31.08.2012., petak
KOMENTAR NA TEKST ODGOVORNIM OSOBAMA ZA NELEGALNO ZADUŽIVANJE HRVATSKE TREBA SUDITI
KOMENTAR NA TEKST ODGOVORNIM OSOBAMA ZA NELEGALNO ZADUŽIVANJE HRVATSKE TREBA SUDITI Ovo je prava stvar o kojoj treba obavijestiti sve hrvatske gradjane i preko medija “pod hitno” zatražiti saborsku raspravu a zatim referendum o kojem govori Dr. Kulić. Konačno da se netko od stručnjaka usudio javno na ovakav (pravi) način progovoriti o kriminalnom zaduživanju Hrvatske. Provesti ujedno i referendum o nacionalizaciji Ine (Dr. Molak). Parlamenti nekoliko zemalja u okruženju donijeli su odluke o zabrani zaduživanja a Argentina i odluku o nevraćanju ogromnih dugova koji su se sastojali većim dijelom od enormnih kamata, kao što je slučaj i kod nas jer ne vraćamo dugove nego ih samo reprogramiramo i plaćamo samo umjetno napuhane kamate. EU banke i MMF su na oštri zahtjev grčke javnosti od preko 400 milijardi eura tzv duga istog časa “otpisali” okruglo 200 milijardi kamata. Ali ni s preostalih 200 milijardi Grci se ne mire i bit će im najvjerojatnije oprošteno. SDP je dolaskom na vlast Hrvatsku istog trenutka zadužio za 10 milijardi kuna i prodao državne obveznice u SAD na još veći iznos bez ikakve suglasnosti Sabora ili barem javne rasprave. Uzurpirali su pravo zaduživanja i to referendumom treba hitno spriječiti. Pozdrav Nikola |
ODGOVORNIM OSOBAMA ZA NELEGALNO ZADUŽIVANJE HRVATSKE TREBA SUDITI
|
ODGOVORNIM OSOBAMA ZA NELEGALNO ZADUŽIVANJE HRVATSKE TREBA SUDITI 'Hrvatska mora prestati plaćati inozemne dugove, a onima koji su nas zadužili trebali bi suditi!'  'Ni Hrvatski sabor ni narod na referendumu nisu Vladi odobrili zaduživanje u inozemstvu, što znači da je naš dug apsolutno nelegitiman. No, s odlukom o prestanku otplaćivanja kredita moramo požuriti, jer nam je još malo vremena ostalo do ulaska u EU' – ističe dr. Slavko Kulić. Kulić: Vlast je uzurpirala pravo zaduživanja, premda narod ništa nisu pitali - Hrvatski inozemni dug bio bi legitiman kada bi ga potvrdio Hrvatski sabor, ili hrvatski narod na referendumu. No, budući da ni Sabor ni narod nisu odobrili zaduživanje u inozemstvu, dug je apsolutno nelegitiman, što znači da je vlast sebi uzurpirala pravo zaduživanja bez odobrenja Sabora, odnosno hrvatskog naroda. Hrvatska, upravo zato, može svoj inozemni dug proglasiti ilegalnim i prestati ga plaćati. Jer ako netko ima pravo na odluku o prestanku isplaćivanja duga, onda je to Hrvatska. Mi to možemo učiniti s još većom vjerodostojnošću od Argentine i Ekvadora, jer je kod nas posve očito da je taj dug nelegitiman. No, s odlukom o prestanku otplaćivanja kredita moramo požuriti, jer nam je još malo vremena ostalo do ulaska u EU – ističe u uvodu dr. Slavko Kulić, direktor američkog Instituta za svjetske probleme za Europu, koji potom dodaje da će, u suprotnom, politička oligarhija koja nas je zadužila morati odgovoriti na pitanje: Kako platiti dug. I Hrvatska može poput Ekvadora prestati vraćati dugove i ništa joj se neće dogoditi! 'Dug možemo prestati plaćati samo ako se narod osvijesti' - Hrvatska može donijeti odluku da prestaje plaćati dug jedino u slučaju ako narod shvati kako je dug nastao. Zadaća znanosti i medija je da pomogne ljudima da se osvijeste i da dođu do spoznaje da dug kojim ga opterećuju nije njihov, te da ima pravo reći da odbija plaćati tuđe pozajmice. Detaljno sam pratio slučaj Argentine i Ekvadora, pa zato i tvrdim da mi možemo učiniti što i oni, ali samo pod uvjetom da se narod osvijesti, te zatraži od institucija da preispitaju razloge daljnjeg otplaćivanja duga. Tu odluku mogli bi donijeti samosvjesni i odgovorni predsjednik Sabora, ravnatelj Državne revizije, glavni državni odvjetnik i guverner Hrvatske narodne banke. Mi nažalost ni na jednoj od navedenih funkcija nemamo dovoljno odlučnu, te društveno i povijesno odgovornu osobu, koja bi bila kadra učiniti takvo što. Za takvu situaciju odgovorni su ponajprije hrvatski znanstvenici, koji bi trebali osvijestiti narod, no koji su postali instrument nasilne politike – podvlači dr. Kulić, pa dodaje da bi Hrvatska najprije trebala proglasiti moratorij na isplatu duga, dok ne preispita i ne riješi problem nastanka tog duga. Trebalo bi im suditi za kazneno djelo protiv naroda - Zbog nelegalnog zaduživanja trebalo bi suditi odgovornim osobama za kazneno djelo protiv naroda, jer nisu postupili u skladu s hrvatskim Ustavom. Narod im može i oprostiti, ali samo u slučaju ako sami napuste vlast – zaključuje na kraju dr. Slavko Kulić. Dnevno.hr |
30.08.2012., četvrtak
INTERVJU AKADEMIK IVAN MILOŠ: VRIJEME JE DA PETA KOLONA NESTANE
|
INTERVJU AKADEMIK IVAN MILOŠ: VRIJEME JE DA PETA KOLONA NESTANE GLAS KONCILA BROJ 48  |
29.08.2012., srijeda
NAČELNIK OPĆINE POLIČNIK NAJVEĆI OBMANJIVAČ JAVNOSTI O VELIKOM ULAGANJU U POSLOVNE ZONE NA PODRUČJU OPĆINE POLIČNIK
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST NAČELNIK OPĆINE POLIČNIK NAJVEĆI OBMANJIVAČ JAVNOSTI O VELIKOM ULAGANJU U POSLOVNE ZONE NA PODRUČJU OPĆINE POLIČNIK Općina Poličnik je u poslovnim zonama predvidjela toliko prostora da bi se u istim moglo zaposliti milijun djelatnika. Općina ima samo 4448, a cijela Zadarska županija ima 170.398 stanovnika.  Općina Poličnik KAO NA PIRU Trpeza za 200 ljudi s janjetinom iznenadila goste Ovih dana načelnik općine Poličnik hvali se kako je rasprodao 22 tisuće četvornih metara terena slovenskom poduzeću «Lesnina» za samo 3,2 milijuna kuna u trećoj poslovnoj zoni «Murvica jug» koju općina uređuje i da će navedena tvrtka izgraditi proizvodno-prodajni centar u kojem će zaposliti oko 180 ljudi. Inače, skladište Lesnine je pod nerazjašnjenim okolnostima 2010. godine zapaljeno u Zadru te sada planiraju izgraditi skladište u navedenoj poslovnoj zoni, a ne nikakav proizvodni pogon. Postavlja se pitanje je li zapaljeno zbog dobivanja velike premije osiguranja? Općina Poličnik je zemljište Lesnini prodala po cijeni cca 20 € za 1 m˛. Tržišna cijena zemljišta po sudskim vještacima i Poreznoj upravi Zadar za zone u Poličniku minimalno je 100 eura po m2.  Zapaljeno slovensko skladište Lesnine u Zadru Istom šablonom načelnik općine poličnik Davor Lončar je i ranije obmanjivao javnost o velikom ulaganju u poslovne zone na području općine Poličnik, kada su rasprodali veliki dio svoje imovine pod pogodovanim uvjetima ne otvorivši u poslovnim zonama niti jedan proizvodni pogon već samo skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Tako su i 2009. godine pogodovali pravnim i fizičkim osobama pri kupnji zemljišta u iznosu od preko 244. 990.312,00 kuna. Općina Poličnik je tada jeftino rasprodala zemljište za cijenu cca 7 €/m˛ koje je opremljeno komplet infrastrukturom, a čija se vrijednost cijeni preko 100 €/m˛. Država je već ranije uložila značajna sredstva u poslovne zone odnosno u opremanje zemljišta te ih ista ne potražuje natrag i nakon što općina proda to isto zemljište. Općina Poličnik je u poslovnim zonama predvidjela toliko prostora da bi se u istim moglo zaposliti milijun djelatnika. Općina ima samo 4448, a cijela Zadarska županija ima 170.398 stanovnika. Prostornim planovima općina Zadarske županije predviđeno je preko 74 poslovne zone. Većina općina u navedenoj županiji, ali i drugdje, preživljava rasprodajom prostora u zonama koje im je središnja država prenijela u vlasništvo bez naknade. Središnja država je u uređenje tih zona ulupala ogromna financijska sredstva kojima se također gubi svaki nadzor i trag. Besramno je da se u investicije, kao što su projekti zona, izgubi svaki trag uložena novca poreznih obveznika. Država je u zone bez nadzora uložila zemljište i financijska sredstva za uređenje. Lokalne samouprave bez ikakve strategije razvoja mijenjaju svoje prostorne planove samo radi rezervacije prostora za poslovne i druge zone za gospodarsku i inu djelatnost bez ikakva smisla i potrebe za razvoj. Kakav razvoj, kakve gospodarske djelatnosti koje grane razvoja - proizvodnja, prerada, turizam i drugo, nije nužno nikome na razini centralne države objašnjavati jer ista nema strategije. Koliki prostor i s kakvim populacijskim resursima raspolažu pojedine lokalne samouprave, nitko nikoga nije propitivao. Ukupan prostor rezerviran za zone u prostornim planovima općina Zadarske županije prelazi 2.400 hektara (dvije tisuće četiri stotine hektara) ili 24.000.000,00 metara kvadratnih (dvadeset četiri milijuna metara kvadratnih). Ovdje pak nisu predviđeni i prostori namijenjeni ugostiteljstvu, turizmu i golfu. Prostor zona je šest puta veći od obrađivanog polja vranskog bazena ili dvanaest puta veći od Bokanjačkog blata (polja). Kad se navedeni prostor podijeli s brojem nezaposlenih Zadarske županije, to ispada 2.259 metara kvadratnih po nezaposlenom. Dajmo nezaposlenima zemljište navedeno u zonama i svi će potpisati trajno brisanje iz evidencije nezaposlenih! Općina Poličnik slovi kao najuspješnija u Zadarskoj županiji iz razloga što je prodala najviše prostora u poslovnim zonama. Drži primat isključivo po ukupnom prihodu od prodaje prostora u poslovnim zonama. U poslovnim zonama nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon, već samo skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Sada je u općini Poličnik nezaposleno 298 osoba, a od toga 25 s višom i visokom stručnom spremom te s time općina ima jednu od većih stopa nezaposlenosti u Zadarskoj županiji. Nužno je potrebno na razini središnje države utvrditi strategiju razvoja sagledavajući sve resurse prostora i ljudi i izvršiti reviziju prostornih planova, a prostore za poslovne zone uskladiti sa stvanim potrebama. Hitno izvršiti redukciju broja lokalnih samouprava primjerenu tržišnom opstanku i potrebama društva. Također treba provjeriti i ispitati sve do sada realizirane poslovne zone kako razvojnim učinkom, tako i koruptivnim i nezakonitim radnjama. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu gospodarstva RH 4. Ministarstvu poduzetništva i obrta RH 6. Državnom odvjetništvu RH 7. USKOK-u U Poličniku, 29. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
27.08.2012., ponedjeljak
U POČETKU BIJAŠE RIJEČ - KAO SREDSTVO ZA POČETNIKE RADI DJELOVANJA I OSVJEŠĆIVANJA
U POČETKU BIJAŠE RIJEČ - KAO SREDSTVO ZA POČETNIKE RADI DJELOVANJA I OSVJEŠĆIVANJA Sreća je kada čovjeka pokreće djelovanje - kao suprotnost stvaranoj statičnoj monotoniji, što je zapravo milost, mogućnost realiziranja probranih, iz beskonačnih, mogućnosti da sam osvjetljava ljepotu i dobrotu i tako po djelovanju postane autonomiji, više u službi općem dobru. Dakle, nakon što se izgubio, kao Eva i Adam, i danas čovjeku treba ponovno navikavanje da ispuni dovoljan razlog, tj. da djelovanjem ponovno zasluži ugodno obitavanje na Zemlji. Poticanjem, tj. poučavanjem pomoću riječi u pravcu spoznaje, težnja je da se čovjek na Zemlji potvrđuje djelima, dakle ideja – djela – život i obrnuto život –djela - ideja. Osviješćen čovjek shvati kako nema razloga da se konkretnu materiju uzdiže na prvo mjesto, jer tada materija čovjeku postane prepreka na putu. Ovoj istini ne trebaju atributi. I pomoću znanosti materija se demistificira kako bi čovjeku samo služila dok djelovanjem po adekvatnoj spoznaji riječi prožimaju ( ideja – djela – život) kao znak rada duha u pravcu osvješćivanja. Suvišno je oslanjanje na materiju i precjenjivanja iste pomoću raznih atributa dok ima samo ulogu da služi životu na Zemlji, precijenjena može čovjeka odvesti iz svjetla i djelovanja, u mrak iz kojeg se ne zna vratiti. Ukoliko je pedagogija po mjeri čovjeka, grješnik pojedinac sa čuđenjem se sjeti da je od samog rođenja kao duša imao sva oruđa za zemaljski život, kao i samopouzdanje koje mu je tendenciozno narušavano – zbog prepravljanja iskonskog. Dakle, iskonskoj kvaliteti ne trebaju riječi niti atributi ( izdvojeno od života) jer se njima ne može niti objasniti, utoliko su prikladne za ljude koji po nekim razlozima završe u mraku, pa im treba ponovo poticaj za djelovanje da se vrate životu, koji se dalje potvrđuje djelima i po zaslugama zbog zauzimanja mjesta i uloge. Prestankom djelovanja, nastupa neuredan čovjek, zbog i na račun tuđih djela - života, kao pijani trovač - hedonist, kompenzira nerad riječima, stil koji ne potiče na život i vodi u besmisao. Oduvijek se potvrđuje da je neuredan čovjek u raskoraku s idejom, stoga se opredjeljuje – oslanja na priče umjesto na djela - angažiranje, što proturječi skladu života a što dovede u kušnju, potom čovjek zavaran prividom postaje neradnik koji pomoću riječi postaje sofist demagog, a sve kao rob strasti i materije. Sofizam kao izvrgnuti filozofski pravac im odgovara da svoje manje argumente pretvaraju u veće, što je u dekadentnijim društvima čak i zakonima i pravom stimulirano. Stimulirani neradnici nakon što se oslade, ukoliko im kao pojedincima sofistima ne ide po planu udruže se zbog plijena, u razne grupe i stranke, ne znaju, i ne zanima ih više, da ih samo osobna djela mogu spasiti. Ilustracije radi u Hrvatskoj bez ikakvih dobrih djela čak se može postati premijer, predsjednik, pobijediti na izborima, pomoću propagande – i to riječima koja ne potiču na život. Naročito prošlih godina u Hrvatskoj je narastao toliki broj neradnika da se sofistički izbore pomoću laži, udruženi u neke stranke kakve jesu i danas u Hrvatskoj, potom se nametnu za vođe, rukovodioce . . . i uvijek neodgovorni. Ironično i bez precjenjivanja takvih, vrijeme je za upozoriti i zaustaviti dekadenciju u Hrvatskoj, žalosno je da se na takav način prikazuju kao karizmatične osobe, dok danas u svijetu, realno kvalitetni pojedinci znaju da su samo odraz uzornih djela, da adekvatno po preuzetim dužnostima moraju odgovarati u svojoj zajednici. Čovjek po svojoj slobodnoj volji je i odgovoran, što se podrazumijeva, a ne izbjegava odgovornost, što neradnik pravda demagoški pomoću riječi i preko stranke prenosi štetu koju je napravio na drugog, što je jednako trovanje hrvatskog općeg dobra. Koristeći se „emocijama duša“ varalica natovari posljedice svojih grijeha na opće dobro. . . Kako to? Odgovor, ideja – djelo - život dakle, ubuduće samokritičko i kritičko ponašanje potrebno je Hrvatima u pravcu općeg dobra, što upućuje što je moguće . . . samo po djelima . . . a protiv demagogije i stvorene monotonije preko stranaka tj. pojedinaca u Hrvatskoj. Dakle, uglavnom prema uhodanom obrascu u Hrvatskoj pomoću postojećih stranaka razbija se jedno kao opće dobro, a izdvojeni dijelovi zajednice pojedinci preko stranaka postanu sami sebi svrha i krajnji cilj. Umjesto da stranke kao zbir pojedinaca demonstriraju snagu za funkcioniranje u ime općeg dobra, predvođeni članovima s određenim znanjem radi daljnjeg domišljanja u skladu s vremenom i specifičnošću zajednice. Život je odraz kretanja, čovjeku treba uvijek novo i bolje, što zahtjeva razbijanje monotonije bez podmetanja modernog šarenila kao varke što je očito u Hrvatskoj. Predstavnici postojećih stranaka, uglavnom nisu svjesni pa zato ni odgovorni, što je nažalost postalo pravilo da takvi budu vođe u Hrvatskoj. Hrvat ubuduće treba shvatiti i razlikovati moderno šarenilo od nove kvalitete koju traži život. Ukoliko prilikom biranja Hrvat ne uvidi spomenute razlike, moderne varalice okoristit će se kao i do sada pomoću emocionalno – nekritične – duše Hrvata. Predstavnici stranaka kao varalice preko raznih institucija po Hrvatskoj samim nazivom svojih „kompanija“ začaraju naivne. Zašto u stranačkim statutima nije istaknuto da su pred zakonom vođe odgovorne, po propustu i nedjelima, što se podrazumijeva po logici zdravog razuma. Kada očigledno na terenu same o sebi govore, zato takvim strankama trebaju atributi. Stranke u prosvjećenijim zajednicama moraju opravdati svoje postojanje djelima, a ne svoj nerad kompenzirati demagogijom kako to danas u Hrvatskoj čine stranke, participiraju i skupa rastaču opće dobro, tendencijom da i dalje vode Hrvate u propast. Predstavnici i nosioci vlasti, i ostalih institucija u Hrvatskoj, kako svjetovnih tako i duhovnih, pored silnog ponižavanja hrvatskog naroda bez srama dalje koriste samo oruđe sofizma. Hrvatskom narodu preostaje da inventivni ljudi ubuduće stupe na političku scenu i svojim obolom zaustave daljnje urušavanje hrvatskog bića. Svaki narod ima pojedince koji su po spoznaji odgovorniji u ime života. Dakle, u Hrvatskoj nema više opravdanja za niti jednog Hrvata, tj. potrebno je žrtvovanje za opće dobro. Vlastitom voljom svaki pojedinac usmjeruje i pokazuje svoja djela, što mu je i osobna karta i kao mjerilo učešća. Također i egoizam kao odraz neuredne volje je osobna karta pojedinaca, takvima se ne treba dozvoliti da se poigravaju s općim dobrom. Kanimo se improvizacija kada je u pitanju opće dobro i vlastito ognjište kao uvjet za beskonačan put što život jest. Dakle, smisao je da vlastitom voljom, svaki pojedinac djelima probudi i osobno samopouzdanje, što je neophodno za dostojan život. Namjera je ovim tekstom pokazati kako nema mjesta malodušnosti na hrvatskim prostorima, naprotiv Hrvati s razlogom trebaju biti zahvalni za ove prostore na Zemlji kao dobre uvjete za život. Toliko da shvate, kada pedagogija stvara plodno tlo demagogiji . . . tko laže . . . Dakle kada roditelji jedu zeleno voće . . . U Zadru, kolovoz 2012. godine POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE |
25.08.2012., subota
Ministarstvo za hrvatsku dijasporu u hrvatskoj Vladi
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Ministarstvo za hrvatsku dijasporu u hrvatskoj Vladi   Hrvatska Vlada mora što prije osnovati Ministarstvo za hrvatsku dijasporu u hrvatskoj Vladi koje je neophodno potrebno za hrvatski narod da iseljeni Hrvati s Hrvatima u Hrvatskoj skupa tvore svoju sudbinu. Republika Hrvatska je jedina država u svijetu s više svojih žitelja u dijaspori nego u domovini, a nema Ministarstvo za dijasporu niti odgovarajuću instituciju. Stoga, hrvatska Vlada skupa s hrvatskom emigracijom ovaj zahtjev, u što kraćem vremenskom roku, treba riješiti, pa da ministarstvo za hrvatsku dijasporu u Vladi otpočne djelovati u pravcu općeg dobra Hrvata. Hrvati su spoznali da su ih okupatori silom raseljevali, računajući da je raseljeni narod izgubljeni narod. Zlo razdvaja, a dobro spaja i zato zajedno i odlučno za opće hrvatsko dobro! Poslano 1. Hrvatskom saboru 2. Predsjedniku Hrvatske 3. Vladi Republike Hrvatske Zagreb - Zadar, 25. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
24.08.2012., petak
Odakle Marini Preko 7.500.000,00 eura?
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Odakle Marini Preko 7.500.000,00 eura?   Potvrda-izjava Erste banke o prodaji potraživanja Marini Preko. Potvrda je bez datuma izdanja i poslovnog broja banke što ukazuje na manipuliranje vrijednim nekretninama kaljskog remontnog brodogradilišta Nauta Lamjana. Ovih dana pokušaj bivših radnika kaljskog remontnog brodogradilišta Nauta Lamjana u stečaju da obnove proizvodnju nije uspio iz razloga što većinski vjerovnici to ne žele. Navedeno brodogradilište godinama se organizirano uništava, a sve kako bi ga kriminalne skupine preuzele zbog atraktivnog terena uz more. Jedan od većih vjerovnika je Marina Preko d.o.o. iz Preka koja ne pristaje na daljnju proizvodnju nego forsira stečaj da se što prije završi. Temeljni kapital Marine Preko d.o.o. iznosi 21.000,00 kuna, a osnivači/članovi društva su iO ADRIA AG, Švicarska, broj iz registra: CH-100.3.785.398-2, trgovački registar kantona Luzern, OIB: 49463506644, Švicarska, Luzern, Haldenstrasse 4 – jedini osnivač d.o.o. Osoba ovlaštena za zastupanje je Zdenko Leko, OIB 60637751817, Zagreb, Orešići 9 - član uprave i direktor, zastupa društvo pojedinačno i samostalno. Poduzeće Marina Preko koncem srpnja 2012. godine platila je 7.500.000,00 eura banci Erste Steiermarkische da preuzme njezina potraživanja prema Nauta Lamjani i tako postaje jedan od većih vjerovnika. Postavlja se pitanje odakle Marini Preko novac za isplatu Erste banke kad u svoj bilanci poslovanja nema za to pokriće. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 4. Državnom odvjetništvu RH 5. USKOK-u U Zadru, 24. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
23.08.2012., četvrtak
HRVATSKE NADLEŽNE INSTITUCIJE VEĆ SU GODINAMA NEZAINTERESIRANE ZA NEZAKONITU PRETVORBU I PRANJE NOVCA KROZ BIVŠE DRUŠTVENO PODUZEĆE VINILPLASTIKA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST HRVATSKE NADLEŽNE INSTITUCIJE VEĆ SU GODINAMA NEZAINTERESIRANE ZA NEZAKONITU PRETVORBU I PRANJE NOVCA KROZ BIVŠE DRUŠTVENO PODUZEĆE VINILPLASTIKA  KREDITNA BANKA MARIBOR DALA JE KREDIT ZADAR PROJEKTU, TVRTKI KOJU JE OSNOVALO ŠEST SLOVENSKIH TVRTKI MEĐU KOJIMA SU I TRI TVRTKE KĆERI KREDITNE BANKE MARIBOR. ZADAR PROJEKT JE OTKUPIO TEREN NEKADAŠNJE TVORNICE VINILPLASTIKA U MURVIČKOJ GDJE JE NAMJERAVAO IZGRADITI STAMBENO-POSLOVNI KOMPLEKS S 380 STANOVA I ZATO SU DOBILI KREDIT OD 19 MILIJUNA EURA KOJI NE VRAĆAJU. KRIMINALNE SKUPINE UNIŠTILE SU TVORNICU VINILPLASTIKA TE OČISTILE TEREN, A SVE KAKO BI OPRALI NOVAC. Članovi uprave koji su zaustavili proizvodnju tvornice Vinilplastika Zadar Vinilplastika, industrija plastičnih masa u Zadru, Put Murvice 14-16  1990.g. u poduzeću sa organizacionim jedinicama bilo je uposleno 1.285 radnika. Većinski vlasnik postao je Željko Lončar i ortaci,1996.g., sadašnji zamjenik predsjednika županijskog odbora HDZ-a. Poduzeće je bilo u stečaju i likvidirano početkom 21.st. Tvornica je srušena i sada je u planu izgradnja stambeno poslovnih objekata. Kada se ruši ekonomija, ruši se i država Ustavne odredbe definirale su da pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne zastarjevaju, a to se odnosi i na tvornicu Vinilplastika Zadar. Tako su bivši radnici podigli niz prijava za gospodarski kriminal i traže da se ispitaju svi članovi uprave koji su skrivili propast te tvornice za proizvodnju plastičnih masa, a ista je s organizacijskim jedinicama zapošljavala 1285 radnika. Početkom 21. stoljeća odlazi u stečaj i likvidaciju. Tvornica je srušena i sada je u planu izgradnja stambeno poslovnih objekata. Svima nam je poznato jedno - kada se ruši ekonomija, ruši se i država. Državni ured za reviziju utvrdio je da postupci pretvorbe i privatizacije bivšeg društvenog poduzeća Vinilplastika, Zadar, nisu obavljeni u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama. Većinski vlasnik je bio Željko Lončar i ortaci. Isti je bio i predsjednik nadzornog odbora Vinilplastike, od 15. prosinca 1995. do 5. srpnja 1996. i od 11. kolovoza 2000. do 22. travnja 2002. i predsjednik uprave Vinilplastike, od 5. srpnja 1996. do 11. kolovoza 2000. Vlasnička struktura u vrijeme obavljanja revizije mali dioničari 20,6 %, Željko Lončar i ortaci 29,0% , Nin elektrokommerc d.o.o.Zadar 27,4 % , Fond 17,6 %, Marlera d.d. Zagreb 4,7 % , vlastite dionice 0,4 % i invalidi i obitelji poginulih branitelja 0,3 %. Revizijom je utvrđeno: - U prosincu 1996. Željko Lončar i ortaci su s Fondom zaključili ugovor o kupnji 14 287 dionica nominalne vrijednosti 1.428.700,- DEM ili 33,3% temeljnog kapitala. Do travnja 2000. Željko Lončar i ortaci otplatili su 5 172 dionice, a 9 115 dionica ili 21,2% ukupnog broja dionica je zbog neplaćanja pripalo Fondu. Društvo Nin Elektrokomerc d.o.o. je u svibnju 2000. kupnjom steklo 13 744 dionice nominalne vrijednosti 1.374.400,- DEM, što je 32,0% temeljnog kapitala Društva. Stjecanjem i otpuštanjem dionica razmjerni broj glasova stjecatelja je u skupštini Društva prešao prag od 10,0% i 20,0%, o čemu stjecatelji nisu obavijestili Komisiju za vrijednosne papire Republike Hrvatske. Navedeno nije u skladu s odredbama članka 74. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima, kojima je određeno kada fizička ili pravna osoba izravno ili putem posrednika, pribavljanjem ili otpuštanjem vrijednosnih papira pribavi ili izgubi glasačka prava na sjednici skupštine društva, koje je registrirano u Republici Hrvatskoj kao dioničko društvo, i kada zbog toga pribavljanja ili otpuštanja, razmjerni broj glasova kojima raspolaže nadmaši, odnosno padne ispod jednog od sljedećih pragova: 10,0%, 20,0%, 1/3, 50,0%, 2/3 ili 70,0%, obvezna je obavijestiti izdavatelja i Komisiju u roku sedam dana. - Društvo Nin elektrokomerc d.o.o. je u svibnju 2000. steklo 13 744 dionice nominalne vrijednosti 1.374.400,- DEM ili 32,0% dionica Društva. Ponudu za preuzimanje nije objavilo, što nije u skladu s odredbama članka 3. Zakona o postupku preuzimanja dioničkih društava, prema kojima je pravna ili fizička osoba koja po bilo kojoj osnovi osim nasljeđivanjem stekne dionice jednog izdavatelja, a tim stjecanjem broj glasova u glavnoj skupštini izdavatelja koji joj pripada prijeđe 25,0% od ukupnog broja glasova u glavnoj skupštini izdavatelja, obvezna je u roku sedam dana od dana stjecanja objaviti ponudu za preuzimanje. Razvojnim programom za razdoblje od 1992. do 1993. planirano je ulaganje 4.200.000,- DEM u opremu i trajna obrtna sredstva iz vlastitih i sredstava kredita. Početak proizvodnje i povećanje prihoda za oko 400,0% planirano je u 1993. Prema programu, planirano ulaganje trebalo je omogućiti devizni priljev koji će osigurati izvršavanje kreditnih obveza i omogućiti kontinuirano snabdjevanje proizvodnog ciklusa uvoznim komponentama, a u godinama nakon otplate kredita višak deviznih sredstava. Razvojni program ne sadrži sve elemente propisane odredbama Upute za provedbu članka 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća prema kojima razvojni program, između ostalog, sadrži analizu dosadašnjeg poslovanja, dinamiku realizacije razvojnog programa, cjelovito rješenje zaštite čovjekove okoline te financijske aspekte programa. Ciljevi planirani razvojnim programom nisu ostvareni. Nova oprema za proizvodnju PVC stolarije nabavljena je u 1998., ali proizvodnja nije značajno povećana. Zbog prezaduženosti, nelikvidnosti i nemogućnosti financiranja tekuće proizvodnje uprava je od srpnja 1999. do prosinca 2000. izradila više prijedloga sanacije i financijske konsolidacije Društva. Programom je predviđena dokapitalizacija ulaganjem strateškog partnera ili reprogramiranje dugovanja najvećeg vjerovnika i odobravanje sanacijskog kredita. Najveći vjerovnik nije prihvatio program, nego je u veljači 2002. pokrenuo ovrhu na dospjela potraživanja. U travnju 2002. nad Društvom je otvoren stečajni postupak koji je u tijeku. Društvo je u razdoblju od 1993. do 2002. poslovalo s gubitkom, osim u 1994. U vrijeme otvaranja stečajnog postupka gubitak iznad visine temeljnog kapitala iznosio je 10.995.652,00 kn. Broj zaposlenika je smanjen sa 146 u 1992. na 101 zaposlenika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. S obzirom da je Društvo poslovalo s gubitkom, da je zbog prezaduženosti i nesposobnosti podmirenja obveza, neprekidne blokade žiro računa od lipnja 1999., neprihvaćanja programa sanacije i financijske konsolidacije nad Društvom u travnju 2002. otvoren stečajni postupak, nisu ostvareni ciljevi propisani odredbama članka 1. Zakona o privatizaciji. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 4. Državnom odvjetništvu RH 5. USKOK-u U Zadru, 23. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
22.08.2012., srijeda
SPC SVOJIM DJELOVANJEM U HRVATSKIM ZEMLJAMA UMANJILA JE BROJČANO HRVATE PREKO SEDAM MILIJUNA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST SPC SVOJIM DJELOVANJEM U HRVATSKIM ZEMLJAMA UMANJILA JE BROJČANO HRVATE PREKO SEDAM MILIJUNA  SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA DLAKU MIJENJA, ALI NE I ĆUD POVIJEST SREDNJOVJEKONE KATOLIČKE CRKVE SV. MARGARETE 1334. – na "Trgu Petra Preradovića" bila je srednjovjekovna katolička crkva Sv. Margarete i Margaretsko groblje stanovnika iz viličkog podgrađa; 1378. crkva je dobila status župne crkve; 1712. je izgorjela, no na istom mjestu izgrađena je nova s lukovičastim zvonikom; 1794. je prodana Grčkoj ortodoksnoj crkvenoj općini u Zagrebu. Od 1378 – 1794. svake godine 13. srpnja otvarao se dvotjedni sajam "Margaretinje" na prostoru između crkve Sv. Margarete i (V)Ilice. 1780. - u Zagreb dolaze prvi pravoslavni doseljenici iz Grčke i Makedonije (spominje se 28 duša Grka i Cincara). 1784. - u Zagrebu je popisano 695 kuća i približno 7.000 stanovnika. 1785. - u Zagrebu već živi osam pravoslavnih obitelji izbjeglih iz Grčke i Makedonije sa 40 članova (obitelji Demeter, Gavela, Millin i dr.) 1794. - Grčka otodoksna crkvena općina kupila je postojeću staru katoličku crkvu Sv. Margarete, preuredila ju je za pravoslavno bogoslužje i dala joj novo ime – Sv. Preobraženja Gospodnjega. 1848. - doseljeni Srbi počinju prevladavati među pravoslavnim vjernicima u Zagrebu, pa ortodoksna crkvena općina svojem nazivu dodaje pridjev srpska... 1866. - na mjestu stare drvene crkve zida se nova (arh. Klein); Zagreb broji 280 pravoslavnih duša; 1869. - u Zagrebu je popisano 19.857 stanovnika. 1899 – 1914. nova i veća kupola crkve Sv. Preobraženja Gospodnjega, te promjena položaja pročelja (arh. Bolle) 1931. - Preobraženska crkva poslije utemeljenja Zagrebačko-ljubljanske mitropolije više nije samo parohijalna pravoslavna crkva, već paralelno i katedrala. 1931. - Zagreb ima 185.000 stanovnika Srpska pravoslavna crkva – NEREDOM, RUŽNO ZAMASKIRANA SRPSKOM «UREDBOM», NAREDBOM – HRVATSKOM NARODU NA ZNANJE I RAVNANJE  Svaka sotona je odraz nereda, ružno-smrtna i uvijek konačna. Sramoti i šteti, dok može, čistom, naivnom i poštenom dijelu čovječanstva. Neuredna sotona harala je na prostorima hrvatskih zemalja po diktatu SPC pomoću srpske policije i to silom. Pomućeni neredom, ne znaju da je zbog života i sklada Zemlja odgovorna Nebu, Izvoru života, Stvoritelju neba i Zemlje. Potom, zakonom života svatko će vidjeti na svome dlanu svoja nedjela i sam sebi adekvatno presuditi. Dakle, maskama kako pojedinac tako i jedan narod realno pokazuje sebe, nikada ne mogu pobijediti život već su zauvijek opomena. HRVATI PRAVOSLAVNE VJEROISPOVJESTI SKUPA SA SVOJIM SVEĆENSTVOM 1945. GODINE U HRVATSKOJ DOŽIVJELI SU TRAGEDIJU KRIKOM DO NEBA Samo zato jer su u Hrvatskoj živjeli kao Hrvati i slavili Oca Stvoritelja, svjedoče kao silne žrtve što i danas odzvanja ... na prostorima Hrvatske. Zaslužena milost od Boga ponovno hrvatske pravoslavce ujedinjuje i daje im snagu na hrvatskim prostorima. Odolijevaju kušnjama dok se dižu iz pepela, obnavljaju hrvatsku pravoslavnu crkvu. Hrvatski pravoslavni vjernici mole da pravoslavne crkve drugih zemalja pošalju svećenike u Hrvatsku kao pomoć dok ne stasaju mladi Hrvati za službu Hrvatima pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj. HRVATI KATOLICI I HRVATI PRAVOSLAVCI PORUČUJU Odlučno smo obnovili hrvatsku pravoslavnu crkvu i pored nekih birokratskih zavrzlama kojima razni repovi okupatora s hrvatskim janjičarima vremenski ... koče. Hrvatski pravoslavci učvršćuju hrvatsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i sve čine po pravilima pravoslavlja u svijetu. Hrvatski teritorij srpskoj pravoslavnoj crkvi nije više uporište, dok nabraja „svoju” materijalnu imovinu što je kroz prošlo stoljeće u Hrvatskoj ugrabila, zbog čega i jest osnovana u Hrvatskoj i da bi bila uzor, vodilja svome srpskom narodu kao okupatoru Hrvatske. Prema svim pravilima pravoslavlja srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nema više uporišta na hrvatskim prostorima, dok kalkurira s vremenom pokušava ignorirati stvarnost. Ubuduće, neka popovi dosadašnje srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj slobodno otputuju u Srbiju i tamo podučavaju Srbe kršćanskim vrijednostima – životu, što im i jest zadaća i uvjet da se na Zemlji živi uzorno i sretno. Dakle, okupatorima je opomena kako nisu dovoljni samo njihovi zakoni, po kojima su se kao zlo sami urušili, bez Božjih zakona po kojima čovjek jest. Napokon, srpski popovi, kao predvodnici Srba, ustali su se i krenuli iz Beograda u Hrvatsku protiv Hrvata davno prije 1941. godine. Neka ukupno sa sobom ponesu svoje spomenike u Srbiju, što jednako vrijedi i za sve koji su bili okupatori Hrvatske i eksploatirali Hrvate. POPOVI JOŠ UVIJEK SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ PO UPUTAMA IZ BEOGRADA I DALJE POKUŠAVAJU U HRVATSKOJ NARUŠITI OPĆE DOBRO Odzvonilo je srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i zvonaru kojeg su poslali popovi srpske pravoslavne crkve da zvoni na uzbunu, pa da se još jednom uvjere da li su Hrvati naučili lekciju ili su skloni ponavljati greške kojima su išli u prilog – Srbima. Zvonara Bogunovića u pratnji s još jednim primitivcem Srbinom poslali su popovi srpske pravoslavne crkve u Zadru na konferenciju za novinare koju je sazvala Udruga hrvatske pravoslavne crkve. Na divljački način remetili su mir vrijeđajući prisutne, baš stilom kakvim su njihovi preci poticali na okupaciju hrvatskih zemalja i silom ustoličili svoju srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, po cijenu silnih hrvatskih žrtava i tako desetkujući hrvatski narod. Svojim djelovanjem u hrvatskim zemljama umanjila je brojčano Hrvate preko sedam milijuna. HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stavak jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stavak jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavkom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Zagreb-Zadar, 22. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
Nestručni i nekvalitetni projekti općine Poličnik
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Nestručni i nekvalitetni projekti općine Poličnik  Načelnik opcine Davor Lončar Općina Poličnik kandidirala je pet projekata za sredstva iz EU fondova i za sve dobila odbijenicu zbog nestručnih i nekvalitetnih prezentiranih projekata. Međutim, istoj i nije bio cilj dobivanje sredstava iz EU fondova već da kroz traženu dokumentaciju operu općinski novac kroz troškovnike i studije u koje su uložili oko 300 tisuća kuna. Ovih dana načelnik općine Poličnik, Davor Lončar, zadarskim sredstvima priopćavanja izjavljuje da se ne može načuditi zašto su odbijeni unatoč znatnim potrošenim novcima za pripremu dokumentacije, prodavajući javnosti maglu da bi navedenim projektima otvorili oko 120 novih radnih mjesta i da su u pripremu dokumentacije uložili puno truda i novca te da su se nadali da će dobiti potrebnih 6,5 milijuna kuna za uređenje triju nerazvrstanih cesta, za što su, navodno, sredstva bila namijenjena. U nerazvrstanim cestema će otvoriti 120 radnih mjesta, zaista bolesna fantazija. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 4. Državnom odvjetništvu RH 5. USKOK-u U Poličniku, 22. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
21.08.2012., utorak
Dodatno angažiranje za oživljavanje mjesta Boričevac
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA GRAČAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Dodatno angažiranje za oživljavanje mjesta Boričevac  Prognanim stanovnicima i potomcima raseljenog ličkog mjesta Boričevac Vlada RH mora što prije omogućiti da im se vrate i obnove nekretnine i da ratna odšteta, jer su to mjesto 1941. godine četnici sravnili sa zemljom, a sve koje nisu ubili, istjerali su i prognali. Nakon što je hrvatski narod 1995. godine oslobodio ovaj kraj četničke vlasti, Boričevljani su s pravom očekivali da će im hrvatska država vratiti dostojanstvo, da će utvrditi istinu, imenovati krivce te vratiti otetu imovinu. Hrvatska država umjesto da je vratila imovinu i utvrdila istinu i pokrenula istragu protiv krivaca, podigla je spomenik zločincima u Srbu i pokušava natjerati hrvatski narod da slavi četničku zločinačku politiku kao nešto vrijedno. Hrvatska vlada mora se dodatno angažirati za oživljavanje najljepših hrvatskih krajeva kao što je mjesto Boričevac te osigurati sredstva za njegovu obnovu iz intervencijskog fonda kao što se iz toga financira Srpsko nacionalno vijeće koje je do sada primilo 25 milijuna kuna. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske U Gračacu, 21. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA GRAČAC |
20.08.2012., ponedjeljak
DIJALOGOM PROTIV DESPOTSKOG MONOLOGA
DIJALOGOM PROTIV DESPOTSKOG MONOLOGA Nevjerojatno, koliko je prozirno, slabo ali djelotvorno, oruđe protiv života Hrvata u Hrvatskoj, a koje se vremenski već toliko dugo upotrebljava. Zašto? U Hrvatskoj se zlo gomilalo pa se ispunio dovoljan razlog. Pitanje je koliko smo žrtve naivnih očeva obezglavljenog naroda i dalje, koliko po navikama, koliko je kriva ova generacija za stanje i uvjete u Hrvatskoj koji nisu za budućnost – život? Koliko se spoznalo da se sloboda mora zaslužiti po duhovnim moćima? Naročito kada i dalje . . . hrvatske svjetovno političke „elite“ ne pokazuju zrelost za preuzete dužnosti, pa ističu ropsko - osjetilnu ćud, izjavljuju, dok se urušavaju duhovne vrijednosti u Hrvatskoj, kako danas Hrvatima prije svega treba materijalni prosperitet. Očito, odaju se u skladu s ovim vremenom i potrebama eksploatatora, uvjereni, po odgoju i izjavama svojih očeva odbjeglih u šume u drugom svjetskom ratu, da su postali od majmuna. Dakle, ustajale žabokrečine, monotonije po navikama su krive, što generira zla, očekuje se da će netko drugi rješavati probleme koje su, dok im je narod dozvolio, stvorili. To je smiješno, to može samo neredom smeten čovjek očekivati i tako pokazivati tko je i kako proturječi logici zdravog razuma – životu. Tako pokazuju samo osjetilnu razinu koja pripada životinji. Rekapitulacijom, šumari su pokazali naročito preko grobnica kojima svjedoče da su i onda sijali smrt, sami sude sebi koliko su djelotvorni i poticajni bili kako onda tako i sada. Čovjeku samokritika – proporcionalno pomaže koliko sudjeluje u dijalogu, a kritikom se proturječi tendenciji monologa despota. Dakle, samokritički dijalogom brani se život, vlastiti dom i domovina, što može vrjednovati i cijeniti uredan pojedinac, kojem je stalo do reda u vlastitoj zajednici. Pomoću dijaloga u životu čovjek se izdiže iznad tijela, spoznaje da je slobodan, izlazi iz okova stvaranih po osjetilnim zakonima kao uzrocima svoje sudbine. Ostali, kojih nije briga za državu, koja je uvjet čovjeku - društvenom biću - ili jednom narodu u cjelini, pobornici su nerada, ovise o materiji, pa kao cirkusanti pravdaju sebe dok služe kao robovi u okovima u vlastitoj državi. Dakle, čovjek zavaran po „slobodnoj“ volji ( jer sloboda je odraz spoznaje, a ne . . . ) proturiječi životu na Zemlji, prepusti se neredu i griješi, umjesto da je budan i aktivan radi života. Kao što je dijalog način koji potiče na spoznaju radi života koji teče, tako je monolog stil i uzrok tendencioznog zaustavljanja života, pa zastupnici monologa naročito kao vlastodršci pomoću tehnike, tj. njihovih sredstava za javno priopćavanje, plasiraju uglavnom „istine“ koje se ne poklapaju sa stvarnošću, a sve zbog osobne koristi, jer takvom stilu smetaju vrijednosti i dijalog. Ti odmetnici od života pokazuju da je čovjek slab i ranjiv kada se neredom, egoistički odmetne iz vlastite zajednice. Monologom pokazuje samo jednu stranu i to lošu, sebe kako truje nevine i pospane duše, koje postanu plijen i uz pomoć njegovih sredstava za javno priopćavanje, monologa – diktata – „kategoričnosti“ radi osobnih interesa – koristi; što proturječi etici i zdravom razmišljanju. Najveći broj na Zemlji, ili u jednom narodu, su nevino – naivni koji su pogodni za despotsko manipuliranje, pa varalice iskorištavaju narod kao trovači. To mogu samo bezdušni, pa ne mogu biti samokritični, slobodni niti odgovorni. Uglavnom tako despoti, pomoću svojih glasnogovornika, varaju, koriste naivne duše ili narode pritišćući ih silom, ratovima, eksploatiranjem i drugim načinima razaranja. Paralelno uvjeravaju, ispiru mozgove pomoću sredstava za javno priopćavanje. Osjetilni despoti nameću se dušama koje žive veselo i uvijek su zahvalne za život. Doista, gledano iz kuta života, posrnule duše nisu svjesne da su radi materije na Zemlji otrovale sebe, da pokazuju sebe kao odraz nereda dok preživljavaju kao varalice i opomene, točno kako i koliko su prigrabili za sebe materijalnog - koristi, dok nisu birali sredstva i sude sebi. Takav pojedinac ili narod, u agoniji – paklu, ignorira činjenično stanje i statistiku da je svaki narod specifičan i sebe tako pokazuje, da je većina jednog naroda nevino – naivna i pogodna zlu za širenje takve tendencije, ali samo dok Čuvar života ne pokaže stvorenju i umrtvi ga kao materiju, kojoj se podredilo po želji. Njegova slobodna volja tendirala je previše u pravcu nerada, protiv života. Dakle, dezorijentirana, urušena, pojedinca ili narod zaustavi njegov nered, pa mu Život više ne dozvoljava trovati, nakon . . . , što drugo nego da bude opomena, i to pravedno toliko prema zasluzi, koliko su odabrani po neredu, odabrali prezentirajući sami sebe, što adekvatno pokazuje koliko su pali po iskušenjima i ogriješili se. Čovjek ima bezbroj mogućnosti da ostane uspravan, gord i može se oduprijeti tendiranoj tehničkoj pošasti, sredstvima za javna priopćavanja, despotima koji bi monopolistički harali, umišljajući da mogu uzeti ulogu Apsoluta, koji bi obnašali dužnosti po želji bez odgovornosti; utoliko bi demagogijom kompenzirali ispraznost, što je apsurdno. Zbog manjka spoznaje hipnotizirani „filozofi“ više ističu sredstva za javno priopćavanje dok nesvjesno pripomažu otrovnoj magli despota (neredu koji kontrolira: zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast) i truju, ne znaju da afirmativnoj istini – životu ne trebaju tendenciozni atributi i po zlu nametnuti kraljevi. Za istaknuti je internet kao pripomoć dijalogu, preko kojeg se dijalogom treba i može razbistravati zaprljana voda, i dalje zasluživati slobodu da život radosno teče. Dakle i uz pomoć interneta - dijalogom poticati na hrabrost radi spoznaje, prosvjetljenja, slobode i radosti, a onda ovakav stil pojedinca ili naroda u cjelini prati sreća! Upozorenje svima koji guše hrabrost i dijalog što suportira život, posebno despotima kao preprekama - opomena! Dakle, uočilo se kako zakoni, koji nisu od mudraca, su otrovna magla, (a tek pobjeđuju žrtvovanjem naoružani mudraci – proroci . . .), da se život lomi na ekcesima stranačkih borbi, što se realizira i pomoću sredstava za javno priopćavane, koja se koriste kao monopol u skladu s monologom despota. Zato se u državi trulež može uništiti samo silom, potom štititi i unapređivati opće dobro, zdrave uvjete životu pomoću samopouzdanja, oruđem duševnih moći naroda. Internet kao tehnička pripomoć dijalogu, radi duhovnog preporoda može biti u funkciji dijaloga, u borbi protiv neurednih despota, čovjeku dok se izdiže na razinu zaslužene slobode, kao moralno, dostojanstveno i časno biće. U Zagrebu, kolovoz 2012. godine Pokret aktivnih veterana branitelja Republike Hrvatske |
OPĆINA POLIČNIK – HRVATIMA ZAMAGLJENA JOŠ JEDNA INVESTICIJA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST OPĆINA POLIČNIK – HRVATIMA ZAMAGLJENA JOŠ JEDNA INVESTICIJA  Lokacija zatrpane rupe nastale vađenjem kamenog materijala Iz prostora u vlasništvu Hrvatskih šuma općina Poličnik je uzimala (vadila) kameni materijal gdje je istim nasipala prostor izgrađene poslovne zone «Grabi» u Poličniku. Kameni materijal vadili su iz rupe u blizini poslovne zone, te se procijenjuje da su izvadili oko 30 tisuća kubika, a 1 kubik dođe oko 40 kuna, ukupno oko 1.200.000,00 kuna. Nakon što su izvršili iskop kamenog materijala s navedene lokacije, a da bi prikrili iskop, skupili su krupno kamenje na poslovnoj zoni Grabi te su lokaciju iz koje su vadili kameni materijal navedenim kamenjima prikrili kao da se iz nje nije nikad vadio kameni materijal. Na taj način netko je prigrabio veliku materijalnu korist nelegalnim vađenjem kamena, a fiktivno je prikazivano da je općina Poličnik uzimala kameni materijal od nekih privatnih poduzetnika. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 4. Državnom odvjetništvu RH 5. USKOK-u U Poličniku, 20. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POLIČNIK |
19.08.2012., nedjelja
GARAVI
|
GARAVI Tomislav Karamarko – Biografija  U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande. Tomislav Karamarko, r. 25.05.1959. u Zadru, Osnovnu školu završio u Kruševu, Obrovac, Srednju školu završio je u Zagrebu, 1977 g. Godine 1979. upisao Pravni fakultet u Zagrebu, te se 1982.g. zbog slabijeg rezultata, prebacio na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao smjer povijest 1985. Prvi radni odnos zasnovao je 1987. Tomislav Karamarko dolaskom u Zagreb, naselje Pešćenica, krajem 70-ih godina upoznaje tadašnjeg susjeda Željka Malnara, čijim posredstvom ostvaruje niz novih poznanika, kako u samom naselju ( radničkoj četvrti ), tako i u užem centru grada, s tzv. „gradskim dečkima“, od kojih je najpoznatiji Aleksandar Milles. Budući da je Malnar (glavni suradnik operativca javne bezbednosti Tomislava Stanića, jednog od najboljih inspektora za borbu protiv zlouporabe droga u Hrvatskoj i Jugoslaviji), tih godina slovio kao poseban boem, sa predznakom momka koji je obišao svijet, pod krinkom pustolova, koristio je kao idealan poligon stvaranja prijateljskih veza među širom populacijom, od osoba bliski tadašnjem režimu, vojnih osoba, osoba iz krim. Miljea, pa sve do osoba Romske nacionalnosti, iz šireg dijela naselja Pešćenica. Kako je Karamarko dolazio iz obitelji slabog imovnog stanja svoj prihod ostariovao je na način da prema preporuci Malnara za osobe romske nacionalnosti skriva predmete iz raznih inkriminranih radnji koje su isti napravili, dali provalama u stanove, društvene objekte i sl., za što bi od istih bio nagrađivan. Sve opisane aktivnosti Tomislav je izvršavo pod velikim velom tajne indirektno se skrivajući iza Malnara i osoba iz njegove blizine. Kao samozatajni i povučeni student prvo na Fakultetu Prava, kontakte je ostvarivao uglavnom sa osobama sa područja Dalmacije i Hercegovine, predstavljajući se kao domoljub Hrvat, poneka i previše slobodno iznoseći ( prema navodu više izvora ) čistu „ustašku“ opciju. Studentska populacija Tomislava je u užem krugu nazivala „mutavac“, kako zbog svog specifičnog načina govora tako i zbog njegove prividne povučenosti. Svoje odnose posebno je ostvarivao sa kolegom Smiljanom Reljićem, s kojim se znao i dugo družiti i nakon fakultetskih obveza. Karamarko je bivšim kolegama na Fakultetu ostao poznat po tme da je znao ponuditi svoje usluge u nabavci razne tehničke opreme, odjeće i inih stvari iz inozemstva, opravdavajući se da iste nabavlja njegov bliži susjed, a u stvari riječ je bila o predmetima iz inkriminirajućih radnji. Instruiran od Malnara Zbog nabavke jednog radio prijemnika 1982. g. kolegi studentu sa područja Šibenika, Tomislav i taj kolega završili su na tadašnjo Miliciji, na kriminalističkom ispitivanju. Na ispitivanju u Milicijskoj postaji ( na Zrinjevcu ), Tomislav je pokušavao iznaći rješenje, izbjegavajući možebitne sankcije, kao i kompromitaciju kod roditelja i osoba za koje je vršio opisane aktivnosti spremanja otuđenih predmeta. Tom prilikom ponudio je svoje usluge u spriječavanju „antidržavnih elemenata“, na Fakultetu, jer je tako instruiran od strane samog Malnara. Opisana uloga prema kazivanju i instrukciji Malnara značila je dobivanje na vremenu i mogućnost tzv.vanjskog djelovanja, te da se pronađe osoba iz sustava koja će to „ispeglati“.Malnar je u društvu bliskih poznanika Tomislavu znao ponoviti tu tezu, opravdavajući da je Karamarko inteligentan i može završiti obrazovanje, dok „čergari“ kako je nazivao osobe Romske nacionalnosti, mogu „trunuti“ u zatvoru. Nakon iznesenih teza, o tzv. pomoći o „pružanju informacija protiv antidržavnih elemenata među studentskom populacijom“ , odmah je izvješten SDS-i, te je upućen njen djelatnik Mladen Šupe, koji je s Tomislavom obavio prvi razgovor, a potom bez značajnih pokazatelja Tomislava pustio na slobodu. U svom izvješću djelatnik Šupe je naveo kako je Tomislav Karamarko svojevoljno pristao na suradnju sa Službom, prije svega zbog kompromitacije pred roditeljima, radi inkriminiranih aktivnosti u kojima je zatečen.Nadalje u izvješću je navedeno, kako je Tomislav samoinicijativno ponudio saznanja o osobama sa šireg područja Zadra, a protiv kojih je završen sudski postupak, a koji se nalaze na odsluženju dugogodišnjih kazna zatvora zbog krivičnog djela neprijateljske propagande iz čl. 118.st.1.KZ, pritom navodeći uz ostale ime Petra Šale, te njihovih pristaša međtu studetskom populacijom. Pseudonim Garavi Nekoliko dana nakon boravka u postaji Milicije,djelatnik Šupe je kontaktirao Tomislava na njegovoj adresi stanovanja, u namjeri da Tomislavu izda konkretne naputke za osobe koje su u tome trenutku operativno interesantne. Iznenađen brzom reakcijom, kao i konkretizacijom od strane djetatnika Šupea, Tomislav je o istom posjetu izvjestio Malnara, da poduzme određene aktivosti njegove zaštite. Tom prilikom Malnar je kontaktirao dugogodišnjeg poznanika iz JNA Željka Škovrlja, kao i Špiru Ninčevića, obadva aktivna djelatnika KOS-a JNA. Imenovani Škorvlj, koji je porijeklom iz Zadarskog zaleđa odmah je „preuzeo“ Tomislava Karamarka kao svog suradnika, na taj način argumentirano pokušavši kroz taj vid institucionalnog rada izvršiti „zaštitu“ Karamarka, zavodeći ga kao suradnika pod pseudonimom „Garavi“. Zanimljivo je kako je upravo dopisom Željko Škovrlj izvjestio sjedište centrale SDS-a, u Zagrebu, da nad Karamarkom sve aktivnosti poduzimaju isključivo uz prvotnu konzultaciju s djelatnikom Škrovrljom, što je samo po sebi predstavljalo presedan u takvom radu. Djelatnik SDS-a Miroslav Šupe potom je o svemu poduzetom u predmetu Tomislav Karamarko iznio tri zasebna izvješća o poduzetim aktivnostima,( koja su samo znakovito bila u posjedu djelatnika SDS-a Franje Vugrinca ). Prvim kontaktom sa Škovrljom, čemu je nazočio i Malnar, Tomislav je naveo kako je od strane djelatnika Šupea pitan za imena nekih osoba studenata sa područja Dalamcije, uz ostale i za Dražena Budišu. Upravo posljednji je bio prekretnica u tome, da Željko Škorvlj ( po Tomislavovom nahođenju kako je njegov kolega sa Fakulteta Smiljan Reljić, sa područja Drniša od kuda je i Budiša ), poduzme aktivnosti suradničke strukture prema Reljiću, te istoga ustupi djelatniku Špiri Ninčeviću, na daljnje postupanje, a koji je Reljića registrirao kao suradnika pod pseudonimom „ Glavonja“. Suradnici „Garavi“ i „Glavonja“ , zavedeni su u KOG-u, linija rada nacionalizam i terorizam, pod kategorijom Hrvatski terorizam.No međutim u tim dosjeima nije zavedeno niti jedno izvješće suradnika, osim opaske da rad na istim preuzima SDS, u suglasnosti KOG-e. Prve aktivnosti koje je Tomislav prema dostupnim podacima, kao i djelu dokumentacije koju je ustupio op. djelatnik Šupe, u svojstvu suradnika započeo, je u katoličkoj organizaciji „Kršćanska sadašnjost“, 1984.,g., gdje je volontirao, a od kuda je prema naputku Škovrlja podatke povremeno ustupao i SDS-u tj. djelatniku Šupeu. Dobiveni podaci koji su dostupni SDS-u nisu imali nikakvu operativnu zanimljivost, već su se uglavnom odnosili na njegov subjektivni odnos prema načinu rada među osobama koje su djelovale u udruzi. Tako je Šupe u jednoj od svojih analiza kontakata sa suradnikom, naveo da suradnik nije pouzda te njegova uloga i saznanja koja prezentira ne predstavljaju daljnji interes službe, ali zbog dopisa koji je prvodno naveden od strane Željka Škovrlja, tj. KOS-a, nastavljaju daljnje kontaktiranje sa suradnikom, prema vlastitoj prosudbi, te aktualnoj situaciji. Nakon diplomiranja Tomislav zasniva svoj prvi radni odnos u Državnom arhivu RH, gdje je bio djelatan do kraja 1990.g. Posebno se izdvaja vrijeme 1987/88 godina gdje je ime Tomislava Karamarka također evidentirano u službenim izvješćima SDS-a, u trenutku velike pljačke znakovita naslova Sveučilišne i nacionalne knjižnice, te Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije od strane Aleksandra Millesa, kao jednog od pomagača operacije „Knjižnica“, no međutim usprkos dobrim odnosima sa Millesom, kao i osobama koje su bile uposlene u tim knjižnicama, Karamarko je izdvojem iz istrage. Obredi crne magije U to vrijeme Tomislav i dalje nastavlja svoja druženja sa Željkom Malnarom, preko koga upoznaje svoju buduću suprugu Enisu Muftić, dok Željko 1989.g. stupa u brak sa Emirom Hasanpašić, ( čiji je otac Osman Hasanpašić, poznati alternativni liječnik i specijalist radiestezist, pisac i autor mnogih knjiga, priručnika i vodiča kroz alternativnu medicinu ), a kumovi supružnicima Malnar su upravo Enisa i Tomislav. Enisa i Emira od ranog djetinjstva su nerazdvojne, kao i njihovi očevi Osman Muftić i Osman Hasanpašić, poznati zagovornici šerijata, u Zagrebačkom mešihatu islamske zajednice.Kontaktom sa Enisom Tomislav upoznaje budućeg šogora Amira Muharemija, koji je iste godine zasnovao brak sa Sanelom Muftić. Već spomenutog Millesa, Karamarka, Malnara,Enisu i Emiru, povezivala je posebna vjerska literatura, kao i obredi crne magije, gdje su značajno uporište u tome imali kod Hasanpašića. Hasanpašić je svojim poduzećem „Nova Arka“, u Tkalčičevoj 41 prvi na području RH započeo prodaju predmeta potrebitim u obredima crne magije, ezoterije,tarota itd. Svijet okultizma posebno je interesirao Karamarka, te ga je potajno proučavo, te mu bio sklon, iako je bio praktični vjernik, što je u njegovoj obitelji posebno gaila njegova majka. Krajem 1989.g., Tomislav je aktivno pokušava uključiti u stvaranje nove stranke HDZ-a, tako da je bio jedan od sudionika na zakazanoj osnivačkoj skupštini, koja se trebala održati u Hotelu Panorama u Zagrebu ( a čija se osnivačka skupština na kraju održala na NK Jarunu). Karamarko je tada zamjećen zajedno sa Tomislavom Družakom, kao jedini od glasnijih kritičara novog predsjednika HDZ-a Franje Tuđmana, budući su osobno bili zagovornici da predsjednik te stranke bude Marko ili Vlado Veselica. Nakon prvih višestranačkih izbora, Tomislav pokušava učvrstiti zemljačke odnose sa osobama iz zadarskog zaleđa, točnije iz mjesta Kruševo ( od kuda je podrijeklom ), no međutim od osoba podrijeklom iz istih krajeva, a koje su uposlenici poduzeća „Zagrebački Transporti“ ( danas Croatia Bus ), biva prozivan za suradnju sa raznim institucijama bivše države, te tako proklamiran za nepoželjnog u društvu Kruševljanja. Ogorčen reakcijom tih osoba, koje su ga izbjegavale, isti pokušava učvrstiti svoju poziciju u stranci HDZ. Posredstvom poznanika Zvonka Trusića i Stipe Mađarela ( koje je upoznao preko Malnara ), upoznaje jednog od istaknutijih članova nove stranke Vicu Vukojevića. Vice nekoliko dana nakon upoznavanja sam ostvaruje kontakt sa Karamarkom, pokušavši ga angažirati u proces organizacije prvog općeg sabora stranke HDZ-a u dvorani Lisinski, na što je Tomislav bezrezervno pristao. U samoj organizaciji stranačkog sabora Tomislav nije imao značaniju ulogu, no na održavanju istog bio je zamijećen od strane većeg broja osoba iz Zadarskog zaleđa kao osoba bliska novom vodstvu stranke, a što je i sam dodatno isticao. Gradio reputaciju kod prognanika Novonastala okolnost potom je Tomislavu učvrstila i podigla renome među osobama iz njegovo mjesta porijekla, gdje se potom značajno nametnuo u organiziranju i dopremanju naoružanja Hrvatskom življu na širem području Kruševa i Obrovca. U vrijeme oružanih sukoba na području naznačenih mjesta, tijekom 1991.g.( koja su potom okupirali četnici ) u obrani samog mjesta Tomislav nije aktivno sudjelovao, već je kritične zgode bio u Zagrebu. Nakon okupacije Kruševca, te iseljavanja hrvatskog stanovnišva Tomislav je aktivno sudjelovao u organiziranju njihovog prihvata, kako na području samog Zadra, tako i na širem području Zagreba. Tim činom dodatno je izgradio reputaciju kod samih sumještana i Hrvatskog stanovništva sa šireg područja Obrovca i Benkovca, koji su bili prognani. Svoj prvi radni odnos u samostalnoj RH, Tomislav zasniva dana 17.06.1991.g.,na poslovima šefa kabineta predsjednika Vlade RH Josipa Manolića, a prema preporuci tadašnjih pomoćnika Ministra unutarnjih poslova Vice Vukojevića i Ministra obrane Josipa Perkovića ( kojeg Karamarko do tada nije poznavao ). Na novom radnom mjestu Karamarko brzo stječe povjerenje Josipa Manolića, kao i njegovih najbližih suradnika, kojim aod samog početka iskazuje odanost. Tome u prilog ide podatak, da je Manolić u širem okruženju svojih pouzdanika, među kojima je nazočio i Zdravko Tomac, hvalio Karamarka kao mladu, nacionaln neopterećenu osobu, na koju se bezrezervno može računati. Obnašajući svoju dužnost, Karamarko stječe simpatije prvo Stipe Mesića, s kojim počinje intenzivnije druženje i prijateljstvo, u što uključuje svog dugogodišnjeg prijatelja Željka Malnara. Također ogromno povjerenje stječe od Franje Gregurića, koji ga preuzevši Vladu RH, nakon Josipa Manolića zadržava na istim poslovima. Sve iznimno povjerljive poslove kako u samoj Vladi, tako i u osobnim aktivnostima, Gregurić povjerava isključivo Karamarku. Sazivom druge sjednice Sabora RH dana 10.09.1992.g. Tomislav preuzima novu dužnost, šefa kabineta predsjednika Sabora Stjepana Mesića. Znakovito je i to, da je Karamarko na traženje Hasanpašića, te buduće supruge, upravo u Saboru uposlio operativno interesantnu osobu Indiru Honić, alijas „Fatma Nur Dženet“. U rješenju koje je potpisano od strane predsjednika Sabora Stjepana Mesića, raspoređena je na poslove višeg stručnog referenta, koja je u svojim kontaktima sa zaposlenicima Sabora, kao i zastupnicima, javno navodila kako je zaposlena prema preporuci Stjepana Mesića, budući je njegova ljubavnica. Spomenuta Indira, operativno je postala interesantna provedbom OA „FES 1“, kada je službeno zabilježen njen kontakt sa stranim obavještajnim službama, točnije prvim tajnikom veleposlanstva Irana u Zagrebu, koji je zadužen za obaviještajne poslove. Osim tih aktivnosti Indira je operativno postala interesantna po pružanju usluga gatanja, okultizma, pa i samog sotonizma, a u javnosti se predstavljajući kao vidovnjakinja. Tomislav Karamarko znao je učestalo koristiti njene usluge „obnove energije tijela“, što je radio u strogoj diskreciji zbog toga što su Indiru pojedini katolički svjećenici Zagrebačke nadbiskupije javno proglašavali pristašom i jednom od vođa sotonizma i okultizma u RH. Poslove šefa Mesićeva kabineta, Karamarko obnaša do 15.06.1993., kada preuzima dužnost načelnika PU Zagreb, kada i stupa u građanski brak sa suprugom Enisom. Obnašanjem dužnosti načelnika PU Karamarko intenzivno ali samozatajno počinje graditi vlastitu mrežu, pritom koristeći postojeću infrastrukturu, koja je pod paskom obavještajnog aparata, te osoba Gregurić, Mesić i Perković. Karamarkovim upravljanjem PU Zagreb, kao najvećim sustavom u MUP-u RH, počinje dugogodišnja križaljka, pritom ništa ne ostavljajući slučaju. Za svog pomoćnika kriminalističke policije, prema direktnom naputku Josipa Perkovića imenuje Damira Lončarića, temeljne policije Vladimira Fabera ( koji je ujedno bio njegov zamjenik ), a specijalne policije jedinice PU „ALFA“, imenuje Zorana Cvrka. U samom sustavu kriminalističke policije značajno je imenovanje pojedinih načelnika gdje je bio prioritet zaštite kadrova, upravo pod kapom Karamarka, kao državotvorne osobe s naglašenim desničarskim stavovima.Osim zaštite kadrova druga zadaća je bila isključivo detaljno organiziranje prave kriminalne mreže na relaciji ulica-policija-sud, gdje bi bile uključene osobe od povjerenja tj. one koje je upravo služba bivše Jugoslavije koristila u raznim aktivnostima. Prvi plan bilo je gospodarsko rušenje sustava od malih poduzetnika do tvrtki koje su u postupku privatizacije, koristeći se registracijom novih tvrtki s isključivim ciljem gospodarskog kriminala. U vremenu od kraja 1993.g. do početka 1995.g. ta grupacija je na širem području Zagreba izvršila prevare u visini od cca 30 miliona tadašnjih DM. Policija je svoju neučinkovitost pravdala da za to ne postoji interes politike, prebacivajući pri tome obavještajnim kanalima da su pojedini politički dužnosnici i sama obitelj Tuđman uključeni u te procese. Karamarko je između ostalog sesvetskoj tvrtki „Europatrade“, omogućavo ilegalne uvoze elektroničke opreme u ogromnim količinama, pri čemu je policija osiguravala šleperima nesmetan prelazak granice i pratnju do skladišta u zagrebačkim Sesvetama. Najzanimljiviji je podatak, da je Karamarko osobno, upravo koristeći taj aparat, izvršio pritisak na vlasnika tvrtke „Croatia Bus“, Leona Sulića da preda tvrtku isključivo zbog zemljišta na kojem se nalazilo sjedište poduzeća u Heinzelovoj ulici u Zagrebu, a isto je nalazilo u neposrednoj blizini njegove adrese stanovanja. Na mjesto načelnika odjela organiziranog kriminala imenuje Jadranka Belinu, koji je isključivo sa svojim pomoćnicima zadužena za poslove nadzora i jedn od servisa grupe oko Zlatka Bagarića s jedne strane, te Vjeke Sliška s druge. Sve opisane inkriminirane aktivnosti, djelatnici Službe su i evidentirali, te video zabilježili jednu novčanu transkakciju, prema Lončariću i Šeničnjaku, gdje je evidentan opis aktivnosti svakog od navedenih, sa obavljenim radnjama, kao i podjelom novca za svakog sudionika. Operativni sadržaj sa video materijalom tijekom 1996.g. ustupljen je osobno pomoćniku MUP-a za kriminalističke poslove Željku Sačiću, koji je nekoliko puta pregledao video dokaz, te nedvojbeno ukazao na žurno procesuiranje sudionika, djelatnika PU Zagreb, a kasnije PU Zagrebačka.Do procesuiranja nikada nije došlo, osim što je Karamarko kao „nagradu“ dobio imenovanje na mjesto pomoćnika MUP-a za kadrovska pitanja, gdje je bio djelatan do kraja 1998.g. Početkom 1994.g. a nakon izlaska Mesićeve skupine iz HDZ-a, Karamarko je bio jedan od pouzdanih osoba koji je kao dužnosnik mogao politički biti doveden u svezu sa Mesićem, a samim tim biti smjenjen na mjestu načelnika PU. U zaštiti pod predznakom profesionalnosti i znanja njegovih kadrova, Karamarko sa Damirom Lončarićem, u što uključuje svog poznanika Millesa, na Krležinom Gvozdu inscenira provalu, gdje je Milles glavni akter priče. ( Kako je Milles već od 1988. g. osuđen na kaznu zatvora od 15 godina za gore opisane aktivnosti, već 1993.g. biva prebačen na otvoreni dio u zatvoru Lipovica, upravo na intervenciju Karamarka dok je obnašao dužnost u Saboru RH. Nadalje, zanimljiv je podatak kako je u vrijeme same provale na objekt obiteljske kuće, zamjećen Milles, te počinje potjera u koju se osobno uključuje Damir Lončarić. Dolaskom do Jurjevske ulice, gdje Milles izvršava otmicu djelatnika policije ( koji je vršio dužnost osiguranja objekta ) počinje pravi zaplet, u koji se prema dogovorenom scenariju uključuje prvo kao pregovarač u talačkoj situaciji sam Lončarić, koji potom u sve uključuje aktualnog ministra UP-a Ivana Jarnjaka. Sam pregovor sa Millesom u nazočnosti Jarnjaka vodio je Lončarić, koji je na opće zadovoljstvo okončao „talačku“ situaciju, te pridobio Millesa na dobrovoljnu predaju, a potom ga on osobno uhitio. Nakon obavljene kriminalističke obrade, Milles je ponovno upućen u poluotvoreni zatvorski dio kaznionice Lipovica,gdje je pod nerazjašnjenim okolnostima nakon osam dana pronađen mrtav, službeno potvrđeno kao samoubojstvo. Brkić kao Karamarkov kadar Opisana aktivnost u nazočnosti Jarnjaka, učvrstila je položaj Karamarka i Lončarića kao profesionalaca i znalaca u obnašanju i najtežih zadaća. Sve opisane aktivnosti operativno su popratili djelatinici Službe, a tehničkom kontrolom sredstava komuniciranja potvrđena je sprega trojca Milles-Karamarko-Lončarić.Prema dostupnim podacima Službe, sva operativna postupanja po predmetu PU Zagreb, koja su se odnosila na Lončarića i Karamarka, osobno su bila pod nadzorom Franje Vugrinca, te nigdje nisu evidentirana. Sva previranja u PU iziskivala su manje kozmetičke promjene, gdje se na mjesto načelnika Sektora kriminalističke policije imenovan Šeničnjak, a na mjesto Zorana Cvrka imenovan je Miljan Brkić. Važnim je napomenuti da je Brkić odabran kao osoba koja je nedvojbeno sudionik u obrani RH, sa „pedigreom“ Hercegovca, ali kojemu je supruga Kornelija iz mješovitog braka, čija mama Dragica r. Malbaša je Srpkinja iz Bosanske Dubice. Brat Dragice, tj. Miljanove punice je pukovnik JNA Slobodan Malbaša ( sudjelovao zajedno s Andrijom Rašetom u pregovorima u Hotelu I, u Zagrebu ).Posredstvom tih pozicija Brkić je odabran u Karamarkov tim s jedne strane od Vice Vukojevića i druge strane Cvrka-Malbaše i Fabera. Upravo je Brkić od strane Karamarka prepoznat kao najpouzdaniji i najodaniji u provođenju svih aktivnosti, koji bezprijekorno izvršava svaku njegovu zapovijed. Karamarko je svoj autoritet i povjerenje kod Brkićaizgradio plasirajući u svakom međusobnom kontaktu svoju radikalnu hrvatsku opciju, te proklamirajući politiku predsjednika Tuđmana kao izdajničku ( kako je naveo „budući vrši ustupke Srbima, na štetu Hrvata“ ).Takva načela odgovarala su Brkićevu svjetonazoru, koji osim ratnih rasluga nije imao nikakvu stručnu naobrazbu za mjesto zapovjednika. Na mjestu pomoćnika ministra, Karamarko nije iskazivao nikakvu aktivnost, već je otvoreno počeo širiti tezu o stranci HDZ-u i Tuđmanu kao jedinim krivicima svega u RH, pritom tajno proklamirajući novu političku stranku HNS i starog prijatelja Stjepana Mesića. Prekidom obnašanja poslova pomoćnika ministra, Karamarko zasniva novi radni odnos u HAK-u, na mjestu glavnog tajnika, gdje je iskoristio poziciju i utjecaj Ile Bakovića, te njegovog brata Ante,koji je u to vrijeme djelatnik HIS-a. Obnašajući poslove glavnog tajnika HAK-a, Karamarko je idealno iskoristio za bolje pozicioniranje i pripremanje za predsjedničke izbore. U Mesićevom stožeru Pripermanje predsjedničkih izbora, kao i organizacija samog stožera kandidata Stjepana Mesića, za Karamarka je aktivno počela u rujnu 1999.g., od organiziranja prvih suradnika „donatora“ i novinara, s kojima je svakodnevno održavao kontakte.Njegov utjecaj u EPH, nedvojbeno je prema također dostupnim podacima Službe bio izgrađen do te razine da je u određenim tekstovima mogao vrštiti cenzuriranje. Također je važno napomenuti, da je Karamarko koristeći prijatelja Mira Laca, koji je direktno kontaktirao sa novinarkom Jasnom Babić, krajem 1999.g. u vrijeme provođenja famoznog proces tzv.“Zločinačke organizacije“ plasirao za sve osumnjičenike i njihove kriminalne aktivnosti pokroviteljstvo od strane aktualne vlasti, pritom navodeći imena Ivića Pašalića,Drage Krpine i dr..., a ponaosob obitelji Tuđman. Sa druge strane Karamarko za ista plasiranja koristi Ivu Pukanića, Denisa Kuljiša,Andrea Maksimovića, Sašu Lekovića, Dušana Miljuša i Marka Cigoja, na način da je preko svojih satelita, pritom koristeći Hrvoja Petrača ( preko Lončarića ), Zvonka Trusića, Nikolu Vukovića ( nasljednik na mjestu tajnika HAK-a ), Mirka Ljubičića-„Švepsa“ i Nikolu Krištu, da budu kao „neovisni“ izvori informacija, koju su navedeni novinari međusobno razmjenjivali, te potvrđivali kao autentičnu i provjerenu. Sve napijed navedeno potvrdili su djelatnici SZUP-a u svojim operativnim postupanjima, kao i korištenjem operativno-tehničkih sredstava, nad svim prethodno imenovanim osobama. U početku javnog istupa Karamarka kao ključne osobe i voditelja stožera u timu Stjepana Mesića, kao kandidata za predsjednika RH, počelo je otvoreno prikupljanje financija. Osim istaknutih pojedinaca iz gospodarskog miljea, koje je predvodio poduzetnik Tomislav Antunović, a koji su bili paravan prikupljenih donacija, Tomislav je propagirao veliko broj osoba albanske nacionalnosti. Među isaknutijim Albancima svoj oboj u financiranju dalu su obitej Kačinari i Gjergaj, s područja Zagreba ( dugogodišnje poznanstvo s Mesićem ), a posebno je naglašen doprinos Lulzim Krasniqi tzv.“Ljulji“, te njegovih sunarodnjaka iz Švicarske i Njemačke, obitelji Qazima Osmanija i Behgjet Pacolli. Osmani i Pacolli uistinu su glavni financijeri kampanje Stjepana Mesića, ali isključivo po dogovoru sa Karamarkom. Naime, poznanstvo Osmani, Pacolli i Karamarko seže iz ranih 90-ih, kada je Tomislav u ime svog nekada pretpostavljenog započeo suradnju sa istima oko poslova TDR-a i TDZ-a, kao i plasmana duhanskih proizvod na području EX Jugoslavije, kao i europskih zemalja.Ta duhanska struktura ima svoje korjene u tranziscijskim, političkim strukturama u Hrvatskoj i Srbiji početkom 1990-ih godina. Upravo je u vrijeme Gregurićeva mandata u Hrvatskoj, praktički u tajnosti proveden postupak pretvorbe i privatizacije duhanske industrije (preko tvrtke u Varaždinu osnovane od strane Željka Tomljenovića pomoćnika ministra Ivana Jarnjaka i čelnika AKD-a tvrtke koju je osnovala vlada RH), prije svega Tvornice duhana Zagreb i Tvornice duhana Rovinj, na nezakonit način, a prema uputama za privatizaciju duhanske industrije koje je u tajnosti izradila Gregurićeva Vlada.Bio je to proces reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj koja je kasnije postala jedna od glavnih organizacijskih dijagonala duhanske kriminalne organizacije na prostoru zemalja EX Jugoslavije. Točnije, bez takve reorganizacije duhanske industrije u Hrvatskoj, nebi bilo niti takve duhanske kriminalne organizacije. Duhanski lobi Dakle, prvo je uslijedio proces „reorganizacije“ duhanske industrije, prije svega u Hrvatskoj ( pod palicom Gregurića ), a potom pod utjecajem iz Hrvatske i dijela duhanske industrije u BiH, da bi se potom spriječio ulazak stranih duhanskih industrija na prostor novonastalih novih država,( „ozakonjeno“ potpunim monopolom TDR-a u vrijeme Matešine Vlade, a Mateša je u to vrijeme zet Franje Gregurića ) kako bi se duhanskoj „organizaciji“ potupno osigurao trgovinski monopol nad međunarodnom ilegalnom trgovinom duhanskim proizvodima preko cijelog Balkana. Duhanska organizacija začeta je upravo od strane Tvornice duhana Rovinj, sa svojim čelnim ljudima Antom Vlahovićem i Pliniom Cuccurinom, naravno uz svestranu podršku Gregurića, s kojima je u posljednje vrijeme njegova predsjedanja Vladom, sve pregovore vodio Karamarko. U Hrvatskoj su prvi šefovi te organizacije izvan same proizvodnje bili Hrvoje Petrač, jedan od notornih šefova hrvatskog kriminalnog podzemlja, te ljudi bliski ratnom premijeru Franji Greguriću, posebno Ante Vlahović i Plinio Cuccurin, te bankari poput Franje Lukovića dugogodišnjeg predsjednika uprave Zagrebačke banke, koja je otvoreno bila umješana u stvaranje duhanske organizacije, sudjelujući u vlasničkoj strukturi duhanske industrije, ali i operacijama pranja novca balkanske duhanske organizacije. Zagrebačka banka je plasirajući nepovoljne kredite Tvornici duhana Zagreb, istu preuzela radi dugova, a onda je prodala puno manjoj Tvornici duhana Rovinj, stvarajući tako monopolni položaj, koji je potpuno osiguran onemogućavanjem ulaska stranih duhanskih kompanija na hrvatsko tržište, pod opravdanjem zaštite domaće proizvodnje. Zanimljivo je kako je predstavništvo TDR-a u bivšoj SRJ u drugoj polovici 90-ih vodi Jovica Stanišić glavni operativac Slobodana Miloševića s kojim se razišao u drugoj polovini devedesetih. U stvaranju balkanske duhanske organizacije, važnu ulogu imaju i ljudi poput Vlade Brkića u Hrvatskoj i Andrije Draškovića u Srbiji, koji su cijelo vrijeme bili ključni suradnici kriminalne organizacije pod kontrolom Hrvoja Petrača, pa je tako međunarodno krijumčarenje cigareta preko Srbije organizirano upravo u toj sprezi Andrije Draškovića s kriminalnim organizacijama u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je u tome trenutku značajan dio kriminalne organizacije koju je kontrolirao Hrvoje Petrač, a s kojom su surađivali i Ratko Knežević i Andrija Drašković u zatvoru, tzv. zločinačka organizacija iz sudskih procesa s početka 2000-ite godine, dok se i protiv samog Petrača u tome trenutku podiže više kaznenih istraga, od kojih i jedna zbog međunarodnog krijumčarenja cigareta, a osim Petrača vodila se i protiv Srećka Kestnera i Ratka Kneževića, sve do 2002. g. Prijelomni događaj u tim procesima predstavlja tajni dogovor Qazima Osmanija zvanog „Felix“ i Hrvoja Petrača u Ankari, u Turskoj koji je 2001. g. uz posredovanje tadašnjeg veleposlanika RH u Turskoj Amira Muharemija ( šogora Tomislava Karamarka , na čije je inzistiranje taj sastanak uslijedio ). Dakle, ti su se klanovi i kriminalne organizacije jednostavno morali reorganizirati, kako ne bi nestali s kriminalne karte Balkana, i taj trenutak njihove slabosti prepoznao je i iskoristio Qazim Osmani zvani Felix, koji tada sklapa kriminalne saveze sa Petračevom organizacijom. Upravo su na sastancima u Ankari uz posredovanje pripadnika klana Osmani ( Amira Muharemija ) Qazim Osmani Felix i Hrvoje Petrač dogovorili kriminalni sporazu o pruzimanju infrastrukture Petračeve kriminalne organizacije za međunarodno krijumčarenje cigareta u Hrvatskoj. Konačni dogovor Petrača i Osmanija postignut je početkom 2005. g., nakon čega je Osmani trebao samo definirati dogovor s Antom Vlahovićem i tajnim vlasnicima TDR-a odnosno Adris grupe.Prvi sastanak Vlahovića i Osmanija,kako doznajemo dogovio se upravo početkom 2005. Godine uz posredovanje Ekrema Lluke. Vlahović je tada upozorio Osmanija kako postoji grupacija tajnih vlasnika TDR-a, koji se kriju iza tajnih skrbničkih računa u Zagrebačkoj banci, s čijim se punomoćnicima mora dogovoriti oko onog dijela preuzimanja TDR-a koje vlasništvo ne kontrolira Vlahović sa svojim ljudima.Kasnije je posredničku ulogu između Vlahovića i Osmanija preuzeo po naputku Felixa Dražen Golemović. Dnevno.hr |
18.08.2012., subota
VOJISLAV ŠEŠELJ, ČETNIČKI VOJVODA IZ PLEMENA ARBANASA
VOJISLAV ŠEŠELJ, ČETNIČKI VOJVODA IZ PLEMENA ARBANASA  ČETNIČKI VOJVODA, SRAMNA POTURICA, ZAPRAVO JE IZ PLEMENA ARBANASA, I ZBOG SVOJIH NACIONALNIH FRUSTRACIJA PRIHVATIO JE PRAVOSLAVNU VJERU I SRPSKO DRŽAVLJANSTVO KAKO BI NA NAJRADIKALNIJI NAČIN DOKAZAO DA PRIPADA UPRAVO NJIMA. SVI ŠEŠELJI KOJI POSTOJE NA BALKANU ISKLJUČIVO SU ARBANASI. ŠEŠELJI SU AUTOHTONO PLEME IZ SELA ARBANASI, JUŽNO OD ZADRA. PORIJEKLO PREZIMENA JE ALBANSKA IMENICA «ŠEŠ» ŠTO ZNAČI OŽILJAK. MNOŽINA TE IMENICE REZULTIRA PREZIMENOM ŠEŠELJI, ŠTO NA ALBANSKOM ZNAČI LJUDI S OŽILJKOM, ALI I ROŠAVI LJUDI. ZA VOJISLAVA ŠEŠELJA ZANIMLJIVO JE TO ŠTO SE JEDNA GRANA PLEMENA IZ ARBANASA PRESELILA U DEVETNAESTOM STOLJEĆU U ŽUPU DUBROVAČKU. DJED VOJISLAVA ŠEŠELJA SE IZ ŽUPE DUBROVAČKE ZBOG PLJAČKE ODSELIO U POPOVO POLJE. OLIVERA ŠEŠELJ, BLISKA ROĐAKINJA VOJISLAVA ŠEŠELJA I JEDNA OD NAJZAPAŽENIJIH ČLANICA ALBANSKOG LOBIJA U AUSTRALIJI NAPISALA JE BEOGRADSKIM REDAKCIJAMA PISMO KOJI JE I OBJAVIO I SLOBODNI TJEDNIK, 15. SIJEČNJA 1993. GODINE, A ISTI DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI. |
17.08.2012., petak
KAZNENA PRIJAVA PROTIV KALMETE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST KAZNENA PRIJAVA PROTIV KALMETE  http://urednik.slobodnadalmacija.hr/Zadar/tabid/ 73/articleType/ArticleView/articleId/129570/Default.aspx Grad Zadar je prodao tri parcele zemljišta u gradskom naselju Gaženica poduzeću Zadarkomerc nad kojim se još vodi stečaj, od 2000. godine. Na navedenim parcelama zemljišta isto poduzeće je izgradilo zgrade. Tijekom prodaje grad Zadar je parcele prodao poduzeću Zadarkomerc kao neplodno tlo, tj. kao pašnjak. Kad su navedene zgrade već izgrađene, za ne vjerovati je da se grad Zadar ponovno gruntovno knjiži na navedenim parcelama i to opet kao pašnjak. Kad su se događale te kriminalne transakcije, gradonačelnik grada Zadra je bio Božidar Kalmeta, bivši ministar mora, prometa i razvitka. Postavlja se pitanje zašto su gore navedene nekretnine ponovno vraćene kao pašnjak gradu Zadru i po čijoj direktivi, ako su već prije prodane Zadarkomercu kao pašnjak, a potom su na njima izgrađene zgrade. Na navedeno pitanje jedino može dati odgovor bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta. Sada gore navedene dvije parcele potražuje Gradska banka iz Osijeka koja je Zadarkomercu dala kredit u iznosu 8.500.000,00 kn (osam milijuna i 500 tisuća kuna) te se zbog navedenog ne može naplatit. Ista je također u stečaju, od 1999. godine. Jednu parcelu potražuje i Državna agencija za sanaciju banka. Zbog navedenih kriminalnih radnji Vjećeslav Rački, stečajni upravitelj Gradske banke, podnio je i kaznenu prijavu protiv Božidara Kalmete, bivšeg gradonačelnika grada Zadra, nadležnim hrvatskim institucijama. U Republici Hrvatskoj prevare s nekretninama i zemljištem postale su pravilo, biznis isprepleten podzemljem, a naročito je to prisutno u jedinicama lokalne samouprave. Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani za protuzakonitu transakciju gore navedenih parcela zemljišta u gradskom naselju Gaženica. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 4. Državnom odvjetništvu RH 5. USKOK-u Zadar, 17. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
15.08.2012., srijeda
KALMETA, MARŠAN i ARAS TALIJANI ?!
|
KALMETA, MARŠAN i ARAS TALIJANI ?! Piše Šenol Selimović  Prije devet dana, 10.veljače, službena Italija je prvi put obilježila novi državni blagdan- Dan sjećanja. Parlament u Rimu odlučio je da će svake godine na taj dan državni vrh odati počast talijanskim žrtvama partizanskog terora koji su krajem Drugog svjetskog rata diljem Istre i Dalmacije likvidirali, bacali u fojbe (kraške jame) ili im je jednostavno nestao svaki trag. Znatno prije službenog obilježavanja Dana sjećanja, koji je izabran po datumu potpisivanja Mirovnog ugovora iz1947., kojim je Italija izgubila svoje «istočne provincije» na današnjem hrvatskom tlu, brojni su talijanski povjesničari i publicisti pisali i govorili o fojbama. Jedna nesumnjivo od najupečatljivijih na temu je knjiga « Pula, Istra, Rijeka 1943. – 1945.» s doživljenih desetak izdanja, a kojoj autor Gaetano La Perna, povjesničar iz Modene, rođen u Puli, donosi popis od čak 6335 ubijenih i nestalih Talijana na istočnoj obali Jadrana nakon ulaska Titovih partizana u ta područja. Znakovit podnaslov knjige « Agonija na rubu Italije i tragedija fojbi « jasno sugerira da se radi o ljudima koje su partizani likvidirali samo zato što su Talijani, a La Perna u izdanju svoje knjige iz 1999. tvrdi da njihovu sudbinu « Italija još uvijek ignorira «. Arbanaški Talijani La Pernino «proročanstvo» se ostvarilo jer je službeni Rim ipak uveo Dan siječanja na talijanske žrtve, pa tako i na one koje ovaj autor navodi u svom dugom popisu od 6335 imena. A naša novinska priča počinje zapravo tim popisom. Ako su na njemu isključivo žrtve likvidirane i nestale «samo zato što su bili Talijani», izravan i logičan zaključak bi nas doveo do toga da su, primjerice, aktualni ministar pomorstva i prometa Božidar Kalmeta te poznati pjevač i autor HDZ- ove himne «Bože čuvaj Hrvatsku» Đani Maršan – talijanske nacionalnosti!? Oca potonjeg,Maršan Đorđa (Giorgio), koji se spominje u La Perninoj knjizi, strijeljali su u Zadru partizani pod sumnjom da je bio talijanski kolaboracionist, odnosno Mussolinijev fašist. No sudeći po prezimenima iz tog popisa, Talijan bi mogao biti i Davor Aras, bivši hrvatski politički zatvorenik, a danas čuvar «lika i djela»Ante Gotovine, koji se upravo zbog odbjeglog generala razišao sa svojim HDZ-om. Zadarski profesor Eduard Bajlo, jedan od utemeljitelja HDZ-a i deklarirani antikomunist, također bi morao biti potomak Talijana, jer se na popisu žrtava fojbi u ovoj knjizi nalazi i njegov rođeni otac Bajlo Ivan (Giovanni). Na spomenutom popisu La Pernine knjige, koja je izazvala veliku pozornost talijanske publicistike, nalazi se i nekoliko talijanskih žrtava s prezimenom Kalmeta (u talijanskoj verziji Calmetta). Spominje se i izvjesna Anita Aras , Zadranka kojoj se gubi svaki trag negdje na području Ždrelca. Za trojicu Kalmeta stoji da su ubijeni nakon ulaska partizana u Zadar, a jedan od njih je «ubijen kamenovanjem». Sva trojica potječu iz Arbanasa na periferiji grada Zadra, odakle je i Božidar Kalmeta, aktualni Sanaderov ministar. Kada bi danas Božidara Kalmetu, Đanija Maršana, Eduarda Bajla ili Davora Arasa pitali imaju li išta zajedničko s talijanskim podrijetlom ili nacionalnošću, dobili bi odgovor koji uistinu nije teško predvidjeti. No, ipak ostaje činjenica da su njihovi očevi, odnosno daljnji rođaci ili pak prezimenjaci tretirani u susjednoj Italiji kao njihove žrtve, dakle kao Talijani. Svaka civilizirana zemlja i narod koji za sebe tvrdi da to jest, morao bi poštovati sve nevine žrtve koje su stradale samo zbog nečije osvete ili samovolje, a bez suđenja i dokaza. To vrijedi kako za žrtve fašističkih (talijanskih) zločina, tako za sve one Hrvate i Talijane koji su skončali pod neopravdanim bijesom partizana. No, upravo zbog tog univerzalnog principa treba izbjegavati i svaku manipulaciju kako brojem, tako i nacionalnošću svih žrtava. «Dušom i srcem» za Italiju Povjesničar Gaetano La Perna, bez obzira na sav trud i napor u prikupljanju tako velike građe o poratnim žrtvama u Istri i Dalmaciji, otvorio je svojom knjigom upravo jednu tako duboku i paradoksalnu dvojbu: jesu li Kalmete, Arasi, obitelji Bajlo, Krstići, Dešpalji i mnogi drugi s «talijanskog popisa žrtvi» uistinu samo Talijani? Jer, ako jesu, ne bi smjelo biti dvojbe ni oko «talijanskog identiteta» današnjeg ministra Kalmete, pjevača Maršana kao i poznatih hadezeovaca i hrvatskih uznika Arasa i Bajla. Mnogi živući svjedoci toga vremena u Zadru reći će danas da se radi o osobama koje su uistinu bile «srcem i dušom» za tadašnju Italiju, pa i za Mussolinijev režim. Tvrdit će da to vrijedi i za oca Đanija Maršana i Eduarda Bajla, kao i za neke pripadnike bliže i dalje rodbine ministra Kalmete. Utoliko, dakle, ta imena nisu zalutala na popis La Pernine knjige jer je stvarno riječ o osobama koje su likvidirali partizani. No, jesu li oni bili Talijani i u etničkom, a ne samo u političkom smislu, ozbiljno je pitanje. Bliža i daljnja rodbina Maršana i Kalmete, kao i Bajla, Dešpalja, Krstića i drugih, stradala je u vihoru poratnog bezvlašća. Mnogima od tih žrtava već se i djeca, a pogotovo unuci, danas nesumnjivo osjećaju Hrvatima. Iako uspomenu na njihove očeve i djedove od ove godine, svakog 10. veljače, obilježava Italija. Možda zvuči paradoksalno, ali je ipak istinito. Kao što je uostalom paradoksalna, bolna i kaotična sva povijest ovih naših «rubnih» prostora i ljudi. ( Slobodna dalmacija od 26.02. 2005.) |
14.08.2012., utorak
Prodaja HPB, Croatia osiguranja i drugih nacionalnih vrijednosti
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Prodaja HPB, Croatia osiguranja i drugih nacionalnih vrijednosti  Stranka hrvatskog zajedništva protivi se prodaji nacionalnih vrijednosti, jer je dosadašnjom privatizacijom rasprodano, odnosno poklonjeno cca 78 milijardi dolara, a da nije ispunjen niti jedan uvjet Zakona o privatizaciji. Nije stvorena nova vrijednost, nisu otvorena nova radna mjesta, nije potican rast hrvatskog poduzetništva, nije smanjen javni dug. Niti jedna od tih Zakonskih obaveza nije ispunjena. Naprotiv, smanjene su postojeće vrijednosti, desetci tisuća radnika su bez posla, pogoršani su uvjeti privređivanja, povećan je javni dug. Hrvatska je naslijedila od bivše Jugoslavije dug od 3,3 milijarde dolara, a danas nakon 20 godina samostalnosti taj dug se popeo na cca 75 milijardi dolara. Računajući povećanu zaduženost i prodano srebro u ovih 20 godina, dosadašnje Vlade RH potrošile su cca 150 milijardi dolara više nego što je Hrvatska zaradila. U prosjeku svaka vlada do sada godišnje potroši cca 7,5 milijardi dolara više nego bi smjela potrošiti. Istaknuti znanstvenici, na primjer prof. dr. Slavko Kulić, konstantno upozoravaju i mole Vladu da prestane hrvatski narod voditi u dužničko ropstvo. Umjesto javne razumne i ekonomsko logične rasprave, rad Vlade se svodi na to kako se zadužiti i odraditi mandat, a poslije odrađenog mandata to će rješavati netko drugi. Stranka hrvatskog zajedništva jedina ima gospodarski program koji hrvatskom narodu osigurava bolju budućnost u narednih 50 godina i to bez da se Hrvatska zaduži i jedan euro i bez da proda 1m2 hrvatske zemlje. Stoga SHZ traži od Vlade RH da: - prestane s rasprodajom hrvatskog bogatstva, jer to je bogatstvo svih građana. Vlasnici tog bogatstva nisu ovlastili Vladu RH da njihovo prodaje i s tom praksom treba prestati. - prihvati gospodarske programe koji Hrvatskoj osiguravaju investicije od preko 55 milijardi eura i otvaranje 300 tisuća novih radnih mjesta. Ako rasprodaju nacionalno bogatstvo, svojom privatnom imovinom svi članovi Vlade trebali bi garantirati da će otvoriti nova radna mjesta, postići brži ekonomski rad, smanjiti javni dug i druge zakonske obaveze koje su propisane u Zakonu o privatizaciji. Ako Vlada nije sposobna za navedeno, trebala bi raspisati izvanredne izbore putem kojih će doći na vlast oni domoljubi koji neće rasprodavati nacionalne vrijednosti, koji će Hrvatsku izvući iz ove teške moralne i materijalne krize. Hrvatska je bogata država. Ima resurse za 40 milijuna stanovnika kojima može osigurati pristojne uvjete života, a oni koji danas vladaju Hrvatskom nisu u stanju osigurati pristojan život za 4,3 milijuna stanovnika. Gdje su tu razum, moral i pošten odnos prema državi i hrvatskom narodu? Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske Zagreb, 14. kolovoza 2012. godine ing. Željko Vinski predsjednik SHZ-a |
11.08.2012., subota
OPĆINA STANKOVCI - LOKALNI POLITIČARI KOJI PREMALO ZNAJU I OČEKUJE SE JOŠ GORE STANJE
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA STANKOVCI PRIOPĆENJE ZA JAVNOST OPĆINA STANKOVCI - LOKALNI POLITIČARI KOJI PREMALO ZNAJU I OČEKUJE SE JOŠ GORE STANJE  Dana 11. kolovoza 2012. godine Zadarski list objavio je članak pod naslovom: Prije aviona slijeću milijarde Ulaganje u aerodrom vrijedno je 2 milijarde kuna http://www.zadarskilist.hr/clanci/11082012/baradic-ulaganje-u-aerodrom-vrijedno-je-2-milijarde-kuna U članku se navodi da će se u poslovnoj zoni Novi Stankovci graditi fotonaponska elektrana snage jedan megawat i aerodrom na prostoru općine Stankovci, a koji će biti najveće investicije u Hrvatskoj vrijedne preko 2.250.000.000 kuna. Hrvatski stručnjaci energetike upozoravaju da će «razvijanje» energetskog sektora biti još gore ako se prepusti lokalni političarima (načelnicima općina) da «razvijaju» energetski sustav iz razloga što isti premalo znaju te se žele dodvoriti stanovnicima, a samo da za njih glasaju. Proizvodnja solarne energije u svijetu je 0,1%. Ako netko želi proizvoditi električnu energiju iz vjetra, solarnu, geotermalnu, neka je proizvodi i prodaje, ali zbog toga ne treba od stanovništva ubirati novac za subvenciju (u cijeni kWh) takve proizvodnje. Takvo subvencioniranje mogu si priuštiti stanovnici bogatih zemalja, a ne sirotinja u Hrvatskoj koja jedva može plaćati sadašnje prekomjerne cijene energenata. U svakom slučaju bilo bi pametnije prije gradnje elektrana smanjiti gubitke u dovođenju električne energije od elektrana do potrošača. Ti gubitci pojedinih godina (npr. 2003.) veći su od potrošnje električne energije u cijeloj industriji Hrvatske (koja je dobrim dijelom razorena). Pričama o obnovljivim izvorima političari dobivaju političke poene (nije to samo kod nas) jer je velika društvena prihvatljivost, ali ne i gospodarstvenost, dodatnih obnovljivih izvora (vjetar, sunce) za proizvodnju električne energije. Stoga uz političare koji premalo znaju i žele se dodvoriti stanovnicima (da za njih glasaju) i njihovo "razvijanje" energetskog sektora, može se očekivati još gore stanje u Hrvatskoj. AERODROM STANKOVCI – NEGATIVNI UTJECAJI Planirani projekt imat će izravan utjecaj na stanovnike najbližih naselja, Stankovce, Velim i Banjevce, onečišćenjem zraka, bukom i svjetlom zbog prometa zrakoplova te nepoželjnim vizurama Iz Zahtjeva za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš za zahvat za izgradnju aerodroma Stankovci koje je izradila tvrtka Dvokut Ecro d.o.o., mogući su sljedeći negativni utjecaji na prirodu i okoliš: 1. Tijekom izgradnje mogući su negativni utjecaji na tlo i vode. 2. Na području općine Stankovci nema utvrđenih zona sanitarne zaštite 3. Tijekom izgradnje projekta može doći do štetnog utjecaja uslijed nekontroliranog izlijevanja strojnih ulja ili goriva na tlo ili u podzemne vode iz korištene mehanizacije. 4. Buka zrakoplova predstavlja značajan negativan utjecaj na okoliš kao i na općinska naselja (Stankovci, Crljenik, Velim, Banjevci) . 5. Osim na naselja i na ptice, buka zrakoplova negativno će utjecati na ostalu faunu područja (poglavito sisavce). 6. Ravnanjem terena krškog uzvišenja nastat će trajna i vrlo velika vizualna degradacija u potpunom neskladu s karakterističnim krajobrazom koja se neće moći ublažiti i koja će biti vidljiva iz naselja Stankovci, Budak, Klarići, Velim, Crljenik i Vunićev stan. 7. Negativan utjecaj će biti i tijekom slijetanja i poletanja zrakoplova (6.000 godišnje) zbog buke, za sva naselja koja okružuju lokaciju zahvata. 8. Utjecaj na vizualne značajke krajobraza te utjecaj na doživljaj krajobraza se, također zbog nedostatka svih podataka o zahvatu, okvirno procjenjuje kao veliki. 9. Planirani zahvat imat će izravan utjecaj na stanovnike najbližih naselja, Stankovce, Velim i Banjevce, onečišćenjem zraka, bukom i svjetlom zbog prometa zrakoplova te nepoželjnim vizurama 10. Tijekom izgradnje aerodroma Stankovci mogući su negativni utjecaji na elemente prometne, elektroenergetske ili telekomunikacijske mreže i može doći do mehaničkog oštećenja elemenata vodoopskrbe i posredno do onečišćenja pitke vode, odnosno oštećenja telekomunikacijskih vodova i kanala, osobito uz zapadni rub područja zahvata gdje se nalaze potencijalno ugroženi dijelovi infrastrukture-županijska cesta Ž6068, unutar čijeg se koridora nalaze postojeći vodoopskrbni cjevovod i magistralni TK vod kao i planirani odvodni kanal s planiranim uređajem za pročišćavanje otpadnih voda i lokalni plinovod. 11. Tijekom radova izvođenja zahvata očekuje se onečišćenje zraka ispušnim plinovima iz mehanizacije koja će se koristiti na gradilištu, te povećanim količinama prašine koja će se dizati u atmosferu tijekom kretanja kamiona, utovara/istovara, transporta i sl. 12. Zbog blizine parka prirode Vransko jezero negativan utjecaj imat će i na potencijalna gnijezdilišta raznih vrsta ptica, ciljeva očuvanja područja ekološke mreže HR1000024 Ravni kotari i HR1000026 Krka i okolno plato. 13. Sudar ptica i zrakoplova. 14. Tijekom izgradnje aerodroma može doći do utjecaja povećanom razinom otpada. 15. Mogući utjecaj opterećenja na okoliš svjetlom može se javiti nepravilnom uporabom vanjske rasvjete, koja štetno djeluje na ljudski vid i uzrokuje osjećaj bliještanja, ugrožava sigurnost u prometu zbog bliještanja, radi neposrednog ili posrednog zračenja svjetlosti prema nebu ometa život i /ili seobu ptica, šišmiša, kukaca i drugih životinja, ugrožava prirodnu ravnotežu na zaštićenim područjima ili zračenjem svjetlosti prema nebu nepotrebno troši električnu energiju. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu financija RH 4. Ministarstvu zaštite okoliša i prirode RH U Stankovcima, 11. kolovoza 2012.godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA STANKOVCI |
KOMENTAR NA TEKST IZDAVANJE FIKTIVNIH POTVRDA OD STRANE HRVATSKIH BANAKA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST KOMENTAR NA TEKST IZDAVANJE FIKTIVNIH POTVRDA OD STRANE HRVATSKIH BANAKA  Ta kriminalna skupina (Peroš, Vukčević, Škara i ostali) moju tvrtku su u tzv stečajnom postupku oštetili za cca 200.000,00 kn koje nikada nisam uspio dobiti. U isto vrijeme troje spomenutih su enormne svote novca prebacili na svoje privatne račune izgradivši vile o pokupovavši luksuzne stanove i automobile. Do danas bez ikakvih sankcija osim sprdnje s korumpiranim sudstvom. Da bude još gore, ista Škara je za zasluge u kriminalnoj privatizaciji “Vrane” danas direktorica tog poduzeća. A vlasnik Bubalo vidi svoj interes kroz enormne višemilijunske poticaje i nepovratna sredstva koja je dobio od RH dok se u isto vrijeme proizvodnja povrća kao osnovna djelatnost “Vrane” svela na simboličnu površinu od tridesetak hektara, za razliku od nekadašnjih nekoliko stotina ha. II IZDAVANJE FIKTIVNIH POTVRDA OD STRANE HRVATSKIH BANAKA Tijekom pretvorbe bivših društvenih poduzeća u RH, njihove milijunske vrijedne nekretnine prodavane su manipulacijama i kreditima s fiktivnim pokrićima. Hrvatske banke u RH za dionice navedenih poduzeća izdavale su fiktivne potvrde o vlasništvu nad njima, određenim «izabranim» pojedincima u kojima je stajalo da su potraživanja podmirena prema Fondu za privatizaciju, i da su sredstva doznačena na račun Fonda za privatizaciju. Međutim, banke nisu nikad sredstva proslijedila u fond čime je oštećena Republika Hrvatska, a koristi su imale samo banke. DANA 19. SRPNJA 2012. GODINE ZADARSKI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM: Tko je 1995. godine u Dalmatinskoj banci prisvojio državne milijune? Tečaj koji je stavljen u aneks ugovoru je manipuliranje. U konačnici oštećena je Republika Hrvatska, a okoristila se Dalmatinska banka koja nije doznačila primljena sredstva na račun Fonda za privatizaciju - Marta Anđel, sudska vještakinja za financije Svjedočenjem sudskih vještakinja za financije Marte Anđel i Majde Korljan jučer je nastavljeno suđenje poznatim zadarskim gospodarstvenicima Marinku Vukševiću (47) i Đenku Perošu (64) protiv kojih se na Županijskom sudu u Zadru godinama već vodi postupak zbog niza kaznenih djela iz područja gospodarskog poslovanja. Vrsna i priznata sudska vještakinja za financije Marta Anđel u svojoj je stručnoj ekspertizi iznijela do sada nepoznate, ali i neutužene milijunske malverzacije u pretvorbi poduzeća Prigorka promet i Vrana d.o.o. kojima je državni proračun oštećen za milijunske iznose. - Najprije je neosnovano umanjen temeljni kapital tvrtke Prigorka promet, a potom je Đenko Peroš otkupio četiri paketa dionica od najvećih dioničara. Tri paketa prenesena su na Prigorku, dok četvrti, onaj na ime Mirjane Škare nije. Time je tvrtka oštećena za iznos od 4,8 milijuna kuna, a za isti taj iznos okoristio se Peroš. Nadalje, Hrvatski fond za privatizaciju sačinio je četiri aneksa ugovoru u koje su uneseni krivi podaci, a slijedom te greške proizišlo je da Peroš Fondu treba uplatiti 18 puta manji iznos od stvarnog - kazala je Anđel pojasnivši potom kako je sačinjavajući svoje mišljenje o pretvorbi tih poduzeća naišla na podatak koji se tiče i njezina prijašnjeg posla u Narodnoj banci gdje je izračunavala tečaj kune, odnosno hrvatskih dinara u odnosu na tadašnje njemačke marke (DEM). - Tečaj kune na dan potpisivanja aneksa bio je 3,7 za jednu DEM, a u aneks je uneseno 0,205 što nikada nije bilo. To je 18 puta manji iznos iz čega nadalje proizlazi da bi se Peroš takvim ugovorom okoristio za gotovo deset milijuna kuna. Međutim, kada sam radeći ovo vještvo u Agenciji za upravljanje državnom imovinom zatražila dokumentaciju i kartice iz kojih bih vidjela kada je i koliko Peroš Fondu zapravo platio, pokazalo se da takva dokumentacija ne postoji te da taj novac nikada nije niti uplaćen na račun Fonda - posvjedočila je Anđel navodeći nadalje da je na taj način državni proračun oštećen za iznos od 1,5 milijuna tadašnjih DEM, odnosno nešto manje od šest milijuna kuna što je sredinom 90-ih godina bio znatan iznos. Anđel je odgovarajući na pitanja tužiteljstva, obrane i raspravnog suca Borisa Radmana pojasnila da je novac preračunat u kune skinut s Peroševa računa u Dalmatinskoj banci, ali da je u Agenciji za upravljanje državnom imovinom doznala kako taj iznos Dalmatinska banka ni do danas nije uplatila Fondu. Na upit suca Radmana tko se tu okoristio, a tko je oštećen vještakinja je odgovorila: - Tečaj koji je stavljen u aneks ugovoru je zapravo manipuliranje kako bi se nekom priskrbila nepripadajuća korist. U konačnici oštećena je Republika Hrvatska, a okoristila se Dalmatinska banka koja nije doznačila primljena sredstva na račun Fonda za privatizaciju. Također, napomenula je da je Peroš nakon potpisivanja aneksa i naloga za isplatu Fondu u Dalmatinskoj banci dobio potvrde o vlasništvu nad dionicama što je moguće jedino kada su potraživanja podmirena, a kako je to moguće i tko mu ih je izdao, nije mogla komentirati već je istaknula da je to stvar koju trebaju istražiti za to zadužene službe. Suzana Bandić Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu financija RH 4. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 5. Državnom odvjetništvu RH 6. USKOK-u Zagreb - Zadar, 11. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
10.08.2012., petak
IZDAVANJE FIKTIVNIH POTVRDA OD STRANE HRVATSKIH BANAKA
 STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST IZDAVANJE FIKTIVNIH POTVRDA OD STRANE HRVATSKIH BANAKA Tijekom pretvorbe bivših društvenih poduzeća u RH, njihove milijunske vrijedne nekretnine prodavane su manipulacijama i kreditima s fiktivnim pokrićima. Hrvatske banke u RH za dionice navedenih poduzeća izdavale su fiktivne potvrde o vlasništvu nad njima, određenim «izabranim» pojedincima u kojima je stajalo da su potraživanja podmirena prema Fondu za privatizaciju, i da su sredstva doznačena na račun Fonda za privatizaciju. Međutim, banke nisu nikad sredstva proslijedila u fond čime je oštećena Republika Hrvatska, a koristi su imale samo banke. DANA 19. SRPNJA 2012. GODINE ZADARSKI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM: Tko je 1995. godine u Dalmatinskoj banci prisvojio državne milijune? http://www.zadarskilist.hr/clanci/19072012/tko-je-1995-godine-u-dalmatinskoj-banci-prisvojio-drzavne-milijune Tečaj koji je stavljen u aneks ugovoru je manipuliranje. U konačnici oštećena je Republika Hrvatska, a okoristila se Dalmatinska banka koja nije doznačila primljena sredstva na račun Fonda za privatizaciju - Marta Anđel, sudska vještakinja za financije Svjedočenjem sudskih vještakinja za financije Marte Anđel i Majde Korljan jučer je nastavljeno suđenje poznatim zadarskim gospodarstvenicima Marinku Vukševiću (47) i Đenku Perošu (64) protiv kojih se na Županijskom sudu u Zadru godinama već vodi postupak zbog niza kaznenih djela iz područja gospodarskog poslovanja. Vrsna i priznata sudska vještakinja za financije Marta Anđel u svojoj je stručnoj ekspertizi iznijela do sada nepoznate, ali i neutužene milijunske malverzacije u pretvorbi poduzeća Prigorka promet i Vrana d.o.o. kojima je državni proračun oštećen za milijunske iznose. - Najprije je neosnovano umanjen temeljni kapital tvrtke Prigorka promet, a potom je Đenko Peroš otkupio četiri paketa dionica od najvećih dioničara. Tri paketa prenesena su na Prigorku, dok četvrti, onaj na ime Mirjane Škare nije. Time je tvrtka oštećena za iznos od 4,8 milijuna kuna, a za isti taj iznos okoristio se Peroš. Nadalje, Hrvatski fond za privatizaciju sačinio je četiri aneksa ugovoru u koje su uneseni krivi podaci, a slijedom te greške proizišlo je da Peroš Fondu treba uplatiti 18 puta manji iznos od stvarnog - kazala je Anđel pojasnivši potom kako je sačinjavajući svoje mišljenje o pretvorbi tih poduzeća naišla na podatak koji se tiče i njezina prijašnjeg posla u Narodnoj banci gdje je izračunavala tečaj kune, odnosno hrvatskih dinara u odnosu na tadašnje njemačke marke (DEM). - Tečaj kune na dan potpisivanja aneksa bio je 3,7 za jednu DEM, a u aneks je uneseno 0,205 što nikada nije bilo. To je 18 puta manji iznos iz čega nadalje proizlazi da bi se Peroš takvim ugovorom okoristio za gotovo deset milijuna kuna. Međutim, kada sam radeći ovo vještvo u Agenciji za upravljanje državnom imovinom zatražila dokumentaciju i kartice iz kojih bih vidjela kada je i koliko Peroš Fondu zapravo platio, pokazalo se da takva dokumentacija ne postoji te da taj novac nikada nije niti uplaćen na račun Fonda - posvjedočila je Anđel navodeći nadalje da je na taj način državni proračun oštećen za iznos od 1,5 milijuna tadašnjih DEM, odnosno nešto manje od šest milijuna kuna što je sredinom 90-ih godina bio znatan iznos. Anđel je odgovarajući na pitanja tužiteljstva, obrane i raspravnog suca Borisa Radmana pojasnila da je novac preračunat u kune skinut s Peroševa računa u Dalmatinskoj banci, ali da je u Agenciji za upravljanje državnom imovinom doznala kako taj iznos Dalmatinska banka ni do danas nije uplatila Fondu. Na upit suca Radmana tko se tu okoristio, a tko je oštećen vještakinja je odgovorila: - Tečaj koji je stavljen u aneks ugovoru je zapravo manipuliranje kako bi se nekom priskrbila nepripadajuća korist. U konačnici oštećena je Republika Hrvatska, a okoristila se Dalmatinska banka koja nije doznačila primljena sredstva na račun Fonda za privatizaciju. Također, napomenula je da je Peroš nakon potpisivanja aneksa i naloga za isplatu Fondu u Dalmatinskoj banci dobio potvrde o vlasništvu nad dionicama što je moguće jedino kada su potraživanja podmirena, a kako je to moguće i tko mu ih je izdao, nije mogla komentirati već je istaknula da je to stvar koju trebaju istražiti za to zadužene službe. Suzana Bandić Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu financija RH 4. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 5. Državnom odvjetništvu RH 6. USKOK-u Zagreb - Zadar, 10. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
08.08.2012., srijeda
PODGRADINA – PROSVJED ISPRED ZADARSKE ŽUPANIJE I VODOVODA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POSEDARJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST PODGRADINA – PROSVJED ISPRED ZADARSKE ŽUPANIJE I VODOVODA  Mještani Podgradine u općini Posedarje najavili su da će organizirati prosvjed ispred zgrade Zadarske županije, i poduzeća Vodovod, ako uskoro ne dobiju vodu. Prošlog tjedna Podgradina je ostala bez tekuće vode, a nakon što je poduzeće Vodovod plombirao oko 50-ak hidranata u samom mjestu. Veliki problem mještanima je i to što su presušili i izvori vode u polju, iz kojih su se također opskrbljivali. Prisiljeni su vodu kupovati od vlasnika cisterne, koji jedini ima ugovor s Općinom. No on ne može zadovoljiti sve potrebe, a i cijena te vode je četiri puta veća od one koju su dosad plaćali. Mještani su ogorčeni i na općinu Posedarje koja ne poduzima ništa kao da se to njih ne tiče, ne organizira nikakvo dopremanje cisterni pitke vode kojim bi mještani napunili gusterne. U 21. stoljeću, stanovništvo navedenog područja i dalje čezne za vodom. Bogatstvo Zadarske županije leži upravo u vodnim resursima, a vodoopskrba zadarske županije temelj je njenog gospodarskog razvoja. Pozivamo općinu Posedarje i Zadarsku županiju da što prije stanovništvo Podgradine dobije tekuću vodu, koja je osnovni preduvjet kvalitetnog života i normalnog poslovanja. U Posedarju, 8. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA POSEDARJE |
06.08.2012., ponedjeljak
ODVJETNICA KATJA JAJAŠ PRIVATNO TUŽILA ŠEFA RAŽANAČKOG SHZ-a
  Općina Ražanac za odvjetničke usluge platila 640.042, 32 kuna  Odvjetničke usluge (ostale intelektualne usluge) za 2010.g. - 263.523,40 kuna  Odvjetničke usluge (ostale intelektualne usluge) za 2011.g. -376.518, 92 kuna  |
05.08.2012., nedjelja
PRIKRIVENO IZVJEŠĆE O PROPASTI REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST PRIKRIVENO IZVJEŠĆE O PROPASTI REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC  DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI DOPIS RUKOVODITELJA SEKTORA ZA OPĆE, PRAVNE I KADROVSKE POSLOVE REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC KOJI JE DOSTAVIO TRGOVAČKOM SUDU ZADAR, A I BIVŠEM PREDSJEDNIKU NADZORNOG ODBORA ŽELJKU LONČARU KOJI JE NAJODGOVORNIJI ZA PROPAST VELETRŽNICE. TRGOVAČKI SUD U ZADRU PREDMET: Poziv za svjedoka u predmetu Broj: 6 P-473/10 - opravdanje za nedolazak na ročište Pozvan sam za svjedoka u predmetu broj gornji, odnosno predmetu u kojem tužitelj Željko Lončar traži isplatu na ime neisplaćene nagrade kao predsjednik Nadzornog odbora Regionalne veletržnice Benkovac d.d. Kao rukovoditelj 28. veljače 2011.g. o tome sam pisao Izviješće o radu koje ima i tuženik u svojoj arhivi, a ja Vam ga prilažem uz ovo opravdanje. Sve što sam pisao u tom izviješću je istinito i korektno napisano te pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljujem da iza tog teksta u cijelosti stojim i danas. Ja vodim radni spor zbog toga što sam dobio nezakoniti izvanredni otkaz, a taj pravnik koji zastupa tuženika me često predlaže za svjedoka. Međutim, obzirom da već 10 mjeseci ne primam nikakvu naknadu, ne mogu doći na ročište jer iskreno rečeno- nemam za benzin. Stručnjakinja koja sada vodi firmu je HDZ-ov kadar, također i tužitelj, a to dovoljno govori o kakvim se osobama radi. Ista je sa predstavnikom vlasnika već dogovorila stečaj pa ne vjerujem da će mi isplatiti trošak za put. S poštovanjem, Goran Nimac dipl.iur SEKTOR ZA OPĆE PRAVNE I KADROVSKE POSLOVE Rukovoditelj: Goran Nimac Benkovac, 28. veljače 2011.g. IZVIJEŠĆE O RADU za 2010.g. Ovaj Sektor pored svojih redovnih obveza ima prioritetnu zadaću zastupati tvrtku u svim sudskim postupcima koji se vode pred građanskim, prekršajnim , kaznenim i trgovačkim sudovima, a jednako tako i drugim državnim tijelima koja su ovlaštena voditi upravne postupke. Sve sudske i upravne postupke ovdje nije potrebno detaljno opisivati već ću se ukratko osvrnuti na one važnije koji imaju ili bi mogli imati, veći utjecaj na poslovanje tvrtke. a) Radni spor: tužiteljica Stojanka Arambašić Broj: P-2453/08 Tužba radi:- utvrđenja i isplate Tužiteljica potražuje sveukupno 778.000,00 kn plus zatezne kamate koje počinju teći od dana podnošenja tužbe, odnosno od studenog 1995.g. Tri puta je prvostupanjski sud presudio u korist tužiteljice, a žalbeni sud (županijski) je dva puta uvažavao naše žalbe i vraćao na ponovni postupak. Sada očekujemo odgovor na treću žalbu protiv presude od 5. 10.2010.g. Općinski sud u Zadru po treći put presuđuje u korist tužiteljice. Ukoliko Županijski sud u Zadru potvrdi prvostupanjsku presudu bit ćemo jedna od mnogih tvrtki koju je jedna nepromišljena odluka bivšeg direktora zajedno sa - sporim sudom- dovela do njezine propasti i to samo zbog jednog na početku beznačajnog radnog spora koji se trebao završiti najdalje do kraja 1997.g. Da se spor završio za godinu ili dvije nitko ne bi bio toliko oštećen, a poglavito tuženik. Zato me čudi i ne mogu shvatiti -zašto se dozvolilo i odugovlačilo sa ovim radnim sporom koji traje punih 15. godina-? Direktori Prtenjača, Vuksan, Stolić i Marić koji su bili u tom razdoblju ništa nisu poduzimali, a vjerujem da su razmišljali otprilike ovako: - Ja nisam toj osobi dao otkaz i zato nisam kriv. Tvrtku kao tuženika zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru i to će oni riješiti-. Dakle, totalno pogrešan i neozbiljan pristup problemu koji je nastao zbog nepromišljenog postupka pojedinaca. Najprije zamjenika povjerenika Vlade za Općinu Benkovac Vinka Pajića, a nakon Oluje i direktora Ivice Marinovića koji iz neobjašnjivih razloga odbio zahtjev za povratak radnice na posao. Pravna analiza spora : I dalje sam mišljenja da tužiteljica nije podnijela tužbu u zakonskim rokovima i da je promašena pasivna legitimacija jer su za vrijeme okupacije prognanici svoj radno pravni status kao što je primanje zajamčenog dohotka i zadržavanje prava na kontinuitet rada, rješavali prijavom kod Povjerenstva Vlade za Općinu Benkovac. Tužiteljica je kasnila kod prijave tom Povjerenstvu jer je tada radila na određeno vrijeme u Zadru t.j. u poduzeću Bokanjac. Istoj zbog tog kašnjenja i prekida kontinuiteta rada nije priznat radno-pravni status prognanika po tadašnjoj Uredbi Vlade RH. Također smo istaknuli da je nastupila zastara jer je tužiteljica svoj radno-pravni status trebala tražiti još od 1992. godine, a ista je podignula tužbu tek 07.11.1995.g. Tvrdimo da je sa tužbom kasnila i nakon Oluje kad se tuženik vratio u svoje sjedište i počeo poslovati. Štoviše neposredno prije podnošenja tužbe tužiteljica je sa tuženikom potpisala Ugovor na određeno vrijeme kojeg je uredno odradila, čime je i sama priznala da je znala, a time i pristala, da je prekinula rad i da nije u stalnom radnom odnosu kod tuženika. Ako sud ne uvaži sve ove prigovore tuženika i donese presudu u korist tužiteljice, ovaj spor bi mogao biti stanovit problem vlasniku tvrtke. Do ovog spora je došlo jer je bivši direktor I. Marinović 1995.g. odbio vratiti tužiteljicu na posao, i to samo zato jer nije bila na prognaničkom spisku. Međutim, ista se brani da je tome jedini razlog šikaniranje zbog njezine srpske nacionalnosti. Na tom nacionalnom šikaniranju tužiteljica preko svoja dva angažirana odvjetnika bazira cijelu svoju obranu, te vrši pritisak na sud prijeteći da će ići do kraja, odnosno ako izgubi spor tražit će pravdu kod Europskog suda za ljudska prava. U svakom slučaju učinjena je ogromna nepromišljenost i šteta jer je trebalo tužiteljicu 1995.g. vratiti na posao. Prije svega zato što je ista kao stručan tehnolog bila potrebna, a to dokazuje i činjenica da je na njezino radno mjesto tad primljena druga tehnologinja. Dakle, neobjašnjivo loša i neodgovorna odluka tadašnjeg direktora koja bi nekog mogla skupo stajati. Još valja istaknuti da je sve do svibnja 2006.g. generalnu punomoć za zastupanje tuženika u ovom postupku imala zamjenica općinskog državnog odvjetnika J. Glavan. Nakon toga ista dostavlja cijeli spis nama i ja preuzimam predmet kao opunomoćenik direktora. b) Tužitelj Ostrea d.o.o. Broj: III P-93/09 Tužba radi: -utvrđenja VPS: 101.000,00 kn Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u kojem traži utvrđenje da nisu trebali biti u zakupnom odnosu sa tuženikom u pogledu nekretnina (dvije zgrade) i to u periodu od 12.07.2006.g. (jer su od tada bile u vlasništvu Erste banke) do dana donošenja ove presude, slijedom čega tuženik (RVB) prema tužitelju kroz navedeni period nema nikakvih potraživanja po osnovi zakupnine za u tužbi navedene nekretnine oznake k.č.br.3769/3 i 3769/2 (dvije zgrade) obje položene u k.o.Buković. Kada bi sud usvojio ovu tužbu onda bi tužitelj postavio novi tužbeni zahtjev za naknadu štete odnosno tražio bi da mu se vrati u tom periodu uplaćena zakupnina. Dostavljen je odgovor na tužbu kojem se osporavaju navodi tužitelja i to kako slijedi: - temeljni Ugovor o poslovnoj suradnji od 17.srpnja 2000 g. i drugi naknadno sklopljeni ugovori i aneksi koje su sklopili tužitelj (Ostrea d.o.o.) i tuženik (RVB), nisu se odnosili samo na te dvije zgrade već i na poslovnu zgradu zv. Porta, u kojoj su koristili tri ureda sa svim priključcima i sanitarnim čvorom, te korištenje okolnog dvorišta; - tuženik je tužitelju uredno ispostavljao račune za mjesečni zakup od 48.800,00 kn koje je tužitelj uredno priznavao i ovjeravao svojim pečatom na Izvodima iz otvorenih stavki.; - Erste banka je 01.02.2008.g. tužitelju dostavila obavijest o promjeni vlasništva na nekretninama u kojoj se navodi da je od 12.07.2006.g. aktiviranjem hipoteke (fiducije) ona postala vlasnik predmetnih dviju zgrada, te ista tvrdi da je od tada tužitelj dužan njima plaćati zakup; - dana 08.03. 2008.g. RVB ulaže žalbu na rješenje zemljišnoknjižnog odjela (Posl. broj: Z-25/08) kojim je dopuštena uknjižba brisanja zabilježbe i uknjižba prava vlasništva predmetne dvije zgrade u korist Erste banke; - dana 28.07.2008.g. Erste banka prodaje te dvije zgrade tvrtki Adria d.d. Zadar sa kojom 06.05.2009.g. sklapa Sporazum o primopredaji nekretnina; -porezna uprava je 935.000,00 kn rješenjem o ovrsi (preusmjerila dug) i od tužitelja naplatila taj iznos, a zaključno do 06.05. 2009.g. tuženik RVB na ime zakupnine potražuje protutužbom od tužitelja još 425.741,53 kn. Ukratko rečeno tužitelj Ostrea d.o.o. ima namjeru osporiti svoj dug tvrdeći da nisu trebali plaćati zakupninu poslije 12.07.2006.g. kad su dvije zgrade prešle u vlasništvo Erste banke, a tuženik tvrdi da jesu i to sve do predaje tih zgrada tvrtki Adria iz razloga što smo se žalili na uknjižbu i čekamo odgovor na žalbu od višeg suda, a osim toga u ugovoru po kojem se naplaćivao mjesečni zakup, odnosio se i na druge prostore i obveze. Taj Ugovor o poslovnoj suradnji koji je zaključen 17.srpnja 2000.g. na rok od 10. godina (do 17.srpnja 2010) niti tužitelj niti tuženik nisu raskinuli jer su imali poslovnu suradnju sve do 06.05. 2009. g., odnosno tog datuma je tužitelj "Sporazumom o primopredaji nekretnina" predao dvije zgrade novom kupcu, tj. tvrtci Adria d.d. Zadar, nakon čega je preselio u svoje nove poslovne zgrade u mjestu Stankovci. Dana 15.02. 2010.g. tuženik (RVB) je ustao protutužbom s kojom traži od tužitelja (Ostrea) isplatu 425.741,53 kn. OVRŠNI POSTUPCI c) Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR-Zagreb) Ovrha - Broj: Ovr-186/08 Ova banka je radi osiguranja svoje novčane tražbine od dva kredita (650.000,00 i 250.000,00 EUR-a) upisala hipoteku (fiduciju) na 13 nekretnina (zgrade i zemljišta) koje u naravi čine 2/3 vrijednosti društva. Dana 23.09.2009.g. kod Općinskog suda u Benkovcu održano je ročište za prvu javnu prodaju hipotekarnih nekretnina. Na to ročište nitko od zainteresiranih kupaca niti je platio jamstvo niti se javio za sudjelovanje u ovoj sudskoj dražbi. Na prijedlog opunomoćenika ovrhovoditelja sud je zaključkom odlučio da će se slijedeće ročište za dražbu odrediti naknadno pisanim putem. d) Hrvatski zavod za zapošljavanje Ovrha- Broj: Ovr-7/05 Na temelju prijedloga Hrvatske poštanske Banke uknjiženo je pravo zaloga (hipoteke) na k.č.br. 1230/2 , u naravi zgrada hladnjače (komore) u korist te banke i nad-hipoteke u korist Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), a sve radi osiguranja kreditne tražbine u iznosu 1.750.000,00 kn. HZZ putem izdane punomoći odvjetničkom timu "Gugić & Kovačić" je usporedno sa ovršnim postupkom vodio građansko pravni spor kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji je 30.listopada 2009.g. okončan pravomoćnom presudom (Posl.br. I-P-862/08) prema kojoj se nalaže tuženiku (RVB-u) da isplati tužitelju HZZ-u 3.540.338,20 kn sa zateznom kamatom, dakle, oko 4 milijuna. Ovdje valja navesti da će se ovaj odvjetnički tim kojeg je angažiralo državno tijelo (HZZ) protiv tvrtke u većinskom državnom vlasništvu itekako dobro naplatiti. Za sada samo za sastav tužbe i ovršnog prijedloga potražuju 75.000,00 kn, a radi se o nespornom kreditnom dugu. Ovršni postupak je u fazi zakazivanja prvog ročišta nakon što je bila procjene ovršne nekretnine putem građevinskog vještaka. Građevinski vještak N.Vuksan je dovršio procjenu, a na moj upit -koliko je procijenio predmetnu nekretninu ?- odgovorio mi je -preko 20 milijuna kuna-. Mislim da će ovrhovoditelj dati prigovor na tu nerealnu procjenu jer se nitko neće javiti kao kupac. Također se može zatražiti od suda nova procjena, a može se prihvatiti procjena po službeno dostavljenim podacima nadležne Porezne uprave. Ovaj kredit od 1,75 milijuna kuna iz 1999.g. nitko od prethodnih direktora nije htio vraćati, iako se bez većih problema mogao i morao vraćati. On je čisti dokaz da je ova tvrtka planski dovedena u fazu prodaje za jednu kunu ili prodaje putem sudske dražbe. Nakon što smo pisali predstavku predsjednici Vlade, zbog angažiranja skupih odvjetnika i bespotrebno duplo vođenom postupku, predstavnik ovrhovoditelja, odnosno ravnateljica HZZa gđa.A.P.Jarallah se nakon par dana javila telefonom i dogovorila sklapanje izvan sudske nagodbe. Nagodba je potpisana sa naše strane i dostavljena ravnateljici na supotpis. Međutim, do danas ravnateljica nije vratila dva naša primjerka potpisane nagodbe, a ista kaže da nam ih neće niti dostaviti sve dok ne počnemo otplaćivati dospjele rate po nagodbi, te u protivnom tvrdi da će nagodbu raskinuti. Pretpostavljam da će tako i biti jer za sad još nemamo dovoljno sredstava da platimo niti dospjele niti iduće rate po toj nagodbi. Ovo konkretno znači da će HZZ sa ostalim vjerovnicima vjerojatno tražiti neko povoljnije rješenje. e) Nacionalna veletržnica Zagreb Ovrha Broj: Ovr-499/09 Ovrhovoditelj Nacionalna veletržnica Zagreb preko odvjetničkog tima Eterović -Šarac iz Zagreba je 2007.godine predložila i dobila rješenje o ovrsi (Ovr: 58/07) radi naplate kreditnog duga u iznosu 191.197,95 Eura, sa zateznim kamatama. Iako ima argumenata da se ovršenik (RVB) na to rješenje žali, direktor A.Marić se nije žalio, a pravniku je utajo podatak da je tvrtci dostavljeno rješenje o ovrsi, odnosno da je ova ovrha pokrenuta. Dali se ovdje radi o neznanju ili je to bio dogovor sa direktorom ovrhovoditelja Zoranom Krsnikom, ne znam, ali sam siguran da bi u parnici ovaj spor dobili jer ta kreditna sredstva nisu doznačena ovršeniku. Dakle, sredstva za navedeni kredit nisu doznačena ovršeniku (korisniku) niti su plaćeni bilo kakvi radovi od tih sredstava, što bi u daljnjem parničnom postupku ovršenik to lako dokazao. Na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi iz 2007.g. ovrhovoditelj 12.11.2009.g. podnosi prijedlog za provedbu pravomoćnog rješenja o ovrsi Ovr: 58/07 (dakle, onog iz 2007.g. na kojeg se ovršenik nije žalio), te traži naplatu kreditnog potraživanja prodajom svih nekretnina ovršenika u k.o. Buković. Trgovački sud u Zadru je 12.12.2009.g. donio rješenje o ovrsi: Ovr: -499/09 s kojim prihvaća predloženu ovrhu. Na to rješenje smo uložili žalbu. Ovdje valja još istaknuti da je teško očekivati uspjeh po ovoj žalbi jer su se ti žalbeni navodi trebali istaknuti ranije u rješenju Ovr: 58/07, ali ipak valja pričekati odluku trgovačkog suda. f) Tužba radi isplate 135.000,00 kn; Posl.br. 6P-473/10 Tužitelj: bivši predsjednik Nadzornog odbora Željko Lončar Dana 22.09.2010.g. Ž.Lončar je podnio tužbu radi isplate neisplaćene nagrade za vrijeme svog mandata kao predsjednik N.O.-a tvrtke. Tužitelj kod tuženika je obnašao dužnost predsjednika Nadzornog odbora od 19.01.2005.g. pa sve do 27.01.2011.g. , što mu tuženik priznaje, odnosno ta činjenica nije sporna. Nije sporno ni to da je temeljem članka 27. Statuta društva propisano da članovi NO-a imaju pravo na nagradu, a visinu iste na prijedlog Uprave (direktor) utvrđuje Skupština. Točno je kako navodi tužitelj da je dana 23.12.2008.g. Skupština tuženika (vlasnik) donijela odluku da se predsjedniku NO-a (tužitelju) utvrđuje nagrada u iznosu od 3.000,00 kn neto, a za ostale članove 2.700,00 kn. Zbog recesije i odluke Vlade RH, Skupština dana 10.07.2009.g. smanjuje iznos nagrade i utvrđuje 1.500,00 kn mjesečno za sve članove, koja odluka vrijedi i do danas. Dakle, tužitelju pripada nagrada i to mjesečno 3.000,00 kn neto počevši od 23.12.2008.g. kada je Skupština i donijela odluku, a ne od dana tuženikovog imenovanja , jer ista ne vrijedi retroaktivno, pa sve do 10.srpnja 2009.g. kada mu pripada mjesečni iznos od 1.500,00 kn, tako da bi to bilo do sada zaključno za siječanj 2011.g. svega cca 44.500,00 kn neto. II. Međutim, tužitelj je primio akontaciju na ime nagrade od 60.000,00 kn neto, što predmnijeva da je tužitelj dužan tuženiku još 15.500,00 kn (60.000,00 - 44.500,00) koji dug tuženik predlaže tužitelju da kompenziraju kako ne bi morao podignuti protutužbu, odnosno na ročištu će se tuženik izjasniti o protutužbi kada prethodno provjeri podatak:- dali je tužitelj kako u tužbi tvrdi, uplatio porez u iznosu od 21.000,00 kn ? Ostali članovi N.O.-a nisu ustali tužbom jer su vjerujem svjesni da su isplatom akontacije preplaćeni. Ovu tvrdnju i činjenicu potkrepljujem i sa očitovanjem vlasnika (Fonda) koji se dopisom izjasnio da prihvaća ovo moje tumačenje i ujedno nalaže da predsjednik i članovi N.O.-a višak nezakonito primljenog iznosa vrate. xxxxxxxxxxxxxxxx Ovaj spor i nezakonito i neovlašteno izglasavanje visokih nagrada i akontacije samo potvrđuje moje sumnje da prethodni N.O. nije ništa dobro donio ovoj tvrtki već je samo razmišljao kako će se kroz nagrade naplatiti. Štoviše za vrijeme njihovog mandata može im se zamjeriti slijedeće: - gotovo svi krediti su zbog neplaćanja otkazani, a bilo je prostora kako za plaćanje tako i za odgodu; - zbog neplaćanja kredita hipotekarni vlasnik Erste banka prodaje dvije zgrade tvrtki Adria, a višak od milijun kuna dobiven prodajom nije se tražio; - na sjednici N.O.-a jednoglasno su povukli tužbu za uknjižbu zemljišta zv. Sajmište (27000 m2) na kojem je i danas upisan posjed u katastru na ovoj tvrtci. Štoviše, isto je ušlo u procjenu temeljnog kapitala tvrtke. Zemljište je uzurpirao Grad Benkovac koji je bio tuženik u ovom sporu. . Svi članovi su podignuli ruku za povlačenje tužbe po nagovoru gradonačelnika, a odluku o povlačenju tužbe sročila je pravnica Grada Benkovca Dakle, zlouporabom položaja i ovlasti počinjeno je kazneno djelo s kojim je ovo Društvo oštećeno za 3milijuna kuna. ; - nisu se osvrtali na veliko i bespotrebno trošenje sredstava na ime reprezentacije, športske opreme, bonove za direktorov mobitel, lažne putne naloge, fiktivne račune za izmišljene večere i sl. Zbog navedenih troškova podnijeta je anonimna kaznena prijava temeljem koje je izvršen policijski očevid. Sve je to rezultiralo iznenadnom ostavkom direktora Marića iako mu je bio počeo drugi mandat. Za mandat se izborio na način da je nezakonito isplatio nagrade članovima NO-a , odnosno četvorici članova i to svakom cca 60.000,00 kn, a samo predstavniku radnika J.Bljaiću je dodatno platio i porez na taj iznos. O ovome sam upoznao HFP kao predstavnika većinskog vlasnika Društva, koji je naložio da se ti iznosi vrate Društvu. Međutim, do danas se to se nije dogodilo. Zaključak: Ako se ne zaustave ovršni postupci HBOR-a, HZZ-a i Nacionalne veletržnice Benkovac, koji se vode za naplatu kreditnih potraživanja sudskom dražbom, desit će se ono najgore, odnosno 90% vrijednosti tvrtke prodati će se za male iznose u sudskom ovršnom postupku. Ovo se može zaustaviti sporazumno kroz realizaciju Modela C, a to ne vjerujem da će se desiti jer pravo i šansu u restrukturiranju dobit će samo oni koji nakon toga neće proizvoditi nove gubitke. Dakle, ovrhovoditelji HBOR i HZZ će najvjerojatnije prodajom dobiti manji dio svojih potraživanja, a stečajni postupak će se voditi na dvije nekretnine ( Strojarnica i 12.000 m2 okolnog zemljišta), što čini približno 1,5 milijuna stečajne mase. Može se desiti da HBOR i HZZ dogovore zajedničku prodaju (u paketu) što bi bilo kudikamo bolje za njih jer bi takvom prodajom sigurno pronašli kupca koji naravno ne preuzima druge obveze ove tvrtke, a niti je obvezan preuzeti radnike. Sve ostale postojeće obveze prelaze u stečajnu masu i rješavat će se po redoslijedu i prioritetu po Stečajnom zakonu. Napomena: Ovo izviješće je sastavljeno kronološki jer se radi o bitnim predmetima iz kojih se može zaključiti kako je došlo do propasti ove tvrtke u koju su uložena značajna kreditna sredstva HBOR-a, HZZ-a (HPB) i Erste banke. Ti krediti nisu bili razvojni, a odgovorno tvrdim da veći dio tih kredita nije namjenski potrošen već je uglavnom sa izvođačima radova "napuhavanjem cijena" završio u nečijim džepovima. U ranijim svojim izvješćima i podnescima sam upozoravao na sve u tekstu navedene propuste i to poglavito HFP koji je predstavnik vlasnika (93,24%), Vladu RH, i druga mjerodavna i nadležna tijela RH. Dokaz o tome sam arhivirao, a zbog važnosti informacije i ovaj tekst sam zaveo u knjigu pošte i dostavio direktoru. Bilo bi mi drago da se ovo izviješće dostavi svim novim članovima Nadzornog odbora koji će na taj način lakše doći do potrebnih informacija i uključenja u rad. To sve poradi spasa Društva, prije svega svakog radnog mjesta, ako je to obzirom na sve gore navedeno, uopće moguće. Goran Nimac dipl.iur. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 4. Državnom odvjetništvu RH 5. USKOK-u U Benkovcu, 5. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC |
04.08.2012., subota
TOMISLAV KARAMARKO - SKUPLJANJE POLITIČKIH POENA
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST TOMISLAV KARAMARKO - SKUPLJANJE POLITIČKIH POENA TOMISLAV KARAMARKO NA ČELU POLICIJE RH NIJE ZAŠTITIO MIRA BARIŠIĆA I ANTU GOTOVINU TE SADA NA PROSLAVAMA SKUPLJA POLITIČKE POENE. DANA 31. srpnja 2012. GODINE JUTARNJI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM: Tomislav Karamarko je naredio da u Pakoštane moraju doći svi iz stranke! Tko ga je poslušao? Gotovo nitko! Na proslavu Dana općine Pakoštane došao je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u pratnji Božidara Kalmete, Branka Kutije i Josipa Đakića te zadarskog župana Stipe Zrilića. Potom se u Pakoštanima, rodnom mjestu generala Ante Gotovine, pojavila Dunja Zloić Gotovina, koja posljednjih 11 godina nije bila ni na jednom javnom skupu. Dunja Zloić Gotovina stigla je u pratnji Željka Dilbera, sumnjivog poduzetnika i kuma Ante Gotovine, koji će biti ministar branitelja u HDZ-ovoj vladi u sjeni. Supruga generala Gotovine zadržala se u razgovoru sa suvlasnikom Tankerkomerca Božom Jusupom te s Kalmetom. Karamarko je naredio da u Pakoštane moraju doći svi zastupnici, ali došli su još samo Sunčana Glavak, Ana Lovrin, Martina Dalić, Josip Đakić, Ante Kulušić. Tomislav Karamarko prvi je visoki dužnosnik i predsjednik jedne stranke koji je položio vijenac na spomen-obilježje Miru Barešiću, hrvatskom emigrantu koji je 1971. godine ubio jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj Vladimira Rolovića. Svih proteklih godina to su činili samo lokalni dužnosnici. Karamarko je istaknuo da je poginuli Zdeslav Turić bio njegov prijatelj, a sva četvorica, uključujući Miru Barešića, poginuli su braneći Hrvatsku, što je, istaknuo je Karamarko, jedina bitna činjenica. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 4. Državnom odvjetništvu RH 5. USKOK-u U Benkovcu, 4. kolovoza 2012. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC |
02.08.2012., četvrtak
CIJENE ENERGENATA U HRVATSKOJ SU MEĐU NAJVIŠIMA U SVIJETU
|
GRAD BENKOVAC, GRADONAČELNIK
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
GRAD BENKOVAC GRADONAČELNIK Branko Kutija
DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI DOPIS STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – PODRUŽNICE BENKOVAC ZA RJEŠAVANJE NAVEDENIH PROBLEMA U MJESTU PROVIĆ I VUKŠIĆ KOD BENKOVCA.
Poštovani gospodine gradonačelniče, Žitelji Provića i Vukšića sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva s ciljem da grad Benkovac konačno počne u mjestu Proviću i Vukšić uređivati autobusne čekaonice, javne putove, javnu rasvjetu, izgradnju vodoopskrbnog sustava, uređenje postojećih izvora vode – bunara, izgradnju Društvenog doma za društvena događanja i dr. Osim navedenog mještani Provića i Vukšića već nekoliko dana nemaju ni kapi vode. Grad Benkovac nije uložio do sada ni jednu lipu u vodoopskrbu navedenih mjesta. Navedena mjesta nemaju još vodovod te se opskrbljuju iz vlastitih gusterni. Veliki problem sada mještanima zadaju i presušeni seoski bunari, a grad Benkovac ne poduzima ništa kao da se to njih ne tiče, ne organizira nikakvo dopremanje cisterni pitke vode kojim bi mještani napunili gusterne. Nadamo se, gradonačelniče, da će grad Benkovac osigurati sredstva i da ćete svojim autoritetom potaknuti nadležne službe da se i u mjestu Proviću i Vukšiću počnu rješavati navedeni problemi u koje grad Benkovac do sada nije ništa uložio. Srdačan pozdrav
Predsjednik podružnice SHZ-a Benkovac Miro Klarić |
01.08.2012., srijeda
CIGARET – MAFIJA IZ KRUGA BIVŠE TVORNICE V. BAGAT
|
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST CIGARET – MAFIJA IZ KRUGA BIVŠE TVORNICE V. BAGAT
Radnici Bagata na ulici I Prvo uništeno hrvatsko poduzeće je bila tvornica Vlado Bagat iz Zadra iz razloga da ista ne bi tijekom rata prešla na vojnu proizvodnju za potrebe HV-a, a koje su onemogućile određene osobe na zadarskom području. Tvornica je privatizirana 1990. pod nerazjašnjenim okolnostima te je bila jedna od najvećih tvornica šivaćih strojeva u Europi i jedna od okosnica zadarskog gospodarstva. Bivši radnici su podigli niz prijava za gospodarski kriminal i traže da se ispitaju svi članovi uprave koji su skrivili propast tvrtke. Uprave poduzeća često su se mijenjale, a sve s ciljem da se prikrije pljačka poduzeća. Sada se na prostoru od 75.000 četvornih metara, koliko je zauzimala likvidirana tvornica Bagat, izgradio trgovački lanac Lidl, a preostali dio tvornice, gdje će se graditi stanovi, čeka rušenje. Početkom 21. stoljeća poduzeće odlazi u stečaj i likvidaciju. Osobe koje su pridonijele njegovu uništenju sklonile su se u najprofitabilnije poduzeće BAGAT TRGOVINA Zadar iz razloga što je imalo po čitavoj Hrvatskoj atraktivne poslovne prostore, kao i u drugim gradovima bivše SFRJ. Poduzeće je nastalo izdvajanjem OOUR-a Trgovina Zadar iz sastava RO Vlado Bagat Zadar, prema odluci o izdvajanju iz siječnja 1990. godine. Poduzeće Vlado Bagat je do 1990. godine u svom sastavu imalo više organizacijskih jedinica (Bagat trgovina, Bagat tvornica šivaćih strojeva – otišla u stečaj, Bagat tvornica plinskih armatura u Ninu – otišla u stečaj, Bagat alatnica – otišla u stečaj, Bagat drvni pogon – otišao u stečaj, a čija je imovina prodana Tankerkomercu koji ga je prodao Slovencima i dr.) u kojima je bilo zaposleno 4.143 radnika. Kriminalne skupine uništavale su Bagatove pogone kao što je slučaj s tvornicom plinskih armatura u Ninu koju više nitko ne spominje. Županijsko državno odvjetništvo podnijelo je istražni zahtjev protiv Jakova Bakića i Ive Sorića oko rasprodaje imovine koji su tijekom ožujka i početkom travnja 1999. godine bili u pregovorima s Rokom Bralom oko partnerstva za kupnju Tvornice plinskih armatura u stečaju u Ninu. Isti su se međusobno optuživali i gasili tvorničku proizvodnju. Svima nam je poznato jedno - kada se ruši ekonomija, ruši se i država. Bagat alatnica uglavnom je radila alatne strojeve te je otišla u stečaj. Direktor Bagat alatnice bio je Ante Mavra, nekadašnji direktor tvornice Bagat, a u vlasničkoj strukturi prema saznanjima radnika koja nisu nikad službeno potvrđena, bio je Miljenko Kovačević, bivši predsjednik zadarskog privatizacijskog područnog ureda, također bivši bagatovac i zadarski odvjetnik Matko Pavić, a o kojima su već izvješćivala hrvatska sredstva informiranja. Iako je bilo materijala za pokretanje istrage, izvješća Državnog ureda za reviziju Bagat trgovine i drugih Bagatovih organizacijskih jedinica imala su ulogu više kroničarskih zapisa, a najveća pretvorbena afera ne samo Bagat trgovine već i pretvorba Bagatovih organizacijskih jedinica ostale su netaknute. Nedavno su bivši radnici Bagata dostavili nove podatke Državnom uredu u Zadru o poslovanju Bagat trgovine gdje su utvrđene nezakonite radnje. Međutim, isti ured je nezainteresiran za daljnju reviziju navedenog poduzeća. Odluku o pretvorbi donio je radnički savjet 25. lipnja 1992. godine, a izmjene i dopune odluke upravni odbor 20. siječnja i 19. ožujka 1993. godine. Predsjednik radničkog savjeta bio je Miljenko Korona, a članovi Ljubo Bjeletić, Mira Dubroja, Miloš Đoković, Miroslava Kolenc, Miro Ninčević, Branka Peričić, Ivo Radulić, Zlatko Turnšek, Marinela Vukić i Milovan Zečević. Predsjednik upravnog odbora bio je Ante Basioli, a članovi Miljenko Korona, Mario Matulina, Ivo Radulić i Milivoj Škalabrin. Poduzeće Bagat trgovina je 1990. godine imalo u vlasništvu 75 prodavaonica (Zadar, Zagreb, Osijek, Vinkovci, Knin, Sisak, Požega, Karlovac, Slavonski Brod i Dubrovnik), osam stovarišta i desetak servisnih radionica. Također, poduzeće je imalo i prodavaonice u Sloveniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, kao i na području Srbije, Vojvodine i Crne Gore gdje su imali 35 poslovnih jedinica. Preko Bagatovih tvrtki počeli su rasprodaju imovine u Srbiji. Tako su od navedenih rasprodali dva poslovna prostora u Srbiji, 2006. godine, jedan u Vranju, a drugi u Užicama, oba za 50 tisuća eura, a koji vrijede više stotina tisuća eura. Bagatovi čelnici uveli su praksu da kada na kriminalan način rasprodaju Bagatovu imovinu optužuju po sudovima jedan drugoga, odnosno uprava optužuje nadzorni odbor i obrnuto, a sve kako bi prikrili kriminalnu rasprodaju. Vrijednost poduzeća Bagat trgovine 1991. godine iznosila je 5.587.691.- DEM uz primjenu srednjeg tečaja 1-DEM = 55 HRD. Kako bi što jeftinije došli do atraktivnih poslovnih prostora preko Bagat trgovine, naručili su izradu elaborata o procijeni vrijednosti poduzeća 1992. godine te je Bagat trgovina procijenjena na 2.780.400.- DEM. (1-DEM=1.977.- HRD), što je i bio temeljni kapital kada je poduzeće s tim ušlo u pretvorbu. Elaborat o procjeni vrijednosti poduzeća izradilo je društvo Inžinjerski biro d.d. (MBS 3272010) Zagreb. Imovina Bagat trgovine u elaboratu o pretvorbi je znatno umanjena što znači da su nekretnine Bagat trgovine došle u ruke određenih pojedinaca bez ikakvog pravnog temelja i da su prodavane u bescjenje. U skladu s odlukama nadzornog odbora Bagat trgovine tijekom 1997. 1999. i 2001. godine, prodani su poslovni prostor u Zadru, zemljište i poslovni prostor u Vinkovcima, poslovni prostori u Ljubljani i Mariboru, zemljište i poslovni prostor u Sarajevu te poslovni prostori u Zenici i Tuzli. Ukupno su za prodane nekretnine 1997. 1999. i 2001. godine utržili 1.140.600.- DEM što je skoro jednako polovini procijenjene vrijednosti imovine Bagat trgovine. Raspoloživi podaci o prodanoj imovini su zaključno do ožujka 2004. godine. Drugi Bagatovi prostori su dani u zakup. Samo je prodano, kao što je navedeno, nekoliko prostora (od 75) i utrženo je 1.140.600.- DEM, a kada budu prodavali ostale nekretnine cifra će se penjati na nekoliko milijuna eura. Sada je svima u Hrvatskoj jasno da se Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća (NN19/91) sa svim izmjenama i dopunama, od 1991. do 2003. godine manipuliralo vrijednim nekretninama koje su prodavane u bescjenje. Međutim, ustavne odredbe definirale su da pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne zastarjevaju, a što se odnosi i na poduzeće Bagat trgovina Zadar. Čelnici poduzeća Bagat trgovina Zadar pod parolom zaštite imovine osnovali su društva u vlasništvu, a sve s ciljem da na kriminalan način rasprodaju imovinu Bagat trgovine, što su i učinili. Osnovali su društva da premoste teškoće u poslovanju i štete nastale zbog ratnih zbivanja. Naprimjer, u Zadru nije oštećen niti jedan objekt Bagat trgovine. Prema tome, stvarali su atmosferu kako da što prije prigrabe Bagatove nekretnine, a ne da razvijaju poslovanje poduzeća. Dostavljamo hrvatskoj javnosti sljedeća povezana društva i osobe poduzeća Bagat trgovine: 1. Društvo Bagat-Ljubljana, podjetje za notranje i zunanjo trgovino d.o.o., Ljubljana. U sudski registar Osnovnog suda u Ljubljani upisano je 11. prosinca 1991. godine pod brojem 6674/91. Temelnji kapital društva je iznosio 12.000.000 SLT i uplaćen je u novcu. Udjel Bagat trgovine iznosio je 8.000.000 SLT ili 66,7% temeljnog kapitala, dok su preostali udjeli pripadali slovenskim državljankama (zaposlenicima poduzeća). Poslovna aktivnost društva prestala je 1996. godine, a tijekom 1997. godine društvo je i formalno ugašeno. Tijekom njihova poslovanja društvo Bagat-Ljubljana je imalo dva poslovna prostora u Ljubljani te po jedan u Mariboru i Celju. Poslovni prostor u Ljubljani površine 42 m2 prodali su 1999. godine u iznosu 117.600.- DM. Procijenjena vrijednost nekretnine prema elaboratu o pretvorbi iznosila je 26.313.- DEM. Razlika između prodaje i procijene iznosi 91.287.- DEM. Drugi poslovni prostor u Ljubljani površine 112,54 m2 je bio u postupku denacionalizacije. Poslovni prostor u Mariboru površine 66,85m2 prodali su 1999. godine u iznosu 84.231.- DEM. Procijenjena vrijednost nekretnine prema elaboratu o pretvorbi iznosila je 48.199.- DEM. Razlika između prodaje i procijene iznosi 36.032.- DEM. Poslovni prostor površine 28,35 m2 u Celju bio je u zakupu društva Žniders d.o.o. Maribor za zakupninu u iznosu 280.- EUR mjesečno. Upravu poduzeća Bagat-Ljubljana predstavljao je Ivan Vodopija, od 11. prosinca 1991. do 11. prosinca 1997. godine. 2. Bagat – Makedonija, trgovija i uslugi d.o.o., Skopje. U ožujku 1992. godine osnovano je društvo Bagat – Makedonija, trgovija i uslugi d.o.o., Skopje, a u travnju 1992. godine društvo je promijenilo ime u Bagat trgovija i uslugi d.o.o., Skopje, a u ožujku 1996. godine u Bagat-Komerc uvoz-izvoz d.o.o., Skopje. U prosincu 1998. godine izvršen je upis u sudski registar Osnovnog suda u Skopju pod brojem 4129/98. Društvo ima dva poslovna prostora u Skopju te po jedan u Titovom Velesu i Strumici. Dio zaposlenika uzurpirao je poslovne prostore te su osnovana društva Sato d.o.o., Strumica, Bagat-Mak d.o.o. Štip i Kej-Bagat d.o.o. Skopje. Kod Osnovnog suda u Strumici 1996. godine društvo je pokrenulo postupak za povrat uzurpiranih prostora. Upravu poduzeća Makedonija, trgovija i uslugi d.o.o., Skopje predstavljao je Miljenko Korona, od 23. travnja 1992. do 21. ožujka 1996. godine, a od 21.ožujka 1996. godine Rodna Tomeva. 3. Društvo Bagat-Sarajevo, poduzeće u mješovitoj svojini za vanjsku i unutarnju trgovinu d.o.o., Ilidža. Registracija društva nije provedena u sudskom registru, a navodno zbog ratnih zbivanja. Međutim, kad je trebalo rasprodati nekretnine više ih nije zanimala registracija. Prema elaboratu procijenjena vrijednost nekretnina smještenih na lokacijama u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, Tuzli i Zenici) iznosila je 216.958.- DEM., a sve su prodane tijekom 2001. godine. Nekretnine u Sarajevu sastajale su se u vrijeme pretvorbe od zemljišta površine 910 m2 i objekta u kojem je bilo smješteno skladište i uprava i prodane su za 250.000.- DEM, a poslovni prostor u Tuzli površine 70,88 m2 prodan je za 77.968.- DEM i poslovni prostor u Zenici površine 84 m2 prodan je za 84.000-DEM. Sve ukupno prodano za 411.968.- DEM. Razlika između prodaje i procijene iznosi 195.010- DEM. 4. Društvo Bagat Zagreb d.o.o., Zagreb upisano je u sudski registar Trgovačkogsuda u Zagrebu 30. studenoga 1998, godine po brojem Tt-98/4764-2. Osnivači su društvo Bagat trade d.o.o., Zadar i društvo Alberta d.o.o., Zagreb (MBS 3948358) u jednakim omjerima. Navedeno društvo osnovano je s ciljem da se zajedničkim ulaganjem sačuva iznajmljeni poslovni prostor i poveća predmet. Društvo nije sačuvalo poslovni prostor kao što se i očekivalo već je podnijelo zahtjev za njegovim gašenjem. Upravu poduzeća poduzeća Alberta d.o.o., Zagreb predstavljala je Jasmina Kolarević, direktor od 6. studenoga 1998. godine. 5. Društvo Bagat trade d.o.o., Zadar (MBS 08504497) u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu upisano 4. studenoga 1994. pod brojem Fi- 10487/94. Društvo Bagat trade d.o.o., Zadar osnovano je s ciljem da se sve poslovne aktivnosti obavljaju preko navedenog društva, a ne preko poduzeća Bagat trgovine, a sve s ciljem kako bi rasprodali vrijednu imovinu što su i učinili. U rujnu 1997. godine prodali su poslovni prostor na lokaciji Bili Brig u Zadru u iznosu 218.801.- DEM. Osim što su prodavali nekretnine, društvo je sljedeće poslovne prostore u Zadru davalo u zakup: - u ulici Pape Aleksandra 1, površine 54,26 m2 – 2.400.- DEM mjesečno - u ulici Dalmatinskog sabora 5, površine 30,15 m2 – 720.- EUR mjesečno - u ulici Josipa Bana Jelačića 21, ima više poslovni prostora, površine 19,05 m2 – 200.- EUR, 98 m2- 1.000.- EUR, 20 m2 – 220.- EUR, 37,80 m2 – 500.- EUR, 77 m2 – 900.- EUR, 20,89 m2 – 240.- EUR. Sve zakupnine plaćaju se mjesečno. - dio prostora u upravnoj zgradi, površine 20 m2 – 77.- EUR, 45 m2 – 179.- EUR i četiri prostorije – 500.- DEM. Sve zakupnine se plaćaju mjesečno. Ukupno su mjesečno utrživali od zakupa poslovnih prostora u Zadru oko 6.000.- Eura. Upravu poduzeća Bagat trade d.o.o., Zadar predstavljali su Dušanka Morić, od 4. studenoga do 28. prosinca 1998. godine i Ivan Vodopija, od 28. prosinca 1998. godine. 6.Društvo Bagat Precizna mehanika d.d., Zadar Osnivači: Dalmatinska banka d.d.. Zadar, Bagat poduzeće za proizvodnju alata, strojeva i proizvodnju automatike s.p.o., Zadar i Bagat trgovinsko poduzeće s.p.o. Zadar. Kao društvo posuđivali su sredstva od njemačke industrijalke Jutte Kochendorfer koja je u jednom aranžmanu iz 1995. godine “Bagatu” posudila pola milijuna maraka te se ista vrlo dobro osigurala instrumentima naplate gdje će joj sada biti isplaćeno s kamatama i troškovima oko 3 milijuna kuna. Nakon što su opteretili poduzeće Bagat Precizna mehanika d.d., Zadar napuštaju društvo na temelju ugovora o zamijeni dionica društva za dionice društva Bagat Precizna mehanika d.d., Zadar. U siječnju 1998. godine u navedenom društvu nemaju više udjela te je nad poduzećem Bagat Precizna mehanika d.d. završen stečaj prije četiri godine. Upravu poduzeća Bagat Precizna mehanika d.d. predstavljao je Blaženko Lovrinov, od 16. studenoga 1990. godine. Osobe koje su imale veliki utjecaj u Bagat trgovini su: Josip Kraljić, član upravnog odbora Bagat trgovine, od 27. studenoga 1993. do 2. veljače 1994. i predsjednik nadzornog odbora, od 2. veljače 1994. do 16. listopada 2003. godina, a koji sada obnaša funkciju pročelnika Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Zadarske županije i člana Upravnog vijeća Opće bolnice Zadar (radio kao liječnik u zdravstvenoj ambulanti poduzeća Vlado Bagat za vrijeme bivše SFRJ), veliku potporu imao je u Zlatku Begonji, bivši član nadzornog odbora Tankerske plovidbe d.d. Zadar (1995-1999), bivši član uprave poduzeća Zadarski šport d.o.o. Zadar (1998-2002), a sada obnaša funkciju upravitelja Zavoda za povijesne znanosti u Zadru te predsjednika Upravnog vijeća Doma za starije i nemoćne osobe Zadarske županije i pročelnika zadarskog zmajskog stola (otac mu je radio u tvornici Vlado Bagat za vrijeme bivše SFRJ); Boris Ćupić, član upravnog odbora Bagat trgovine, od 27. studenoga 1993. do 2. veljače 1994. i član nadzornog odbora, od 2. veljače 1994. do 16. listopada 2003. godina (obnašao funkciju direktora tvornice Vlado Bagat za vrijeme bivše SFRJ.); Ivan Vodopija, član upravnog odbora Bagat trgovine od 27. studenoga 1993. do 2. veljače 1994., i direktor Bagat trgovine, od 10. ožujka 1994. godine (također djelatnik tvornice Vlado Bagat za vrijeme bivše SFRJ) i dr. U pretvorbi Bagat trgovine veliku potporu davao im je Šime Prtenjača, bivši župan i zastupnik u Hrvatskom saboru te bivši predsjednik nadzornog odbora Tankerske plovidbe d.d. Zadar, od 1995. do 1999. godine (radio u računovodstvu tvornice Vlado Bagat za vrijeme bivše SFRJ). Zbog nemogućnosti podmirivanja obveza prema zaposlenicima i dobavljačima za isporučenu robu, žiro račun Bagat trgovine je bio neprekidno blokiran, od 12. listopada 1994. do studenoga 2002. godine. Prema odredbama članka 251. Zakona o trgovačkim društvima, ako je društvo nesposobno za plaćanje ili prezaduženo, uprava mora bez odgađanja, a najkasnije tri tjedna po nastanku razloga kojega poseban zakon određuje kao razlog za pokretanje stečajnog postupka zatražiti da se otvori stečajni postupak ili postupak prisilne nagodbe. Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka uprava nije podnijela, već je poduzeće Bagat trgovina osnovalo novo društvo Bagat trade d.o.o. Zadar na koje su prenesene sve poslovne aktivnosti i zaposlenici. Financijska revizija, Mišura d.o.o., Zagreb, Švarcova 20, 1999. godine, izvršila je uvid u poslovanje poduzeća «Bagat Zadar», te je utvrdila kriminalne radnje gore navedenih s ciljem uništavanja hrvatskih poduzeća, što su u krajnjem cilju i učinili. PREDMET: UVID U POSLOVANJE PODUZEĆA BAGAT ZADAR Uvidom u dokumentaciju RF MIORH-a od dana 29.03.1999.godine o zaposlenim radnicima u poduzeću BAGAT TRGOVINA s.p.o. Zadar, utvrđeno je da je navedeno poduzeće na dan 01.01.1990.godine imalo 179 zaposlenih radnika koji su do 01.01.1990.godine bili prijavljeni na broj 3100092432, a od 01.01.1990. do 29.03.1999.godine na broj 3100032081. Poduzeće BAGAT TRGOVINA s.p.o. obavlja svoju djelatnost pod tim nazivom do 04.11.1994.godine, kada vrši registraciju nove firme pod nazivom BAGAT TRADE d.o.o. za trgovinu, promet i usluge. Novo registrirana firma BAGAT TRADE d.o.o. nastavila je poslovanje sa svim radnicima iz prethodne firme BAGAT TRGOVINA s.p.o. i to bez njihove odjave s te firme i njihove prijave na novoregistriranu firmu BAGAT TRADE d.o.o. Uslijed nepravodobne odjave radnika s jedne firme za koju su radili i nepravodobne prijave radnika na novu firmu (BAGAT TRADE d.o.o.) prouzrokovane su obveze za RF MIORH i HZZO u vremenskom razdoblju od 01.01.1993. do 31.12. 1995.godine u iznosu od 736.232,22 kuna. Sve navedene obveze sastoje se od: 1. Doprinosa za RF MIORH kn 544.034,23 Kamata za RF MIORH kn 131.810,26 _______________ Svega za RF MIORH kn 675.844,49 2. Dječjeg doplatka kn 48.375,98 Kamata za D.D. kn 12.011,75 _______________ Svega za D.D. kn 60.387,73 Za ostale obveze nemamo uvida do sada, ali znamo da su prateće uz ove koje smo već iskazali. Obzirom da navedene obveze koje su iskazane i one koje nisu iskazane, a sastavni su dio ovih obveza, treba ih odmah u cijelosti prenijeti na obveznika koji ih je proizveo te staviti mu do znanja da je obvezan na izmirenje proizvedenih obveza a ne ostavljati ih onome tko ih nije proizveo i tko nije zakonski obveznik izmirenja nastalih obveza. Iz postojeće dokumentacije vidljivo je da kod poduzeća BAGAT TRGOVINA s.p.o. ima još 1 radnik u radnom odnosu te kod BAGAT TRADE d.o.o. za trgovinu, promet i usluge 34 radnika u stalnom radnom odnosu, na dan 29.03.1999.godine. Uvidom u svu postojeću dokumentaciju, vidljivo je da su na poduzeću BAGAT TRGOVINA s.p.o. ostale velike obveze s naslova naprijed navedenih iznosa i obveza koje nisu iskazane a pripadaju poduzeću BAGAT TRADE d.o.o. koje trebaju biti u obvezi navedenih. Ako sve pripadajuće obveze ne preuzme obveznik kome i pripadaju, bit ćemo prisiljeni intervenirati za isto kod nadležnih službi. Sa štovanjem FINANCIJSKA REVIZIJA MIŠURA d.o.o. ZAGREB, Švarcova 20 II OPTUŽBE PO BIZANTSKO – JUGOSLAVENSKOM STILU Tužiteljica Darija Padovan - Buškulić usprotivila se iznošenju mojih dokaza, a sud po njezinu prijedlogu odbio iznošenje mojih dokaza pomoću kojih bih osvijetlio istinu i konstrukciju UDB-e. Ističe kako ja želim odugovlačiti postupak, koji traje već 17 godina, tužiteljica je mlada pa „ne zna“, nisu joj rekli kako proces traje 41 godinu, od 1971. godine. Poznato je kroz povijest da režimi i opaki ljudi uništavaju nepoćudne pomoću vremena, i eto zašto meni, kroz dvije države, suđenje traje 41 godinu neprekidno. Tužiteljica u pomanjkanju dokaza protivi i ne bi mi dozvolila iznošenje dokaza, k tome sofističkim stilom pretvara manji argument u veći, ističući da ja tako odugovlačim postupak koji toliko traje, a kojim su mi kroz vremenski period izazvali toliko gorčine da se to riječima ne može izreći - opisati. Konstrukcije tužitelja Igora Vulića i Darije Padovan – Buškulić s prošlih ročišta su tendenciozno objavila sredstva za javno priopćavanje s ciljem da uvjere javnost u laži pomoću kojih me žele kompromitirati kao političkog uznika iz bivšeg sustava i kao branitelja domovinskog rata, a sve po uputama poznatih djelatnika UDB-e Josipa Kraljića, Ive Vodopije i dr . . . Tužiteljica Darija Padovan – Buškulić ironično ističe da je u pitanju odugovlačenje vremenom, a za istinu je nije briga, a ja ističem da nema pravde bez istine. Ivo Vodopija i Josip Kraljić tako skreću pažnju prikrivajući svoja nedjela koja su počinili u tvornici V. Bagat, zbog pretvorbe i ostalih krivičnih djela. Protiv njih je podnesena krivična prijava ali i zahtjev za reviziju pretvorbe tvornice V. Bagat. Samo zahvaljujući njihovim starim vezama do danas nije pokrenuto suđenje protiv njih. Preko ovakvih nedjela tužiteljica Darija Padovan – Buškulić prelazi i ima vremena, a prošlo je 21. godinu od kako je uništena tvornica V,. Bagat. Tvornica V. Bagat je prva tvornica koja je uništena za vrijeme domovinskog rata u Hrvatskoj, ne granatama već pomoću tadašnjih čelnih ljudi koji su znali da kada se uništi ekonomija automatski se uništi samostalnost države. Tužioci bi se trebali pozabaviti „cigaret – mafijom“ iz kruga bivše tvornice V. Bagat iz koje je proizišlo puno današnjih „visokih“ političkih dužnosnika i u Zadru. Bizantsko – sofistički stil proganjanja s vlastitog ognjišta osjetio sam ja do sada bezbroj puta . . . Za tužiteljica Dariju Padovan – Buškulić i policiju i nakon nekoliko godina od događaja još ima vremena za otkrivanje tko mi je bacio bombu pred kuću. Iste novine, koje su u službi pojedinaca, izvještavale su ironično kakav je to Hrvat kojem se bombe bacaju na kuću, a sada u ovom montiranom postupku protiv mene pišu da sam ja iznudio povoljniju najamninu na poslovnom prostoru za koji ja smatram da je moje vlasništvo. Ljudima iz istog miljea čak je smetalo i raspelo koje sam postavio u Poličniku na jednom raskrižju putova, isti su poticali na rušenje dok nije srušeno, a mene su napadali kao da sam ga ja porušio. Dakle, uvijek isti rušilački stil s kojim se zlo služi, a nisu otkrili i riješili pokušaj ubojstva za vrijeme domovinskog rata, kada mi je pucano po autu . . . jer ima vremena. Eto koliko im smetam, iako nikada nisam živio na račun Hrvatske ili bilo kojeg pojedinca, samo zato jer se cijelog života žrtvujem za hrvatsko opće dobro. Bez obzira na ishod i ovog suđenja u Zadru, ovo je monstruozno političko suđenje meni, kojim me žele bez argumenata, samo lažima iskompromitirati kako su to činili i za vrijeme Jugoslavije. Društvo političkih uznika dijeli moje mišljenje i nema dvojbe da je ovo ponovo političko suđenje, zato predlažemo da taj moj poslovni prostor, u kojem je grupa HORA održavala 1971. godine tajne sastanke, a zbog čega smo skupa dobili 150 godine robije, bude spomen prostorija Danas repovi UDBE žele oteti taj prostor, a mene lažnim optužbama iskompromitirati. Svakako na ova prijedlog bit će zanimljiva reakcija tužiteljice Darije Padovan – Buškulić, kao i ostalih njoj sličnih po domoljublju. S obzirom da nemam mogućnosti preko sredstava za javno priopćavanje pobijati laži, na kojima su stvorili optužnicu protiv mene, a budući da tužiteljstvo vješto koristi sva sredstva za javno priopćavanje, predlažemo da Hrvati ovo suđenje nepristrano komentiraju. dr. sc. Ilija Barjašić Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT III Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb Zadarske županije Ovih dana pročelnik Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Zadarske županije i bivši predsjednik Bagat trgovine Zadar Josip Kraljić zatražio je da ga se što prije umirovi kako bi u «tišini» otišao iz razloga što su javnosti dana priopćenja da je godinama nezainteresiran za enormna trošenja sredstava Doma zdravlja Zadarske županije te da zapošljavaju rodbinu i primaju preko reda u Dom za starije i nemoćne osobe. Predsjednik Upravnog vijeća Doma za starije i nemoćne osobe Zadarske županije je Zlatko Begonja (opet ekipa iz Bagata). Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb obavlja upravne i stručne poslove u području sustava zdravstvene zaštite, javnog zdravstva i socijalne skrbi, usklađuje investicije te predlaže razvitak mreže ustanova iz svoga djelokruga, prati zdravstveno i socijalno stanje i potrebe.
Dom zdravlja Zadarske županije za službena putovanja platio 492.128,00 kuna http://www.zadarska-zupanija.hr/skupstina/skupstina_16/1_5.pdf http://www.narada-holding.com/kolegij_temp/1.5.pdf Iz izvješća Doma zdravlja Zadarske županije utvrđeno je da je isti za službena putovanja za 2010. godinu platio 234.944,00 kuna, a za 2011. godinu 257.184,00 kuna, ukupno 492.128, 00 kuna. NEPRAVILNOSTI DOMA ZDRAVLJA ZADARSKE ŽUPANIJE DJELATNICI DOMA ZDRAVLJA BIOGRAD N/M OBRATILI SU SE STRANCI HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA - PODRUŽNICI ZADAR O NEPRAVILNOSTIMA DOMA ZDRAVLJA ZADARSKE ŽUPANIJE TE BIVŠEG DIREKTORA DOMA ZDRAVLJA BIOGRAD N/M I ŠEFA HITNE MEDICINSKE POMOĆI ZADAR ROBERTA ŽUPANOVIĆA, SADA POMOĆNIKA RAVNATELJICE DOMA ZDRAVLJA ZADARSKE ŽUPANIJE . DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI NJIHOV DOPIS. Postovani, Evo napokon da i ja napisem malo sto se radilo u Domu zdravlja Biograd n/m gdje je Zupanovic Robert,sadasnji direktor Doma zdravlja Zadar,bio direktor. Kad je Dom zdravlja Biograd n/m isao u pretvorbu,odnosno u zakup,tada je sef laboratorija bila supruga od Zupanovic Roberta.Vrlo lako je to njoj dano u zakup,a prije toga je meni i mojoj kolegici Nedi Baresic,a obe smo imale Visu strucnu spremu,dao otkaze. Po pravilniku su otkaze trebali primiti djelatnici sa srednjom spremom,a ne sa visom. Prije otkaza je donio odluku da nam se osobni dohodak smanji sa 3600 kn ,na 2000kn(mislim da su tada vec bile kune-2002.god.).To je donio zato da nam otpremnina bude manja. Morale smo to potpisati jer ako nismo potpisale smanjenje place onda bi dobile otkaz u roku 24 sata.Kad smo to potpisale urucio nam je otkaz tek za mjesec dana.Koja igra.... Ja sam i dan-danas sa Domom zdravlja na sudu jer mi nisu isplacivali dohodak za Visu spremu. Bila sam na sudu i zbog otkaza ali je on sredio da se tuzba izgubi jer je tada promijenio stranku..Mislim da je prvo bio u stranci prava,a onda je usao u HDZ. Kako je usao u HDZ, tako je sredjivao rocista za moju tuzbu, pa se to vec vodi na sudu 16 godina. Ja sam na sudu dobila parnicu jer sam pisala na Ustavni sud ali je on sredio da ponovo dodje parnica na opcinski.Kako?Zna se..-HDZ. Ljiljana Dom zdravlja Zadarske županije za računalnu opremu i usluge platio 2.993.207, 00 kuna Dom zdravlja Zadarske županije je za računalnu opremu za 2010. godinu platio 2.439.057,00 kuna, a za računalne usluge 2010. godine 247.655,00 kuna i 2011. godine 306.495,00 kuna, ukupno 2.993.207, 00 kuna. Građani grada Zadra traže da se utvrdi je li kupnja informatičke opreme išla preko zagrebačke tvrtke M SAN i njezinih poslovnih partnera i po kojim cijenama. Dom zdravlja Zadarske županije za intelektualne usluge platio 3.086.060, 00 kuna Proračun Doma zdravlja Zadarske županije je oko 52 milijuna kuna, a prihodi poslovanja su pretežito prihodi od HZZO, prihodi od proračuna (središnji i lokalni), ostalih korisnika i dr. Dom zdravlja Zadarske županije je za intelektualne usluge za 2010. godinu platio 1.455.299,00 kuna, a za 2011. godinu 1.630.761,00 kuna, ukupno 3.086.060, 00 kuna. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu unutarnjih poslova RH 4. Državnom odvjetništvu RH 5. USKOK-u U Zadru, 1. kolovoza 2012. godine
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PODRUŽNICA ZADAR |
| < | kolovoz, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Zajedništvo
Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora za sve navedene probleme.DONIRAJ
Pomozite rad Stranke hrvatskog zajedništva.
Donacije možete izvršiti uplatom sredstava na račun:
HR422390001 - 1100374681
BIC / SWIFT: HPBZHR2X
Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo
Zagreb, Jurišićeva 4
u korist:
Stranke hrvatskog zajedništva
Đure Basaričeka 12
23 000 Zadar
OIB: 36372094522
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – SHZ
PREDSJEDNIK SHZ-a
mr.sc.Miljenko Marić, dipl.iur.
POTPREDSJEDNICI SHZ-a :
Pero Antunović, dipl.iur.
Jozo Marunica
e-mail adresa: shzzadar@gmail.com
http://shzzadar.blog.hr/
https://www.facebook.com/Stranka-hrvatskog-zajedni%C5%A1tva-944262495628175/timeline/
CILJEVI I NAČELA DJELOVANJA STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
(1) SHZ je osnovana radi stvaranja boljih uvjeta života Hrvata i ostalih građana u RH.
(2) SHZ će poticati svakog pojedninca u RH da žrtvovanjem – angažiranjem – djelovanjem, doprinese općem dobru u RH.
(3) SHZ će poticati Hrvate i ostale građane u RH na samokritiku i kritiku.
(4) SHZ će poticati na samoinicijativu i inicijativu Hrvate i ostale građane u RH.
(5) Osnovna zadaća SHZ-a jest vratiti samopouzdanje Hrvatima i ostalim građanima RH.
(6) SHZ će poticati na red i rad, u skladu s moralnim vrijednostima, radi zadovoljstva što je smisao života na Zemlji.
(7) SHZ će poticati na zajedništvo iseljenih Hrvata i Hrvata u domovini radi općeg dobra naroda.
(8) SHZ će poticati svakog Hrvata i građanina RH na uzorno djelovanje, prema kršćanskim i moralnim načelima.
src="http://www.statcounter.com/counter/counter.js">
Linkovi
Braniteljski forumBraniteljski portal
057info.hr
dnevno.hr
Makarska Post
Pokret za preporod hrvatskog duha
ezadar.hr
Zadarski list
tjedno.hr
zadardanas.hr
Hrvatski grb je simbol Hrvata kroz povijest
Današnji hrvatski prepravljeni grb uglavnom prezentira hrvatski duh. Za konstatirati je kako je formom od misaone sfere degradirao u osjetilnu. Diverzija se dogodila inverzijom; kada je početno bijelo polje zamijenjeno crvenim na šahovnici od dvadeset i pet polja, od trinaest bijelih i dvanaest crvenih, točno za dvadeset pet suglasnika hrvatskoga jezika.Diverzija se dogodila i u sadržaju tj. od misli preko riječi do djela točno onda kada se krenulo sa crvenog polja, što je rezultiralo da se na vrh najdomišljajnijeg grba na Zemlji postave životinje koje simboliziraju puku osjetilnost.
Od samog iskona uvijek, zbog smisla, počinjalo se s bijeloga polja mislima pomoću glasova (slova) činiti riječ koja bi adekvatno sačinjena djelom pokazala i potvrđivala čovjeka. Kako je po Stvoritelju nastao čovjek tako je i izvorni hrvatski grb simbolično potvrđivao i slavio život.
Dakle, izvorni neprepravljeni hrvatski grb bio je slika i odraz čiste ideje – duha i riječi koja je spajala čovjeka s Apsolutnom idejom – Bogom, samim izvorom čovjeka. Dvadeset pet polja za dvadeset i pet suglasnika hrvatskoga jezika smješteno je na ploči oblika velikog slova U samoglasnika hrvatske abecede, koje je za Hrvate simboliziralo ustajanje, potom kretanje što je za čovjeka život i živjeti. Slovo U Hrvatima je i kao potkova simbol za sreću. A iz kuta ukusa, estetski valovite linije najviše se mile duši čovjeka od kakvih je sačinjeno i slovo U.
To svjedoči da su Hrvati kao narod i kao kršćani adekvatno evoluirali po Novom zavjetu, kao odrazu duha, po mudrosti čovjeka kao odrazu razuma; spoznalo se da se zlo pomoću zla ne uništava već potencira. Isus Novim zavjetom ističe čovjeka kao razumno biće koje praštajući drugom čovjeku jest više u funkciji života. Ovo sve skupa može se iščitati u starom nemodificiranom hrvatskom grbu, koji je po formi još više po sadržaju toliko poticajan u pravcu dobra – života.
Međutim u srazu kako su Hrvati zaboravljali poruke svoga grba – tako su okupatori mijenjali formu hrvatskog grba pa se tako izgubio prvobitni smisao. Na kraju hrvatski grb kakav je danas, uglavnom je po volji i spoznaji Hrvata, što je odraz uvjeta i . . . . ali i dovoljan razlog za dekadentno stanje na terenu. I dovoljan razlog za veselje Hrvatima jer su spoznali uzroke vlastitog posrtanja: privid kao odraz osjetilnosti zagospodario je Hrvatom, dakle stari hrvatski grb je odraz razuma isto kao što je verzija modernog grba odraz osjetilnosti.
Očito zbog privida, Hrvat zapostavlja smisao – život kakav priliči čovjeku, zaboravlja da duša, djeca i ognjište zahtijevaju i potiču k vječnom životu. Zato duša, djeca i ognjište, potrebuju činjenu urednost što je po angažiranju adekvatno, pravedno kakva god je . . . Eksploatatori su se ustajali i pozivali samo materiju, po volji - u osjetilnoj sferi na konačnom putu postali smrtni i tako izgubili smisao na putu beskonačnom. Dok se okupatori ustaše zbog porobljavanja, porobljeni su se ustajali protiv eksploatatora, važno je i pojasniti zašto se tko ustajao.
Eksploatatori, porobljavajući obično zbog žena i zlata kao odraza osjetilnosti, određuju svoju propast, kao i narod koji mu dopusti da ga porobi. Na tuđem ognjištu to čini navikavajući na modu i neku emancipaciju, što je uvijek kao odraz osjetilnosti, lukavošću zavodi po prividu i ostavlja pustoš. Tako su žena i muškarac suodgovorni za jadno stanje u koje su dovedeni po nekom okupatoru, obično kada osjetilnost, umjesto duhovnosti zauzme prvo mjesto, što se danas pokazuje i preko hrvatskog grba.
Čovjek prije svega kao duhovno biće kreće s bijelog polja koje simbolizira čistoću, tako otvarajući se dobronamjerno na zemlji podržava bit čovjeka, dakle u biti podržava bitno, zboreći čuva drugog čovjeka i sebe – konkretno. Dakle, to može kada duhovnošću - mudrošću pomoću riječi kontrolira potencijalno osjetilnog čovjeka.
Ovim slijedom redanjem čovjek spozna da je utoliko jak koliko je zaslužio dok prašta i spašava, što je pravedno i priliči uspravno - dostojnom stilu, da se tek od misli preko riječi poznaje po imenu što je i konkretno biće na Zemlji, uglavnom sve skupa čovjeku i mističnost. Spoznavajući se, sam sebe čovjek tako nagrađuje i pravda prema iskonskim pravilima.
Dakle, na ognjištu, po Ocu nastaviti promišljati kako činiti od glasova riječ kojom se dobro poziva što je predradnja čovjeku na putu za vječnost. Tko se angažira za život ima život, što je njegova sudbina po činjenju, ukoliko mislima djela usklađujemo po riječima kao vezom Stvoritelj - čovjek.
Tako se čovjeku i čini kako pravilno djelujući zarađuje za vječno, dok nečovjeku kako sve čini zbog materijalnog, nesvjestan na putu konačnosti. Koliko čovjek drugom čovjeku činjenjem pokušava pomoći, samokritički treba poći od sebe, povezan riječju – i brigom za čovjeka i svoju zajednicu, tako pomažući osvješćuje se, a želje se ostvaruju na kraju. A ova pravila vrijede i za zajednice na Zemlji jer imaju svoj izvor u Jednom zajedničkom.
Čovjeku pripada brižnost i težnja za većom spoznajom dok kategoričnost pripada samo Bogu. Jer čovjek je biće uvjeta u harmoniji koju i ne poznaje puno, ni sebe kao odraz uvjeta o kojima i dalje ovisi a o kojima previše ne brine, što je pokazatelj osjećaja za bitno. A sve je tu i pored iskustva opet nas vara osjetilnost, materijalno šarenilo.
Čovjek sebe ne shvaća kao dar – datost, da su svaki pojedinac i svaka zajednica utkani brižno u harmoniji skupa u Jedno. Uvjetovani su uvjeti, a čovjek koji ih svojim učešćem tvori sam je po slobodnoj volji uzrok i posljedica dobra. Također isto pravilo vrijedi za zajednicu ili zajednice na Zemlji, od misli – riječi – djela, ukoliko spoznaje nema, Oprosti im Oče jer ne znaju što čine . . . . Stvoritelj kao iskon . . . Oče naš je pjesma najbolja kada čovjeku nedostaje spoznaja . . . spasit će ga vjera, spasit će ga mudrost kao odraz razuma.
Hrvatski grb odraz je duha preko riječi i mudrosti Hrvata, što je i odraz sačinjenih uvjeta dok se činilo tako. Konkretno svaki Hrvat trebao bi vidjeti krajeve od Nina do Knina preko Donjeg Lapca do Bihaća, put hrvatskih kraljeva. Na spomenutim područjima se iskristalizirao grb kao odraz hrvatske duhovnosti. Ali nakon nestanka loze kraljeva hrvatske krvi, područja od Nina do Knina kako sa zapada tako i s istoka toliko su okupatori ugnjetavali hrvatski narod da se može i preko današnjeg hrvatskog grba pokazati koliko su pritiskali hrvatsku dušu.
Stoga bi se danas crkvene institucije u Hrvatskoj skupa s Hrvatima trebale bez odlaganja pobrinuti i angažirati da se zadarska nadbiskupija iz Vatikana vrati i ustoliči u Kninu - Zagreb. A hrvatska svjetovna vlast s hrvatskim narodom da se dodatno angažira za oživljavanje najljepših hrvatskih krajeva . . . . . dužnost nam je vratiti se na pravi put upravo tamo gdje smo skrenuli s pravog puta k Izvoru.
Neka ova ideja znači spoznatu nužnost za ovo podneblje, jer je spoznata od strane Hrvata i realno viđena, ali i poticajna u ime dobra za one koji imaju mrenu osjetilnosti na duši pa ne vide kao ljudi. Ova ideja Hrvate upućuje po spoznaji na veću budnost, zbog dosadašnjih nagomilanih pritisaka, ali i daljnjih pretenzija (nekih zajednica vođenih osjetilnošću – pomoću križara) prema ovim područjima, da se zbog svekolikih uvjeta dostojnih čovjeka trebaju dodatno angažirati u ime života, prije svega duhovnog.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT
SREDSTVA ZA JAVNO INFORMIRANJE - ŠTO JE TO I KOME SLUŽE
Posljedica je odraz uzroka, tako je uvijek bilo. Eksploatator, brojčano manjina, uglavnom lijevim predznakom, dok vara jedan narod i pomoću sredstava za javno informiranje i psihologijom za mase, ponižava i navikava ga s ciljem da mu služi.Ispiranjem mozgova i protiv logike zdravog razuma, trovačima je cilj da čovjek – narod posumnja u očigledno, što je jednako masakriranje duše, urušavanje života.
Tendenciozni trovači naroda organizirano, pomoću propagande preko stranaka ulaze u tuđa dvorišta s namjerom da ih opljačkaju. Zapravo to su varalice, kojima stranke služe kao maske, uglavnom to rade da se svojom lukavošću nametnu jednom narodu kao eksploatatori, tj. lopovi, prema zakonima prilagođenim samo sebi i svojim namjerama.
Dakle, manjine pomoću stranaka svojim sredstvima za javno informiranje, propagandom iz kuhinje psihologije za „mase“, nakon ispiranja mozgova narod navikavanjem pripreme za robove. Ovako drzak stil pomoću tehnike, kojom se služe eksploatatori, Hrvati nisu osjetili kroz cijelu svoju povijest.
Što hoće gospodari medija, tko ih poziva i tko treba njihovu propagandu?
Gospodare medija i njihovo tendenciozno djelovanje treba podvrgnuti najoštrijoj kritici, zastupnici su nereda kada tendenciozno uvjeravaju u korist svoje manjine, koju kao i nesvjesne Hrvate zanimaju samo osobni interesi – koristi, do kojih dolaze prevarom pomoću sredstava za javno informiranje.
Stratezi stranaka u Hrvatskoj znaju da tko ima sredstva za javno informiranje „može imati“ glasove od pojedinaca, koje su uvjerili u prazne priče.
Hrvati, predstavnici stranaka, nisu svjesni da su progutali otrovnu udicu dok tako razbijaju zajedništvo, jer nisu spoznali da sredstva za javno informiranje TV, radio i novine na ovaj način ne pogoduju hrvatskom narodu kao većini u Hrvatskoj, pokazalo se da nisu ni stvarana zbog hrvatskog općeg dobra, radi pozitivnih poticanja, navikavanja na samoinicijativu, a njihov stil ne potiče na zdravu konkurenciju. Naprotiv, manjina - uljezi navikavanjem, propagandom preko sredstava za javno informiranje uvjeri narod pa vjeruje – podzemlju, trovačima duša koji poruše samopouzdanje, život, veselje - osmjeh.
Ustrojstva svjetovnih i duhovnih institucija, uglavnom produciraju oholost vođa i mržnju prema drugim grupacijama – opoziciji, a ne zdravu konkurenciju u pravcu općeg dobra. Zapravo su kamen oko vrata narodu kojim upravljaju. Zato se mora promisliti, pronaći specifično rješenje za svaki narod - zajednicu, u skladu s njezinom spoznajom.
Dobar glas se daleko čuje, uvijek kao odraz dobrih djela; kao što se loš glas čuje, kao odraz loših djela. Dakle, čovjek je tu između dobra i zla. Nažalost, laž potakne čovjeka u pravcu nedjela naročito pomoću sredstava za javno propagiranje, što stvara nered.
Ipak, čovjeku je uvijek tu na raspolaganju prirodan način informiranja – komuniciranja: da se od čovjeka do čovjeka pomoću riječi – govora prenosi poruka, čak brže nego preko tendenciozno umjetnih sredstava za javno informiranje koja su usmjerena protiv općeg dobra jednog naroda, a u raskoraku s idejom stvaraju nedjela, nemaju temelja pa samo krivo zbore.
Obično govornu poruku, informaciju između dva čovjeka prekidaju pomoću straha, oruđa manjine, kad im se dozvoli. Ukoliko se narodu nametnu lažima pomoću sredstava za javna informiranja, pojedince raznim pritiscima izopćuju iz javnog života. Kada zlo pojedinca istrgne iz općeg dobra - zajednice nema mu spasa, a čemu najviše doprinesu sredstva za javno informiranje iz kuhinje podzemlja za narušavanje, tj. zaustavljanje života, daha - glasa, eto zašto je čovjeku dužnost svjedočiti za život.
Dakle, čovjek – čovjeku porukom čuva temelje života dok kao mediji prenose poruke pomoću riječi. Ukoliko ovlada nered čovjeku se pomoću laži i straha prekida prirodan način širenja poruke, s ciljem da se uruši život. Tako otrgnuta čovjeka od života – ideje, obmanjuju prividom, maglom dok djeluju pomoću sredstava za javno informiranje u pravcu svjetovno – konačnom, protiv života.
Dakle, tumačenje ideje dužnost je mudraca, a ne osjetilno - lukavih kojima su oruđa baklje i tehnička sredstva za propagandu radi obezglavljivanja naroda, jer se čovjekom koriste kao stvarima po standardima tehnike što guši život; pomutnjom, neredom, neskladom iscrpljuju narod.
Mudrace kao prepreku, tvorci umjetnih medija lukavo svim sredstvima desetkuju, što se kroz povijest organizirano ponavlja iz raznih institucija. Činjenica je da institucijama kojima upravljaju manjine smeta urednost kao osnova života. Dakle, život je prepreka podzemlju koje napada dok zavarava bakljama i pomoću sredstvima za javno informiranje koja su pod kontrolom bakljonoša, a što je za osvješćen narod prozrijeto. Ustvari, istina je da su bakljonoše konačna slabost bez ideja, kakvi jesu tako i čine i ostavljaju trag za vidjeti.
Doista, podzemlje kao posljedica nereda u Hrvatskoj, zbog nedostatka djela očigledno plasiraju laži iz duhovnih i svjetovnih institucija, nisu svjesni da su zaboravili Stvoritelja, pa su bez ideja, temelja i snage i zato su protiv života.
Uglavnom u hrvatskim institucijama, duhovnoj i svjetovnoj hijerarhiji proporcijalno funkcijama se laže, što se nažalost loše odražava na opće dobro, jer nisu na strani života. Dakle, u Hrvatskoj duhovne i svjetovne „elite“ ne funkcioniraju prema dužnostima u pravcu općeg dobra, što prikrivaju lažima pomoću sredstava za javno informiranje koja i kontroliraju dok vladaju narodom.
Problem je u definiranju a ne prikazivanju stvarnosti, koji mogu riješiti samo nevladajuće profesionalne elite. Narod nije ono kako ga okupator – eksploatator definira, već realno kada čovjek spozna da nije samo sjena pa o životu brine.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
BRANITELJI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Hrvati, u ratovima, kroz svoju prošlost, su imali kvalitetne branitelje, uzorne, ali i janjičare koje su odabirali okupatori. Dakle, evidentirano je da su hrvatski branitelji kroz povijest, kako kada, bili dobri vatrogasci požara na hrvatskom prostoru, uglavnom slabi u preventivama pa vatra, kao iskonsko sredstvo za čišćenje, često se javljala na ovim prostorima u svojoj funkciji.
Branitelj, tko je to?
Branitelj zastupa, brani u ratu od potencijalnog okupatora, brani svoju zemlju, svoj narod i sebe.
Veteran, tko je to?
Veteran je isluženi vojnik, stari ratnik, borac iz bivšeg rata. Konkretno, hrvatski branitelji u zadnjem obrambenom ratu, s hrvatskim žrtvama do 1990. godine, uglavnom su oslobodili Hrvatsku od okupatora. Potom, od 1992. godine, isti Hrvati olako - naivno prepustili su rukovodeća mjesta nelustriranim – janjičarima, koji su zbog svoje kvalitete i danas kočničari općem dobru.
Dakle, uzrok svih problema nastaje kada čovjek ne može ili ne želi biti samokritičan i uzoran u vlastitom dvorištu. Zbog rastakanja hrvatskog bića, zbog neurednosti posebno su odgovorne po dužnostima vladajuće elite.
Danas u Hrvatskoj bivši politički uznici i branitelji Hrvatske (1990 – 1995. godine), prevareni su i nesvjesno podijeljeni tolikim brojem udruga, čime se prezentiraju egoistički dok od razbijenog jednog, općeg dobra unaprijed i dalje očekuju nezasluženu nagradu, koristi.
Narušeno hrvatsko opće dobro pouka je da se ne smije dijeliti, već da se treba spajati u ime dobra i unapređivati.
Uredan, dostojanstven i pošten čovjek neće plaću unaprijed već adekvatno nakon što nagradu zasluži, pa se zato zdravo i ponaša, samokritički i kritički.
Konstantna angažiranost uvjet je za čuvanje općeg dobra koje je i osnova duhovnom razvoju.
Svaki pojedinac neizmjerna je vrijednost, ali kada je u pitanju opće dobro i obrana općeg dobra žrtve jednog naroda se ne uspoređuju kod osviješčenih naroda, utoliko je duh po žrtvovanju iznad mesijanskog i proročkog.
Hrvati moraju prepoznati i shvatiti da je diverzija na opće dobro kada se inverzijom skreće pažnja na pojedinačno. Zato trebaju djelovati skupa, hrvatski branitelji - veterani i aktualna vojska dok čuvaju opće dobro, tako je najlakše obraniti svakog pojedinca.
Stradanja jednog po jednog pojedinca posljedica je rascjepkanosti zajedništva ukupne snage za čuvanje temelja i dostojanstvenih uvjeta svakom pojedincu što je mjerilo uređene zajednice. Dakle, sve je dobro što spaja, a sve što razdvaja je zlo. Pojedinac jest proporcijalna vrijednost jedne uredne zajednice i ništa više. Suprotno, pojedinac jedne neuredne zajednice je slab i nezaštićen, dok zavaran očekuje, nikada ne dočeka i ne doživi zaštitu ako se njegova zajednica dijeli i raslojava kao posljedica nereda, što se događa kada se pojedinci zbog preventive ne žele žrtvovati. Zamka je tek uklonjena kada se spozna da se pomoću i preko pojedinca zamagljuje opće dobro, da se baš tako stvaraju uvjeti za obezglavljivanje jednog naroda. Tendenciozno, slabi pojedinci stimuliraju sebi slične dok rastaču opće dobro zajednice, a koliko ih je otkrivaju se sami u redu za lustraciju. Uočavanje zamki je potrebno da žrtvovanje ne bude uzaludno, jer žrtvovanje je život i uvjet životu. Nema reda gdje nema jedinstva i obrnuto, zato se može točno ocijeniti tko i zašto stvara nered. Hrvatski teritorij, kao uvjet životu, pokazuje hrvatski duh i sve što mu smeta i koliko je pod pritiskom. Dakle, zemlja jednog naroda i po duhu istog prezentira specifičan život, što zahtjeva uvijek i prema potrebi lustraciju, lustracija . . . da bi zajednica bila jača bolja.
Mesijanskim duhom pomoću spoznaje treba unapređivati opće dobro, proročkim pomoću riječi i svjedočenja djelovati, a dok se žrtvovanjem najbolje služi u ime života, životu.
Čuvajte se onih koji se zaštićuju, kao grješnici, zidinama i žele ostati u prošlosti.
Naročito onih koji u skladu sa životom, pošteno dnevno ne zarađuju kruh za sebe.
Čuvajte se onih koji vam obećavaju kruh koji niste zaslužili poštenim radom, jer takav kruh izazove teško pijanstvo i prokletstvo.
Čuvajte se vođa koji nisu ispred vojske, prvi spremni kao uzor žrtvovati se u ime zajednice koja je uvjet životu.
Naročito se čuvajte janjičara krvavih ruku kao uzroka prolivenim suzama i krvi, a koji bi i dalje vladali i rastakali jedno – opće dobro. Dostojanstven čovjek je sabran, a život gord i uspravan, nikada se ne prodaje za mrvice, a niti hvata za slamku.
Dostojanstven čovjek je odraz Svoritelja, Oca i po istom zaštićen, bez tutora koji na Zemlji hedonistički nezasitno po cijenu života grabe materijalno, protive se i destimuliraju žrtvovanje, a što je protiv života. Samo po žrtvovanju - sudbini, uzori su odraz i veza s izvorom života. Dakle, razdvajanje i dijeljenje dobra od zla dužnost je čovjeku. Očistiti sela i gradove, posebno skrenuti pažnju prema prijestolnici Zagrebu - centru. Čovjek treba pamtiti kada netko jednom laže ili prevari, njegova je sramota, ali samo budalu isti varalica i drugi put može prevariti.
Također, u ime općeg po dužnostima, vladar je odgovoran kao koordinator vojske, radnika i zemljoradnika, ali i svaki pojedinac suodgovoran je u svojoj zajednici i sudac sam sebi.
Slučajno, kada je sila pravda, pravedno je snagom zajedništva djelovati u borbi protiv zla.
Nakon tendencioznih podjela hrvatskih dragovoljaca – branitelja, iz zadnjeg obrambenog rata, kao snage, preko silnih udruga, posljedica su specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Hrvatski branitelji dužni su ujediniti sve udruge u jednu i tako pokazati svoje hrvatstvo djelom, čime će se svrstati za vidjeti.
Najvećoj pošasti - drogi - treba stati na kraj, odlučno se boriti protiv trovača drogom, koja je u Hrvatskoj odnijela više života nego prošli ratovi.
Posebno treba se suprotstaviti lošem ali i tendencioznom kadroviranju za rukovodeća mjesta u Hrvatskoj.
Kaniti se treba blefera koji su prvi ispratili hrvatske generale u Hag, to su isti partizani - srpska vojska koja se lukavo kao velikosrpska nametnula, nanijevši hrvatskom narodu toliko zla. Repovi te vojske i danas pokušavaju se izjednačiti i nametnuti hrvatskom narodu s prepoznatljivim spletkarenjem među Hrvatima. Udruge partizanskih veterana, koji su uglavnom poraženi u zadnjem hrvatskom obrambenom ratu, zakonski treba ukinuti, a članove uglavnom procesuirati.
Treba shvatiti da su prosvjedi u Hrvatskoj posljedica pospanosti i mamurluka iz prošlosti kada nije bilo dovoljno brižnosti za opće dobro. Hrvatski vojni veterani kao savjetnici trebaju se osloniti na hrvatsku aktualnu vojsku, kako ne bi hrvatska vojska bila oslabljena, imajući u vidu okruženja Hrvatske.
Hrvatima danas, globalizacija i NATO samo je jedna karta i adut, sjetimo se prošlosti i Austro-Ugarske kao okupatora kada se raspala, hrvatska vojska neustrojena nije se uspjela oduprijeti Srbiji kao novom okupatoru.
Dakle, samo hrvatska vojska garancija je Hrvatima na hrvatskim prostorima.
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
PIONIRI – JANJIČARI KAO OPOMENA NOVIM GENERACIJAMA HRVATA
Svašta! Koje poruke čujemo od Hrvata koji, blago rečeno, mogu služiti samo kao opomena za sva vremena. Toliko su loši da se ponose čega se dostojanstveni Hrvati srame. Svojim starim antihrvatskim šablonama žele kompenzirati manjkavost vlastite kvalitete, što je prozirno i nove generacije Hrvata to ne prihvaćaju, jer imaju veću spoznaju pa su im janjičari smiješni sa svojim vicevima i namjerama. Kako se kome čini tako i dočini, toliko može i apstrahirati. Stranke prošlosti u Hrvatskoj doista su u raskoraku s hrvatstvom, zato i računaju da će, obmanjujući narod pomoću medija, na izborima uzeti ponovo vlast, kao i u prošlosti dok su tako mogli.
Riječi i djela su u funkciji života - uz pomoć samokritičnosti i Hrvatima u Hrvatskoj, koja se gubi a čemu su uzrok pioniri kojima samokritičnost znači presuda a ne lustracija, kako su ih navikavali okupatori. Rasporedili bi se prema tendenciji okupatora u hrvatskom korpusu, kako u duhovnim (crkvenim) tako i u svjetovnim centrima za upravljanje. Prepoznati ih je lako, uglavnom Hrvatima „vjernicima“ i svećenicima crkva služi kao pokriće, jer ne žive praktičan život kako priliči katolicima.
Dakle, licemjerno, demagogijom – lažima kompenziraju – prikrivaju nedjela, što je toliko vidljivo i upozorenje onima kojima su lagali. Sličnim šablonama služe se vođe Hrvata i u svjetovnom dijelu, „političkom“, kojima je također pokriće hrvatsko opće dobro, što je u raskoraku na terenu sa životom u Hrvatskoj.
Pioniri antihrvati, uglavnom kao predstavnici stranaka u Hrvatskoj, očito nisu završili prvi razred što nije dovoljno da bi se ikada više prevarama mogli nametnuti Hrvatima i vladati. Ubuduće, spoznaja je garancija Hrvatima u Hrvatskoj a ne okamenjeni pioniri koji se nisu pomakli dalje od početka.
Poznato je, što su i pokazali, da oni nisu život koji teče već suha grana bez snage i života. Samo su zaokupljeni i opsjednuti sjećanjima na tjelesne užitke iz prošlosti dok su služili okupatorima, koji su ih odabirali za pionire.
Bivšim okupatorima i janjičarima preostalo je oslanjati se na spomenike isklesane od hrvatskog kamena, kao što je onaj u Srbu, koji su obnovili vladajuća stranka i opozicija na račun i sramotu Hrvata.
Pioniri čelnici nekih stranaka požuruju parlamentarne izbore, kao da su sigurni u pobjedu, što bi u Hrvatskoj bilo ako ne gore onda kao i sada, jer problem je u raspoređenim pionirima, koji bi se demagoški i silom borili samo da bi vladali dalje.
Prosvjednici traže da kriteriji u konkurenciji budu djela, koja bi bez demagogije prezentirala svakog pojedinca. Dakle, nije potrebna mašinerija iz sivih zgrada koja bi postavljala podobne bez djela.
Nove generacije, danas u Hrvatskoj, ne žele pionire odgojene po mjeri okupatora. Konkretno ti pioniri i njihov stil vladanja bio je do sada poguban, što hrvatski prosvjednici znaju. Hrvate koji se bore za život, nazivaju huliganima, imenom koje doista pripada pionirima nosiocima zla u Hrvatskoj već skoro jedno stoljeće, a čega oni nisu svjesni. Njihovo ponašanje za nove generacije Hrvata je čista patalogija – kada se usude još urušavati Hrvatsku kao opće dobro.
Hrvatski narod doživio je patnje kroz povijest, ali i prosvjetljenje što pokazuju nove generacije Hrvata.
Prosvjedima Hrvati ukazuju da ne žele pionire bez dostojanstva, već uzore po djelima koji će poticati na red i rad. Dakle, očito nova generacija Hrvata sve čini da zaživi narušeno samopouzdanje i red u ime života.
Lukavi pioniri promatraju i spletkare, nadaju se da će sve to prosvjednici nespretno odraditi, jer nisu rutinirani u spletkarenju kao oni, nadaju se da će oni na kraju od svega imati koristi. Varaju se, stasale generacije Hrvata su prosvijećene i dovoljno mudre da s prezirom odbace kalkulacije tendencioznih pionira. Dakle, prosvjednici su na sceni jer je ispunjen dovoljan razlog, pioniri ne mogu razumjeti da Hrvati žele revitalizirati život u Hrvatskoj koji su narušili oni i njihovi mentori okupatori.
Pioniri preko svojih sredstava za javno informiranje „brižno“ ističu kako prosvjednici nemaju vođe. Opet pioniri nesvjesno pokazuju svoju ćud za nametanjem, oni bi ocjenjivali, oni bi savjetovali ne znaju da su balast Hrvatima. Prošlih tjedana stavljaju svoja sredstva za javno informiranje u centar pažnje, demagoški sugerirajući hrvatskom narodu kako treba vjerovati sredstvima za javno informiranje više nego duhovnim i svjetovnim institucijama u Hrvatskoj.
Angažiranje Hrvata prosvjednika iskristalizirat će vođe što je pravilo po zasluzi, a ne kako misle pioniri silom i prevarama nametati se Hrvatima za vođe, pomoću okupatora kako je bilo kroz prošlost.
Prošla su vremena pionira koji su u Hrvatskoj suportirali zlo zbog osobnih egoističkih poriva, a što oni još ne shvaćaju. Strancima bi služili i danas, što su pokazali i zadnjih dvadeset godina dok urušavaju Hrvatsku koliko god im se dozvoli. Koja ironija, pioniri „sve mogu“, boljševički stil prema narodu jednako pokušavaju demagoški primjenjivati i u demokratskom društvenom uređenju, što im se vraća kao bumerang. Kada bi pioniri mogli masakrirali bi osviješćene Hrvate bi, kao prepreku svojim težnjama, nesvjesno i što su i pokazivali toliko puta kroz povijest.
Stasala generacija Hrvata spoznala je da je snaga u zajedništvu pa tako i djeluje, što je za veselje.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT
Poticaj veteranima - aktivnim braniteljima RH
ŽIVOT I BUDUĆNOST HRVATA
Prošlost i sadašnjost premise su koje adekvatno pokazuju budućnost, uvijek je bilo i bit će tako, što svjedoči život. Mesijanstvo i proroštvo su tek oruđa, kao pomoć u funkciji života i poticaj žrtvovanju za život. Dakle, život je odraz žrtvovanja i urednog ponašanja.
Samo imenom na Zemlji, u vlastitoj zajednici život se uzorno može živjeti, dakle uvijek ime zastupa života. Potom dovoljni razlozi pokažu život adekvatno žrtvovanju, kako tko čini tako i dočini - zasluži na beskonačnom putu.
Čovjeku kao biću razuma – gola egzistencija nezaobilazna i pretpostavlja se u odnosu na život; samo vlastitim radom materijalno se zaslužuje i može kontrolirati, a da se ne okrene protiv života. Stoga se varaju pojedinci ili narodi koji žive na račun drugoga, jer zapravo tako i ne žive, kao da nisu živjeli i nisu osjetili radost života. Dakle, nisu se žrtvovali – živjeli, niti bili uzori što život priznaje i jest.
Hedonisti dok vegetiraju, radi koristi na račun drugoga, stalno pomoću laži i prijevara modificiraju stilove prikladno vremenu. Pokušavaju zaobići vrijednosti njima kao prepreke a koje ne mogu zaobići, zavarani prividom - puste želje ih dovedu do konačnosti, tj. propasti života - pojedinaca ili naroda u cjelini.
Neredom zaslijepljen čovjek ne vidi kako se zlo stvara i pokazuje proporcionalno lažima, što vrijedi kako za jednu obitelj tako i narod u cjelini. Zatrovani po zlu, tako geometrijskom progresijom život nište dalje, sve dok se revolucionarnim načinom (zamke protiv života) zlo ne zaustavi i uništi.
Problemi nastaju po zlu, kao posljedica narušavanja uvjeta životu, kada pojedinac ili jedan narod imenom na Zemlji ne odolijeva iskušenjima prema dužnostima izbjegava odgovornost, što je opomena za pamtiti kada pojedinac ili jedan narod ne žive uzorno; samo lopovima odgovara mrak i neurednost što je jednako opomena.
Hrvatima opomene - pouke iz prošlosti kao da ne služe životu, zato kako kroz povijest tako i danas neki narodi da bi se okoristili na tuđem teritoriju, radi pukih materijalnih koristi, skloni su svim sredstvima uništiti vrijednosti napadnutog naroda, podvajaju isti, potom izazivaju „ građanski“ rat, promatrajući sa strane kako bi izvlačili materijalna bogatstva.
Hrvatski narod, kroz povijest do sada, je bio naivno manipuliran od svojih okupatora, naročito Srba koji su šablonama Turaka svojih saveznika u Europi, Hrvate dijelili tako da su pravoslavne Hrvate pretvorili u pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i suprotstavili Hrvatima katolicima, zatim dijelili Hrvate na desne i lijeve …
Nakon podjela, zadovoljno bi promatrali, dalje lagali i zavađali
Hrvate, izvlačili materijalne koristi iz Hrvatske više od jednog stoljeća, svojim namjerama izazvali dva rata na hrvatskom teritoriju, autori su Jasenovaca, Bleiburga, Križnih putova i ostalih stratišta sve do danas, na kojima su se Hrvati međusobno uništavali.
Dakle, život je uzor…
Život pobjeđuje i pomoću opomena … kao poticaja životu ubuduće …
Očito, Hrvatima je i dalje materija kao zamka životu i kušnja jer se precjenjuje, pa je zauzela mjesto ispred života i vuče u konačnost.
Dakle, opomene čovjeku, svejedno dolaze li od okupatora ili neosviješćena Hrvata u Hrvatskoj, trebaju poslužiti ubuduće.
Sigurno, zamke životu Hrvata bit će tu sve dok se odbacuju vrijednosti kao spoznata nužnost za život na beskonačnom putu.
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
FAŠISTIČKO - ANTIFAŠISTIČKI STIL STOLJEĆIMA PROTIV HRVATA
Hrvati su stoljećima žrtve okupatora i njihovih pomagača. U jednom vremenu okupator se pojavi pod nazivom fašizam drugi put antifašizam samo da bi zavarao s nazivom i stilom, ali ne i sadržajem.
Okupatori su kulminacija zla za onog koga porobe. U prošlom stoljeću fašizam kao ideja zaživio je u Italiji, što asocira na talijansku riječ fascio koja u prijevodu na hrvatski jezik znači snop pruća, s tim što su tvorci ideji fašizma u sadržaju dodali da bi Talijani trebali biti složni kao okupatori pri osvajanju tuđih teritorija. Slično su se po formi i ostali okupatori pripremali a imali su svi isti - jednaki cilj.
Tako su Hrvate pljačkali Mongoli, Mlečani, Turci, Talijani, Francuzi, Austrijanci, Mađari, Srbi, Slovenci i dr… Mlečani su, preko i uz pomoć Vatikana i križara dok su išli prema Jeruzalemu čuvati Isusov grob, okupirali Zadar i hrvatska područja.
Nijemci opet kao okupatori udruženi skupa s Talijanima i Japancima osvajali su pod nazivom nacional- socijalizma. Dok Rusi, Srbi i drugi pod nazivom antifašizma - socijalizma osvajali su i pljačkali teritorije drugih naroda koliko su mogli.
Između ostalih prikladno formiranih naziva za porobljavanje, Hrvatima su se oba ta naziva (fašizam i antifašizam), stavila kao teret kojim sotona i danas opterećuje mlade Hrvate. Prema samom kazivanju fašističko – antifašističke mašinerije, fašističko-antifašističko porobljavanje u Hrvatskoj pod tim nazivom počinje negdje još od 1918. godine.
Ako su pod tim fašističko – antifašističkim nazivima neki narodi osvajali tuđe teritorije, što je istina: koga su to Hrvati okupirali i eksploatirali i kada, naročito kada se zna da je Hrvatska 1918. godine bila puno veća po površini teritorija 1918. - 1945. godine nego sada nakon rata sa Srbijom 1990. - 1995. godine.
Otkuda tolika drskost prema hrvatskom biću dok ga se obezglavljuje – eksploatira prije i sada, dijeli na fašiste i antifašiste, i tako tendenciozno iscrpljuje naivan i nepismeni narod, kojem je već prešlo u naviku međusobno iscrpljivanje gdje nema pobjede.
Kroz povijest uvijek je treća nepozvana fašističko-antifašistička strana zavađala Hrvate, potom bi ih okupirala i eksploatirala, što čini dosta uspješno i danas, a Hrvati kao grogi međusobno se optužuju i uništavaju bez ikakvog opravdanog razloga, stvaraju se podvajanja i tako urušava hrvatsko biće.
Po stvaranom razlogu, Hrvate bi najprije obezglavljivali potom kao sluge uglavnom nesložne i neodlučne eksploatirali. Tako obezglavljeni nisu se znali braniti od fašizma ili antifašizma, ni onda kada su fašisti složno i najokrutnije ponižavali hrvatski narod i osvajali hrvatski teritorij, ni onda kada se pod nazivom antifašizma također eksploatiralo Hrvate i urušavalo Hrvatsku, što se čini i danas čak i više u odnosu na neke okupatore iz prošlosti.
Zato i danas bi za Hrvate trebala biti životna pitanja, što se sve Hrvatima događalo dok su bili nesložni, koliko je žalosti bilo kada se razbijalo hrvatsko biće, komu je stalo do toga da se razbija, ako se zna da zlo razbija JEDNO, a dobro čuva JEDNO (cjelinu)?
Činjenica je da su generacije Hrvata nastradale spletom okolnosti, iz neznanja, kao žrtve fašističko – antifašističkog osvajanja i eksploatiranja.
Kakvi su ti „Hrvati“ koji i danas očito i najmlađu generaciju Hrvata smućuju i dijele na fašiste i antifašiste, makar ni jednima ni drugima nije do osvajanja tuđih teritorija.
Što hoće ti zahrđali Hrvati, produžene ruke zla, produžene ruke fašističko-antifašističke zavjere. Valjda da ni ova generacija Hrvata nema pravo na život kao generacija, kao i puno generacija Hrvata kroz prošlost. Zna se da se zločinac vraća na mjesto zločina i po mogućnosti da i dalje čini zlo. Ipak, danas ohrabruje činjenica što su Hrvati više spoznali, poučeni po teškim posljedicama koje je uzrokovao fašizam i antifašizam koji su i kao stilovi okupatora silno narušili hrvatsko biće.
Hrvati trebaju biti odlučni, okrenuti se budućnosti i životu, a ostaviti sve zablude kao pouku, u ime općeg, hrvatskim slijepcima treba pomoći, kao takvima po njihovoj sudbini, ukazati da ne mogu biti ni odgovorni ni vođe. Dok zdravim, ozbiljnim Hrvatima treba biti jasno da su odgovorni radi općeg dobra, da je samo individualno - egoistička orijentacija pogubna za obitelj, sela, gradove - jedan narod u cjelini.
Zašto toliki krediti? Što to znači dovoditi u zabludu Hrvate da mogu živjeti od nerada, nije li to po novom fašističko - antifašističkom modelu prikladnom za ovo vrijeme, dok se očito podvaja i slabi hrvatsko biće. Nije li to fašizam i antifašizam na terenu koji prijete drugim stilom glavama Hrvata.
Što to znači kada katolički biskup ističe kako u Hrvatskoj više vrijedi prst politike (nadamo se da je mislio bizantske) nego šaka . . . Što znači da vladari u Hrvatskoj i danas po modelu srpskog okupatora Hrvate (u emigraciji) dijele na fašiste i antifašiste? Što to znači da pojedinci u vladi parlamentarne stranke u Hrvatskoj dijele na fašističke i antifašističke? Dakle, istina tako tendenciozno dijele samo zahrđalo-onesviješćeni Hrvati, koji će ubuduće biti više pouka, ali i kraj svim njihovim prevarama i demagogijama.
Zastupnici smrti doista sebe preko fašističko-antifašističke koalicije demonstriraju i međusobno suportiraju, ali kao da se u svojem orgijanju i agoniji i natječu koja će strana nanijeti više stradanja i patnji hrvatskom narodu. Doista se preko njih zlo demonstrira i sigurno nisu toga svjesni, sudeći zdravim razumom.
Zato ubuduće biografija pojedinca i njegova djela neka budu viza kada su u pitanju važni i odgovorni poslovi u društvu, kao što to rade svi kulturni narodi. Demagozi su žarište nereda ponajprije iz sebe i za sebe, potom tendenciozni i zlonamjerni prema drugim zdravim bićima. Svojom propagandom su za individualno - egoističko kao sam Lucifer. Tu su oni navikli zbog svojih i po svojim materijalnim bogatstvima, tako prenoseći zarazu na druge – ako on može, mogu i ja imati avion umjesto pješačiti, i to je kao hit ukrasti avion, po tom se navikne na bestemeljnost, gubljenje životnih principa, uvjeta i navika za opće, pa ispadne da sam radi protiv sebe i drugog, zaveden, a što se i danas podržava i širi u svijetu.
Dakle, riječ je o fašističkom i antifašističkom izdvajanju i odvajanju, pomoću svoje baklje, od izvora života, umjesto skupa što je garancija za individualno. Inverzijom, to izdvajanje pojedinca samo zbog sebe je, kako u kojem narodu, uhvatilo maha, začetak i početak udaljavanja od bitnog.
Danas u Hrvatskoj ti individualni hirovi pojedinaca i dalje narušavaju opće, čak slave fašističke i antifašističke uzroke i posljedice kao uzor i pobjedu, ne shvaćaju to kao opomenu. Kao da znaju da je čovjekova vrlina i mana što se može navikavati kako na dobro tako i na zlo. Danas se sve vidi na terenu kada je u pitanju hrvatski narod kao žrtva – što je posljedica fašističko – antifašističke zavjere.
Pokret za preporod hrvatskog
duha i poticanje nataliteta - Život
DEMAGOGIJOM – MAGLOM STOLJEĆIMA PROTIV ZAJEDNIŠTVA HRVATA
ODMETNUTI POJEDINAC UZROK JE STRADANJU HRVATA
Ovim tekstom razotkriva se kako pojedinac postane slabost i žrtva po tendenciozno perfidnom okupatoru – eksploatatoru, koji obmanjuje jednog po jednog Hrvata da prihvati ulogu protiv života. Omađijan, po neredu posrnuli pojedinac odluči po „slobodnoj volji,“ ništiti osnove života samo radi svojih egoističkih koristi, a da nije svjestan da je žrtva, da radi protiv sebe i općeg dobra.
Zašto pojedinac želi i prihvaća ulogu koja pripada zajednici, koja jedina kvalitetno može zastupati opće dobro? Tendenciozno se uništavaju pozitivno – afirmativna poimanja čovjeka, a zlo stalno producira probleme da bi držalo u agoniji eksploatirane. Čovjeka – pojedinaca se tako od stvorenja stvara i usmjerava na krivi put, koji prihvaća po „slobodnoj volji,“ kako bi ugrabio i ono što mu ne treba. Očaran prividom žrtvuje bitno – život za golu egzistenciju, koja se pretpostavlja za čovjeka zdravog razuma i urednog življenja.
Dakle, gdje se nametne pojedinac radi sebe, tu uglavnom propada opće – narod – zajednica, što se pokaže očigledno na terenu. Inverzijom, umjesto vrijednosti po posrnulom čovjeku koristi zauzmu prvo mjesto, a što je odraz egoizma. Potom, u njemu se pojavi zavist pa je i više protiv života, što tek proturječi redu i skladu prirode, apsurdno je da sin po cijenu života želi biti ispred Oca – Stvoritelja.
Hrvati ne primjećuju zamku da se pojedinac, vremenski već dugo, nametnuo kao slabost, tj. zlo protiv zajedništva, uz pomoć Mađara, Srba, Talijana i ..., samo radi osobnih interesa, a protiv vrijednosti i osnova života. Činjenica je da su i pojedini hrvatski kraljevi životarili udovoljavajući svojim ženama porijeklom iz drugih naroda, a na štetu vlastitog naroda, npr. kao kralj Zvonimir i drugi. Mađari su ga kao bana i kralja pojedinca pomagali, dok im je odgovaralo, da bi uslijedili gnusni događaji i dodatna okupacija hrvatskih zemalja i eksploatacija Hrvata. Potom, paralelno s Mađarima i Srbi, predvođeni srpskom pravoslavnom crkvom, pojavljuju se kao novi okupatori u hrvatskim zemljama.
Tako pomoću okupatora istaknuti pojedinac i danas je zamka sebi i svojoj zajednici. Konkretno, kada je riječ o pojedincu, preko kojeg se urušava zajedništvo, Hrvati su kao pouka svijetu, što ih napokon treba potaći na budnost - život. U Hrvatskoj pojedinac demagog ističe generala osuđenog u Haagu pa slavi pobjedu izborenu po istom generalu. Isti pojedinac ne spominje generale branitelje koji su osuđeni u Hrvatskoj. Apsurdno je i više da se istim stilom služe hrvatski generali iz Domovinskog rata, pojedinačno stradavaju kao pojedinci, dok sebe reklamiraju u čemu im pomažu okupatori, a da toga nisu svjesni. Kao da su izgubili rat po bojištima, jednog po jednog se odvodi u ropstvo. Dok im se ruši dostojanstvo i dalje nisu udruženi, što im nalaže dužnost prema vlastitom narodu, koji se za njihove velike mirovine kao mali narod zadužuje toliko da zbog njihovog hedonističkog ponašanja, kao i ponašanje saborskih zastupnika, više ne može vraćati dugove. Zato zbog dostojanstva, ukazom hrvatskog naroda hrvatski generali trebali bi se vratiti u krajeve otkud i potječu dok im se nisu totalno urušili domovi.
U crkvenom orkestru također o hrvatskim kardinalima i biskupima najbolje govori očigledno stanje na terenu po hrvatskim krajevima, za što su dužni polagati račune pred Bogom i narodom, da svi anđeli ne zaplaču u horu.
Dakle, hrvatski narod trpi demagoško uvjeravanje i ludilo pojedinca, koji zavaran prividom postaje sam sebi svrha, a što je posljedica uspavane zajednice. Tako istaknuti pojedinac, obično navikava i usmjeruje narod ispirući mu mozak, uvjerava i zauzima poziciju Oca – Stvoritelja, dok harači i obezglavljuje narod. Tako nastaje lucifer dok razdvaja i dijeli na lijevo i desno a tendenciozni pojedinac, kao jarac s razlogom se svrstava na lijevu stranu, i suprotno janjetu tako djeluje. Kao takav prezentira i nudi koristi, pa tko voli neka izvoli, igrači su tu. Posložene karte su na stolu, i čovjek zaigra, začudo protiv vrijednosti, a igra je osmišljena za ovce, koju su stvorile „nauke“ da se igra bez pravila, dokovce ne popadaju na pod ispod stola.
Stvarane duhovne i svjetovne institucije, koje podržavaju igre bez pravila, proizvod su pasivnog naroda, nastale tu da „liječe“, a ne da spriječe. Okreću novu stranicu na koju upisuju čovjeka kao predmet za obrađivanje, prikladna eksploatatorima – okupatorima – prevarantima duša, koji su odredili pravila samo radi osobnih interesa.
Hrvati su preko eksploatatora i pojedinca iz vlastitih redova, pomoću alegoričkih konstrukcija, prihvatili šablonu nedostojnu čovjeku, pastir – jarac – ovca. Umjesto da napokon shvate da su po Ocu Stvoritelju djeca – stvorenja koji od njih očekuje red, rad i disciplinu, radi spoznaje i zadovoljstva, dalje po volji želje se ostvaruju.
Jarac u Hrvatskoj toliko je danas uznapredovao, i zahvatio svojom stranom – strankom pomoću demagogije i pritisaka samo što nije ... Dakle, neoprezan čovjek postane pojedinac - jarac – ovca, dok se ne uruši, i ne postane plijen samoga sebe. Hrvati nisu svjesni kako i zašto im se nametnuo jarac -stranac i Hrvat - jarac - pojedinac u hrvatskoj zajednici, kao redukcija zajedništva cjeline, i protiv općeg dobra.
Nametnuo se preko okupatora – eksploatatora i preko umišljenog kralja – lude – pojedinca Hrvata, koji ne shvaća da je hrabrost i snaga u zajedništvu, a mudrost uredno življenje. Kada se pojedinac izdvoji iz naroda, kao slabost na vjetrometini je i svojoj zajednici zamka.
Dakle, tako istaknuti pojedinac, kao odraz nereda sebe razoruža, ne zna da zlo žari i pali, baš preko njega, temelje njegove zajednice, tj. opće dobro. Odmetnuti pojedinac nikada nije mudrost – kralj, jer po vlastitoj volji proturječi životu.
Sudbina pojedinca, odraz je onoga što je činio i dočinio u vlastitoj zajednici. Dakle, za konstatirati je kako pojedincu i danas u Hrvatskoj smeta većina – zajedništvo, jer je preko okupatora instaliran i instruiran, a uvijek kada isluži odlazi u smetlište, kao opomena i pouka.
U Zagrebu, rujan 2011. godine
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT