petak, 08.12.2006.

Dan poput ovog...

Ovakvi dani izvlače najgore iz mene... Jugo i kiša... Kombinacija za -10...

Svaka sitnica me povrijedi, svaka glupost me naljuti, pitanja mi se vrte u glavi 100 km/h i dođe mi da poludim, izludim i samo vičem... I jedino me neki budući planovi mogu spasit... A opet... TI isti planovi... Ubijaju me... Jer vidim da se vikend ispred mene opet sastoji od sve skupa 5 sati sna i 43 sata ne-stajanja i posla... I znan da ako stanen, sve će bit još gore... Tješim se subotnjom večeri i opijanjem koje mi trenutno jedino predstavlja bijeg jer mi se užasne misli cilo vrime roje u glavi... Tješim se samo još 10 radnih dana... I samo 3-4 predmeta za odgovarat...
Svejedno... Dođe mi da vičem kad se zagledam u mrak svoje sobe i dopustim mislima da odlutaju... Milijun ljudi sad sidi isprid tv-a i gleda big brother i isprazno bulji... A ja razmišljam o pitanjima smisla svega oko sebe... O stvarima koje san saznala, a bez kojih bi mi bilo sto puta bolje... I tila bi sad pisat nešto veselije, a ne mogu...
kad se osjećan tužno, osamljeno i napušteno, al ne i crno i mračno... I dođe mi da se bacim negdi s mosta... Al prevelika san kukavica i za to...

21:50 | Komentari (11) | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.