|
|
Ishikoridome No Mikoto
06.01.2008., nedjelja
oblačno popodne #3
III.
Otvorio sam oci.
Iznad mene lezalo je tamno, vec naelektrizirano nebo.
Zatvorio sam opet oci, gutajuci vlazni zrak kroz bolno,
krvavim trnjem izbodeno grlo.
Bjeloocnice su me boljele, crpile su snagu moje ostarjele
volje, kolutajuci naokolo.
Plamteci mrak zaklopljenih vjedja zamijenim tihim prokletstvom
kasno poslijepodnevnog neba.
Postajuci svjestan hladnih si udova, okrenem glavu u stranu.
Metalna mreza ograde plivala je kroz prostorno-vremenski kontinuum,
sve dok nisam shvatio da me previse alkohola
vec ucinilo budalom.
Vrlo sam ponosno ustao, sto me kostalo svijesti.
Pao sam na pod, smijuci se svojoj mizernoj volji jace od munja,
melodicnije od gromova.
Usnuo sam san da nisam sam.
Crno zamijenjeno gadjenjem na njenom licu postalo je sivo
zarobljeno u susecem smijesku kojeg sam, sasma mamuran i krvav,
odaslao divnoj jednolicnosti iza posivjelih, utrnulih mora.
Gore, iznad ljubicastog shvacanja.
Lezim u snu neprekidnih bolova.
Ja nisam od svijeta. Nisam za svijet. Za nju. Njeno moralno shvacanje.
Prestar sam za cekanje.
Moj zivot tinja, a njen je dah presnazan.
Svako protjerivanje krvi po tijelu Sizifovo je naslijedje.
Ustani, idi dalje. Ljubljeno te neshvacanje ocekuje nestrpljivo.
Prokleti bili tracci oblacnog mi pijanstva.
|
|
|
12.08 (1)
09.08 (1)
08.08 (1)
06.08 (1)
04.08 (1)
03.08 (2)
02.08 (1)
01.08 (1)
12.07 (1)
11.07 (1)
10.07 (1)
09.07 (1)
08.07 (1)
07.07 (2)
06.07 (3)
05.07 (2)
04.07 (2)
03.07 (2)
02.07 (1)
01.07 (1)
12.06 (1)
11.06 (3)
09.06 (1)
08.06 (3)
07.06 (4)
06.06 (3)
05.06 (2)
04.06 (2)
03.06 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Teško promiču ceste, noć je trudna.
Noć je vatra i srebro pojasa tvoga.
Brda se crna ziblju, goveda budna,
raste šuma kao sudbina nijema i stroga.
Tamo je zapad, žut, ti ideš zanesen;
nespokojno te neko krilo zove.
Kamenita je zemlja, put rastresen.
Reci mi, zašto voliš neba i galebove?
---
VJEČNOST
Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.
Dušo stražarice,
Šapnimo priznanje
Te ništavne tmice
I plamena danjeg.
Od svih ljudskih težnja
I općih elana,
Slobodnijih čežnja
Krilima si gnana.
Jer po tebi samo,
Žeravo od svile,
Mi Dužnosti znamo
Što nas stalno sile.
Tu nikakve nade
Preporoda nema.
Strpljen taj tko znade,
Patnja nam se sprema.
Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.
Arthur Rimbaud
---
Nocturno s prozora
Pomaljam glavu
kroz prozor i vidim
kako je želi nož vjetra
odsjeći.
Na tu nevidljivu
giljotinu postavio sam
glavu bez očiju
svih mojih želja.
I miris limuna
ispuni beskrajni trenutak,
dok se vjetar
u koprenu pretvori.
Federico Garcia Lorca
---
ŽUTI CVJETOVI NIŠTAVOSTI
Žuti cvjetovi ništavosti
opadaju. Cvili u žlijebu
vodopad i prhće na vrhu bukve
vrabac.
Alabastrene madone
prate me; nehajni moji koraci
ne znaju do li put ne-
svjesnosti. Uzdam se u ovu slabu svjetlost
što preobrazuje, i što više krzmam to više
udaljujem se od sebe.
Otajne harfe
večeri razapinju mi mreže
sna.
Stvoren od trava i misli,
ne ćutim student osamljenosti.
Osvaldo Ramous
---
KRISTAL
Gruda skrućene svjetlosti zatvorene
u simetričnom obliku, kristal.
Irisno jutro u tebi spava
stoljećima;
i gledaš, netremice, vrtoglavo
proticanje sunca.
Osvaldo Ramous
---
LANCI
Bolovao sam od lanaca zvukova
i neprohodnih krugova svjetla.
A ritam, ritam neprestani: krv,
zvijezde, godišta.
Vrijeme je samo brujanje zvona.
Osvaldo Ramous
---
|
|