Tad sam bila macka sto je sjedila na kolniku vlazne ulice. neprimjetno.
neobrijan covjek sjedio je na mokrom tlu s druge strane.
prosjacio je, ali, gledali su ga samo farovi auta koji su rijetko prolazili
i unakazili bi srebrni zvuk sitne kise.
prljavi dronjci po njemu smrdljivo su visjeli sa oboljelih udova.
Kisuci, i smrcajuci, masne kose i neopranog tijela skvrcio se zagrlivsi koljena, prekidajuci tok misli koje su vukle razmatranju.
starac koji je odbacio drustvo.
farovi mu obasjase tamne bolezljive oci.
iscrpljene, stare, umiruce. rezigniranim pogledom prostruji mu mirisna iskra prisjecanja necega.
mutno mu procitah minulu ljubav u zjenama.
nejasne slike oprostaja sa zivotom.
vlazna ulica.
macka nasuprot starca hrapavog kaslja i krvi na usnama.
smrdljivog daha i prljavstinom prekrivenog osusenog tijela.
odlucio je umrijeti.
tijelo se u spokojnom instinktu vracalo u polozaj fetusa i sklupcano zagrlivsi svoju nasmijesenu tugu i ljubav, starac je umro.
farovi auta zabljesnuse sablasnost duse koja otkopcava spojnice.
krv valovito prostruji kroz kapke macke.
polize si sapu, i nastavi dalje.
boljela je do kraja svijeta, smrt Djevojcice sa sibicama.
Post je objavljen 12.07.2006. u 02:27 sati.