Na putu za Rajski Grad

Ma samo pisma od Meat Loafa koje mi se sviđa naslov... Samo to i ništa više... Sviđa mi se... Dobra je... Ima dobar uvod... Dobra je muzika... Samo to

Jedna stvar me zabrinjava zadnjih dana.. Ništa ozbiljno, al ono... Čisto mi se to mota po glavi... I zanima me vaše mišljenje...
Net meetingzi... Mislin, ono, upoznaš nekog na Netu i onda se ideš upoznat sa njin na kavi... Jel se samo meni to čini ili ljudi imaju malo nerealna očekivanja?
Jel se meni samo čini ili muški s druge strane očekuju osobu iz svojih snova... Miss svita koja je ujedno njihova srodna duša? Čast iznimkama, stvarno, bilo je i normalnih ljudi... Recimo da je omjer 50:50... Al ovih 50% nerealnih me zabrinjava...
Ženske... Aj, to je ipak malo jednostavnije na neki način... One samo očekuju da je na drugoj strani žice draga, zabavna, pametna i suosjećajna cura... Dobro, to u nekoj mjeri i jesam
Dobro, sprdajem se ovo zadnje... Ali ovo nerealnim očekivanjima... Jesam li u pravu ili sam samo paranoična pa mi se učini da vidim razočarenje u očima sugovornika koji odjednom nije samo ekran?

Yeap.. Optimističan naslov... Optimistična nježna pisma u box-u... Sve je nešto takvo zadnjih dana... A tko ili što je zaslužan za to? Pa ne znam... Mislim, znam... Ali eto...
Ljudi... Yeap, uvijek su za sve zaslužni ljudi s kojima razgovaramo... A ja trenutno najviše brljam s dvoje koji me drže u dobrom raspoloženju... I radim ono što me veseli i što većina hvali... I onda to još bolje utječe na mene... Veseli mi jako...
Samo me danas nešto naljutilo... Al dobro... Ne shvaćam to preozbiljno... Ljudi su svakakvi... Ali biometeorološke prilike su dobre, sunce sija, toplo je...
Sve je nekako čudno... kao da stvari gledam iz nekog drugog svemira... Rijetko što me dotiče... Neki ljudi pričaju samo da nešto kažu, pa pričaju totalne gluposti... A ja se konečno usuđujem pokazat da me to ne zanima i da se ne želim upletat u razgovore koji me ne zanimaju... To šta on radi sa svojom curom mene ne nije uopće briga, njihova stvar... Neprestano gledanje kroz prozor je odašiljalo jasnu poruku...

Konačno vidim ljepotu u većini stvari i većini ljudi... Konačno vidim svijet kroz leću fotoaparata... Konačno nosim plave naočale... Ne roze, ne volim rozo... Plava je mirna, spokojna, na trenutke možda ravnodušna, ali nikad hladna... Pod plavim svjetlom sve izgleda lijepo...

Sve je nekako čudno... Bez cilja... Moglo bi se reći i bez smisla, al ne baca mi se sada u neke dubokumne rasprave... Zadnjih dana mi je mozak potpuno na paši... Jeste, neke me stvari nerviraju... Nervira me prolaznost ljudi kraj mene...
Družim se par dana intenzivno s nekim ljudima i onda ih više nikad ne vidim... Neki koje vidim se prave da me ne poznaju... Ili im je neugodno zbog nekih stvari koje znam ili sam im ja odbojna... A možda oboje... Nervira me to šta ništa ne znan...
Nervira me što sam tri dana poznavala lika koji se jedini nije smijao mojoj zaljubljenosti u neke čudne stvari, nego ih dijelio i bio jednako uživljen u gluposti... I sve je nestalo...
Nervira me što mi neki guraju pod nos stvari koje ne želim i koje ne podnosim...
Nervira me što se dajem u natjecanja koja će me samo osramotiti... Tek sad vidim da ništa ne znam, a ne da mi se učiti...A od mene se toliko očekuje...
Nervira me što sam se jučer opet rasplakala zbog jedne stvari koju sam istinki voljela u svom životu, ali sam odustala, dala sam jačima da me pregaze... I ide mi na živce što tek sad shvaćam koliko mi je to sve skupa značilo...
Nervira me što se bolje osjećam dok komuniciram s ljudima na internetu, nego u pravom životu... Osjećam se jadno zbog toga... Ko netko bez života... A imala bih ga samo da imam snage izaći iz svoje sobe i da ne odbijam đ pozive za šetnje i kave od ljudi koji su mi u biti dragi... Ne da mi se ništa... Osjećam se zasićeno i sve što želim je potpuna nirvana...

Your Famous Last Words Will Be:

"So, you're a cannibal."

Dani prolaze kao da se ništa nije dogodilo, ptice još uvijek pjevaju istu pjesmu na granama, a djeca radosno skakuću ulicama, jure nekim svojim dobro znanim putem koji je očima promatrača skriven... I neće ga shvatit nikad više...

Još jedan dan je svanuo, i doći će kraju baš kao i uvijek od nastanka svijeta...
Ali ništa drugo nije vječno... Ni ljudski život ni cvijet koji obasjava svijet svojom ljepotom i predivnom bojom latica... I sunce nestane na kraju dana i ostavlja nas u tami i bez imalo topline... Ali sunce se vrati, a ljudi i stvari nikad više...
Ko prah smo na ludome vjetru što svakog treba može prestat puhat i oduzet nam život, taj kratki let koji nas čini sretnima... Jendom i možda nikad više...
Život krhak ko latice ruže... Latice ruže koje kad-tad nečujno padnu na tepih od boli...
I onda cijeli vrt izgleda prazan... I bit će novih ruža... Al više niti jedna neće biti ista kao ona... Slična, da, ali ista nikad više...

365 dana je prošlo...
Danas samo želin urlat... Vikat iz sveg glasa da me svi puste na miru... Branim se crnom bojom od svega, od upita zbog tuge i suza u mojim očima...

Vi i vaše štafete... I to me još četvero ljudi nominiralo! Toliko me mrzite?
Dakle, zadatak je pisat 5 svojih najgorih tajni... Ma da ne bi... Evo, napisat ću nešto šta niste možda znali o meni, dovoljno je to..

1. Nerviraju me komplimenti... Zato šta znan da su oni na temelju fizičkog izgleda totalno lažni, a ovi kako sam divna i krasna me tiraju da se crvenin... A mrzin se crvenit... A kad mi neko kaže da san divna i krasna, znan se i umislit, pa se onda moran sama i prizemljivat... A to nije lako... Dakle, bez komplimenata, molim!
2. Mrzim se osjećat glupo... Mrzin kad neko misli da san glupa... To me jednostavno nervira... Pogotovo kad ljudi koji idu u ekonomsku misle da ja idem u kuvare i padam... Gimnazija, vrlo visok prosjek, hvala lijepa... I nije to nešto za veliko hvaljenje, ne smatram to bitnim, al ako mi dignete živac, nabit ću vam na nos to i još sto drugih stvari... I da, kako se oblačim je moja stvar!
3. Užasno sam kompetitivna... Sve shvaćam ko natjecanje... Svugdi moran bit najbolja i najuspješnija... Većinu svog života san i bila... Sad se polako spuštan na zemlju kad vidin da u biti za ništa neman talenta i da su drugi toliko nadareniji od mene...
4. Imam premalo samopouzdanja... Svaku opasku doživljavam ko napad... I postavljam obranu... A napad je najbolja obrana... Postajem divlja zvijer tad... Spremna sam golim zubima sve rastrgat... Svakog ko mi digne nerve, svakog ko me napadne i podcijeni... Ali, niko to ne kuži jer dosljedno igram svoju ulogu nedodirljive... Ja... Sam na tronu i nitko ne može do mene... A u biti svaka rič se zabada ko otrov...
5. Imam više lica... Ma ne, nisam stolična... Samo postoje više strana mene... Jedna je divlja zvijer koju ste vidili gore, druga je ranjena srna, treća je vječni sanjar, četvrta je najveći romantičar, peta ambiciozna, šesta najveći optimist, sedma najgori pesimist i još gomilu toga da ne nabrajan... I zato me nervira kad mi ljudi kažu da sam ozbiljna ili opaljena ili ne znan šta... Jer to znači da me nimalo ne kuže...

Eto... Dobili ste šta ste tili, ispuvala san se pošteno... Jer ste mi i vi digli živce ovon štafeton...
Prosljeđujen je:
Iris i one in the million jer san ih čekala sto godina da napišu novi post, pa nek pišu opet... I onda još...
Oneumu eto tako, jer se može izvuć da nije vidija, da mu je crka modem i slično (a vjerojatno ni neće vidit ili doć do kraja ovog posta). dakle, slobodno zanemari...
Još dvoje...
Pomorka jer će joj inače tribat sto godina za novi post :D
Devil Doll jer će to bit jako zanimljiv post ako ga napiše... A i ona se uvik može izvuć da nije vidila...

Opet zbunjena...
Opet mi se život vrti oko krivih stvari...
Opet postajem preopsjednuta stvarima bez budućnosti...
Opet nitko ništa ne shvaća, a meni ne odgovaraju duge rečenice...
Opet svira ista pjesma na radiju ko one proklete noći kad sam srela vraga...
Opet pljušte pohvale za nešto za što nisam ja zaslužna, što ja nisam stvorila...
Cijeli dan u kavezu jer sam tako odabrala svjesno i potpuno namjerno...
Stopala su mi prljava od crnog asfalta ceste kojom uporno kročim...
Ljepota me opet grize za nos i ostavlja ožiljke na mom licu...

Aj, dobro, I'll cut the crap i prevest ću šta ovo u biti znači. Evo ovako:
Zbunjena san jer opet posežem za onin šta san rekla da neću... Ono, muški, znate... Sad je sve još gore... I da, tim sam u opsjednuta.. A nema nikakve nade za išta...
Niko ne kuži o čemu sam ja pričala u prošlom postu i ovome gore, a stvarno mi se i ne da objašnjavat, u razodoblju sam kad volim zbunjivat ljude, ali eto, da nekom ne dižem živce, ovde je objašnjenje...
Pisma je ka ona na Novu godinu kad sretoh jednog lika ilitiga vraga :D
Pohvale su zbog mojih fotografija za koje ni ja ne kužin zašto se ljudima toliko sviđaju kad je poznato da ja neman talenta za ništa...
Kavez... Ma moja soba... Već dva dana se ne dižen od kompjutera osim kad iden nešto slikat
Stopala su mi stvarno crna jer san išla nešto slikat vanka, a zaboravila san se obut, a onda san i trčala za mačkon koja mi je pobigla...
Mačka je ta ljepota koja me stvarno cilo vrime grize za nos i grebe po licu...
Eto... Happy? Ja ne... Osjećam se.. čudno... Excited, down, up, sad, i sve te neke čudne sheme koje ne mogu ni reć na hrvatski...
Pozdrav...

Your Dominant Intelligence is Linguistic Intelligence

You are excellent with words and language. You explain yourself well. An elegant speaker, you can converse well with anyone on the fly. You are also good at remembering information and convicing someone of your point of view. A master of creative phrasing and unique words, you enjoy expanding your vocabulary. You would make a fantastic poet, journalist, writer, teacher, lawyer, politician, or translator.

Novi susreti... Nova mjesta... Nova iskustva... Nove opsesije... Nova zanimanja...
Obljetnice preda mnom koje su ostavile ožiljke na meni....
Gomile spojeva novog i starog, ukršteni putevi...
Gubim se u tom ludilu i zbrci...
Zaboravljam na neke stvari, gomila informacija me bombardira...
Ovaj put, začudo, ne bježim predaleko...
Smijeh dopire s mojih usana, ne znam ni sama kako ni zašto...
Malene stvari kažu...
Razglednica iz Australije... Daljine, daljine me vuku...
Zov divljine... Ja sam stepski vuk...
Ja sam biće noći i tame... Želim nestati u njoj, stopiti se...
Da me nitko ne čuje i ne vidi, a ja vidim i čujem sve...
Gledati svijet očima fotografa i vidjeti ga očima djeteta...
Ne obazirati se na zlobne komentare...
Ne gledati kroz prozor jer srce je lupalo 120 km/h...



strava u ulici brijestova, moja prva slika na nekoj izložbi (možda, vidit ćemo večeras)

EDIT: Kako sam ja smušena osoba, zaboravih napisat o čemu se radi (srećom da imam pametne čitatelje :D) Dakle:

VOLIM:

-ljeto
-proljeće
-oblake
-kišu
-zvuk kiše na škurama dok sam u krevetu
-lokve i gacanja
-miris vrelog asfalta po kiši
-hodanje po tračnicama
-hodanje po otpalom lišću
-ljetni pljusak
-zvonjavu crkve
-more po danu i noći
-puni mjesec
-mjesečinu
-zvijezde
-izlaske i zalaske sunca
-prave prijatelje
-posebnost
-otvorenost
-jednostavnost
-iskrenost
-odlučnost
-snagu uma i volje
-crne mačke
-svoje čizme
-svoj lančić sa zmajen
-svojih 7 naušnica
-iskidane rebe
-cedevitu
-alkohol
-crni čaj Earl Grey
-voće
-jedan kafić
-motore i aute
-sport
-muziku
-metal i rock
-Spidermana!
-svoj vrt
-ogoljele grane stabala
-science fiction
-horrore
-vanzemaljce
-vampire, vukodlake i ostalu ekipu
-zmajeve
-Star Trek
-puste ulice
-prazne klupe
-blijede poglede
-mokre kamene ploče
-splitske pune trgove
-Salonu
-arheologiju
-astrologiju
-kasna gledanja filmova
-knjige
-izležavanja
-latinske izreke
-crno
-plavo
-kemiju, matematiku i fiziku
-križaljke
-fotografiranje
-ovu stranicu: zanimljivo

ma ima još puno toga, al ne mogu se više sitit... dovoljno je ovo... i previše...
ako hoćete objašnjena, pitajte, predugo je kad ih za sve napišen...
Nisan stavila listu šta ne volin jer je jedno 83% kraća od ove

Zanemarite naslov... Sitila sam se nečeg vezanog uz njega... Al nije važno...
Hmm... I o čemu sad da pišem? ne znam... Da opišem svoje stanje? Dan je super i prije jedno 2.5 ure san tila napisat post kako sam sretna i kako je sve super i kako idem u šetnju sa sestrom i Rockericom... Al onda... Znate ono kako vas nekad jedna sitnica zna izbacit iz takta? E pa meni se desilo par sitnica i sad... Sad je cili dan propa... Na pola šetnje mi je došlo da se vratim kući... I evo me sad... Slušam muziku tipa Alphaville-Forever young i slično... A ni večeras ne mrdam iz kuće... Propalo...
I uza sve to... Još me boli livo kolino, desni ručni zglob, a leđa me ubijaju...

Imam super priču, ideju za post odličnu, al vezano je uz ono šta rekoh da neću pisat... I sad se ovde vrtim u krug... Prvi put nakon mog prvog posta nemam pojma šta da pišem... I ova Barbra Streisand me nervira... Next, please! Mijenjam playlistu, ok...! Ma... CD Ramonesa... Fala Iris... Moja najdraža pisma "Spiderman"... Aaaaa... To mi triba...
I e da, nemojte me pitat zašto volin Spidermana... Jednostavno ga volin... Ko i Star Trek i horrore i sf i vampire i zombije i vanzemaljce... Znam, čudno sam biće... Volim puno čudnih stvari... Miris asfalta posli kiše... Mislim da ne postoji biće koje voli taj miris koliko ja volim!!! Većini je odvratan... Valjda zato šta me uz taj miris veže toliko lipih stvari, sva ona sjećanja na bezbrižna lita mog djetinjstva i gacanja bosih nogu po pljusku dok bi se mater i ćaća derali na mene da ulazim u kuću i da sam luda... Da, da, već se tad to moglo primijetit...
Pisma I wanna be sedated... Hehe, jedna među top 3... Još je tu Teenage lobotomy... Sve u stilu, ha?
Aj, sad mi je ovo dalo i ideju sa slijedeći post kojeg možete očekivat vrlo brzo onda... Moja top lista stvari koje volin... Znan, to san već jednon napravila, al onda su bile slike, a sad će bit tu (valjda) gomila stvari
A mogla bi napisat i šta ne volin, tj. mrzin... Pa da se znate ravnat


kratko i jasno

Toliko sam se puta u životu zezla vezano uz muški rod da bi više svak pomislija da mi je IQ toliki da ga mogu na prste izbrojit... O ne, neće ovo bit još jedno jadanje... Ovo će bit za promjenu - čvrsta odluka! I ako mogu već misec ipo dana bez toga da grizen nokte (a to radin čitan život), onda mogu i ovu odluku provest u djelo: blokiram svoje srce od izvanzemaljskih invazija!
Pitate se šta mi je odjednom? Pa eto, ništa... Došle su mi neke stvari do glave napokon! Vrijeme je za promjene... Ako oću nešto postić u svom životu, ne smin dat takvim glupostima da utječu na mene...
I ne, nisan prestala virovat u ljubav, jednostavno mislim da se ona događa nekim drugim ljudima čitavo vrime, a ne meni... Ma nije ni čudo... Sve u redu... No hard feelings... Za to sam sama kriva! Odustajem, dakle, od potrage za ljubavi, ali imam poruku za nju: potraži me za jedno 6-7 godina!
O čemu ću onda pisat, pitate se? E pa ne znan, budući da mi je život dosadan... Al uvik mi se pojave neke lude misli u glavi... Kad najmanje očekujen... Zato san odlučila od sad uvik sa sobon nosit jednu teku tek onako kad mi je dosadno da mogu pisat, budući da to najviše volin... Doduše, ne odma od sad jer sad idem na kavu sa Zvrkom, pa neću da pomisli da sam luda već na prvi pogled.... Neka to skuži nakon koje ure mog neprestanog brljanja!



jedna crna maca za promjenu spava