Ishikoridome No Mikoto

11.07.2006., utorak

Staklene suze... part II.


...
-A kako sam ja ovdje uopce dospjela?-
-Nisi dospjela.-
-Aha.... ummm, 5 popodne kazes??- Gledah ga kao shizofrenicara; ako ja ovdje nisam, tko dovraga je? Smjeskah se nervozno pokusavajuci izgledati sto prirodnije, kao da sam trenutno na psihijatriji, a umni poremecenik me pita hocu li s njim skijati po pastasuti.
-... hej, curo, ne visim ja sa litice. Da sam na tvom mjestu, Tamara, zapitao bih se, zasto ljutim jedinu osobu koja me moze probuditi??-
-A kako bi bilo da otklizis tako nepristojan iz moje ne-egzistencije?? - Rekoh ironicno.
-Fajn, gori u paklu, ionako imam pametnijih stvari za raditi.- Odbrusio je gotovo ljudski i pokupio umorno svoje krakove za sobom, mrmljajuci si u bradu. Primjetih kako za njim padaju sledjene suze iz vilenjackih, predivnih mu ociju. Nemoj plakati!!... oblikuje se misao u mojoj glavi... a ovi ispod mene zavrijese u svom paklenom kotlu jos sparnije plamenove koji su mi palili nesakrivenu dusu. Umjesto misli, izrekoh:
-OK, priznajem, ovo je jako opasan san. Gorim sve jace!-
Nagnuo je glavu prema meni i stavio dlan iza uha, u pozi "nisam-te-cuo-isparavanja-su-preglasna", i nije mi bilo jasno da li je toplija zelja da mu ljubim oci, bijes prema ovom tipu materijaliziranja mojih ljubavnika, ili pakao pod usahlim korijenima moje duse.
-Trebam te.-
-O, zar?-
-Mhm.-
-To nije odgovor, to je neartikulirani vrticki zvuk oholog djeteta.-
-Votever.-
-U redu, viknut cu Hansu dolje da zarostilja.-
-Ah...ne to... to boli, satiru jedan!!! ...molim, Hansu? Vrag se zove Hans?!?- Prasla sam u smijeh, pljucajuci pougljenjenu krv po dimu oko sebe.
-Da, dao sam mu nadimak. Ne svidja ti se?-
-O Boze, ovo je moja nocna mora.-
-Tko ti kaze da ono dolje nije bog?-
-Nada da bar on nije dovoljno glup da mu deriste poput tebe daje nadimak Hans. A tko si ti uopce?-
-Tvoj andjeo cuvar.-
-I tako zao prema meni??- Odgovorih laznim placnim glasom.
-Sasvim logicno, za tebe tako uobrazenu.- Izgledao je kao da ce svaki cas frknuti poput macke.

- 00:10 - "Mind if I smoke?" (0) - "-Care if I do." - #

<< Arhiva >>

12.08 (1)
09.08 (1)
08.08 (1)
06.08 (1)
04.08 (1)
03.08 (2)
02.08 (1)
01.08 (1)
12.07 (1)
11.07 (1)
10.07 (1)
09.07 (1)
08.07 (1)
07.07 (2)
06.07 (3)
05.07 (2)
04.07 (2)
03.07 (2)
02.07 (1)
01.07 (1)
12.06 (1)
11.06 (3)
09.06 (1)
08.06 (3)
07.06 (4)
06.06 (3)
05.06 (2)
04.06 (2)
03.06 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Teško promiču ceste, noć je trudna.
Noć je vatra i srebro pojasa tvoga.
Brda se crna ziblju, goveda budna,
raste šuma kao sudbina nijema i stroga.
Tamo je zapad, žut, ti ideš zanesen;
nespokojno te neko krilo zove.
Kamenita je zemlja, put rastresen.
Reci mi, zašto voliš neba i galebove?

---

VJEČNOST

Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.

Dušo stražarice,
Šapnimo priznanje
Te ništavne tmice
I plamena danjeg.

Od svih ljudskih težnja
I općih elana,
Slobodnijih čežnja
Krilima si gnana.

Jer po tebi samo,
Žeravo od svile,
Mi Dužnosti znamo
Što nas stalno sile.

Tu nikakve nade
Preporoda nema.
Strpljen taj tko znade,
Patnja nam se sprema.

Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.

Arthur Rimbaud


---

Nocturno s prozora
Pomaljam glavu
kroz prozor i vidim
kako je želi nož vjetra
odsjeći.

Na tu nevidljivu
giljotinu postavio sam
glavu bez očiju
svih mojih želja.

I miris limuna
ispuni beskrajni trenutak,
dok se vjetar
u koprenu pretvori.
Federico Garcia Lorca


---

ŽUTI CVJETOVI NIŠTAVOSTI

Žuti cvjetovi ništavosti
opadaju. Cvili u žlijebu
vodopad i prhće na vrhu bukve
vrabac.
Alabastrene madone
prate me; nehajni moji koraci
ne znaju do li put ne-
svjesnosti. Uzdam se u ovu slabu svjetlost
što preobrazuje, i što više krzmam to više
udaljujem se od sebe.
Otajne harfe
večeri razapinju mi mreže
sna.
Stvoren od trava i misli,
ne ćutim student osamljenosti.

Osvaldo Ramous

---

KRISTAL

Gruda skrućene svjetlosti zatvorene
u simetričnom obliku, kristal.
Irisno jutro u tebi spava
stoljećima;
i gledaš, netremice, vrtoglavo
proticanje sunca.

Osvaldo Ramous

---

LANCI

Bolovao sam od lanaca zvukova
i neprohodnih krugova svjetla.
A ritam, ritam neprestani: krv,
zvijezde, godišta.

Vrijeme je samo brujanje zvona.

Osvaldo Ramous


---