Prekrasno plavetnilo jednog divnog sunčanog zimskog dana... Plavetnilo neba i plavetnilo sunca sjedinjeni u jedno... Sunce prosipa zlato po moru i prizor izgleda kao iz neke bajke... Galebovi kruže iznad mora i povremeno se zalete, uhvate ribu i odnose je u kljunu. More udara svom snagom o stijene i pjena koja nastane nekoliko trenutaka pluta na površini, a onda nestane i nova zauzme njeno mjesto... Bura nemilosrdno puše, ali i to je dobro, uklapa se u trenutak, zajedno sa svim ostalim djeluje pročišćujuće... Na sve... Ali ne i na Nju...
Stoji uz sam rub mora raširenih ruku, pušta buri da je šiba, raširila je ruke i razmišlja... O puno toga.. I suze joj teku niz lice, ali to skriva... I bura joj ništa ne pomaže... Njeni prijatelji to ignoriraju, znaju da će prestat... Ona uzima crveni Marlboro i pripaljuje crnim upaljačem... Sjeda na klupu i puši... Ne, ni to ništa ne pomaže... Što sad?! Kako da prestane misliti na neke ljude?! Na neke događaje?! Spremno uzima pruženu čašu čiste Vodke. Ispija na brzinu i dopušta si da se strese pod naletom gorke tekućine koja joj pali grlo, a zatim i želudac... Toči još... Više ni ne osjeća buru! Ali misli... Misli još žive... Ne može ih utopiti ni nakon 4 čaše... Naučile su plivati nakon svih tih opijanja!!! Odlazi sa trojicom prijatelja na malo skrivenije mjesto... Trese je nervoza... Da!!! To je ono što mi sad treba!!!
Promatra kako pale i požudno uvlači i ona dimove u sebe! Prestaje kad osjeti neki čudni nalet iz svojih pluća, ali i želuca... Šalje dalje... I potom ponovo uzima... Par serija... Dovoljno da osjeti promjene u svojoj glavi iako se bori da ne pokaže... O ne, pa ona je tough girl, ona i kad je najslabija to ne pokazuje, ona skriva svoje suze, nitko ih ne smije vidjeti..!
Vraćaju se natrag... Ostatak društva ih gleda sa smijehom na usnama... Ma, nije joj to sad važno... Gleda u svoje prijatelje, ona trojica pocupkuju dok sjede, ona ne može niti sjediti i jedva se susteže da ne pocupkuje nogama... I odjednom se počme smijati... Svi ostali se počmu smijati njenom smijanju, pogotovo ona trojica, ali nekim čudnim izobličenim smijehom...
I osjeća se super, sretno kako nije već tjednima! Sve tako dobro, zabavno, odlično! Aaaaa... Ali iznenada njenom glavom proleti jedna misao, pa druga i treća... I shvati kako je to sve u biti isprazno i glupo s njene strane i da ne bi trebala to raditi... Nije joj potrebno... Ali isto tako zna da će i opet to napraviti... O ne, nije bit u tome da ispadne faca, nije joj ni kad je počela pušit duvan ni kad se prvi put opila i bilo koji put nakon toga... Samo želi bijeg... Bijeg koji je tražila u ljubavi i nije ga našla... Slobodu koju nije našla zahvaljujući ljudskim bićima i vlastitim naporima... Al je u tim "lošim" sredstvima... Zna da sa dimon nestaju i problemi... Bar na nekoliko minuta, sati, nije važno... Samo da ih privremeno ukloni... Za kasnije se brine kasnije...
*Izmišljeno, naravno*
|