Ishikoridome No Mikoto
31.05.2006., srijeda
.afterdrunk.
|
Unutar dvosmislenih slika, slova plutaju nasmijesena, pijano se klateci, crna na bijelom. Mekao neuredna, bez ikakvog smisla, lutaju prekrivena znojem mojih umornih prstiju, sarolika vijugajuci, trazeci nista, bivaju zaboravljena unutar novih visokih tonova mojih violinskih misli. Ali nema veze. Dopustit cu si preduge i prekratke recenice. Mozda na kraju ipak jedna bude... savrseno prave duzine. Mozda i ne. Vjedje gore... a noc ceka. Titravo i prohladno. On me ljubi za Laku Noc.  |
- 01:23 - "Mind if I smoke?" (4) - "-Care if I do." - #
04.05.2006., četvrtak
Staklene suze... part I.
|
Platnenom kukom svojih misli uhvatih se cvrsto za rub litice, i tako, nepomicna, visjeh u prostoru izmedju sna i jave. Sigurno je platno dovoljno cvrsto da podrzi moju tezinu, jer, vrpoljenje vragova ispod mojih stopala razjarilo bi i najcelicniju kuku koju sam sposobna izmisliti. Ne obazirem se vise na njih. Dosadili su mi. Samom mogucnoscu neosjecanja vatre pakla pod mojim nogama cudim sama sebe jednako kao i tog zagonetnog satira koji pilji u moju relativno nesakrivenu pougljenjenu dusu. Naravno, gore, sa ruba litice. Udobno je smjestio svoje zamamljivo hladne krakove i nalaktio se na stijenu, podbocio metarskim prstima bradu i gleda me, podrugljivo, zacudjeno, sasvim nepristojno cekajuci da prestanem gristi nokte desne ruke i obratim pozornost na njegovu vilenjacku pojavu na rubu litice moga pijanog sna. Oci su mu isijavale hladnocu toplu poput kocke leda usred srpnja. Znate, ono, kad vam se cini da je led topao, jer vam je koza toliko uzavrela da i s nje nastavlja isparavati taj led. Tako kukavicki, pocne isparavati cim vas ugleda. U takvom trenutku, sto bi covjek mogao reci? -I, tako... koliko je sati?- Izustih tako.... tako nevjerovatno irelevantnu recenicu, da bih sama sebe pljusnula da nisam visjela o platnenoj kuki na rubu litice iznad pakla mog zivota. Ili je rub litice moj zivot? I samo razmisljanje o mom trenutnom polozaju dovodi me iz stanja srama u stanje dosade. -Vrijeme ne postoji. Bar ne tu. Ali da postoji, pretpostavljam da bi bilo 5 popodne. Sto znaci da ti tu visis.... pa dobrih 13 sati, ne?- ---------------- 22 : 07 h U meni se sve cesce javlja osjecaj da je gubim. Mozda sam samo ljubomorna. Nije mi krivo... dapace, sretna sam... ali se bojim biti dio toga. Volim je. I zelim je slijediti. Usne peku pri pomisli. Utrnu od pozude za ocekivanim ugrizom. Ne daju mi vremena da je izlijem na papir. Ljudi ne shvacaju. Zelim ju izliti na papir... znam da imam sposobnost stvoriti carstvo, ali imam li snage? Neka mi netko kaze kako pohraniti inspiraciju. |
- 22:05 - "Mind if I smoke?" (6) - "-Care if I do." - #
|
12.08 (1) 09.08 (1) 08.08 (1) 06.08 (1) 04.08 (1) 03.08 (2) 02.08 (1) 01.08 (1) 12.07 (1) 11.07 (1) 10.07 (1) 09.07 (1) 08.07 (1) 07.07 (2) 06.07 (3) 05.07 (2) 04.07 (2) 03.07 (2) 02.07 (1) 01.07 (1) 12.06 (1) 11.06 (3) 09.06 (1) 08.06 (3) 07.06 (4) 06.06 (3) 05.06 (2) 04.06 (2) 03.06 (3) Dnevnik.hr |
|
Teško promiču ceste, noć je trudna. Noć je vatra i srebro pojasa tvoga. Brda se crna ziblju, goveda budna, raste šuma kao sudbina nijema i stroga. Tamo je zapad, žut, ti ideš zanesen; nespokojno te neko krilo zove. Kamenita je zemlja, put rastresen. Reci mi, zašto voliš neba i galebove? --- VJEČNOST Našli smo je opet. A koga to? - Vječnost. Val do sunca propet, More uzneseno. Dušo stražarice, Šapnimo priznanje Te ništavne tmice I plamena danjeg. Od svih ljudskih težnja I općih elana, Slobodnijih čežnja Krilima si gnana. Jer po tebi samo, Žeravo od svile, Mi Dužnosti znamo Što nas stalno sile. Tu nikakve nade Preporoda nema. Strpljen taj tko znade, Patnja nam se sprema. Našli smo je opet. A koga to? - Vječnost. Val do sunca propet, More uzneseno. Arthur Rimbaud --- Nocturno s prozora Pomaljam glavu kroz prozor i vidim kako je želi nož vjetra odsjeći. Na tu nevidljivu giljotinu postavio sam glavu bez očiju svih mojih želja. I miris limuna ispuni beskrajni trenutak, dok se vjetar u koprenu pretvori. Federico Garcia Lorca --- ŽUTI CVJETOVI NIŠTAVOSTI Žuti cvjetovi ništavosti opadaju. Cvili u žlijebu vodopad i prhće na vrhu bukve vrabac. Alabastrene madone prate me; nehajni moji koraci ne znaju do li put ne- svjesnosti. Uzdam se u ovu slabu svjetlost što preobrazuje, i što više krzmam to više udaljujem se od sebe. Otajne harfe večeri razapinju mi mreže sna. Stvoren od trava i misli, ne ćutim student osamljenosti. Osvaldo Ramous --- KRISTAL Gruda skrućene svjetlosti zatvorene u simetričnom obliku, kristal. Irisno jutro u tebi spava stoljećima; i gledaš, netremice, vrtoglavo proticanje sunca. Osvaldo Ramous --- LANCI Bolovao sam od lanaca zvukova i neprohodnih krugova svjetla. A ritam, ritam neprestani: krv, zvijezde, godišta. Vrijeme je samo brujanje zvona. Osvaldo Ramous --- |