularne engleske serije «Mućke». Potpuno je nevjerojatno kako nakon svjedočenja uglednog znanstvenika dr. Srećka Božičevića u prošlom broju «Hrvatskog lista» niti jedan TV Dnevnik i novine nisu imali objavljeno ni jedno slovo na tu temu. Potpuna šutnja, ignoriranje. Za mene to znači da su svi djelatnici tih medija pod nekim žandarskim pritiskom i boje se za svoje karijere i plaće. S obzirom da se tu radi o mrtvim ljudima, barem bi Državno odvjetništvo trebalo uputiti dr. Božičeviću i meni poziv za razgovor i poduzeti sve radnje kako bi se organiziralo novo istraživanje i jednom zauvijek okončala svaka dvojba i rasprava. Preporučio bih da se okupi istraživačka ekipa sastavljena od pripadnika specijalne policije, HGSS-a i djelatnika Geološkog instituta iz Zagreba. S obzirom da se radi o jednostavnom speleološkom objektu male dubine moglo bi se organizirati sigurno spuštanje u jamu svih zainteresiranih kako bi se i osobno uvjerili u činjenično stanje. Važno je napomenuti da se u blizini Šaranove jame nalazi jama sa stradalim žrtvama iz poslijeratne 1945. godine te izgleda da je potpuno lažna priča o Šaranovoj jami ustvari poslužila prikrivanju stvarnih događaja. Ako Državno odvjetništvo ništa ne poduzme i ako organizator komemoracije ne bude imao znanstvene ni ljudske snage da prihvati istinu, te i dalje bude ustrajao na svojoj priči, novopodignuti spomenik kraj Šaranove jame postat će za većinu građana Hrvatske simbolom gluposti i prijevare, a ono što je najgore - stvarne žrtve biti će zaslugom organizatora komemoracije popljuvane i ponižene. A glavni ideolog ove nakaradne komemoracije morao bi se već jednom odlučiti hoće li se u svom radu držati znanstvenih ili žandarskih metoda.". Dopredsjednik Stranke Hrvatskog Zajedništva Stjepan Tokić |
29.06.2012., petak
Janjičari pomoću pečene janjetine varaju i kupuju glasove, a sve kako bi i dalje vladali
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Janjičari pomoću pečene janjetine varaju i kupuju glasove, a sve kako bi i dalje vladali KAO NA PIRU Trpeza za 200 ljudi s janjetinom iznenadila goste, a načelnik Davor Lončar uvrijedio se na pitanje o njenoj cijeni: Bolestan je tko pita koliko sam potrošio za Dan Općine! http://www.voxportal.hr/vijest/bolestan-je-tko-pita-koliko-sam-potrosio-za-dan-opcine/14673.html Obzirom da se u posljednje vrijeme zaredalo više dana općina, te da je dobar dio njih zbog trenutne situacije u državi bio prilično skroman, zanimalo na je koliko je koštao velebni domjenak jučer na proslavi Dana Općine Poličnik. Gosti oduševljeni Naime, mnogima koji ovih dana posjećuju domjenke za dane općina u oko je upao raskošan stol za 200-tinjak ljudi na kojem su bili postavljeni tanjuri, naravno za - janjetinu. Mnogobrojni gosti bili su oduševljeni bogatom trpezom, pa nas je stoga zanimalo koliko se Općina Poličnik “isprsila“ za financiranje proslave. To nas je zanimalo tim više što su neki domjenci bili skromni, posebice ovaj posljednji od svih općinskih domjenaka po županiji, onaj u Zemuniku. Načelnik Josip Marušić nije se stidio toga, dapače, svjestan je financijske situacije u Općini čiji su budžet dodatno opteretili izbori za nacionalne manjine. Svejedno, bio je to jedan od upamćenijih Dana općine kojega nije propustila gotovo niti jedna medijska kuća jer je toga dana Gotovina proglašen počasnim građaninom Općine Zemunik. Zbog toga je ovaj događaj spomenut u gotovo svim lokalnim i nacionalnim vijestima. Kako je, dakle, samo nekoliko dana kasnije svoj dan slavila i općina Poličnik, ali vidno raskošnije, zanimalo nas je koliko su potrošili da bi dostojanstveno proslavili svoj dan. Kako bi saznali svotu kontaktirali smo Davora Lončara, načelnika Općine Poličnik, međutim, on se vidno uzrujao na naše pitanje. Umjesto konkretnog odgovora sasuo salvu pogrdnih riječi kojima je očito iskazao svoju ljutnu, da ne kažemo bijes, jednim ovako običnim pitanjem. „Sramota!“ Svi koji traže takve podatke imaju problema u glavi, štoviše, to je njihova bolest! Sramota je da pojedinci koji nemaju uvida idu provjeravati takve podatke, a takvi upiti su ispod svake razine ljudskog dostojanstva. O događajima koji se događaju za opće dobro Općine Poličnik razgovarat ću samo s ljudima koje poštujem i koji poštuju mene. Bolestan je tko me pita koliko sam potrošio za Dan Općine! - ljuto je zaključio Lončar. Ne znamo zašto je načelnika ovoliko uzrujalo ovo pitanje, obzirom da smo samo htjeli provjeriti koliko košta jedan banket s janjetinom za 200 ljudi. U Zemuniku kroštule Iako je Dan općine Zemunik ostao upamćen po proglašenju Gotovine počasnim građaninom, upamtili su ga i oni koji su se toga dana, kao i u svakoj općini kojom hodočaste, htjeli najesti. „Bonkulovići“ su ostali bez ičega osim fritula i kroštula, a to za „janjičare“ nije prava spiza. To je samo jedan od primjera kakva je materijalna situacija u kojoj općini i kako neki moraju paziti na budžet. Autor: Ivan Anić- VOX GLAS ZADRA Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske U Poličniku, 29. lipnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
28.06.2012., četvrtak
NEZAKONITE PRISTOJBE ZA TV U APARTMANIMA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ŽITELJI GRADA ZADRA OBRATILI SU SE STRANCI HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA - PODRUŽNICI ZADAR O NEZAKONITOJ PRISTOJBI ZA TV U APARTMANIMA. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI NJIHOV DOPIS. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Zadru, 28. lipnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR Poštovani, ponovno vas podsjećam na vrlo raširenu pojavu kruženja raznih prevaranata i kriminalaca koji obmanjuju neinformirane građane koji legalno iznajmljuju apartmane, na način da se predstavljaju kao ovlaštenici HRT-a, uvjeravajući ih, kjako mi je supruga prenijela, " da je ministarstvo turizma donijelo uredbu po kojoj moraju plaćati tv u apartmanima i da će to plaćati samo 4 ljetna mjeseca". Iza njih stvarno stoji HRT jer sam danas dobio račun (u privitku) na ime "Apartman Blaženka Pavičić" na kojem se za naplatu pozivaju na Zakon o HRT-u iz 2010 god.i članak 34 koji je već nekoliko puta (prilog ) sudski osporen. Da nije samo moje kućanstvo u pitanju potvrđuju to i susjedi koji su ovi prevaranti digli na isti način. Ovakva pojava traži hitnu reakciju nadfležnih institucija, ako imamo imalo pravnu državu, a što je najgore da jedna od državnih institucija na ovakav način krade i uznemirava građane i dovodi ih u situaciju da se sami obračunavaju na nadirućim zlom. Moje kućanstvo uredno podmiruje svoje obveze pa tako i plaćanje jednog tv u domaćinstvu kako je to zakon i naložio, ako zakon bude takav i kad bude, plaćat ću tv i za apartman, ali se ovdje radi o državnoj instituciji koja ne poštuje zakon ove države, ne poštuje ni pravomoćne presude protiv takvog ponašanja, osjeća se moćnom, ima na raspolaganju sustav za plašenje građana, tužbe protiv njih, a kako reagiraju nadležne institucije, među kojima ste i vi gore naslovljeni, ima i njihovu prećutnu podršku. Građanima je ostalo, i to onima koji znaju za ovakvu krimaialnu rabotu, da se iscrpljuju pišući pisma i trpeći, osim troškova i teror razne vrste. Pored svega se nadam da će ipak netko od vas gore naslovljenih reagirati i osloboditi nas daljnjjih radnji i brige oko ishoda pojedinačnih osporavanja, nezakonitih i kriminalnih radnji pojedinaca pa i državnih institucija. Na ovu pojavu sam upozoravao HRT putem e-maila, ali su oni valjda u drugoj državi i zaštićeni, da ih se nebi uznemiravalo, pa ne zaprimaju e-poštu. Pretpostavljam, da, ako je netko objavio svoju bilo koju adresu da na nju može i treba primiti i poruku, pogotovo ako se radi o javnoj ustanovi ili bilo kojoj državnoj instituciji. Pored svega ja ću pisanim putem i preporučeno osporiti navedeni račun, a ishod svega ne znam. S poštovanjem ! Jere Pavičić |
26.06.2012., utorak
Županijska uprava za ceste Zadarske županije oštećena za 566.901,00 kuna
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Županijska uprava za ceste Zadarske županije oštećena za 566.901,00 kuna http://www.zadarskilist.hr/clanci/14062012/za-asfalt-kroz-podgradinu-19-milijuna-kuna http://www.zuc-zadar.hr/zuc/wp-content/uploads/2012/05/Obrazac_Pregled_ugovora4.pdf Na javnom natječaju posao za izvođenje radova dobila je tvrtka TIM d.o.o. iz Nadina na tzv. «pojačanom održavanju dijela županijske ceste Ž6020 i lokalne ceste L63066 u Podgradini» u iznosu od 1.631.871,75 kuna (s PDV-om). Ravnatelj Županijske uprave za ceste Zadarske županije u Zadarskom listu od 14.06.2012. izjavljuje da vrijednost navedenih radova u Podgradini iznosi 1.900.000 kuna. Razlika od iznosa u natječaju iznosi 268.129,00 kuna. Gdje je otišla ta razlika? Drugi javni natječaj je dobila firma SARAĐEN d.o.o. iz Stankovaca na tzv. «sanaciji opasnog mjesta na križanju županijskih cesta Ž6007 i Ž6011 u Briševu» u iznosu 1.601.228,63 kuna (s PDV-om). Ravnatelj ŽUC-a 21.06.2012., na TV VOX izjavljuje da radovi na križanju u Briševu koštaju 1.900.000 kuna. Razlika od iznosa u natječaju iznosi 298.772,00 kuna. Gdje je otišla i ova razlika? Kako to da i jedni i drugi radovi koštaju po 1.9 milijuna kuna ? Koji su to radovi, ako se zna njihova vrijednost u troškovniku javnog natječaja i ako su s ovim izvođačima u navedenim iznosima sklopljeni ugovori o javnoj nabavi. Kroz dva natječaja oštećena je Županijska uprava za ceste Zadarske županije u ukupnom iznosu 566.901,00 kuna.(s PDV-om), a koje plaćaju hrvatski porezni obveznici. Zašto i u ovom slučaju nije reagiralo Upravno vijeće Županijske uprave za ceste Zadarske županije, čiji je predsjednik Željko Lončar, i župan Stipe Zrilić kao odgovorna osoba za izvršenje proračuna Zadarske županije? Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 4. Državnom odvjetništvu RH 5. USKOK-u U Zadru, 26. lipnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
25.06.2012., ponedjeljak
Pula i Zadar po statistikama već godinama u samom vrhu konzumenata opojnih droga
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Pula i Zadar po statistikama već godinama u samom vrhu konzumenata opojnih droga I SLUČAJ 'PAULETIĆ' PRERASTAO HRVATSKE OKVIRE: Međunarodna javnost traži istinu o smrti, Miletić i Jakovčić pred ostavkom Neslužbeno smo doznali da će policijski i pravosudni istražitelji idući tjedan ispitati i gradonačelnika Pule Borisa Miletića, kao i još neke djelatnike Grada Pule, a istražiteljima će svoja saznanja ispričati i otac prerano preminule djevojke. Priče o sumnjivim okolnostima iznenadne smrti Martine Duras Pauletić, savjetnice gradonačelnika Pule, Borisa Miletića, kao i glasine o učestalom konzumiranju droge nekih istarskih političara prerasle su istarske i hrvatske okvire. Za taj slučaj zainteresirao se politički i pravosudnih vrh Hrvatske, ali i međunarodna zajednica, zbog čega bi hrvatska javnost vrlo brzo trebala saznati sve okolnosti slučaja 'Duras Pauletić', odnosno pravi uzrok tragedije o kojoj već desesetak dana bruji cijela Istra. Gradonačelnik zgrožen tekstom o smrti suradnice, Puljani i dalje sumnjaju na drogu Kazao nam je to, u nedjelju popodne, Damir Kajin, saborski zastupnik IDS-a, koji je dan ranije u Trećem dnevniku HTV-a svojim neuobičajeno otvorenim izjavama, u kojima nije štedio svog stranačkog šefa Ivana Jakovčića, šokirao hrvatsku javnost te nagovijestio ono o čemu je naš portal prvi otvoreno pisao: da smrt savjetnice gradonačelnika Pule najvjerojatnije nije tek nesretni slučaj, već da bi rasvjetljavanje uzroka te tragedije moglo uzdrmati neke visoko pozicionirane političare u Istri (valja napomenuti da smo nakon objave prvog teksta o ovoj temi bili izloženi bujicama uvreda i prijetnji od strane PR agenta gradonačelnika Miletića). Građani očekuju da se Jakovčić i Miletić napokon testiraju na droge - Ne mogu vam otkriti o čemu sam tri sata razgovarao s ocem Martine Duras Pauletić, no mogu kazati da će otac, kao i drugi članovi obitelji, institucijama koje istražuju slučaj ispričati sve bitne detalje. To su, uostalom, dužni učiniti zbog Martine i istarske javnosti, jer tek kada se otkrije prava istina i obitelj i javnost moći će napokon biti spokojna – ističe Kajin, kojemu telefon zbog ovog slučaja ne prestaje zvoniti. - Zvalo me stotine ljudi iz Istre, koji se nadaju da istina ovaj put neće biti zaobiđena. Svi oni očekuju dvije osnovne stvari: da pravosudna tijela utvrde pravu istinu o smrti Martine Duras Pauletić, te da Ivan Jakovčić i Boris Miletić daju kosu na analizu, te da tako demantiraju glasine prema kojima i sami konzumiraju drogu. Ne želim vjerovati u te priče, no njih dvojica to napokon moraju sami demantirati – kazao je Kajin, te htio izustiti još nešto, pa se na koncu, predomislio. Sukob u IDS-u: Kajin stao uz Brunu Langera, a protiv Jakovčića A na pitanja: 'Je li vrijeme za ostavke Miletića i Jakovčića', te 'Jesu li istinite tvrdnje da je Jakovčić htio za šefa IDS-a postaviti Borisa Miletića, kako bi preko njega i dalje upravljao i strankom i Istrom, Kajin odgovara: 'Pustimo to vremenu'. - Jakovčić je najavio svoj odlazak, a znamo da netko ne može otići, a ostati. Nije to uspjelo 'prvome', pa neće ni 'drugome'. Istra se neće voditi na daljinski upravljač, što znači da ne može Jakovčić nekoga postaviti na čelo IDS-a. O tome će odlučiti članovi stranke – podvlači Kajin, te dodaje da su ga ovih dana zvali mnogi članovi IDS-a koji, prema njegovim riječima, dijele njegovo razmišljanje o 'slučaju Duras Pauletić'. Langer: Gradonačelnik Miletić već kasni s ostavkom Mnogi IDS-ovcu su me zvali, a neki nisu – znakovito zaključuje Kajin, dok Bruno Langer, koji je i ovaj put prvi javno rekao ono o čemu je Istra danima šaputala i koji je zbog toga bio izvrgnut nevjerojatnom medijskom linču i prijetnjama, bez okolišanja sada zaključuje da gradonačelnik Miletić 'već kasni s ostavkom'. >>>> Istra 'bezbrižno' gori od droge zato jer se i ljudi na vlasti drogiraju - Poručujem gradonačelniku da prestane slušati savjete svojih PR agenata, jer ga vrlo loše savjetuju. Neka napokon posluša svoju savjest i podnese ostavku. Jer skrivanjem u mišjoj rupi i bježanjem od javnosti, radi si samo štetu. Pitam se hoće li pobjeći i od istražitelja, ako ga pozovu na razgovor – kaže Langer, te ponavlja ono što je dan ranije izjavio novinarki Hrvatske televizije: 'Ako se dužnosnici drogiraju, znači da ne služe građanima nego bandi!' - Ako su dužnosnici konzumenti droge, onda su oni nečiji robovi. Ne služe građanima, nego bandi, odnosno narkomafijašima koji imaju svoje interese, što je velik problem – bez dlake na jeziku zaključuje Bruno Langer. U razgovoru s još nekim žiteljima Pule neslužbeno smo doznali da će istražitelji idući tjedan ispitati i gradonačelnika Borisa Miletića, kao i druge djelatnike Grada Pule. Autor: Damir Kramarić|, dnevno. hr II Neprijatelj se nametnuo specijalnim ratom – drogom protiv hrvatskog naroda Zadarska županija drži neslavni hrvatski rekord rodilja – ovisnica http://www.057info.hr/vijesti/2011-09-28/zadarska-zupanija-drzi-neslavni-hrvatski-rekord-rodilja-ovisnica Prema statistici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo na području Zadarske županije lani je bila 31 rodilja koje spadaju u kategoriju narkomanki dok je u cijeloj Hrvatskoj zabilježena 61 takva rodilja. Majke ovisnice sa zadarskog područja donijele su 2010. godine na svijet 34 djece. Prema podacima, koje je objavila Slobodna Dalmacija, na zadarskom području taj je trend poražavajući, jer ih je godinu dana ranije u cijeloj Hrvatskoj bilo 26. Prije uvođenja službene statistike držalo se da je godišnje bilo desetak trudnica ovisnica koje su bile na zadarskom Odjelu ginekologije, procijenio je šef dr. Branko Dukić. Iako majke to ne žele priznati, uglavnom ih se otkrije, strašne posljedice su viđene kod tek rođene djece koja prolaze apstinencijsku krizu, pretjerano plaču i znoje se, moraju uzimati sedative, kazao je dr. Dukić III HRVATSKI NAROD BEZ OKLIJEVANJA TREBA SE USTATI I SA SVIM RASPOLOŽIVIM SREDSTVIMA BORITI SE PROTIV TROVAČA NAŠE DJECE Droga kojom potencijalni porobljivači truju hrvatsku djecu najveći je problem u Republici Hrvatskoj. Zbog navedenog problema roditelji sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva i traže pomoć da zaštite vlastitu djecu. U Hrvatskoj primarne i sekundarne grupe za odgoj djece nisu u funkciji kad trovači – ubojice širom Hrvatske ubijaju mlade ljude. Kao da nije svjesna hrvatska vlada da stranci pomoću maloumnih Hrvata, zbog strateških interesa, drogom desetkuju hrvatski narod. Nevjerojatno, nisu u funkciji niti državne institucije koje su zadužene kao „servis,“ koji plaćaju roditelji. Neprijatelj se nametnuo specijalnim ratom – drogom protiv hrvatskog naroda, oslanjajući se na institucije roditelji bez borbe prepuštaju svoju djecu krvoločnim zvijerima, koje ih nemilosrdno šalju u smrt, uništavajući tako cijelu obitelj – ognjište. Kada su u pitanju djeca i kada ih se treba zaštititi kao život i nosioce općeg, Hrvatsku, hrvatski narod bez oklijevanja treba se ustati i sa svim raspoloživim sredstvima boriti se protiv trovača naše djece, da se nikada više ne usude! ! ! Ubuduće, Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora da se trovači naše djece niti ne pojave, a kamoli da truju. Sada kada smo zatečeni na spavanju trebamo dodatnu odlučnost da odmah uništimo zlo. Budimo svjesni, ma tko bio otrovan u ludnicama se ne može pomoći, samo se tako dalje urušava osobno i opće. Samo žrtvovanjem za opće dobro, možemo spasiti i vlastitu djecu. Protiv Hrvata specijalni je rat na sceni, krajnje je vrijeme za borbu protiv smrti u Hrvatskoj. Roditelji trebaju biti odlučni protiv onih koji su u funkciji smrti. Hrvatska vlada s institucijama trovanje drogom mora vidjeti kao najveći problem u državi. Narkoman, sve dok nije i fizički mrtav, uništava vlastitu obitelj, emocionalno, psihički i ekonomski. Obitelj kojoj je otrovan jedan član, dok se s njim zaokuplja i ne primjećuje urušavanje cijele obitelji iscrpljujući se na smrt otrovanim članom. Danas, kafići i druga prikladna mjesta služe uljezima - ubojicama da prodajom droge pored strateških interesa i enormno zarađuju. Trovači – ubojice, regrutiraju Hrvate za ludnice, koji tumaraju do fizičke smrti, kojima se ne može pomoći. Dok izgradnja i održavanje tih „lječilišta“ silno opterećuje i materijalno državni proračun, što je samo još jedna stavka koja urušava hrvatsku zajednicu. Nikada kroz povijest, nijedno oružje do danas kao droga nije sijala smrt na hrvatskim prostorima, koje se širi geometrijskom progresijom. Nosioci smrti su trgovci drogom, instruirani čak u institutima pojedinih (svojih) država u svijetu. Čudno da su Hrvati kroz povijest i zbog manje žrtava ustajali u borbu protiv neprijatelja, a da još nisu otvoreno u ratu s trovačima – ubojicama, dok su u agoniji smrti s vlastitom djecom, tu pored ubojica u vlastitom dvorištu. Dakle, krenimo u otvoreni obračun protiv stranih uljeza - trovača s drogom i suludih Hrvata (suvremenih janjičara) koji im pomažu ubijati Hrvate. IV PLANOVI IZA KOJIH STOJE TALIJANSKI INSTITUTI Zbog poznatih povijesnih talijanskih pretenzija prema zadarskom području utvrđene su kontinuirane aspiracije koje traju do danas. Talijanske pretenzije počinju već u srednjem vijeku, kada se Zadar među dalmatinskim gradovima isticao važnim strateškim položajem zbog toga što je smješten na sredini «Istočno jadranske obale». Po svojim prirodno-zemljopisnim značajkama bio je tada najvažniji grad na istočnoj obali Jadrana. Te prirodne, strateške i ekonomske prednosti u srednjem vijeku utjecale su na politički razvoj grada, te njegov politički položaj činile težim i složenijim nego u drugim dalmatinskim gradovima. Navedene okolnosti utjecale su na njegov odnos spram mletačke vlasti, te je Venecija vodila posebnu politiku prema Zadru nastojeći prvenstveno da priznaje njezinu vlast. U takvoj politici je imala uspjeha, te je Zadar pod mletačkom upravom bio od 1409. – 1797. godine (gotovo četiri stoljeća). Nekadašnji teritorij mletačke Dalmacije zamijenila je austrijska vlast, od 1814. – 1918. godine, kada je Dalmacija postala austrijska pokrajina s glavnim gradom Zadrom. Prema austrijskom popisu stanovništva (1880., 1890., 1900., i 1910. godine) utvrđeno je da je u Zadru bilo koncentrirano više od polovice Talijana od onih što ih je bilo u čitavoj Dalmaciji. Glavno uporište talijanskog jezika, autonomaša i talijanštine bilo je u Zadru u glavnom gradu pokrajine, a u kojem se redovito za talijanski jezik izjašnjavalo više Talijana nego u svim drugim dijelovima Dalmacije zajedno. Zanimljivim držimo i stoga da je za vrijeme austrijske vlasti nad Dalmacijom, samo Zadar za razliku od svih drugih gradova i općina čitavo vrijeme imao u Zadru talijansku gradsku vlast sastavljenu od Talijana i autonomaša. Za očuvanje gradske talijanske vlasti veliku ulogu odigrali su pojedinci odnosno pojedini bogati Talijani i autonomaši, koji nisu ispuštali vlast. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine počinje talijanska okupacija Zadra, odnosno Rapalskim ugovorom, 1920. godine, Zadar postaje dio teritorija Kraljevine Italije, čija je okupacija trajala do 1943. godine. Talijanski iredentisti ne pomirivši se sa izgubljenim teritorijem, 1963. godine osnovali su u Anconi «Slobodnu općinu Zadar u izbjeglištvu». Udruga i danas djeluje, te ima svoje organe vlasti, općinsko vijeće, općinski odbor i predsjednika općine odnosno gradonačelnika. Njezini najaktivniji članovi su Franco Luxardo, gradonačelnik, Giorgio Varisco, financijski direktor općine, Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general i Renzo de Vidovich, direktor uprave lista «Il Dalmata», bivši predsjednik tršćanskog ogranka «Libero comune di Zara in esilio», bivši predsjednik Federacije esula i njen današnji član izvršnog odbora i dr. Navedene osobe su u stalnom kontaktu s pojedinim članovima «Zajednice Talijana Zadar», koji ih usmjeravaju u svojim iredentističkim planovima. «Slobodna općina Zadar u izbjeglištvu» redovito odražava skupštinu općine na talijanskom skupu «Raduno», kada se okupljaju jednom godišnje talijanski esuli iz cijeloga svijeta. Na skupu sudjeluju i pojedini dužnosnici Parlamenta i Vlade Republike Italije, Gianfranco Fini, bivši ministar vanjskih poslova Republike Italije, Carlo Giovanardi, ministar za odnose s Parlamentom zadužen za problematiku i pitanje esula u Republici Italiji, Roberto Menija, zastupnik stranke Nacionalnog saveza («Alleanza Nacionale») u talijanskom parlamentu i drugi, te iredentističkim stavovima vrše pritisak na RH u svezi povrata imovine, fojbi i dr. Na manifestaciji sudjeluju i pojedini članovi talijanskih udruga iz Zadra. Za napomenuti je da redovito dodjeljuju titule počasnog građanina «Slobodne općine Zadar u egzilu», te je tako titulu dobio Fini, Giovanardi i dr. U skladu s kontinuiranim agresivnim nastupima talijanskih iredentista, te izjavama pojedinih talijanskih političara o teritorijalnim pretenzijama prema RH, navedeni sada djeluju u više pravaca prema zadarskom području u cilju kako bi Zadar u budućnosti pripremili da postane sastavni dio teritorija Republike Italije, a iza čijih projekata i planova stoje talijanski instituti. Prema prokušanim iredentističkim stilovima razrađenim na psihološkom nivou, u masama građana Zadra stvorili su strah, zavidnost i propagandu, kako Zadar spada u interesnu sferu Republike Italije, te da mora biti jači talijanski utjecaj na zadarskom području i dr., što su im omogućile pojedine osobe koje su obnašale vlast u zadarskoj Županiji i u Gradu Zadru, te im pripremili teren za kupovanje nekretnina i izgradnju objekata u cilju budućeg naseljavanja Talijana iz Republike Italije, a time i da Zadar u budućnosti postane talijanskim teritorijem. Prvo, djeluju preko talijanskih udruga u Zadru («Zajednica Talijana Zadar» i zadarske podružnice Dante Alighieri), te ih usmjeravaju u raznim projektima (pridobivanje novih članova, afirmiranje Zajednice i dr.). Hrvatski okupatori kroz povijest su se služili svojim manjinama kao izviđačima preko kojih su, kao i preko «produženih ruku» iz hrvatskog naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku. Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general dolazi svaka četiri mjeseca u RH te im daje smjernice kako osvojiti Zadar i druga područja RH. Drugo, stvaraju bogate talijanske pojedince u Zadru s ciljem jačanja talijanskog utjecaja u Zadru, te su uporište našli u prokušanoj šabloni iz prošlosti da vladaju Zadrom. Trećo, protiv hrvatskih nacionalnih interesa talijanski iredentisti djeluju i preko bankarskog sustava, a naročito preko «Hypo Alpe Adria Bank», čiju su banku u Zadar doveli osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Navedeni plan kupnje nekretnina preko «Hypo banke» osmislili su esulsko iredentističke udruge iz Republike Italije, a sve s ciljem da pomoću nekretnina povrate nekadašnji «izgubljeni teritorij Zadra». Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše preko austrijskog naziva banke postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru. Četvrto, znakovitim smatramo i podatke da talijanski iredentisti planski usmjeravaju osobe sklone distribuiranju i krijumčarenju opojnih droga na zadarskom području, kako bi ovladali zadarskim područjem. Istima pripada značajna uloga u krijumčarenju opojnih droga, a sve u cilju da hrvatska mladež što više konzumira opojne droge iz razloga da im se u budućnosti ne bi imao tko suprostavljati u njihovim planovima spram zadarskog područja. Navedeni su značajno financijski ojačali po distribuiranju droge, te je Zadar po statistikama već godinama u samom vrhu konzumenata opojnih droga. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u Zagreb-Zadar, 25. lipnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
24.06.2012., nedjelja
Paralizirani grad
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Paralizirani grad Radovi na izgradnji vodovoda na županijskoj cesti Z6051 na dionici Perušić Gornji – Kolarina i na lokalnoj cesti L63144 kroz Kolarinu su završeni, a kolnik i prekopi preko navedenih cesta su mjesecima nesanirani i neasfaltirani. Investitor radova je grad Benkovac, a izvoditelj tvrtka Innecto d.o.o. Split. Nakon polaganja vodovodnih cijevi tvrtka Innecto je trebala izvršiti asfaltiranje kolnika i oštećenih cesta uzdužno i poprečno iskopa kanala, ali to nije učinila do danas. Odgovor se može tražiti u gradu Benkovcu koji je u milijunskim dugovima te ne plaća izvoditeljima radova. Iz državnog proračuna RH grad Benkovac je dobio kao područje od posebne državne skrbi oko 600. 000. 000 kuna, od 1995. godine, a njegovi čelnici često navode da im je račun prohodan i da se uspijevaju dogovoriti s onima kojima su dužni. Posljednjih dana medijske stupce pune priče pojedinih gradova i općina kojima su računi u blokadi zbog određenih dugovanja što ih je u konačnici totalno paraliziralo i onemogućilo im poslovanje, a takav scenarij je i u Benkovcu. Zašto i Županijska uprava za ceste Zadarske županije ne poduzima ništa kako bi se popravila oštećenja navedenih dionica koja su u njezinoj nadležnosti, a sve kako bi se dovela u prvobitno stanje i tako dovelo do sigurnosti prometa? Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Benkovcu, 24. lipnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC |
22.06.2012., petak
FAŠISTIČKO - ANTIFAŠISTIČKI STIL STOLJEĆIMA PROTIV HRVATA
|
FAŠISTIČKO - ANTIFAŠISTIČKI STIL STOLJEĆIMA PROTIV HRVATA Hrvati su stoljećima žrtve okupatora i njihovih pomagača. U jednom vremenu okupator se pojavi pod nazivom fašizam drugi put antifašizam samo da bi zavarao s nazivom i stilom, ali ne i sadržajem. Okupatori su kulminacija zla za onog koga porobe. U prošlom stoljeću fašizam kao ideja zaživio je u Italiji, što asocira na talijansku riječ fascio koja u prijevodu na hrvatski jezik znači snop pruća, s tim što su tvorci ideji fašizma u sadržaju dodali da bi Talijani trebali biti složni kao okupatori pri osvajanju tuđih teritorija. Slično su se po formi i ostali okupatori pripremali a imali su svi isti - jednaki cilj. Tako su Hrvate pljačkali Mongoli, Mlečani, Turci, Talijani, Francuzi, Austrijanci, Mađari, Srbi, Slovenci i dr… Mlečani su, preko i uz pomoć Vatikana i križara dok su išli prema Jeruzalemu čuvati Isusov grob, okupirali Zadar i hrvatska područja. Nijemci opet kao okupatori udruženi skupa s Talijanima i Japancima osvajali su pod nazivom nacional- socijalizma. Dok Rusi, Srbi i drugi pod nazivom antifašizma - socijalizma osvajali su i pljačkali teritorije drugih naroda koliko su mogli. Između ostalih prikladno formiranih naziva za porobljavanje, Hrvatima su se oba ta naziva (fašizam i antifašizam), stavila kao teret kojim sotona i danas opterećuje mlade Hrvate. Prema samom kazivanju fašističko – antifašističke mašinerije, fašističko-antifašističko porobljavanje u Hrvatskoj pod tim nazivom počinje negdje još od 1918. godine. Ako su pod tim fašističko – antifašističkim nazivima neki narodi osvajali tuđe teritorije, što je istina: koga su to Hrvati okupirali i eksploatirali i kada, naročito kada se zna da je Hrvatska 1918. godine bila puno veća po površini teritorija 1918. - 1945. godine nego sada nakon rata sa Srbijom 1990. - 1995. godine. Otkuda tolika drskost prema hrvatskom biću dok ga se obezglavljuje – eksploatira prije i sada, dijeli na fašiste i antifašiste, i tako tendenciozno iscrpljuje naivan i nepismeni narod, kojem je već prešlo u naviku međusobno iscrpljivanje gdje nema pobjede. Kroz povijest uvijek je treća nepozvana fašističko-antifašistička strana zavađala Hrvate, potom bi ih okupirala i eksploatirala, što čini dosta uspješno i danas, a Hrvati kao grogi međusobno se optužuju i uništavaju bez ikakvog opravdanog razloga, stvaraju se podvajanja i tako urušava hrvatsko biće. Po stvaranom razlogu, Hrvate bi najprije obezglavljivali potom kao sluge uglavnom nesložne i neodlučne eksploatirali. Tako obezglavljeni nisu se znali braniti od fašizma ili antifašizma, ni onda kada su fašisti složno i najokrutnije ponižavali hrvatski narod i osvajali hrvatski teritorij, ni onda kada se pod nazivom antifašizma također eksploatiralo Hrvate i urušavalo Hrvatsku, što se čini i danas čak i više u odnosu na neke okupatore iz prošlosti. Zato i danas bi za Hrvate trebala biti životna pitanja, što se sve Hrvatima događalo dok su bili nesložni, koliko je žalosti bilo kada se razbijalo hrvatsko biće, komu je stalo do toga da se razbija, ako se zna da zlo razbija JEDNO, a dobro čuva JEDNO (cjelinu)? Činjenica je da su generacije Hrvata nastradale spletom okolnosti, iz neznanja, kao žrtve fašističko – antifašističkog osvajanja i eksploatiranja. Kakvi su ti „Hrvati“ koji i danas očito i najmlađu generaciju Hrvata smućuju i dijele na fašiste i antifašiste, makar ni jednima ni drugima nije do osvajanja tuđih teritorija. Što hoće ti zahrđali Hrvati, produžene ruke zla, produžene ruke fašističko-antifašističke zavjere. Valjda da ni ova generacija Hrvata nema pravo na život kao generacija, kao i puno generacija Hrvata kroz prošlost. Zna se da se zločinac vraća na mjesto zločina i po mogućnosti da i dalje čini zlo. Ipak, danas ohrabruje činjenica što su Hrvati više spoznali, poučeni po teškim posljedicama koje je uzrokovao fašizam i antifašizam koji su i kao stilovi okupatora silno narušili hrvatsko biće. Hrvati trebaju biti odlučni, okrenuti se budućnosti i životu, a ostaviti sve zablude kao pouku, u ime općeg, hrvatskim slijepcima treba pomoći, kao takvima po njihovoj sudbini, ukazati da ne mogu biti ni odgovorni ni vođe. Dok zdravim, ozbiljnim Hrvatima treba biti jasno da su odgovorni radi općeg dobra, da je samo individualno - egoistička orijentacija pogubna za obitelj, sela, gradove - jedan narod u cjelini. Zašto toliki krediti? Što to znači dovoditi u zabludu Hrvate da mogu živjeti od nerada, nije li to po novom fašističko - antifašističkom modelu prikladnom za ovo vrijeme, dok se očito podvaja i slabi hrvatsko biće. Nije li to fašizam i antifašizam na terenu koji prijete drugim stilom glavama Hrvata. Što to znači kada katolički biskup ističe kako u Hrvatskoj više vrijedi prst politike (nadamo se da je mislio bizantske) nego šaka . . . Što znači da vladari u Hrvatskoj i danas po modelu srpskog okupatora Hrvate (u emigraciji) dijele na fašiste i antifašiste? Što to znači da pojedinci u vladi parlamentarne stranke u Hrvatskoj dijele na fašističke i antifašističke? Dakle, istina tako tendenciozno dijele samo zahrđalo-onesviješćeni Hrvati, koji će ubuduće biti više pouka, ali i kraj svim njihovim prevarama i demagogijama. Zastupnici smrti doista sebe preko fašističko-antifašističke koalicije demonstriraju i međusobno suportiraju, ali kao da se u svojem orgijanju i agoniji i natječu koja će strana nanijeti više stradanja i patnji hrvatskom narodu. Doista se preko njih zlo demonstrira i sigurno nisu toga svjesni, sudeći zdravim razumom. Zato ubuduće biografija pojedinca i njegova djela neka budu viza kada su u pitanju važni i odgovorni poslovi u društvu, kao što to rade svi kulturni narodi. Demagozi su žarište nereda ponajprije iz sebe i za sebe, potom tendenciozni i zlonamjerni prema drugim zdravim bićima. Svojom propagandom su za individualno - egoističko kao sam Lucifer. Tu su oni navikli zbog svojih i po svojim materijalnim bogatstvima, tako prenoseći zarazu na druge – ako on može, mogu i ja imati avion umjesto pješačiti, i to je kao hit ukrasti avion, po tom se navikne na bestemeljnost, gubljenje životnih principa, uvjeta i navika za opće, pa ispadne da sam radi protiv sebe i drugog, zaveden, a što se i danas podržava i širi u svijetu. Dakle, riječ je o fašističkom i antifašističkom izdvajanju i odvajanju, pomoću svoje baklje, od izvora života, umjesto skupa što je garancija za individualno. Inverzijom, to izdvajanje pojedinca samo zbog sebe je, kako u kojem narodu, uhvatilo maha, začetak i početak udaljavanja od bitnog. Danas u Hrvatskoj ti individualni hirovi pojedinaca i dalje narušavaju opće, čak slave fašističke i antifašističke uzroke i posljedice kao uzor i pobjedu, ne shvaćaju to kao opomenu. Kao da znaju da je čovjekova vrlina i mana što se može navikavati kako na dobro tako i na zlo. Danas se sve vidi na terenu kada je u pitanju hrvatski narod kao žrtva – što je posljedica fašističko – antifašističke zavjere. U Zadru, 22. lipnja 2012. godine POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE |
19.06.2012., utorak
HRVATSKI DRAGOVOLJCI LOVCI JANJIČARA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST HRVATSKI DRAGOVOLJCI LOVCI JANJIČARA Riječ, janjičar opisuje - pokazuje neku osobu kao sladokusca janjetine - janjičara, koja jede janjce, mladunčad ovaca. Doista, janjci kao potomci ovaca su žrtve janjičara koji im gule kožu i piju krv. Janjičari su zapravo lukavi jarci, tragosi, koji u janjećoj koži, zbog janjetine naročito osluškuju, za nekog okupatora – eksploatatora, vlastiti narod, a kada ga prevare, tada ovce simboliziraju dotični narod. Ovaj uvod potiče pojedinca na samokritičnost, da čuva svoj narod - od janjičara - hijena. Isusa su janjičari razapeli, nisu shvatili da su se okomili na život, Isusa koji ih opominje da neredom urušavaju samo sebe, što i pokazuju za vidjeti . . . Dakle, jarac u narodu kao simbol beznađa i mortaliteta, sam sebi presuđuje, jer je na strani nereda - zla, po slobodnoj volji protivi se životu pa je proklet, razapinje sam sebe. A Isus kao budućnost, Isus kao beskonačan život, Isus kao smisao življenja i žrtvovanja ne dodirljiv je jarcima. Isusa koji jest ne može razapinjati čovjek, koji teži konačnom životu, tj. smrti, jer Isus je beskonačan život i graničnik između života i smrti, a čovjek bira i sam sebi sudi, što može isčitati na vlastitom dlanu. Apsolutni Otac opominje Indijce, Hrvate, Židove i ostale narode kada rade sami protiv sebe, kada oskrvnjuju raspelo koje dijeli dobro od zla da urušavaju sebe. Oca kao garanciju jedinstva ne može se poljuljati kada netko ruši raspelo, utoliko, svrstava se na stranu zla – smrti. Umjesto opomena, uzor su im židovski svećenici i farizeji koje je Isus također opominjao. Uglavnom, danas hrvatska umišljena svjetovna i duhovna vlast služi pomoću janjičara, kao što su Židovi Rimljanima, tako Hrvati do sada inim okupatorima. Samo zbog materijalnog i osobnih tjelesnih užitaka služe okupatorima vlastitog naroda u pravcu konačnog života. Toliko su i Židovi prenerazili Rimljane – svoje okupatore i Pilata, pa je židovskim janjičarima istakao da on pere ruke svoje od optužbi protiv Isusa – života, optužbi kojima samo suportiraju nered i smrt. Dakle, oslijepljeli janjičari luciferi – predstavnici su smrti, kao odraz nereda, pa ne mogu shvatiti Isusa zastupnika reda - života. Ne mogu shvatiti da su oni samo janjičari, lukavi i neuredni jarci – i kao takvi slabost, a ne nosioci života, jer su janjičari, samo su tjelesni i vegetiraju zbog janjetine, koji bi bezazlene narode pretvarali u bezazlene ovce kojima bi zatirali potomke. U Iskonu je zapisano da su janjičarima janjci iskušenje, i kako ih neće imati po želji. Janjičari to ne mogu shvatiti, pa vrište kada više nemaju pečene janjetine pomoću koje bi varali i kupovali glasove i dalje vladali u Općini Poličnik, kao što se čini i u drugim općinama Hrvatske zahvaćenim neredom. Dakle, dragovoljcima koje predvode Davor Lončar i Ivica Ukalović jesu načelnici, ali samo kada je Općina Poličnik zbog njihove osobne koristi i pečene janjetine. Suprotno, pravi - uredni dragovoljci domovinskog rata ne žive od prošlosti već svojim radom dnevno zarađuju kruh i nisu im neobrađena polja kao dragovoljcima Davora Lončara i Ivice Ukalovića u Općini Poličnik, koji primaju mirovine od kredita kojima se zadužuje Hrvatska u inozemstvu. VOX PORTAL http://www.voxportal.hr/vijest/bolestan-je-tko-pita-koliko-sam-potrosio-za-dan-opcine/14673.html KAO NA PIRU Trpeza za 200 ljudi s janjetinom iznenadila goste, a načelnik Davor Lončar uvrijedio se na pitanje o njenoj cijeni: Bolestan je tko pita koliko sam potrošio za Dan Općine! PISMO IVI SANADERU, BIVŠEM PREDSJEDNIKU HRVATSKE VLADE I HDZ-a SHZ PODRUŽNICA POLIČNIK DOSTAVLJA HRVATSKOJ JAVNOSTI PISMO KOJE SU MJEŠTANI POLIČNIKA UPUTILI IVI SANADERU, BIVŠEM PREDSJEDNIKU HRVATSKE VLADE I HDZ-a, 2007. GODINE, U VEZI RUŠENJA RASPELA U MJESTU POLIČNIK Poštovani predsjedniče hrvatske Vlade i HDZ-a, Budući da mjerodavne lokalne državne i crkvene institucije, osim policije koja je nastupila isključivo protokolarno, nisu reagirale niti se odazvale našim pozivima, zahtjevima (peticije) i molbama, iako su prethodno upozoravane u više navrata, prisiljeni smo krenuti korak dalje u svrhu traženja pravde i pravednog rješenja. Obraćamo Vam se zbog rušenja raspela u općini Poličnik kraj Zadra, koje je 17. ožujka oko 15 h bilo metom devijantnog ponašanja, i to u katoličkom Poličniku u kojem vlada HDZ. U slobodnoj Hrvatskoj, koju je kao državu prvi priznao Ivan Pavao II. , događaju se nakon njegove smrti ovakvi ekscesi. Raspelo je postavljeno prije 3 godine i blagoslovio ga je svećenik don Ante, koji je služio prije svećenika D. Kelave. Od utemeljenja, pokušalo se oskrvnuti na različite načine, što je kulminiralo 17. ožujka 2007. , kad je raspelo porušeno skupa s postoljem. Prevarili smo se smatravši da će lokalne institucije riješiti tako veliki problem u mjestu koje je stoljećima odolijevalo zlu, no sada smo uvidjeli pozadinu ovog gnusnog čina. U ovoj županiji je na vlasti HDZ: Davor Lončar, načelnik općine Poličnik; Željko Lončar, zamjenik HDZ-a Zadarske županije; Božidar Kalmeta, predsjednik HDZ-a Zadarske županije. Čini se da su se u ovim krajevima odgovorni vlastodršci opustili, a na čiju štetu i za čije ciljeve, pitamo se. Također se nadamo da ćete Vi ispraviti posljedice nepažnje pojedinaca HDZ-a, jer drugi, u ovoj izbornoj godini, imaju stvoreni slučaj tj. veliki argument… Zato neka se vrati postolje i raspelo, baš na mjesto gdje je i bilo – da se napravi i lijepa kapelica - koju smo mi mještani planirali još i prije nekoliko godina. Za ne vjerovati, prljavoj raboti pridružio se, perući ruke – i bio indiferentan – polički svećenik D. Kelava, kojeg smo usmeno i pismeno obavještavali, kao i vikara Zadarske biskupije Mustaća, te biskupa Prendžu, koje smo također molili i upozoravali da zaštite rušenje raspela – planiranog od nostalgičara za Jugoslavijom. . . Ili . . . Uz prešutno odobravanje – spomenutih iz HDZ-a, kojima smo se i pismeno obraćali za pomoć, umjesto da pomognu, svrstali su se na stranu rušitelja raspela. Nema nade ni pobjede za one, koji su rušili ili ruše raspela. . . Činjenica je da je raspelo postavljeno na sredini javnog puta, koji je kao put služio stoljećima – pa Vam šaljemo i priloge kao dokaz: 1. geodetska snimka puta 2. slike postolja i raspela 3. molbe koje smo upućivali lokalnim institucijama i svećeniku Kelavi 4. peticije mještana P.S. Oni koji su sudjelovali u rušenju raspela, oni koji su se svrstali na stranu rušitelja i oni koji su bili na funkcijama, a nisu ništa poduzimali neka im bude opomena slučaj bivšeg premijera. VLASTODRŠCI U OPĆINI POLIČNIK POUKA A NE UZOR HRVATIMA Nezreli kao osobe, a na osjetilnoj razini egoisti, pomoću svojih mentora i inih eksploatatora već dvadeset godina zatiru samopouzdanje i život u Općini Poličnik. Dakle, pomoću vlasti koja im je u službi, sami su sebi svrha, od njih se to moglo i očekivati da će biti neodgovorni prema mještanima Općine Poličnik. Smicalicama, prikrivajući tako svoju kvalitetu Hrvate Općine Poličnik vode u propast, a što je očigledno na terenu. Koriste se šablonama bivših okupatora, spletkare, kupuju pojedince, zavađaju mještane, kako su to činili neprijatelji Hrvata kroz prošlost. Naučili su oni zanat u Jugoslaviji pa su rutinirani, kao demagozi ne biraju sredstva.Već godinama posebno svoju slabost pokazuju načelnik Općine Davor Lončar i komunalni redar Općine Poličnik Ivica Ukalović, koji i preko slučaja Roma u Općini Poličnik a preko sredstava za javno priopćavanje, pokazuju kako nisu svjesni da nisu dorasli funkcijama koje obnašaju u Općini Poličnik. Spomenuti zastupnici, vlastodršci neredom stvorili su uvjete nedostojne čovjeku: destimuliraju red i rad, a gdje se ne radi, čovjek se pretvara u nečovjeka, pa zlo radi, a smrt caruje. Načelnik Općine Poličnik i komunalni redar Općine Poličnik imaju natprosječno velike plaće za današnje prilike u Hrvatskoj, plus beneficije. Kao da su uzori, a nisu, što se očituje na terenu kao da podižu samopouzdanje mještanima Općine Poličnik što ne čine, jer nisu zato adekvatni. Pokazalo se da su prevarili mještane kojima nisu odgovorni, a svim sredstvima vrše pritiske. Kao da su u koloni prvi dok se brani dostojanstvo i život mještana Općine Poličnik, a nisu. Kao da su stvorili uvjete za porast nataliteta u Općini Poličnik što na žalost nisu, naprotiv mortalitet je veći. Kao da su poticali na obrađivanje polja u Općini Poličnik što nisu, jer polja su pusta i neobrađena.Kao da su se protivili rušenju raspela u Poličniku što nisu učinili, stali su na stranu onih koji su raspelo rušili. Kao da su spriječili devastiranje crkava - skidanja zvona u selima Općine Poličnik, što nisu. Svojim izjavama po sredstvima za javno priopćavanje očito da su dirigirani od zlog duha. Zakonom ne mogu riješiti nezakonito nasrtanje došljaka Roma protjeranih iz europskih zemalja, kao problematičnih skupina, jer stranci im prijete a „zakon“ ih štiti na štetu naroda koji je izabrao Lončara i Ukalovića, zato oni ništa ne poduzimaju po cijenu epidemije koju izazivaju došljaci prljavštinom – smećem. Dok destimuliraju život u Poličniku, a mještanima remete tradicionalni način života, onemogućavaju obrađivanje zemlje,svojom kulturom i ponašanjem direktno izazivaju dok nezakonito devastiraju privatne posjede gdje stignu. Nakon svega Lončar i Ukalović neće ništa poduzeti „jer im se prijeti“, eto sami tako pokazuju da su prevarama, kao slabost kao produžene ruke slabosti došli na čelo Općine Poličnik, uzeli dužnosti a ne bi odgovarali. Obeshrabruju mještane Hrvate, što od načelnika nije za očekivati naprotiv. Da su slabost egoisti i svrha sami sebi pokazuju i tako jer se ne srame dok primaju tako velike plaće koje ne zasluže. Ovaj stil je zaživio zato jer je antihrvatski, protivi se životu, zapravo kombinacija je zla ali i dovoljan razlog da se Hrvati koji zastupaju život odlučno postave i suprostave zlu, da se ne boje braniti svoja ognjišta. Zato Lončar i Ukalović trebaju odstupiti sa svih funkcija u Općini Poličnik i odgovarati po zakonima, a da se na njihova mjesta već jednom izaberu ljude koji će časno obavljati svoje dužnosti. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Zagrebačka nadbiskupija 4. Zadarska nadbiskupija U Poličniku, 19. lipnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
14.06.2012., četvrtak
PROGRAMI KOORDINIRANI I PRIPREMLJENI ZA REALIZACIJU
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST PROGRAMI KOORDINIRANI I PRIPREMLJENI ZA REALIZACIJU Stranka hrvatskog zajedništva je osnovana kao politička stranka s gospodarskim planom. Intencija stranke u prvom redu jest gospodarstvo te povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske u suradnji s Hrvatskim svjetskim saborom dijaspore. SHZ je prihvatio gospodarski program New deal za Hrvatsku, a njegov tim stručnjaka već niz godina radi na makro planu gospodarstva, projektima Hrvatske i srednje Europe te za koje je zainteresirana Europa, kao i Azijske zemlje koje su u zadnjih nekoliko godina izuzetno zainteresirane za povezivanje i razmjenu roba i usluga s čak 65% svjetskih dobara kako uvoza, tako i izvoza. Što to znači za hrvatsko gospodarstvo? Upravo to što Hrvatska ima 7 međunarodno priznatih koridora preko kojih se može vršiti transport najvećeg dijela robe i usluga za EU i Azijske zemlje, a ovdje važnu ulogu ima luka Rijeka koja je dobila status luke za uvoz i izvoz te pretovar robe za EU i koja bi morala nakon izgradnje infrastrukture po zakonu EU - 3.E - ekologija - energija - ekonomija prihvatiti umjesto sadašnjih 170.000 kontejnera godišnje, minimalno 5 milijuna kontejnera i to s inputom dobiti 1 : 11 što znači 1 dolar zarađen u Riječkoj luci kod istovara, a dok roba napusti RH kroz razna davanja 11 dolara (dakako uključujući i industrijske zone u proizvodnji i servisu). To znači da ovaj projekt mora prihvatiti vlada, sadašnja ili buduća, ako želi pomaknuti gospodarstvo s mrtve točke. Ovaj program obuhvaća najmanje 6 projekata koji moraju ići istovremeno kako bi ostvarili cilj, a ne parcijalno kako to neki koji su ga prepoznali tumače. U njemu je obuhvaćen razvoj cijele Hrvatske i da se danas pristupi prema planu, on bi dao rezultate već u idućoj godini. Politički gledano, najvažnija bi bila poruka građanima Hrvatske da ima izlaza iz krize, da možemo u narednim godinama podignuti BDP (svake godine najmanje za 4,5 - 5 % ) i da ovisi samo o politici želi li ovim putem pokazati građanima Hrvatske da bez prodaje 1m2 zemlje i daljnjih zaduženja, a koja su nam već ograničena, možemo podignuti gospodarstvo na zavidnu razinu. SHZ radi na tom programu 3 godine u suradnji s eminentnim stručnjacima i prezentirali smo ga slikom i riječju predsjedniku države, bivšim predsjednicima vlade koji nisu imali ni vremena ni razumijevanja za program što kod SHZ-a budi sumnju jesu li dosadašnje vlade uopće željele gospodarski razvoj ili su bile dovoljne same sebi, a nisu služile narodu. SHZ ovim putem poziva sve političke stranke i građane na prezentaciju programa koja će se održati u Krapini 29.06.2012. u 18h u prostorijama ŽUPANIJE, a koju će voditi predsjednik županijske podružnice SHZ-a gosp.Cvijetko Fruk. Nosioci predavanja su SHZ, Hrvatski svjetski sabor dijaspore i autor programa dr.Ivan Miloš. Srdačan pozdrav, Zagreb - Krapina, 14. lipnja 2012 . godine Predsjednik SHZ-a Hrvatske Željko Vinski |
13.06.2012., srijeda
PROSVJEDNI SKUP BIVŠIH RADNIKA LIKVIDIRANIH TVRTKI PRED ZADARSKIM SUDOM
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 13. LIPNJA 2012. GODINE SLOBODNA DALMACIJA OBJAVILA JE ČLANAK POD NASLOVOM: Priredit ćemo paradu, možda nam netko pomogne DOVEDENI DO OČAJA PROSVJEDNI SKUP BIVŠIH RADNIKA LIKVIDIRANIH TVRTKI PRED ZADARSKIM SUDOM Radnici su tražili zaštitu svojih stečenih prava za koja, kako tvrde, nikoga nije briga Bivši radnici likvidiranih tvrtki dijelili su pisani materijal koji dostavljamo hrvatskoj javnosti Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državnom odvjetništvu RH 4. USKOK-u 5. Ministarstvu unutarnjih poslova RH U Zadru, 13. lipnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR Poštovani prijatelji, kolege, Vi poštovani koji ste sada ostali bez posla, bez radnih mjeta, bez svega. Vi koji i jeste još do jučer bili POŠTOVANI, sada ste Vi kao i Ja, upravo postali oni koje više nitko ne poštuje, jer, nemamo posao, nemamo ono što smo još jučer stvarali; Svoje Fabrike, svoje dućane, svoje trgovine, svoje strojeve, svoje stolice, svoju sreću, tada u dvadesetim, tridesetim četrdesetim i dalje, a sada u Šezdesetima već smo ljudski otpad, oronuli ljudi, ljudi koji nose stare cipele, stare hlače sa trapezom od 27 cm. Prijatelji, kolege, tužni zbore! Dopala me ova neslavna čast da ispred Vas ustanem, kao jedan od mnogo jednakih, a znadete li koliko nas je u Zadru, koliko je onih koji su pelcovani? Upravo svi od iste bolesti- Lopovluka koji su nad našim sudbinama odradili neki drugi ljudi, ljudi koji su odnijeli i sada iz ugodnih Fotelja Falkensteinera, Fotelja, hotela i svakojake udobnosti daljnskim upravljačem gledaju nas kako ronimo suze za onim što više nije osuđeno na POVRAT! A Zašto nije osuđeno na povrat kada to kažu Zakoni ove Zemlje? Oni - Zakoni kažu: a) Kriminal u pretvorbi i privatizaciji ne zastarijeva, b) Povezani Kriminal ne zastarijeva, c) Korupcija i krimilnal ne zastarijeva, d) Krađa novca sa tuđeg računa ne zastarijeva, e) Ubojstvo i genocid ne zastarijevaju Pa ako je tako, zašto onda zastarijeva kod nas u Zadru? Zašto je naša jedina sudbina u 20 godina bila Hypo Alpe Banka? Zašto su nestale naše Fabrike, naša poduzeća, zašto, kako reče jedan sudionik jede stranačke utrke prije mjesec dana, ovako: “Zamislite kada jedan kamion siđe sa „Brze ceste“ i uđe sa magistrale u Zadar, a vozi 27 tona - doveze robu. Što on više u ovome Zadru može utovariti i odvesti iz njega."? Znate što Dragi kolege - dragi prijatelji- NIŠTA! Prijatelji, mi smo nekada bili Grad sa razvijenom Metaloprerađivačkom, kemijskom i tekstilnom industrijom. Imali smo škole, svoje tesare, bravare, zavarivače, glodače. gdje su oni danas? Imali smo vlakove pune ljudskih neimara koji su pohodili ovaj grad još od 5 ujutro pa sve do 23 sata navečer, kada je zadnja lokomotiva davala svoj zvuk odalska. Kompozicije su bile neporegledne koje su dovozile i odvozile terete, jednako dasku iz daleke Rusije u uvozu, kao i dasku, ali samo do nas, za izvoz u zemlje sredozemlja i druge. Prazna su naša skaldišta, rušimo tornjeve, a nemamo Altemativu. Ostavlajmo i djecu bez kruha, bez budućnosti. Imali smo: 1. Tvornicu Vlado Bagat d.d. 2. Vinilplastiku sa svim organizacionim tvrtkama u lancu 3. Boris Kidrič, tekstilna industrija, Zadar 4. Tvornica duhana, Zadar 5. Zadranka d.d. Zadar 6. Plodine d.d. Zadar 7. Poljoprivredni kombinat Zadar d.d. 8. Mljekara Zadar 9. Agroprodukt i Agropromet Benkovac i Veletržnica d.d. Benkovac 10. Luka d.d. Zadar 11. Tankerkomerc d.d. Zadar 12. Maraska d.d. Zadar (Hypo banka) 13. Aluflexpack d.d. Murvica (krediti sumnjiva izvora i namjene) 14. Aerodrom Zadar (sumnjivi krediti i namjene) 15. Vodovod Zadar (za spoj sa Šibenikom beskorisno utrošeno 150.000.000 kn) 16. Šume Zadar (sumnjive koncesije koje se ne naplaćuju) 17. Zemljište u poslovnim zonama (zaštita vlasništva RH) 18. Zemljište u Obrovcu (grad Obrovac prijavljen posebno) 19. Sanacija Glinice i razgradnja (cijena veća od bivše izgradnje) 20. Dalmatinska banka ex Komercijalna banka Zadar Udjeli? 21. Poljoprivredno dobro Vrana (privatizacija) 22. Poljoprivredno dobro Bokanjac (privatizacija) 23. Gortan d.d. Zadar, građevinsko poduzeće 24. Jadran Zadar d.d., građevinsko poduzeće 25. Radnik Benkovac d.d., građevinsko poduzeće 26. Borik d.d. Zadar, turističko poduzeće (Hypo banka) 27. Jadera d.d. Zadar (Hypo banka) 28. Turisthotel Zadar (čudna privatizacija, Hypo banka) 29. SAS d.d. Zadar (čudna privatizacija, Hypo banka) 30. Otočanka d.d. Zadar 31. Transport Zadar. Mogli smo i sami prodati polovicu svoga trena, a na drugoj polovici raditi svoj temeljni posao - prevoziti robu kamionima. 32. PZ Vukšić 33. Donacija Orlović (vrijednost preko 100 mil. DM) 34. DALMA, 35. Razvitak - Staklo, 36. GP Zadar 37. KOŽARA sa Mokrim pogonom u Gračacu, 38. GRAMAT, 39. POLYCHEM. 40. CROATIA-ZADAR LINE 41. PODUZEĆE ZADAR, 42. JUGOPLASTIKA POGON BENKOVAC, 43. ELEKTRONIKA, 44. TRIO OBROVAC, 45. AUTO-KUĆA ZADAR i mnoge druge. Dugačak je ovaj niz i bliži se brojci od 50. Tragedija je to jednoga Grada i jedne Zemlje koja je uspostavila svoj sustav, svoju vojsku, svoju policiju, svoju valutu, svoje granice, a onda počela na svoj način TUĆI vlastiti narod uništavajući mu sve ono od čega se živi. Uništili su nam Prehrambene kombinate, čuli ste prije, uništili su nam izvore - vode (Oprali su na Svetome Roku desetke milijuna Kuna, naše Valute, kao tobože POTICAJ). Suditi im treba. I neka vrate kao što kaže Don Ivan Grubišić. Neka vrati bivši Ministar Mora pomorstva i prometa promašenu investiciju od 100 milijuna kuna uloženih u nekakav hotel LUN na otoku Pagu. Neka vrati, treba mu blokirati imovinu do okončanja suđenja. Njegovi su tamo potpisi. Hypo Alpe Adria Banka, kao podružnica zla na ovome prostoru, pojela sve, čak i plaće Gradskih službenikaZadra. Zar je to samo bilo pravo Božidara Kalmete da im i taj likvidni dio novac dade da i sa njime kupuju? Zašto, zašto? Uzeli su i Donji i Gomji dio Vječne nam Kalelarge! Tako su se zakleli, sami se izdaju, sami se, rekli bi „ocvikavaju međusobno“! Kome su dodjeljivani sumnjivi i sporni kerditi Hypo Alpe Adria Banke 7?? 1. Borik,d.d............................... 64,0 Milijuna EUR-o, 2. Punatra Skala, d.o.o............ 129,6 Milijuna EUR-o, 3. A1uFlaxpak,d.o.o.................. 65,8 Milijuna EUR-0, 4. Kepol Terminal, d.o.o.............. 10,7 Miliiuna EUR-o, 5. Kepol Plast, d.o.o....................... 1,9 Milijuna EUR.o, 6. Marina Dalmacija, d.o.o............. 3,8 Milijuna EUR-o 7. Marina Borik, d.o.o......................3,5 Milijuna Eur-0 8. Projekt Bibinje, d.o.o....................2,4 Milijuna EUR-0, 9. Sveti Rok,d.o.o............................ 2,5 Milijuna EUR-o, l0.Maraska,d.d..................................3,8 Milijuna EUR-o Zamislite prijatelji činjenicu da su ovi novci uloženi u proizvodnju, koliki bi od nas sada radili- radili i samo radili, a to smo znali oduvijek. Ne da su sumnjivi nego su do grla u kriminalu i FASSA u Obrovačkim rudnicima, i sadašnji vlasnici Zadranke, ali ne oni koji plaćaju „podnajam“ nego oni koji s vrha ubiru DANAK nerada Ivana GALOVIĆA - ŽDO i njegove svite koja se zove Podružnica USKOK u ZADRU. FALKENSTEINER, JADERA, d.d. KEPOL BENKOVAC, Raspodjela Šumskloga zemljišta bez naplate koncesije, pa to nema nigdje nego kod nas, vjerujte. Neki to zovu PRANJE NOVCA!! Bilo što da jeste mi ostadosmo gladni, a u Zadni nas je bilo 2010. godine 9.429 a sada preko 12.000 tisuća nezaposlenih. Što nam se smiješi, TUGA, kolege. Kada ovim kreditiranjima pribroj ite mnoge Tzv.: „POSLOVNE ZPONE koje su bile ventil za isisavanje Državnoga novca, pa i slijepi će reći: „Dajte mi da vidim“ kako oni potrošiše u jednu Poslovnu zonu preko jedne Milijarde Kuna, a onda Neukom Načelniku uvališe simulaciju kako tamo treba graditi još i AERODROM za slijetanje Aviona, ali sve kako bi skrenuli pažnju da je tamo sve u najboljem redu. Jeste, dok ne dođe neki drugi USKOK koji nije Galovićev i Kalmetin, Lovrinov, koji će odraditi svoj dio posla i otrčati svojih 100 metara. Kako sve ovo izreći a nesjetiti se 8.200.000,oo Kuna koje je Nekadašnja Gradonačelnica Lovrin podijelila sa nećakom Vinka Mladinea kroz poduzeće ČIŠTOĆA, d.o.o. ZADAR? Saborsaka Zastupnica? Zar više treba? Neka vrati uzeto, ona i Nećak, neka vrati barem jedan stan od četiri prikazana za svaku kćer po jednoga, za muža, i za sebe po jednoga. Tada će mo i mi imati stanove. Tko je kriv za propast VELETRŽNICE u BENKOVCU. Nadzomi odbor i njegiov Predsjednik ŽELJKO LONČAR. Tko je kupovao pršute na ime poduzeće kćeri nego on, a onda od toga poduzeća u svoju Konobu pa novac dale Općine i Županija, a on sve prodao i novac u Džep. To ima još samo u ponekim maloumnim nacijama mi ne želimo biti takvi. Mi želimo zamijeniti Korumpiranoga GALOVIĆA, KALMETU, ANU LOVRIN, ŽELJKA LONČARA. Neka ih po Poligrafu ispita neka druga Policija, a ne ona koju su oni darivali i potkupljivali. Kolege, Dali se još netko sjeća Vinilpalstike sa 1.280 radnika, Vlade Bagata sa 4.143 radnika, Borisa Kidriča sa 2.252 radnika, SAS-a sa 400 radnika Otočanke sa 1.800 radnika, mnogih koji su bili ponos ovoga Grada. Nisu zaostajale naše zadruge ni u Posedarju, ni u Vukšiću. Prodavale su svoje pršute í u Srbiji i u Smederevu. Šivaće glave, Bagatove VIŠNJE, šivale su u Makedoniji, Kosovu, Vojvodini, a sada??? Tuga. Kako peru, najbolje pogledajze Iznuđeno izvješće REVIZIJE kada Županijska Uprava za Ceste ZAMAGLI 12.000.000,oo Kuna. Umjesto hapšenja, oni imaju zajedničku večeru, baš kao onih sveti Dvanaest! Zar je ostanak Galovića više upitan ili odlazak neupitan. Sudi se sitnim klošarima i konzumentima od 1 grama droge ,a rijeke novca idu uz Vas, a mi smo nezaposleni. Tražimo svoja radna mjesta. KALMETA prodao - KALMETA kupio ZEMLJU u GAŽENICI. Šteta za Grad 8.500.000,00 Kn. Šteta za Grad koji ne podmiruje svoje obveze, a podiže cijenu komunalijama vodi, sirotinju glođe. Čime je Kalmeta ucijenio Galovića i njegovo društvo? Prijave leže u Policiji i u ŽDO! Mi to znamo, a mi smo nezaposleni radnici, a tamo je dio našega kruha. JADERA: Kriminalna skupina izrođena iz nekadašnje Folijaplasta preko Hypo Alpe Adria Banke, ojačala je sve. Integrirala sredstva javnoga informiranja, udružila donedavne rivalskjke skupine i nastavila haračiti na način da im nitko nije ravan. Pitamo se, gdje su naša RADNA MJESTA? Pitamo se: Gdje je ono ime koje zovu MLADEN BAJIĆ, zašto ne mijnje sebe ili svoje, očekujemo da to napravi, kultumo, dostojanstveno, ljudski. Tada će možda netko i od nas raditi, kolege! ZADRANKA: Nekadašnji posnos trgovine, nestao-Pojela ga Hypo Alpe Adria! ADRIA, d.d., Nestala, isisala sve potpre, novvca jedine Državne Banke Hrvatske Poštanske Banke. Zamislite koliko bi sada nas radilo da je taj novac usmjeren u realne male poduzetnike koji bi stvarali svoju sreću i radili. Vjerujte, novac je lažnim Fakturama iznesen u inozemstvo. Tamo je. Ne šutimo! HOTEL ALAN STARIGRAD: Opet Hypo Banka? Pa opet ona. Od male Mjenajčnice do Giganta na račun naših suza i na račun naših radnih mjesta, kolege! Poduzeće BAGAT, sa svojim Poslovnim Jedinicama u svim Bivšim Republikama Ex Yu, nestalo je gotovo preko noći. Kako je to moguće. Kolike su sile potezale taj Jaram da to sve uguraju u blato?? Jedan dobar kroničar je ovih dana pronašao Elaborat sastavljen u ime navodnih vlasnika VINILPLASTIJE kojima je trebalo Ministarstvo za Socijalnu skrb 1999. godine pokloniti ondašnjih 5.000.000,oo DEM, preko tadašnje Splitske Banke - Poslovnice u Zadru. Nisu stigli ukrasti. Zaustavio ih je naron na izborima 04. Siječnja 2000. godine. Zar ne treba suditi Onom Vatrogascu, pa Pukovniku, pa lopovu za ovaj kriminal. Gdje su radna mjesta u Vinil Plastici, gdje su one 350.000 DEM pojedene za dnevnice u jednoj kalendarskoj godini? GDJE JE IVAN GALOVIĆ? Gdje je smjena? U Zadru su, Drage kollege, STEČAJNI SUCI „BOGOVI” a STEČAJNI UPRAVITELJI „GROBARI“ Poduzeća. Gdje su stečajna Vijeća? Gdje su poduzeća koja su stečajni Upravitelji osposobili za daljnji rad - nastavak proizvodnje ili svoje djelatnosti. Nevjerojatno - nema niti jednoga, ZAR JE TO MOGUĆE, jest samo kod nas. Povikao bi: ,,Ma kakvi Stečajni Upravitelji, dajte poduzeća onima koji su ih stvaralai pa neće doći do raspada poduzeća. Dajte DITE MATERI da ga čuva“. Kakav smo mi to Grad kada Gradonačelnik nezna što mu rade Njegovi, rako bi „podanici“ i naprave minus od 90 milijuna Kuna. Sramota?! Gdje je tu moralna ostavka??? Do kaznene će doći „tako ili onako - sigurno“! Gdje su naše dionice koje smo uredno plaćali nekadašnjem Hrvatskorn Fondu Za Privatizaciju, sadašnjoj Asgenciji? I mnogo toga, dragi prijatelji - Vi nezaposleni i Vi koji ste izgubili svoja radna mjesta. U Zadru, 12. 06. 2012. godine NEZAPOSLENI ZADRANI |
12.06.2012., utorak
GRAD BEZ BUDUĆNOSTI
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ŽITELJI GRADA BENKOVCA OBRATILI SU SE STRANCI HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA - PODRUŽNICI BENKOVAC O ODGOVORNOSTI VOĐENJA GRADA BENKOVCA. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI NJIHOV DOPIS. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u U Benkovcu, 12. lipnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC GRAD BEZ BUDUĆNOSTI Branko Kutija najveći krivac za propast Benkovca Izgubilo se stado ovaca, tko je odgovoran za to? Rat!? Naravno da ne, odgovoran je čoban. Banko Kutija izgubio konce ka uspješnom vođenu grada, tko je za to odgovoran? Rat!? Naravno da ne, kriv je gradonačelnik. Kada su u prošlost gleda i spominje nekadašnji veliki grad Benkovac, svi ga se sjećaju s veseljem na licu. Bio je gradić u kojem je prije više od 20 godina otvoreno prvo kino, grad koje je zapošljavao tisuće i tisuće ljudi u nekadašnjem Diokom" d.o.o. (nekadašnja Jugoplastika), Eksploatacija pločastog kamena, u TCG Metalni lijev (nekadašnja tvornica Bagat), na Veletržnica s pogonom za preradu ribe i u Vinarija Benkovac, a da ne spominjemo poljoprivredu grada i okolnih mu sela. Bio je to gradić kojeg su svi rado posvećivali, jer dobro se znalo "ako igdi ima, ima u Benkovcu, di je naš vridni narod". U vrijeme prije rata Benkovac je bio veliko gospodarsko središte. S poljoprivredom na nivou, kamenom kojeg su kupovali i Amerikanci, te stočarstvom koje je hranilo veliki dio Zadra, nekadašnji Benkovac bio je centar svega. No, to je bilo nekada. Iako će mnogi reći rat je učinio svoje, pa je zato stanje u Benkovcu kao u doba socijalizma, istina je zapravo ponešto drugačija. Danas kad se spomene Benkovac, odmah se čuju komentari "selendra", "ruglo od grada", pa se postavlja pitanje zašto je to tako? Često se postavlja pitanje na osnovu čega je Benkoac dobio zvanje grada, kad na današnji dan grad nema kino, hotel, kazalište, upitan tim hitne pomoći, kao i dom kulutre, ali i javne vatrogasne postrojbe, koja radi u nehumanim uvjetima. Nekadašnja velika pijaca, koja je hranila pola Zadra, danas ima tri štanda, a tek nekadašnja Veletržnica s pogonom za preradu ribe, koje danas više nema, a vinariju je kupio Badel. Ne može rat biti krivac za propast jednog grada čak 20 godina poslije. Kad je dobro znano da je i za vrijeme rata Benkovac "živio" i disao bolje nego li danas. Nekad grad sloge i jedinstva, danas grad propasti i rugla. Dobro je poznata činjenica, kako je rat dosta uništeo Benkovac, no do dosta kada se danas dođe u grad izgleda kao da je sve uništeno. Jer i ono što nije bilo "poravljeno" sa zemljom, danas zjapi prazno, ugašeno ili srušeno. Rat, koji je "glavni" krivac za sve loše u Benkovcu, mora da je pogodio samo ovaj grad, jer svakodnevno gledamo kako se gradovi i općine koji su stradali i više od Benkovca, zapravo imaju čime podičiti. Svojojm obrnovom, razvojem i napretkom. Pa se zapravo postavlja pitanje gdje je zapeo Benkovac i tko je glavni krivac za njegov "socijalni" izgled? U gradu Benkovcu već 16 godina na mjestu gradonačelnika nalazi se "naš" čovik, Branko Kutija, uz to inače isaborski zastupnik. Rodom iz Lisičića pokraj Benkovca, rekao bi se pravi domoljub i rodoljub, koji će za svoje ljude i grad napraviti sve. Funkcije gradonačelnika i saborskog zastupnika dotični gospodin vrlo uspješan rješava u poslu kojeg obavlja, te da je to razlog njegove dvostruke uloge u profesionalnoj orijentaciji. Ne samo to, on je i nadasve svestran pa tako i uz posao vođenja grada i zastupanja građana u Saboru, on je do nedavno još ima vremena i umijeća biti predsjednikom Nogometnog kluba Velebit iz Benkovca. Sve navedeno su odlične reference za bogat životopis i sigurno ovako napisane zvuče više nego odlično, ali stvarnost je na žalost, ipak puno drugačija. Uzmu li se u obzir samo neke činjenice o kojima se javno govori a ponekad i piše, kako je grad Benkovac u milijunskim dugovima , vrlo loš imidž kojeg grad ima kao potpuno neprivlačno i neperspektivno mjesto za život te veliki broj afera o kojima grad bruji. Ubojstva, učestale krađe i tuče. Upravo je to mjesto u kojeg će svi uprijeti prstom, i to sa pravom jer sve polazi od onoga koji gospodari i upravlja, a u ovom slučaju to je Branko Kutija. Njegov način vođenja i provođenja odluka samo su naštetile gradu Benkovcu i dovele ga na rub propasti. Mnogi se pitaju o tijeku proračunskog novca kojeg je grad Benkovca iz državnog proračuna dobio kao područje od posebne državne skrbi. Od 1995 na račun grada slilo se cca.600 000 000 kuna. Gdje to završavaju novci i u što se to ulaže…??? O moralnoj savjesti gradonačelnika Kutije ne treba ni govoriti, jer svatko onaj koji se nađe na tako odgovornoj funkciji a grad dospije u milijunske minuse, po svojoj savjesti bi trebao odstupiti sa funkcije i prepustiti je nekome tko umije, zna i može. Međutim, kako je spomenuto Branko Kutijanema ni trunke moralne svijesti, ni savjest. HDZ-ovog zastupnika i ujedno benkovačkog gradonačelnika Branka Kutije kojem u imovinskoj kartici nedostaje dobar dio imovine kojom raspolaže. Naime, od nekretnina spominje se jedino grobnica u Zadru ukupne vrijednosti 25.000 kuna za koju se navodi kako ju je kupio od plaće. Za razliku od drugih zastupnika koji navode brojne kuće i stanove, pa još i nekretnine u vlasništvu supružnika ili djece, Kutijin popis nekretnina i završava spomenutom grobnicom. Pa iako bi imovinska kartica svekolikoj javnosti trebala predstaviti realnu sliku imovine pojedinog dužnosnika, poznanici benkovačkog gradonačelnika znaju da koristi dvije obiteljske kuće nemale vrijednosti. Jedna je u Zadru, u Benkovačkoj ulici broj pet gdje je i potpisnik ovih redaka svjedočio posljedicama nemilog događaja 1997., kad je pod službeni automobil benkovačkog gradonačelnika nepoznati počinitelj podmetnuo eksplozivnu napravu. Naime, iako je gradonačelnik u Benkovcu, Kutija stanuje u obiteljskoj kući u Zadru, a te je noći, kako je sam izjavio, u njoj i spavao zajedno sa suprugom dok im eksplozija nije raznijela dva automobila i stakla na kući. Druga je kuća, također obiteljska, u Lisičiću koju Kutija vjerojatno navodi kao prebivalište u imovinskoj kartici, no nigdje i čije je vlasništvo. Obzirom da je Kutija jedinac, a otac mu je preminuo prošle godine, za pretpostaviti je kako će imovina kojom inače raspolaže i službeno pripasti njemu, no pitanje je zašto to dosad nije napravljeno. Odgovore na ova pitanja mogao bi dati sam Kutija, no usprkos našim upornim pozivima na službeni mobitel i u ured u Gradu Benkovcu, pa čak i SMS poruci da se javi, saborski se zastupnik oglušio. Očito je pitanje imovinske kartice škakljivo čak i za poslovično otvorenog Branka Kutiju. Svakako se treba sjetiti Benkovca i u svjetlijim danima . Benkovca kad se u njemu živjelo od jutra do sutra. Benkovca koji je imao sve značajke jednog malog gradića. Benkovca u kojem su nekad živjeli gradonačelnik, načelnik policije, ravnatelji škola, predsjednik suda itd. Benkovca kad je u njemu živjelo cca 320 intelektualaca sa VSS i VŠS. Intelektualaca koji su svoju plaću trošili u gradu Benkovcu. Vremena kad je Benkovac imao jedan od ljepših hotela u ovom djelu Dalmacije,kad smo imali kazalište,lijepe restorane sa uređenim terasama gdje je bila živa glazba,slastičarne gdje su se jele odlične „baklave“, nekoliko stomatološki ordinacija, rađaonom, srednjom školom koja je radila u dvije smjene sa tisuće učenika,kino dvorane u kojoj se vrtio filmovi od 11 do 22 sata. Nekoliko uspješnih tvornica itd… Vrhunske sportaše (nogometaše, rukometaše, košarkaše, atletičare i karataše itd.....) Danas na žalost Benkovac nema ništa , nema ništa od svega gore navedenoga. Benkovac je prošlost i teško doživi svjetlu budućnost . On je „grad“ samo na papiru jer tako hoće svestrani gradonačelnik Branko Kutija. Jedan od gradova koji ima spomenute probleme nalazi se unutar granica Zadarske županije, a njegov gradonačelnik Branko Kutija priznaje kako je smanjeni priliv sredstava u gradski proračun Benkovcu stvorio itekako velike probleme. «Kako bi donekle ublažili situaciju protekle smo godine našim zaposlenicima smanjili plaću za 10 posto, a onda prije nešto manje od dva mjeseca ponovo za 10 posto.» – rekao je Kutija. Dakle, zaposlenici benkovačke Gradske uprave u samo godinu dana zabilježili su smanjenje plaće za čak 20 posto što nikako nije zanemariv iznos, pogotovo u ovo krizno vrijeme kada cijene hrane, goriva, ali i svega ostalog gotovo svakodnevno divljaju. No, Kutija kaže kako je takvo što bilo neizbježno te kako i uz tu mjeru štednje problemi nisu nestali. «Održavanje hladnog pogona već je postalo problem i ako se stanje ne popravi tako će biti i dalje, bit će problema. Stalno sam u kontaktu sa svojim kolegama i oni imaju slične ili iste probleme.» – ističe benkovački gradonačelnik.«Račun nam je još prohodan jer se uspijevamo dogovoriti s onima kojima smo dužni. Posljednjih dana medijske stupce pune priče pojedinih gradova i općina kojima su računi u blokadi zbog određenih dugovanja što ih je u konačnici totalno paraliziralo i onemogućilo im poslovanje. Takav scenarij, doznajemo, mogao bi se dogoditi i Benkovcu. |
11.06.2012., ponedjeljak
Županijska uprava za ceste Zadarske županije plaća godišnju najamninu 220 tisuća kuna
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POSEDARJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Županijska uprava za ceste Zadarske županije plaća godišnju najamninu 220 tisuća kuna Ovih dana Županijska uprava za ceste (ŽUC) Zadarske županije gradi još jedan nogostup u mjestu Podgradina u općini Posedarje. Vrijednost radova je 1.631.781,75 kuna (s PDV-om), a radove izvodi tvrtka Tim d.o.o. Nadin. ŽUC izgradnju navedenog nogostupa provodi kroz pojačano održavanje dijela županijske ceste Ž6020 i lokalne ceste L63066 u Podgradini samo da bi izbjegao ishođenje građevinske dozvole. Ne radi se o pojačanom održavanju već o rekonstrukciji dijela ceste (nogostup, odvodnja i obnova kolnika), a zašto je potrebna građevinska dozvola shodno odredbama Zakona o prostornom uređenju i građenju (NN 76/07). Županijska uprava za ceste, pored županijskih praznih prostora po gradu, za nekoliko iznajmljenih prostorija plaća najamninu svakog mjeseca 18.333,333 kuna, godišnje ukupno 220. 000, 00 kuna u kojima radi 10 zaposlenih službenika i namještenika. Namještaju se poslovi tvrtkama s čijim su vlasnicima u kumskim vezama. Utrošen je i novac, ali sustav za obradu elektroničkih cestovnih podataka ne funkcionira? Proračun ŽUC-a je oko 53 milijuna kuna, a prihodi poslovanja su pretežito godišnje naknade za uporabu javnih cesta, koja se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila, temeljem članka 86. Zakona o cestama (NN 84/11) i Pravilnika o visini godišnje naknade za uporabu javnih cesta što se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila (NN 35/11, 53/11), naknada iz državnog proračuna, sredstava po čl.65. Zakona o javnim cestama (doznaka iz prihoda «Hrvatskih cesta» d.o.o.) i dr. Nisu evidentirana sredstva u iznosu 12.398.968,00 kuna? Državni ured za reviziju utvrdio je da je Zadarska županija dala suglasnost za zaduženje Županijskoj upravi za ceste Zadarske županije u 2005. godini u iznosu 30.000.000,00 kuna u svrhu građenja i rekonstrukcije županijskih i lokalnih cesta. Prema izvješću o zaduženju / jamstvu/ suglasnosti iz siječnja 2010., koje je Županija sastavila na temelju izvješća korisnika kredita, stanje duga po kreditu dobivenom za građenje i rekonstrukciju županijskih i lokalnih cesta iznosi 12.398.968,00 kuna, a u poslovnim knjigama nije evidentirana dana suglasnost za zaduženje u tom iznosu. Prema odredbi članka 4. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu, proračunsko računovodstvo se temelji na općeprihvaćenim računovodstvenim načelima točnosti, istinitosti, pouzdanosti i pojedinačnom iskazivanju poslovnih događaja, a prema odredbi članka 87. spomenutog Pravilnika, dana jamstva i kreditna pisma nisu uključena u bilančne kategorije, ali se evidentiraju na skupini računa izvanbilančnih zapisa. Zašto u gore navedenim slučajevima nije reagiralo Upravno vijeće ŽUC-a na čijem je čelu Željko Lončar, predsjednik skupštine Zadarske županije? Prema odluci o osnivanju Županijske uprave za ceste Zadarske županije, od 19. prosinca 2005. godine, Upravno vijeće donosi financijski plan i godišnji obračun, donosi program rada i razvoja Uprave za ceste i nadzire njihovo izvršenje, godišnji plan građenja i održavanja županijskih i lokalnih cesta, uz prethodnu suglasnost nadležnog Ministarstva, a nakon pribavljenog mišljenja Županijskog poglavarstva donosi Statut Uprave za ceste, uz suglasnost Skupštine Zadarske županije, daje suglasnost ravnatelju za raspolaganje imovinom, predlaže Županijskoj skupštini imenovanje i razrješenje ravnatelja, nadzire rad ravnatelja i stručnih službi, predlaže osnivaču promjenu djelatnosti i daje ravnatelju i osnivaču prijedloge i mišljenja o pojedinim pitanjima, obavlja i druge poslove određene Zakonom, Statutom i drugim aktima Uprave za ceste. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Državnom odvjetništvu RH 4. USKOK-u 5. Ministarstvu unutarnjih poslova RH U Posedarju, 11. lipnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POSEDARJE |
08.06.2012., petak
OBNOVA HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
 |
OBNOVA HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST OBNOVA HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE POVIJEST SREDNJOVJEKONE KATOLIČKE CRKVE SV. MARGARETE 1848. - doseljeni Srbi počinju prevladavati među pravoslavnim vjernicima u Zagrebu, pa ortodoksna crkvena općina svojem nazivu dodaje pridjev srpska... 1334. – na "Trgu Petra Preradovića" bila je srednjovjekovna katolička crkva Sv. Margarete i Margaretsko groblje stanovnika iz viličkog podgrađa; 1378. crkva je dobila status župne crkve; 1712. je izgorjela, no na istom mjestu izgrađena je nova s lukovičastim zvonikom; 1794. je prodana Grčkoj ortodoksnoj crkvenoj općini u Zagrebu. Od 1378 – 1794. svake godine 13. srpnja otvarao se dvotjedni sajam "Margaretinje" na prostoru između crkve Sv. Margarete i (V)Ilice. 1780. - u Zagreb dolaze prvi pravoslavni doseljenici iz Grčke i Makedonije (spominje se 28 duša Grka i Cincara). 1784. - u Zagrebu je popisano 695 kuća i približno 7.000 stanovnika. 1785. - u Zagrebu već živi osam pravoslavnih obitelji izbjeglih iz Grčke i Makedonije sa 40 članova (obitelji Demeter, Gavela, Millin i dr.) 1794. - Grčka otodoksna crkvena općina kupila je postojeću staru katoličku crkvu Sv. Margarete, preuredila ju je za pravoslavno bogoslužje i dala joj novo ime – Sv. Preobraženja Gospodnjega. 1848. - doseljeni Srbi počinju prevladavati među pravoslavnim vjernicima u Zagrebu, pa ortodoksna crkvena općina svojem nazivu dodaje pridjev srpska... 1866. - na mjestu stare drvene crkve zida se nova (arh. Klein); Zagreb broji 280 pravoslavnih duša; 1869. - u Zagrebu je popisano 19.857 stanovnika. 1899 – 1914. nova i veća kupola crkve Sv. Preobraženja Gospodnjega, te promjena položaja pročelja (arh. Bolle) 1931. - Preobraženska crkva poslije utemeljenja Zagrebačko-ljubljanske mitropolije više nije samo parohijalna pravoslavna crkva, već paralelno i katedrala. 1931. - Zagreb ima 185.000 stanovnika Ljubomir Škrinjar Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE Svaka sotona je odraz nereda, ružno-smrtna i uvijek konačna. Sramoti i šteti, dok može, čistom, naivnom i poštenom dijelu čovječanstva. Neuredna sotona harala je na prostorima hrvatskih zemalja po diktatu SPC pomoću srpske policije i to silom. Pomućeni neredom, ne znaju da je zbog života i sklada Zemlja odgovorna Nebu, Izvoru života, Stvoritelju neba i Zemlje. Potom, zakonom života svatko će vidjeti na svome dlanu svoja nedjela i sam sebi adekvatno presuditi. Dakle, maskama kako pojedinac tako i jedan narod realno pokazuje sebe, nikada ne mogu pobijediti život već su zauvijek opomena. HRVATI PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI SKUPA SA SVOJIM SVEĆENSTVOM 1945. GODINE U HRVATSKOJ DOŽIVJELI SU TRAGEDIJU KRIKOM DO NEBA Samo zato jer su u Hrvatskoj živjeli kao Hrvati i slavili Oca Stvoritelja, svjedoče kao silne žrtve što i danas odzvanja ... na prostorima Hrvatske. Zaslužena milost od Boga ponovno hrvatske pravoslavce ujedinjuje i daje im snagu na hrvatskim prostorima. Odolijevaju kušnjama dok se dižu iz pepela, obnavljaju hrvatsku pravoslavnu crkvu. Hrvatski pravoslavni vjernici mole da pravoslavne crkve drugih zemalja pošalju svećenike u Hrvatsku kao pomoć dok ne stasaju mladi Hrvati za službu Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj. HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Zagreb-Zadar, 8. lipnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
01.06.2012., petak
Oni koji su sudjelovali u rušenju raspela, oni koji su se svrstali na stranu rušitelja i oni koji su bili na funkcijama, a nisu ništa poduzimali neka im bude opomena slučaj bivšeg premijera
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Oni koji su sudjelovali u rušenju raspela, oni koji su se svrstali na stranu rušitelja i oni koji su bili na funkcijama, a nisu ništa poduzimali neka im bude opomena slučaj bivšeg premijera PISMO IVI SANADERU, BIVŠEM PREDSJEDNIKU HRVATSKE VLADE I HDZ-a SHZ PODRUŽNICA POLIČNIK DOSTAVLJA HRVATSKOJ JAVNOSTI PISMO KOJE SU MJEŠTANI POLIČNIKA UPUTILI IVI SANADERU, BIVŠEM PREDSJEDNIKU HRVATSKE VLADE I HDZ-a, 2007. GODINE, U VEZI RUŠENJA RASPELA U MJESTU POLIČNIK Poštovani predsjedniče hrvatske Vlade i HDZ-a, Budući da mjerodavne lokalne državne i crkvene institucije, osim policije koja je nastupila isključivo protokolarno, nisu reagirale niti se odazvale našim pozivima, zahtjevima (peticije) i molbama, iako su prethodno upozoravane u više navrata, prisiljeni smo krenuti korak dalje u svrhu traženja pravde i pravednog rješenja. Obraćamo Vam se zbog rušenja raspela u općini Poličnik kraj Zadra, koje je 17. ožujka oko 15 h bilo metom devijantnog ponašanja, i to u katoličkom Poličniku u kojem vlada HDZ. U slobodnoj Hrvatskoj, koju je kao državu prvi priznao Ivan Pavao II. , događaju se nakon njegove smrti ovakvi ekscesi. Raspelo je postavljeno prije 3 godine i blagoslovio ga je svećenik don Ante, koji je služio prije svećenika D. Kelave. Od utemeljenja, pokušalo se oskrvnuti na različite načine, što je kulminiralo 17. ožujka 2007. , kad je raspelo porušeno skupa s postoljem. Prevarili smo se smatravši da će lokalne institucije riješiti tako veliki problem u mjestu koje je stoljećima odolijevalo zlu, no sada smo uvidjeli pozadinu ovog gnusnog čina. U ovoj županiji je na vlasti HDZ: Davor Lončar, načelnik općine Poličnik; Željko Lončar, zamjenik HDZ-a Zadarske županije; Božidar Kalmeta, predsjednik HDZ-a Zadarske županije. Čini se da su se u ovim krajevima odgovorni vlastodršci opustili, a na čiju štetu i za čije ciljeve, pitamo se. Također se nadamo da ćete Vi ispraviti posljedice nepažnje pojedinaca HDZ-a, jer drugi, u ovoj izbornoj godini, imaju stvoreni slučaj tj. veliki argument… Zato neka se vrati postolje i raspelo, baš na mjesto gdje je i bilo – da se napravi i lijepa kapelica - koju smo mi mještani planirali još i prije nekoliko godina. Za ne vjerovati, prljavoj raboti pridružio se, perući ruke – i bio indiferentan – polički svećenik D. Kelava, kojeg smo usmeno i pismeno obavještavali, kao i vikara Zadarske biskupije Mustaća, te biskupa Prendžu, koje smo također molili i upozoravali da zaštite rušenje raspela – planiranog od nostalgičara za Jugoslavijom. . . Ili . . . Uz prešutno odobravanje – spomenutih iz HDZ-a, kojima smo se i pismeno obraćali za pomoć, umjesto da pomognu, svrstali su se na stranu rušitelja raspela. Nema nade ni pobjede za one, koji su rušili ili ruše raspela. . . Činjenica je da je raspelo postavljeno na sredini javnog puta, koji je kao put služio stoljećima – pa Vam šaljemo i priloge kao dokaz: 1. geodetska snimka puta 2. slike postolja i raspela 3. molbe koje smo upućivali lokalnim institucijama i svećeniku Kelavi 4. peticije mještana P.S. Oni koji su sudjelovali u rušenju, oni koji su se svrstali na stranu rušitelja i oni koji su bili na funkcijama, a nisu ništa poduzimali neka im bude opomena slučaj bivšeg premijera. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske U Poličniku, 1. lipnja 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
| < | lipanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Zajedništvo
Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora za sve navedene probleme.DONIRAJ
Pomozite rad Stranke hrvatskog zajedništva.
Donacije možete izvršiti uplatom sredstava na račun:
HR422390001 - 1100374681
BIC / SWIFT: HPBZHR2X
Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo
Zagreb, Jurišićeva 4
u korist:
Stranke hrvatskog zajedništva
Đure Basaričeka 12
23 000 Zadar
OIB: 36372094522
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – SHZ
PREDSJEDNIK SHZ-a
mr.sc.Miljenko Marić, dipl.iur.
POTPREDSJEDNICI SHZ-a :
Pero Antunović, dipl.iur.
Jozo Marunica
e-mail adresa: shzzadar@gmail.com
http://shzzadar.blog.hr/
https://www.facebook.com/Stranka-hrvatskog-zajedni%C5%A1tva-944262495628175/timeline/
CILJEVI I NAČELA DJELOVANJA STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
(1) SHZ je osnovana radi stvaranja boljih uvjeta života Hrvata i ostalih građana u RH.
(2) SHZ će poticati svakog pojedninca u RH da žrtvovanjem – angažiranjem – djelovanjem, doprinese općem dobru u RH.
(3) SHZ će poticati Hrvate i ostale građane u RH na samokritiku i kritiku.
(4) SHZ će poticati na samoinicijativu i inicijativu Hrvate i ostale građane u RH.
(5) Osnovna zadaća SHZ-a jest vratiti samopouzdanje Hrvatima i ostalim građanima RH.
(6) SHZ će poticati na red i rad, u skladu s moralnim vrijednostima, radi zadovoljstva što je smisao života na Zemlji.
(7) SHZ će poticati na zajedništvo iseljenih Hrvata i Hrvata u domovini radi općeg dobra naroda.
(8) SHZ će poticati svakog Hrvata i građanina RH na uzorno djelovanje, prema kršćanskim i moralnim načelima.
src="http://www.statcounter.com/counter/counter.js">
Linkovi
Braniteljski forumBraniteljski portal
057info.hr
dnevno.hr
Makarska Post
Pokret za preporod hrvatskog duha
ezadar.hr
Zadarski list
tjedno.hr
zadardanas.hr
Hrvatski grb je simbol Hrvata kroz povijest
Današnji hrvatski prepravljeni grb uglavnom prezentira hrvatski duh. Za konstatirati je kako je formom od misaone sfere degradirao u osjetilnu. Diverzija se dogodila inverzijom; kada je početno bijelo polje zamijenjeno crvenim na šahovnici od dvadeset i pet polja, od trinaest bijelih i dvanaest crvenih, točno za dvadeset pet suglasnika hrvatskoga jezika.Diverzija se dogodila i u sadržaju tj. od misli preko riječi do djela točno onda kada se krenulo sa crvenog polja, što je rezultiralo da se na vrh najdomišljajnijeg grba na Zemlji postave životinje koje simboliziraju puku osjetilnost.
Od samog iskona uvijek, zbog smisla, počinjalo se s bijeloga polja mislima pomoću glasova (slova) činiti riječ koja bi adekvatno sačinjena djelom pokazala i potvrđivala čovjeka. Kako je po Stvoritelju nastao čovjek tako je i izvorni hrvatski grb simbolično potvrđivao i slavio život.
Dakle, izvorni neprepravljeni hrvatski grb bio je slika i odraz čiste ideje – duha i riječi koja je spajala čovjeka s Apsolutnom idejom – Bogom, samim izvorom čovjeka. Dvadeset pet polja za dvadeset i pet suglasnika hrvatskoga jezika smješteno je na ploči oblika velikog slova U samoglasnika hrvatske abecede, koje je za Hrvate simboliziralo ustajanje, potom kretanje što je za čovjeka život i živjeti. Slovo U Hrvatima je i kao potkova simbol za sreću. A iz kuta ukusa, estetski valovite linije najviše se mile duši čovjeka od kakvih je sačinjeno i slovo U.
To svjedoči da su Hrvati kao narod i kao kršćani adekvatno evoluirali po Novom zavjetu, kao odrazu duha, po mudrosti čovjeka kao odrazu razuma; spoznalo se da se zlo pomoću zla ne uništava već potencira. Isus Novim zavjetom ističe čovjeka kao razumno biće koje praštajući drugom čovjeku jest više u funkciji života. Ovo sve skupa može se iščitati u starom nemodificiranom hrvatskom grbu, koji je po formi još više po sadržaju toliko poticajan u pravcu dobra – života.
Međutim u srazu kako su Hrvati zaboravljali poruke svoga grba – tako su okupatori mijenjali formu hrvatskog grba pa se tako izgubio prvobitni smisao. Na kraju hrvatski grb kakav je danas, uglavnom je po volji i spoznaji Hrvata, što je odraz uvjeta i . . . . ali i dovoljan razlog za dekadentno stanje na terenu. I dovoljan razlog za veselje Hrvatima jer su spoznali uzroke vlastitog posrtanja: privid kao odraz osjetilnosti zagospodario je Hrvatom, dakle stari hrvatski grb je odraz razuma isto kao što je verzija modernog grba odraz osjetilnosti.
Očito zbog privida, Hrvat zapostavlja smisao – život kakav priliči čovjeku, zaboravlja da duša, djeca i ognjište zahtijevaju i potiču k vječnom životu. Zato duša, djeca i ognjište, potrebuju činjenu urednost što je po angažiranju adekvatno, pravedno kakva god je . . . Eksploatatori su se ustajali i pozivali samo materiju, po volji - u osjetilnoj sferi na konačnom putu postali smrtni i tako izgubili smisao na putu beskonačnom. Dok se okupatori ustaše zbog porobljavanja, porobljeni su se ustajali protiv eksploatatora, važno je i pojasniti zašto se tko ustajao.
Eksploatatori, porobljavajući obično zbog žena i zlata kao odraza osjetilnosti, određuju svoju propast, kao i narod koji mu dopusti da ga porobi. Na tuđem ognjištu to čini navikavajući na modu i neku emancipaciju, što je uvijek kao odraz osjetilnosti, lukavošću zavodi po prividu i ostavlja pustoš. Tako su žena i muškarac suodgovorni za jadno stanje u koje su dovedeni po nekom okupatoru, obično kada osjetilnost, umjesto duhovnosti zauzme prvo mjesto, što se danas pokazuje i preko hrvatskog grba.
Čovjek prije svega kao duhovno biće kreće s bijelog polja koje simbolizira čistoću, tako otvarajući se dobronamjerno na zemlji podržava bit čovjeka, dakle u biti podržava bitno, zboreći čuva drugog čovjeka i sebe – konkretno. Dakle, to može kada duhovnošću - mudrošću pomoću riječi kontrolira potencijalno osjetilnog čovjeka.
Ovim slijedom redanjem čovjek spozna da je utoliko jak koliko je zaslužio dok prašta i spašava, što je pravedno i priliči uspravno - dostojnom stilu, da se tek od misli preko riječi poznaje po imenu što je i konkretno biće na Zemlji, uglavnom sve skupa čovjeku i mističnost. Spoznavajući se, sam sebe čovjek tako nagrađuje i pravda prema iskonskim pravilima.
Dakle, na ognjištu, po Ocu nastaviti promišljati kako činiti od glasova riječ kojom se dobro poziva što je predradnja čovjeku na putu za vječnost. Tko se angažira za život ima život, što je njegova sudbina po činjenju, ukoliko mislima djela usklađujemo po riječima kao vezom Stvoritelj - čovjek.
Tako se čovjeku i čini kako pravilno djelujući zarađuje za vječno, dok nečovjeku kako sve čini zbog materijalnog, nesvjestan na putu konačnosti. Koliko čovjek drugom čovjeku činjenjem pokušava pomoći, samokritički treba poći od sebe, povezan riječju – i brigom za čovjeka i svoju zajednicu, tako pomažući osvješćuje se, a želje se ostvaruju na kraju. A ova pravila vrijede i za zajednice na Zemlji jer imaju svoj izvor u Jednom zajedničkom.
Čovjeku pripada brižnost i težnja za većom spoznajom dok kategoričnost pripada samo Bogu. Jer čovjek je biće uvjeta u harmoniji koju i ne poznaje puno, ni sebe kao odraz uvjeta o kojima i dalje ovisi a o kojima previše ne brine, što je pokazatelj osjećaja za bitno. A sve je tu i pored iskustva opet nas vara osjetilnost, materijalno šarenilo.
Čovjek sebe ne shvaća kao dar – datost, da su svaki pojedinac i svaka zajednica utkani brižno u harmoniji skupa u Jedno. Uvjetovani su uvjeti, a čovjek koji ih svojim učešćem tvori sam je po slobodnoj volji uzrok i posljedica dobra. Također isto pravilo vrijedi za zajednicu ili zajednice na Zemlji, od misli – riječi – djela, ukoliko spoznaje nema, Oprosti im Oče jer ne znaju što čine . . . . Stvoritelj kao iskon . . . Oče naš je pjesma najbolja kada čovjeku nedostaje spoznaja . . . spasit će ga vjera, spasit će ga mudrost kao odraz razuma.
Hrvatski grb odraz je duha preko riječi i mudrosti Hrvata, što je i odraz sačinjenih uvjeta dok se činilo tako. Konkretno svaki Hrvat trebao bi vidjeti krajeve od Nina do Knina preko Donjeg Lapca do Bihaća, put hrvatskih kraljeva. Na spomenutim područjima se iskristalizirao grb kao odraz hrvatske duhovnosti. Ali nakon nestanka loze kraljeva hrvatske krvi, područja od Nina do Knina kako sa zapada tako i s istoka toliko su okupatori ugnjetavali hrvatski narod da se može i preko današnjeg hrvatskog grba pokazati koliko su pritiskali hrvatsku dušu.
Stoga bi se danas crkvene institucije u Hrvatskoj skupa s Hrvatima trebale bez odlaganja pobrinuti i angažirati da se zadarska nadbiskupija iz Vatikana vrati i ustoliči u Kninu - Zagreb. A hrvatska svjetovna vlast s hrvatskim narodom da se dodatno angažira za oživljavanje najljepših hrvatskih krajeva . . . . . dužnost nam je vratiti se na pravi put upravo tamo gdje smo skrenuli s pravog puta k Izvoru.
Neka ova ideja znači spoznatu nužnost za ovo podneblje, jer je spoznata od strane Hrvata i realno viđena, ali i poticajna u ime dobra za one koji imaju mrenu osjetilnosti na duši pa ne vide kao ljudi. Ova ideja Hrvate upućuje po spoznaji na veću budnost, zbog dosadašnjih nagomilanih pritisaka, ali i daljnjih pretenzija (nekih zajednica vođenih osjetilnošću – pomoću križara) prema ovim područjima, da se zbog svekolikih uvjeta dostojnih čovjeka trebaju dodatno angažirati u ime života, prije svega duhovnog.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT
SREDSTVA ZA JAVNO INFORMIRANJE - ŠTO JE TO I KOME SLUŽE
Posljedica je odraz uzroka, tako je uvijek bilo. Eksploatator, brojčano manjina, uglavnom lijevim predznakom, dok vara jedan narod i pomoću sredstava za javno informiranje i psihologijom za mase, ponižava i navikava ga s ciljem da mu služi.Ispiranjem mozgova i protiv logike zdravog razuma, trovačima je cilj da čovjek – narod posumnja u očigledno, što je jednako masakriranje duše, urušavanje života.
Tendenciozni trovači naroda organizirano, pomoću propagande preko stranaka ulaze u tuđa dvorišta s namjerom da ih opljačkaju. Zapravo to su varalice, kojima stranke služe kao maske, uglavnom to rade da se svojom lukavošću nametnu jednom narodu kao eksploatatori, tj. lopovi, prema zakonima prilagođenim samo sebi i svojim namjerama.
Dakle, manjine pomoću stranaka svojim sredstvima za javno informiranje, propagandom iz kuhinje psihologije za „mase“, nakon ispiranja mozgova narod navikavanjem pripreme za robove. Ovako drzak stil pomoću tehnike, kojom se služe eksploatatori, Hrvati nisu osjetili kroz cijelu svoju povijest.
Što hoće gospodari medija, tko ih poziva i tko treba njihovu propagandu?
Gospodare medija i njihovo tendenciozno djelovanje treba podvrgnuti najoštrijoj kritici, zastupnici su nereda kada tendenciozno uvjeravaju u korist svoje manjine, koju kao i nesvjesne Hrvate zanimaju samo osobni interesi – koristi, do kojih dolaze prevarom pomoću sredstava za javno informiranje.
Stratezi stranaka u Hrvatskoj znaju da tko ima sredstva za javno informiranje „može imati“ glasove od pojedinaca, koje su uvjerili u prazne priče.
Hrvati, predstavnici stranaka, nisu svjesni da su progutali otrovnu udicu dok tako razbijaju zajedništvo, jer nisu spoznali da sredstva za javno informiranje TV, radio i novine na ovaj način ne pogoduju hrvatskom narodu kao većini u Hrvatskoj, pokazalo se da nisu ni stvarana zbog hrvatskog općeg dobra, radi pozitivnih poticanja, navikavanja na samoinicijativu, a njihov stil ne potiče na zdravu konkurenciju. Naprotiv, manjina - uljezi navikavanjem, propagandom preko sredstava za javno informiranje uvjeri narod pa vjeruje – podzemlju, trovačima duša koji poruše samopouzdanje, život, veselje - osmjeh.
Ustrojstva svjetovnih i duhovnih institucija, uglavnom produciraju oholost vođa i mržnju prema drugim grupacijama – opoziciji, a ne zdravu konkurenciju u pravcu općeg dobra. Zapravo su kamen oko vrata narodu kojim upravljaju. Zato se mora promisliti, pronaći specifično rješenje za svaki narod - zajednicu, u skladu s njezinom spoznajom.
Dobar glas se daleko čuje, uvijek kao odraz dobrih djela; kao što se loš glas čuje, kao odraz loših djela. Dakle, čovjek je tu između dobra i zla. Nažalost, laž potakne čovjeka u pravcu nedjela naročito pomoću sredstava za javno propagiranje, što stvara nered.
Ipak, čovjeku je uvijek tu na raspolaganju prirodan način informiranja – komuniciranja: da se od čovjeka do čovjeka pomoću riječi – govora prenosi poruka, čak brže nego preko tendenciozno umjetnih sredstava za javno informiranje koja su usmjerena protiv općeg dobra jednog naroda, a u raskoraku s idejom stvaraju nedjela, nemaju temelja pa samo krivo zbore.
Obično govornu poruku, informaciju između dva čovjeka prekidaju pomoću straha, oruđa manjine, kad im se dozvoli. Ukoliko se narodu nametnu lažima pomoću sredstava za javna informiranja, pojedince raznim pritiscima izopćuju iz javnog života. Kada zlo pojedinca istrgne iz općeg dobra - zajednice nema mu spasa, a čemu najviše doprinesu sredstva za javno informiranje iz kuhinje podzemlja za narušavanje, tj. zaustavljanje života, daha - glasa, eto zašto je čovjeku dužnost svjedočiti za život.
Dakle, čovjek – čovjeku porukom čuva temelje života dok kao mediji prenose poruke pomoću riječi. Ukoliko ovlada nered čovjeku se pomoću laži i straha prekida prirodan način širenja poruke, s ciljem da se uruši život. Tako otrgnuta čovjeka od života – ideje, obmanjuju prividom, maglom dok djeluju pomoću sredstava za javno informiranje u pravcu svjetovno – konačnom, protiv života.
Dakle, tumačenje ideje dužnost je mudraca, a ne osjetilno - lukavih kojima su oruđa baklje i tehnička sredstva za propagandu radi obezglavljivanja naroda, jer se čovjekom koriste kao stvarima po standardima tehnike što guši život; pomutnjom, neredom, neskladom iscrpljuju narod.
Mudrace kao prepreku, tvorci umjetnih medija lukavo svim sredstvima desetkuju, što se kroz povijest organizirano ponavlja iz raznih institucija. Činjenica je da institucijama kojima upravljaju manjine smeta urednost kao osnova života. Dakle, život je prepreka podzemlju koje napada dok zavarava bakljama i pomoću sredstvima za javno informiranje koja su pod kontrolom bakljonoša, a što je za osvješćen narod prozrijeto. Ustvari, istina je da su bakljonoše konačna slabost bez ideja, kakvi jesu tako i čine i ostavljaju trag za vidjeti.
Doista, podzemlje kao posljedica nereda u Hrvatskoj, zbog nedostatka djela očigledno plasiraju laži iz duhovnih i svjetovnih institucija, nisu svjesni da su zaboravili Stvoritelja, pa su bez ideja, temelja i snage i zato su protiv života.
Uglavnom u hrvatskim institucijama, duhovnoj i svjetovnoj hijerarhiji proporcijalno funkcijama se laže, što se nažalost loše odražava na opće dobro, jer nisu na strani života. Dakle, u Hrvatskoj duhovne i svjetovne „elite“ ne funkcioniraju prema dužnostima u pravcu općeg dobra, što prikrivaju lažima pomoću sredstava za javno informiranje koja i kontroliraju dok vladaju narodom.
Problem je u definiranju a ne prikazivanju stvarnosti, koji mogu riješiti samo nevladajuće profesionalne elite. Narod nije ono kako ga okupator – eksploatator definira, već realno kada čovjek spozna da nije samo sjena pa o životu brine.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
BRANITELJI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Hrvati, u ratovima, kroz svoju prošlost, su imali kvalitetne branitelje, uzorne, ali i janjičare koje su odabirali okupatori. Dakle, evidentirano je da su hrvatski branitelji kroz povijest, kako kada, bili dobri vatrogasci požara na hrvatskom prostoru, uglavnom slabi u preventivama pa vatra, kao iskonsko sredstvo za čišćenje, često se javljala na ovim prostorima u svojoj funkciji.
Branitelj, tko je to?
Branitelj zastupa, brani u ratu od potencijalnog okupatora, brani svoju zemlju, svoj narod i sebe.
Veteran, tko je to?
Veteran je isluženi vojnik, stari ratnik, borac iz bivšeg rata. Konkretno, hrvatski branitelji u zadnjem obrambenom ratu, s hrvatskim žrtvama do 1990. godine, uglavnom su oslobodili Hrvatsku od okupatora. Potom, od 1992. godine, isti Hrvati olako - naivno prepustili su rukovodeća mjesta nelustriranim – janjičarima, koji su zbog svoje kvalitete i danas kočničari općem dobru.
Dakle, uzrok svih problema nastaje kada čovjek ne može ili ne želi biti samokritičan i uzoran u vlastitom dvorištu. Zbog rastakanja hrvatskog bića, zbog neurednosti posebno su odgovorne po dužnostima vladajuće elite.
Danas u Hrvatskoj bivši politički uznici i branitelji Hrvatske (1990 – 1995. godine), prevareni su i nesvjesno podijeljeni tolikim brojem udruga, čime se prezentiraju egoistički dok od razbijenog jednog, općeg dobra unaprijed i dalje očekuju nezasluženu nagradu, koristi.
Narušeno hrvatsko opće dobro pouka je da se ne smije dijeliti, već da se treba spajati u ime dobra i unapređivati.
Uredan, dostojanstven i pošten čovjek neće plaću unaprijed već adekvatno nakon što nagradu zasluži, pa se zato zdravo i ponaša, samokritički i kritički.
Konstantna angažiranost uvjet je za čuvanje općeg dobra koje je i osnova duhovnom razvoju.
Svaki pojedinac neizmjerna je vrijednost, ali kada je u pitanju opće dobro i obrana općeg dobra žrtve jednog naroda se ne uspoređuju kod osviješčenih naroda, utoliko je duh po žrtvovanju iznad mesijanskog i proročkog.
Hrvati moraju prepoznati i shvatiti da je diverzija na opće dobro kada se inverzijom skreće pažnja na pojedinačno. Zato trebaju djelovati skupa, hrvatski branitelji - veterani i aktualna vojska dok čuvaju opće dobro, tako je najlakše obraniti svakog pojedinca.
Stradanja jednog po jednog pojedinca posljedica je rascjepkanosti zajedništva ukupne snage za čuvanje temelja i dostojanstvenih uvjeta svakom pojedincu što je mjerilo uređene zajednice. Dakle, sve je dobro što spaja, a sve što razdvaja je zlo. Pojedinac jest proporcijalna vrijednost jedne uredne zajednice i ništa više. Suprotno, pojedinac jedne neuredne zajednice je slab i nezaštićen, dok zavaran očekuje, nikada ne dočeka i ne doživi zaštitu ako se njegova zajednica dijeli i raslojava kao posljedica nereda, što se događa kada se pojedinci zbog preventive ne žele žrtvovati. Zamka je tek uklonjena kada se spozna da se pomoću i preko pojedinca zamagljuje opće dobro, da se baš tako stvaraju uvjeti za obezglavljivanje jednog naroda. Tendenciozno, slabi pojedinci stimuliraju sebi slične dok rastaču opće dobro zajednice, a koliko ih je otkrivaju se sami u redu za lustraciju. Uočavanje zamki je potrebno da žrtvovanje ne bude uzaludno, jer žrtvovanje je život i uvjet životu. Nema reda gdje nema jedinstva i obrnuto, zato se može točno ocijeniti tko i zašto stvara nered. Hrvatski teritorij, kao uvjet životu, pokazuje hrvatski duh i sve što mu smeta i koliko je pod pritiskom. Dakle, zemlja jednog naroda i po duhu istog prezentira specifičan život, što zahtjeva uvijek i prema potrebi lustraciju, lustracija . . . da bi zajednica bila jača bolja.
Mesijanskim duhom pomoću spoznaje treba unapređivati opće dobro, proročkim pomoću riječi i svjedočenja djelovati, a dok se žrtvovanjem najbolje služi u ime života, životu.
Čuvajte se onih koji se zaštićuju, kao grješnici, zidinama i žele ostati u prošlosti.
Naročito onih koji u skladu sa životom, pošteno dnevno ne zarađuju kruh za sebe.
Čuvajte se onih koji vam obećavaju kruh koji niste zaslužili poštenim radom, jer takav kruh izazove teško pijanstvo i prokletstvo.
Čuvajte se vođa koji nisu ispred vojske, prvi spremni kao uzor žrtvovati se u ime zajednice koja je uvjet životu.
Naročito se čuvajte janjičara krvavih ruku kao uzroka prolivenim suzama i krvi, a koji bi i dalje vladali i rastakali jedno – opće dobro. Dostojanstven čovjek je sabran, a život gord i uspravan, nikada se ne prodaje za mrvice, a niti hvata za slamku.
Dostojanstven čovjek je odraz Svoritelja, Oca i po istom zaštićen, bez tutora koji na Zemlji hedonistički nezasitno po cijenu života grabe materijalno, protive se i destimuliraju žrtvovanje, a što je protiv života. Samo po žrtvovanju - sudbini, uzori su odraz i veza s izvorom života. Dakle, razdvajanje i dijeljenje dobra od zla dužnost je čovjeku. Očistiti sela i gradove, posebno skrenuti pažnju prema prijestolnici Zagrebu - centru. Čovjek treba pamtiti kada netko jednom laže ili prevari, njegova je sramota, ali samo budalu isti varalica i drugi put može prevariti.
Također, u ime općeg po dužnostima, vladar je odgovoran kao koordinator vojske, radnika i zemljoradnika, ali i svaki pojedinac suodgovoran je u svojoj zajednici i sudac sam sebi.
Slučajno, kada je sila pravda, pravedno je snagom zajedništva djelovati u borbi protiv zla.
Nakon tendencioznih podjela hrvatskih dragovoljaca – branitelja, iz zadnjeg obrambenog rata, kao snage, preko silnih udruga, posljedica su specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Hrvatski branitelji dužni su ujediniti sve udruge u jednu i tako pokazati svoje hrvatstvo djelom, čime će se svrstati za vidjeti.
Najvećoj pošasti - drogi - treba stati na kraj, odlučno se boriti protiv trovača drogom, koja je u Hrvatskoj odnijela više života nego prošli ratovi.
Posebno treba se suprotstaviti lošem ali i tendencioznom kadroviranju za rukovodeća mjesta u Hrvatskoj.
Kaniti se treba blefera koji su prvi ispratili hrvatske generale u Hag, to su isti partizani - srpska vojska koja se lukavo kao velikosrpska nametnula, nanijevši hrvatskom narodu toliko zla. Repovi te vojske i danas pokušavaju se izjednačiti i nametnuti hrvatskom narodu s prepoznatljivim spletkarenjem među Hrvatima. Udruge partizanskih veterana, koji su uglavnom poraženi u zadnjem hrvatskom obrambenom ratu, zakonski treba ukinuti, a članove uglavnom procesuirati.
Treba shvatiti da su prosvjedi u Hrvatskoj posljedica pospanosti i mamurluka iz prošlosti kada nije bilo dovoljno brižnosti za opće dobro. Hrvatski vojni veterani kao savjetnici trebaju se osloniti na hrvatsku aktualnu vojsku, kako ne bi hrvatska vojska bila oslabljena, imajući u vidu okruženja Hrvatske.
Hrvatima danas, globalizacija i NATO samo je jedna karta i adut, sjetimo se prošlosti i Austro-Ugarske kao okupatora kada se raspala, hrvatska vojska neustrojena nije se uspjela oduprijeti Srbiji kao novom okupatoru.
Dakle, samo hrvatska vojska garancija je Hrvatima na hrvatskim prostorima.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
PIONIRI – JANJIČARI KAO OPOMENA NOVIM GENERACIJAMA HRVATA
Svašta! Koje poruke čujemo od Hrvata koji, blago rečeno, mogu služiti samo kao opomena za sva vremena. Toliko su loši da se ponose čega se dostojanstveni Hrvati srame. Svojim starim antihrvatskim šablonama žele kompenzirati manjkavost vlastite kvalitete, što je prozirno i nove generacije Hrvata to ne prihvaćaju, jer imaju veću spoznaju pa su im janjičari smiješni sa svojim vicevima i namjerama. Kako se kome čini tako i dočini, toliko može i apstrahirati. Stranke prošlosti u Hrvatskoj doista su u raskoraku s hrvatstvom, zato i računaju da će, obmanjujući narod pomoću medija, na izborima uzeti ponovo vlast, kao i u prošlosti dok su tako mogli.
Riječi i djela su u funkciji života - uz pomoć samokritičnosti i Hrvatima u Hrvatskoj, koja se gubi a čemu su uzrok pioniri kojima samokritičnost znači presuda a ne lustracija, kako su ih navikavali okupatori. Rasporedili bi se prema tendenciji okupatora u hrvatskom korpusu, kako u duhovnim (crkvenim) tako i u svjetovnim centrima za upravljanje. Prepoznati ih je lako, uglavnom Hrvatima „vjernicima“ i svećenicima crkva služi kao pokriće, jer ne žive praktičan život kako priliči katolicima.
Dakle, licemjerno, demagogijom – lažima kompenziraju – prikrivaju nedjela, što je toliko vidljivo i upozorenje onima kojima su lagali. Sličnim šablonama služe se vođe Hrvata i u svjetovnom dijelu, „političkom“, kojima je također pokriće hrvatsko opće dobro, što je u raskoraku na terenu sa životom u Hrvatskoj.
Pioniri antihrvati, uglavnom kao predstavnici stranaka u Hrvatskoj, očito nisu završili prvi razred što nije dovoljno da bi se ikada više prevarama mogli nametnuti Hrvatima i vladati. Ubuduće, spoznaja je garancija Hrvatima u Hrvatskoj a ne okamenjeni pioniri koji se nisu pomakli dalje od početka.
Poznato je, što su i pokazali, da oni nisu život koji teče već suha grana bez snage i života. Samo su zaokupljeni i opsjednuti sjećanjima na tjelesne užitke iz prošlosti dok su služili okupatorima, koji su ih odabirali za pionire.
Bivšim okupatorima i janjičarima preostalo je oslanjati se na spomenike isklesane od hrvatskog kamena, kao što je onaj u Srbu, koji su obnovili vladajuća stranka i opozicija na račun i sramotu Hrvata.
Pioniri čelnici nekih stranaka požuruju parlamentarne izbore, kao da su sigurni u pobjedu, što bi u Hrvatskoj bilo ako ne gore onda kao i sada, jer problem je u raspoređenim pionirima, koji bi se demagoški i silom borili samo da bi vladali dalje.
Prosvjednici traže da kriteriji u konkurenciji budu djela, koja bi bez demagogije prezentirala svakog pojedinca. Dakle, nije potrebna mašinerija iz sivih zgrada koja bi postavljala podobne bez djela.
Nove generacije, danas u Hrvatskoj, ne žele pionire odgojene po mjeri okupatora. Konkretno ti pioniri i njihov stil vladanja bio je do sada poguban, što hrvatski prosvjednici znaju. Hrvate koji se bore za život, nazivaju huliganima, imenom koje doista pripada pionirima nosiocima zla u Hrvatskoj već skoro jedno stoljeće, a čega oni nisu svjesni. Njihovo ponašanje za nove generacije Hrvata je čista patalogija – kada se usude još urušavati Hrvatsku kao opće dobro.
Hrvatski narod doživio je patnje kroz povijest, ali i prosvjetljenje što pokazuju nove generacije Hrvata.
Prosvjedima Hrvati ukazuju da ne žele pionire bez dostojanstva, već uzore po djelima koji će poticati na red i rad. Dakle, očito nova generacija Hrvata sve čini da zaživi narušeno samopouzdanje i red u ime života.
Lukavi pioniri promatraju i spletkare, nadaju se da će sve to prosvjednici nespretno odraditi, jer nisu rutinirani u spletkarenju kao oni, nadaju se da će oni na kraju od svega imati koristi. Varaju se, stasale generacije Hrvata su prosvijećene i dovoljno mudre da s prezirom odbace kalkulacije tendencioznih pionira. Dakle, prosvjednici su na sceni jer je ispunjen dovoljan razlog, pioniri ne mogu razumjeti da Hrvati žele revitalizirati život u Hrvatskoj koji su narušili oni i njihovi mentori okupatori.
Pioniri preko svojih sredstava za javno informiranje „brižno“ ističu kako prosvjednici nemaju vođe. Opet pioniri nesvjesno pokazuju svoju ćud za nametanjem, oni bi ocjenjivali, oni bi savjetovali ne znaju da su balast Hrvatima. Prošlih tjedana stavljaju svoja sredstva za javno informiranje u centar pažnje, demagoški sugerirajući hrvatskom narodu kako treba vjerovati sredstvima za javno informiranje više nego duhovnim i svjetovnim institucijama u Hrvatskoj.
Angažiranje Hrvata prosvjednika iskristalizirat će vođe što je pravilo po zasluzi, a ne kako misle pioniri silom i prevarama nametati se Hrvatima za vođe, pomoću okupatora kako je bilo kroz prošlost.
Prošla su vremena pionira koji su u Hrvatskoj suportirali zlo zbog osobnih egoističkih poriva, a što oni još ne shvaćaju. Strancima bi služili i danas, što su pokazali i zadnjih dvadeset godina dok urušavaju Hrvatsku koliko god im se dozvoli. Koja ironija, pioniri „sve mogu“, boljševički stil prema narodu jednako pokušavaju demagoški primjenjivati i u demokratskom društvenom uređenju, što im se vraća kao bumerang. Kada bi pioniri mogli masakrirali bi osviješćene Hrvate bi, kao prepreku svojim težnjama, nesvjesno i što su i pokazivali toliko puta kroz povijest.
Stasala generacija Hrvata spoznala je da je snaga u zajedništvu pa tako i djeluje, što je za veselje.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Poticaj veteranima - aktivnim braniteljima RH
ŽIVOT I BUDUĆNOST HRVATA
Prošlost i sadašnjost premise su koje adekvatno pokazuju budućnost, uvijek je bilo i bit će tako, što svjedoči život. Mesijanstvo i proroštvo su tek oruđa, kao pomoć u funkciji života i poticaj žrtvovanju za život. Dakle, život je odraz žrtvovanja i urednog ponašanja.
Samo imenom na Zemlji, u vlastitoj zajednici život se uzorno može živjeti, dakle uvijek ime zastupa života. Potom dovoljni razlozi pokažu život adekvatno žrtvovanju, kako tko čini tako i dočini - zasluži na beskonačnom putu.
Čovjeku kao biću razuma – gola egzistencija nezaobilazna i pretpostavlja se u odnosu na život; samo vlastitim radom materijalno se zaslužuje i može kontrolirati, a da se ne okrene protiv života. Stoga se varaju pojedinci ili narodi koji žive na račun drugoga, jer zapravo tako i ne žive, kao da nisu živjeli i nisu osjetili radost života. Dakle, nisu se žrtvovali – živjeli, niti bili uzori što život priznaje i jest.
Hedonisti dok vegetiraju, radi koristi na račun drugoga, stalno pomoću laži i prijevara modificiraju stilove prikladno vremenu. Pokušavaju zaobići vrijednosti njima kao prepreke a koje ne mogu zaobići, zavarani prividom - puste želje ih dovedu do konačnosti, tj. propasti života - pojedinaca ili naroda u cjelini.
Neredom zaslijepljen čovjek ne vidi kako se zlo stvara i pokazuje proporcionalno lažima, što vrijedi kako za jednu obitelj tako i narod u cjelini. Zatrovani po zlu, tako geometrijskom progresijom život nište dalje, sve dok se revolucionarnim načinom (zamke protiv života) zlo ne zaustavi i uništi.
Problemi nastaju po zlu, kao posljedica narušavanja uvjeta životu, kada pojedinac ili jedan narod imenom na Zemlji ne odolijeva iskušenjima prema dužnostima izbjegava odgovornost, što je opomena za pamtiti kada pojedinac ili jedan narod ne žive uzorno; samo lopovima odgovara mrak i neurednost što je jednako opomena.
Hrvatima opomene - pouke iz prošlosti kao da ne služe životu, zato kako kroz povijest tako i danas neki narodi da bi se okoristili na tuđem teritoriju, radi pukih materijalnih koristi, skloni su svim sredstvima uništiti vrijednosti napadnutog naroda, podvajaju isti, potom izazivaju „ građanski“ rat, promatrajući sa strane kako bi izvlačili materijalna bogatstva.
Hrvatski narod, kroz povijest do sada, je bio naivno manipuliran od svojih okupatora, naročito Srba koji su šablonama Turaka svojih saveznika u Europi, Hrvate dijelili tako da su pravoslavne Hrvate pretvorili u pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i suprotstavili Hrvatima katolicima, zatim dijelili Hrvate na desne i lijeve …
Nakon podjela, zadovoljno bi promatrali, dalje lagali i zavađali
Hrvate, izvlačili materijalne koristi iz Hrvatske više od jednog stoljeća, svojim namjerama izazvali dva rata na hrvatskom teritoriju, autori su Jasenovaca, Bleiburga, Križnih putova i ostalih stratišta sve do danas, na kojima su se Hrvati međusobno uništavali.
Dakle, život je uzor…
Život pobjeđuje i pomoću opomena … kao poticaja životu ubuduće …
Očito, Hrvatima je i dalje materija kao zamka životu i kušnja jer se precjenjuje, pa je zauzela mjesto ispred života i vuče u konačnost.
Dakle, opomene čovjeku, svejedno dolaze li od okupatora ili neosviješćena Hrvata u Hrvatskoj, trebaju poslužiti ubuduće.
Sigurno, zamke životu Hrvata bit će tu sve dok se odbacuju vrijednosti kao spoznata nužnost za život na beskonačnom putu.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
FAŠISTIČKO - ANTIFAŠISTIČKI STIL STOLJEĆIMA PROTIV HRVATA
Hrvati su stoljećima žrtve okupatora i njihovih pomagača. U jednom vremenu okupator se pojavi pod nazivom fašizam drugi put antifašizam samo da bi zavarao s nazivom i stilom, ali ne i sadržajem.
Okupatori su kulminacija zla za onog koga porobe. U prošlom stoljeću fašizam kao ideja zaživio je u Italiji, što asocira na talijansku riječ fascio koja u prijevodu na hrvatski jezik znači snop pruća, s tim što su tvorci ideji fašizma u sadržaju dodali da bi Talijani trebali biti složni kao okupatori pri osvajanju tuđih teritorija. Slično su se po formi i ostali okupatori pripremali a imali su svi isti - jednaki cilj.
Tako su Hrvate pljačkali Mongoli, Mlečani, Turci, Talijani, Francuzi, Austrijanci, Mađari, Srbi, Slovenci i dr… Mlečani su, preko i uz pomoć Vatikana i križara dok su išli prema Jeruzalemu čuvati Isusov grob, okupirali Zadar i hrvatska područja.
Nijemci opet kao okupatori udruženi skupa s Talijanima i Japancima osvajali su pod nazivom nacional- socijalizma. Dok Rusi, Srbi i drugi pod nazivom antifašizma - socijalizma osvajali su i pljačkali teritorije drugih naroda koliko su mogli.
Između ostalih prikladno formiranih naziva za porobljavanje, Hrvatima su se oba ta naziva (fašizam i antifašizam), stavila kao teret kojim sotona i danas opterećuje mlade Hrvate. Prema samom kazivanju fašističko – antifašističke mašinerije, fašističko-antifašističko porobljavanje u Hrvatskoj pod tim nazivom počinje negdje još od 1918. godine.
Ako su pod tim fašističko – antifašističkim nazivima neki narodi osvajali tuđe teritorije, što je istina: koga su to Hrvati okupirali i eksploatirali i kada, naročito kada se zna da je Hrvatska 1918. godine bila puno veća po površini teritorija 1918. - 1945. godine nego sada nakon rata sa Srbijom 1990. - 1995. godine.
Otkuda tolika drskost prema hrvatskom biću dok ga se obezglavljuje – eksploatira prije i sada, dijeli na fašiste i antifašiste, i tako tendenciozno iscrpljuje naivan i nepismeni narod, kojem je već prešlo u naviku međusobno iscrpljivanje gdje nema pobjede.
Kroz povijest uvijek je treća nepozvana fašističko-antifašistička strana zavađala Hrvate, potom bi ih okupirala i eksploatirala, što čini dosta uspješno i danas, a Hrvati kao grogi međusobno se optužuju i uništavaju bez ikakvog opravdanog razloga, stvaraju se podvajanja i tako urušava hrvatsko biće.
Po stvaranom razlogu, Hrvate bi najprije obezglavljivali potom kao sluge uglavnom nesložne i neodlučne eksploatirali. Tako obezglavljeni nisu se znali braniti od fašizma ili antifašizma, ni onda kada su fašisti složno i najokrutnije ponižavali hrvatski narod i osvajali hrvatski teritorij, ni onda kada se pod nazivom antifašizma također eksploatiralo Hrvate i urušavalo Hrvatsku, što se čini i danas čak i više u odnosu na neke okupatore iz prošlosti.
Zato i danas bi za Hrvate trebala biti životna pitanja, što se sve Hrvatima događalo dok su bili nesložni, koliko je žalosti bilo kada se razbijalo hrvatsko biće, komu je stalo do toga da se razbija, ako se zna da zlo razbija JEDNO, a dobro čuva JEDNO (cjelinu)?
Činjenica je da su generacije Hrvata nastradale spletom okolnosti, iz neznanja, kao žrtve fašističko – antifašističkog osvajanja i eksploatiranja.
Kakvi su ti „Hrvati“ koji i danas očito i najmlađu generaciju Hrvata smućuju i dijele na fašiste i antifašiste, makar ni jednima ni drugima nije do osvajanja tuđih teritorija.
Što hoće ti zahrđali Hrvati, produžene ruke zla, produžene ruke fašističko-antifašističke zavjere. Valjda da ni ova generacija Hrvata nema pravo na život kao generacija, kao i puno generacija Hrvata kroz prošlost. Zna se da se zločinac vraća na mjesto zločina i po mogućnosti da i dalje čini zlo. Ipak, danas ohrabruje činjenica što su Hrvati više spoznali, poučeni po teškim posljedicama koje je uzrokovao fašizam i antifašizam koji su i kao stilovi okupatora silno narušili hrvatsko biće.
Hrvati trebaju biti odlučni, okrenuti se budućnosti i životu, a ostaviti sve zablude kao pouku, u ime općeg, hrvatskim slijepcima treba pomoći, kao takvima po njihovoj sudbini, ukazati da ne mogu biti ni odgovorni ni vođe. Dok zdravim, ozbiljnim Hrvatima treba biti jasno da su odgovorni radi općeg dobra, da je samo individualno - egoistička orijentacija pogubna za obitelj, sela, gradove - jedan narod u cjelini.
Zašto toliki krediti? Što to znači dovoditi u zabludu Hrvate da mogu živjeti od nerada, nije li to po novom fašističko - antifašističkom modelu prikladnom za ovo vrijeme, dok se očito podvaja i slabi hrvatsko biće. Nije li to fašizam i antifašizam na terenu koji prijete drugim stilom glavama Hrvata.
Što to znači kada katolički biskup ističe kako u Hrvatskoj više vrijedi prst politike (nadamo se da je mislio bizantske) nego šaka . . . Što znači da vladari u Hrvatskoj i danas po modelu srpskog okupatora Hrvate (u emigraciji) dijele na fašiste i antifašiste? Što to znači da pojedinci u vladi parlamentarne stranke u Hrvatskoj dijele na fašističke i antifašističke? Dakle, istina tako tendenciozno dijele samo zahrđalo-onesviješćeni Hrvati, koji će ubuduće biti više pouka, ali i kraj svim njihovim prevarama i demagogijama.
Zastupnici smrti doista sebe preko fašističko-antifašističke koalicije demonstriraju i međusobno suportiraju, ali kao da se u svojem orgijanju i agoniji i natječu koja će strana nanijeti više stradanja i patnji hrvatskom narodu. Doista se preko njih zlo demonstrira i sigurno nisu toga svjesni, sudeći zdravim razumom.
Zato ubuduće biografija pojedinca i njegova djela neka budu viza kada su u pitanju važni i odgovorni poslovi u društvu, kao što to rade svi kulturni narodi. Demagozi su žarište nereda ponajprije iz sebe i za sebe, potom tendenciozni i zlonamjerni prema drugim zdravim bićima. Svojom propagandom su za individualno - egoističko kao sam Lucifer. Tu su oni navikli zbog svojih i po svojim materijalnim bogatstvima, tako prenoseći zarazu na druge – ako on može, mogu i ja imati avion umjesto pješačiti, i to je kao hit ukrasti avion, po tom se navikne na bestemeljnost, gubljenje životnih principa, uvjeta i navika za opće, pa ispadne da sam radi protiv sebe i drugog, zaveden, a što se i danas podržava i širi u svijetu.
Dakle, riječ je o fašističkom i antifašističkom izdvajanju i odvajanju, pomoću svoje baklje, od izvora života, umjesto skupa što je garancija za individualno. Inverzijom, to izdvajanje pojedinca samo zbog sebe je, kako u kojem narodu, uhvatilo maha, začetak i početak udaljavanja od bitnog.
Danas u Hrvatskoj ti individualni hirovi pojedinaca i dalje narušavaju opće, čak slave fašističke i antifašističke uzroke i posljedice kao uzor i pobjedu, ne shvaćaju to kao opomenu. Kao da znaju da je čovjekova vrlina i mana što se može navikavati kako na dobro tako i na zlo. Danas se sve vidi na terenu kada je u pitanju hrvatski narod kao žrtva – što je posljedica fašističko – antifašističke zavjere.
Pokret za preporod hrvatskog
duha i poticanje nataliteta - Život
DEMAGOGIJOM – MAGLOM STOLJEĆIMA PROTIV ZAJEDNIŠTVA HRVATA
ODMETNUTI POJEDINAC UZROK JE STRADANJU HRVATA
Ovim tekstom razotkriva se kako pojedinac postane slabost i žrtva po tendenciozno perfidnom okupatoru – eksploatatoru, koji obmanjuje jednog po jednog Hrvata da prihvati ulogu protiv života. Omađijan, po neredu posrnuli pojedinac odluči po „slobodnoj volji,“ ništiti osnove života samo radi svojih egoističkih koristi, a da nije svjestan da je žrtva, da radi protiv sebe i općeg dobra.
Zašto pojedinac želi i prihvaća ulogu koja pripada zajednici, koja jedina kvalitetno može zastupati opće dobro? Tendenciozno se uništavaju pozitivno – afirmativna poimanja čovjeka, a zlo stalno producira probleme da bi držalo u agoniji eksploatirane. Čovjeka – pojedinaca se tako od stvorenja stvara i usmjerava na krivi put, koji prihvaća po „slobodnoj volji,“ kako bi ugrabio i ono što mu ne treba. Očaran prividom žrtvuje bitno – život za golu egzistenciju, koja se pretpostavlja za čovjeka zdravog razuma i urednog življenja.
Dakle, gdje se nametne pojedinac radi sebe, tu uglavnom propada opće – narod – zajednica, što se pokaže očigledno na terenu. Inverzijom, umjesto vrijednosti po posrnulom čovjeku koristi zauzmu prvo mjesto, a što je odraz egoizma. Potom, u njemu se pojavi zavist pa je i više protiv života, što tek proturječi redu i skladu prirode, apsurdno je da sin po cijenu života želi biti ispred Oca – Stvoritelja.
Hrvati ne primjećuju zamku da se pojedinac, vremenski već dugo, nametnuo kao slabost, tj. zlo protiv zajedništva, uz pomoć Mađara, Srba, Talijana i ..., samo radi osobnih interesa, a protiv vrijednosti i osnova života. Činjenica je da su i pojedini hrvatski kraljevi životarili udovoljavajući svojim ženama porijeklom iz drugih naroda, a na štetu vlastitog naroda, npr. kao kralj Zvonimir i drugi. Mađari su ga kao bana i kralja pojedinca pomagali, dok im je odgovaralo, da bi uslijedili gnusni događaji i dodatna okupacija hrvatskih zemalja i eksploatacija Hrvata. Potom, paralelno s Mađarima i Srbi, predvođeni srpskom pravoslavnom crkvom, pojavljuju se kao novi okupatori u hrvatskim zemljama.
Tako pomoću okupatora istaknuti pojedinac i danas je zamka sebi i svojoj zajednici. Konkretno, kada je riječ o pojedincu, preko kojeg se urušava zajedništvo, Hrvati su kao pouka svijetu, što ih napokon treba potaći na budnost - život. U Hrvatskoj pojedinac demagog ističe generala osuđenog u Haagu pa slavi pobjedu izborenu po istom generalu. Isti pojedinac ne spominje generale branitelje koji su osuđeni u Hrvatskoj. Apsurdno je i više da se istim stilom služe hrvatski generali iz Domovinskog rata, pojedinačno stradavaju kao pojedinci, dok sebe reklamiraju u čemu im pomažu okupatori, a da toga nisu svjesni. Kao da su izgubili rat po bojištima, jednog po jednog se odvodi u ropstvo. Dok im se ruši dostojanstvo i dalje nisu udruženi, što im nalaže dužnost prema vlastitom narodu, koji se za njihove velike mirovine kao mali narod zadužuje toliko da zbog njihovog hedonističkog ponašanja, kao i ponašanje saborskih zastupnika, više ne može vraćati dugove. Zato zbog dostojanstva, ukazom hrvatskog naroda hrvatski generali trebali bi se vratiti u krajeve otkud i potječu dok im se nisu totalno urušili domovi.
U crkvenom orkestru također o hrvatskim kardinalima i biskupima najbolje govori očigledno stanje na terenu po hrvatskim krajevima, za što su dužni polagati račune pred Bogom i narodom, da svi anđeli ne zaplaču u horu.
Dakle, hrvatski narod trpi demagoško uvjeravanje i ludilo pojedinca, koji zavaran prividom postaje sam sebi svrha, a što je posljedica uspavane zajednice. Tako istaknuti pojedinac, obično navikava i usmjeruje narod ispirući mu mozak, uvjerava i zauzima poziciju Oca – Stvoritelja, dok harači i obezglavljuje narod. Tako nastaje lucifer dok razdvaja i dijeli na lijevo i desno a tendenciozni pojedinac, kao jarac s razlogom se svrstava na lijevu stranu, i suprotno janjetu tako djeluje. Kao takav prezentira i nudi koristi, pa tko voli neka izvoli, igrači su tu. Posložene karte su na stolu, i čovjek zaigra, začudo protiv vrijednosti, a igra je osmišljena za ovce, koju su stvorile „nauke“ da se igra bez pravila, dokovce ne popadaju na pod ispod stola.
Stvarane duhovne i svjetovne institucije, koje podržavaju igre bez pravila, proizvod su pasivnog naroda, nastale tu da „liječe“, a ne da spriječe. Okreću novu stranicu na koju upisuju čovjeka kao predmet za obrađivanje, prikladna eksploatatorima – okupatorima – prevarantima duša, koji su odredili pravila samo radi osobnih interesa.
Hrvati su preko eksploatatora i pojedinca iz vlastitih redova, pomoću alegoričkih konstrukcija, prihvatili šablonu nedostojnu čovjeku, pastir – jarac – ovca. Umjesto da napokon shvate da su po Ocu Stvoritelju djeca – stvorenja koji od njih očekuje red, rad i disciplinu, radi spoznaje i zadovoljstva, dalje po volji želje se ostvaruju.
Jarac u Hrvatskoj toliko je danas uznapredovao, i zahvatio svojom stranom – strankom pomoću demagogije i pritisaka samo što nije ... Dakle, neoprezan čovjek postane pojedinac - jarac – ovca, dok se ne uruši, i ne postane plijen samoga sebe. Hrvati nisu svjesni kako i zašto im se nametnuo jarac -stranac i Hrvat - jarac - pojedinac u hrvatskoj zajednici, kao redukcija zajedništva cjeline, i protiv općeg dobra.
Nametnuo se preko okupatora – eksploatatora i preko umišljenog kralja – lude – pojedinca Hrvata, koji ne shvaća da je hrabrost i snaga u zajedništvu, a mudrost uredno življenje. Kada se pojedinac izdvoji iz naroda, kao slabost na vjetrometini je i svojoj zajednici zamka.
Dakle, tako istaknuti pojedinac, kao odraz nereda sebe razoruža, ne zna da zlo žari i pali, baš preko njega, temelje njegove zajednice, tj. opće dobro. Odmetnuti pojedinac nikada nije mudrost – kralj, jer po vlastitoj volji proturječi životu.
Sudbina pojedinca, odraz je onoga što je činio i dočinio u vlastitoj zajednici. Dakle, za konstatirati je kako pojedincu i danas u Hrvatskoj smeta većina – zajedništvo, jer je preko okupatora instaliran i instruiran, a uvijek kada isluži odlazi u smetlište, kao opomena i pouka.
U Zagrebu, rujan 2011. godine
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT