|
Ishikoridome No Mikoto
18.07.2006., utorak
Staklene suze... part III.
Gledala sam ga nepovjerljivo. Zar moj andjeo cuvar naredjuje vragu? I kvragu (kad smo vec kod njega), prelijep je.
Da li zvuci prebolesno zelja za ugrizom od svog andjela?
Podigla sam obrvu. On se nasmijesio. Podrugljivo.
-Da mi je znati sto sad mislis.- Zavibrirao mu je smijehom glas. Sto bi, prevedeno, znacilo da /zna/ sto mislim. Divno. Sad bih ja kao trebala poceti misliti na nebitne stvari, da mu svratim paznju sa glavnih misli. Ali ako ja mislim na to da moram izbjeci misli o glavnim mislima, i misliti nebitne misli, to znaci da i ta naredjivacka misao o izbjegavanju intmnih misli postoji, dakle, moze i nju procitati. I bas ta misao je preusmjerivac sa nebitnog na ono sto pokusavam sakriti.
Nalaktio se i spustio bradu na dlanove. Mona Lisa osmijeh. Naravno. Svi ga ti lijepi ljudi imaju. Ljudi? Ovaaaj...
-Heh, nemoj mi se samo tako medena prekontemplirati. To mrstenje stvara bore na licu. A to ne zelimo, zar ne?-
-Dobro, cemu ti uopce sluzis? Ne shvacam tvoju svrhu. Ti mene kao cuvas? Ti si neki rodjak, udaljeni asistent moje Savjesti ili sto?- Rekla sam svjesno ignorirajuci njegovo prodiranje u moj mozak. I njegovo zadirkivanje.
-Ne, ja sam samo tvoj andjeo. Svrha mi je ispuniti svrhu koju mi ti zadas. Dakle, ja sam ono sto ti zelis da ja budem. Radim ono sto ti zelis da radi hibrid tvoje vlastite muze-andjela-drugogsvogJa.-
-Aha, znaci da ja zelim visjeti nad paklom i pougljeniti si dusu? Zelim da mi ti rujes po zagorenom umu?-
-Ocito.-
-Ne lazes me, zar ne?-
-Osim ako ti ne zelis da te lazem.-
-Znaci li to da je sve sto si rekao laz i da ipak ne upravljam tobom?-
-Ne!!! Pa upravo sam rekao da ako ti zelis da lazem, ja lazem, sto znaci da sam tvoja mastarija.-
-Ali kako mogu znati da li sam si smjestila da me lazes?-
-Nisi zeljela da znam, pa ne znam.-
Da. Kvragu. Ovaj polozaj je bezizlazan. Sto uciniti kad shvatis da se ne poznas? Gledas se kako postojis, i kako tvoje postojanje ovisi o platnenoj kuki koju si si sama smjestila? Slusala bih Jimmya Hendrixa.
Usne su mi se pocele raspadati.
Uskoro necu moci govoriti. Ali to je u redu. Moj satir mi, po mojoj zelji, cita misli. Sto znaci da sam se dezogranicila svojom mogucnoscu. Odnosno ogranicila.
Znaci, moja mogucnost moci me skrsila i pretvorila u roba svoje vlastite nekontrole ogranicavanja.
Prilicno sjebana situacija, rekli bi smrtnici.
Znaci li to da sam Bog?
Da je moj um u mogucnosti nad svime?
Zasto se onda ne izvucem iz ove situacije? Iz ovog polusna?
I, ako sam Bog, to znaci da sam iznad paklenog grotla sto se uzbudjeno isparava uz gromoglasne zvukove demonskog uzitka...??
|
12.07.2006., srijeda
PojavNa.
Tad sam bila macka sto je sjedila na kolniku vlazne ulice. neprimjetno.
neobrijan covjek sjedio je na mokrom tlu s druge strane.
prosjacio je, ali, gledali su ga samo farovi auta koji su rijetko prolazili
i unakazili bi srebrni zvuk sitne kise.
prljavi dronjci po njemu smrdljivo su visjeli sa oboljelih udova.
Kisuci, i smrcajuci, masne kose i neopranog tijela skvrcio se zagrlivsi koljena, prekidajuci tok misli koje su vukle razmatranju.
starac koji je odbacio drustvo.
farovi mu obasjase tamne bolezljive oci.
iscrpljene, stare, umiruce. rezigniranim pogledom prostruji mu mirisna iskra prisjecanja necega.
mutno mu procitah minulu ljubav u zjenama.
nejasne slike oprostaja sa zivotom.
vlazna ulica.
macka nasuprot starca hrapavog kaslja i krvi na usnama.
smrdljivog daha i prljavstinom prekrivenog osusenog tijela.
odlucio je umrijeti.
tijelo se u spokojnom instinktu vracalo u polozaj fetusa i sklupcano zagrlivsi svoju nasmijesenu tugu i ljubav, starac je umro.
farovi auta zabljesnuse sablasnost duse koja otkopcava spojnice.
krv valovito prostruji kroz kapke macke.
polize si sapu, i nastavi dalje.
boljela je do kraja svijeta, smrt Djevojcice sa sibicama.
|
11.07.2006., utorak
Staklene suze... part II.
...
-A kako sam ja ovdje uopce dospjela?-
-Nisi dospjela.-
-Aha.... ummm, 5 popodne kazes??- Gledah ga kao shizofrenicara; ako ja ovdje nisam, tko dovraga je? Smjeskah se nervozno pokusavajuci izgledati sto prirodnije, kao da sam trenutno na psihijatriji, a umni poremecenik me pita hocu li s njim skijati po pastasuti.
-... hej, curo, ne visim ja sa litice. Da sam na tvom mjestu, Tamara, zapitao bih se, zasto ljutim jedinu osobu koja me moze probuditi??-
-A kako bi bilo da otklizis tako nepristojan iz moje ne-egzistencije?? - Rekoh ironicno.
-Fajn, gori u paklu, ionako imam pametnijih stvari za raditi.- Odbrusio je gotovo ljudski i pokupio umorno svoje krakove za sobom, mrmljajuci si u bradu. Primjetih kako za njim padaju sledjene suze iz vilenjackih, predivnih mu ociju. Nemoj plakati!!... oblikuje se misao u mojoj glavi... a ovi ispod mene zavrijese u svom paklenom kotlu jos sparnije plamenove koji su mi palili nesakrivenu dusu. Umjesto misli, izrekoh:
-OK, priznajem, ovo je jako opasan san. Gorim sve jace!-
Nagnuo je glavu prema meni i stavio dlan iza uha, u pozi "nisam-te-cuo-isparavanja-su-preglasna", i nije mi bilo jasno da li je toplija zelja da mu ljubim oci, bijes prema ovom tipu materijaliziranja mojih ljubavnika, ili pakao pod usahlim korijenima moje duse.
-Trebam te.-
-O, zar?-
-Mhm.-
-To nije odgovor, to je neartikulirani vrticki zvuk oholog djeteta.-
-Votever.-
-U redu, viknut cu Hansu dolje da zarostilja.-
-Ah...ne to... to boli, satiru jedan!!! ...molim, Hansu? Vrag se zove Hans?!?- Prasla sam u smijeh, pljucajuci pougljenjenu krv po dimu oko sebe.
-Da, dao sam mu nadimak. Ne svidja ti se?-
-O Boze, ovo je moja nocna mora.-
-Tko ti kaze da ono dolje nije bog?-
-Nada da bar on nije dovoljno glup da mu deriste poput tebe daje nadimak Hans. A tko si ti uopce?-
-Tvoj andjeo cuvar.-
-I tako zao prema meni??- Odgovorih laznim placnim glasom.
-Sasvim logicno, za tebe tako uobrazenu.- Izgledao je kao da ce svaki cas frknuti poput macke.
|
03.07.2006., ponedjeljak
btw.
"I want you to come on, come on, come on, come on and take it,
Take it!
Take another little piece of my heart now, baby!
Oh, oh, break it!
Break another little bit of my heart now, darling, yeah, yeah, yeah.
Oh, oh, have a!
Have another little piece of my heart now, baby,
You know you got it if it makes you feel good,
Oh, yes
i eto. opet. eto.
ne postojim vise. sad me mogu sjekirama klati i svi filozofi svijeta.
gubim volju.
gubim ju.
i mislila sam da vise na blogovima nece stajati "komunalne" poruke.
ali jebiga.
dosljedna sam svojim rijecima, kao i uvijek.
a Njega bi poklopilo nebo da se javi jedanput. samo jedan jebeni esemes.
ali eto.
opet ne nalazim cilj u svom zivotu.
ma dovraga i zivot.
najbolje da se odmah oprostim sa svim.
bilo bi lakse.
|
|
|
12.08 (1)
09.08 (1)
08.08 (1)
06.08 (1)
04.08 (1)
03.08 (2)
02.08 (1)
01.08 (1)
12.07 (1)
11.07 (1)
10.07 (1)
09.07 (1)
08.07 (1)
07.07 (2)
06.07 (3)
05.07 (2)
04.07 (2)
03.07 (2)
02.07 (1)
01.07 (1)
12.06 (1)
11.06 (3)
09.06 (1)
08.06 (3)
07.06 (4)
06.06 (3)
05.06 (2)
04.06 (2)
03.06 (3)
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
Teško promiču ceste, noć je trudna.
Noć je vatra i srebro pojasa tvoga.
Brda se crna ziblju, goveda budna,
raste šuma kao sudbina nijema i stroga.
Tamo je zapad, žut, ti ideš zanesen;
nespokojno te neko krilo zove.
Kamenita je zemlja, put rastresen.
Reci mi, zašto voliš neba i galebove?
---
VJEČNOST
Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.
Dušo stražarice,
Šapnimo priznanje
Te ništavne tmice
I plamena danjeg.
Od svih ljudskih težnja
I općih elana,
Slobodnijih čežnja
Krilima si gnana.
Jer po tebi samo,
Žeravo od svile,
Mi Dužnosti znamo
Što nas stalno sile.
Tu nikakve nade
Preporoda nema.
Strpljen taj tko znade,
Patnja nam se sprema.
Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.
Arthur Rimbaud
---
Nocturno s prozora
Pomaljam glavu
kroz prozor i vidim
kako je želi nož vjetra
odsjeći.
Na tu nevidljivu
giljotinu postavio sam
glavu bez očiju
svih mojih želja.
I miris limuna
ispuni beskrajni trenutak,
dok se vjetar
u koprenu pretvori.
Federico Garcia Lorca
---
ŽUTI CVJETOVI NIŠTAVOSTI
Žuti cvjetovi ništavosti
opadaju. Cvili u žlijebu
vodopad i prhće na vrhu bukve
vrabac.
Alabastrene madone
prate me; nehajni moji koraci
ne znaju do li put ne-
svjesnosti. Uzdam se u ovu slabu svjetlost
što preobrazuje, i što više krzmam to više
udaljujem se od sebe.
Otajne harfe
večeri razapinju mi mreže
sna.
Stvoren od trava i misli,
ne ćutim student osamljenosti.
Osvaldo Ramous
---
KRISTAL
Gruda skrućene svjetlosti zatvorene
u simetričnom obliku, kristal.
Irisno jutro u tebi spava
stoljećima;
i gledaš, netremice, vrtoglavo
proticanje sunca.
Osvaldo Ramous
---
LANCI
Bolovao sam od lanaca zvukova
i neprohodnih krugova svjetla.
A ritam, ritam neprestani: krv,
zvijezde, godišta.
Vrijeme je samo brujanje zvona.
Osvaldo Ramous
---
|
|