KARTA BLAGA
Drugi dan družina odluči razgledati Dubrovnik.
U Dubrovniku kod katedrale, u gostionici „Kava u Zvicera”
Johnny, Mato i Jules su jeli grah i pili vino. Popi je ostao na brodu, na straži.
U kavani neki ljudi su pjevali :
„ Čuj me svak što ću rit, od mlada do stara,
kako vas ovi svit dinar sad pohara,
Paklena hudoba učini da dinar
sadanje jes doba na svitu gospodar.
Budi lud i mahnit, a imaj ki dinar
mudar ćeš scienjen bit, i bit ćeš gospodar”
Tri prijatelja u gostionici raspravljaju čija je žena glasnija za vrijeme seksa.
Veli prvi:
'Moja je tak glasna da susjed cijelu noć ne može zaspati!'
Drugi se pohvali: 'Od moje ne može spavati cijeli kvart!'
A treći se nasmije: 'Moja je tak glasna da je čujem skroz iz kavane!'
Zgodna konobarica, obučena u tanku haljinu donijela im je crnog vina.
Kad je Mato išao na wc začuje čudan razgovor na engleskom jeziku :
„Kome da prodamo kopiju karte sa položajem blaga ? Samo nekoliko osoba u kavani zna da čita ?
Hoćeš da nas opet uhapse kao špijune Georgina ?”
„Ali draga Paulina, ovo je Dubrovnik, tu ima Nautička škola, tu ima bogataša, bogatih brodara, a
trebaju nam novci da se vratimo doma u Englesku. Moj tata John se sigurno jako brine gdje smo.
Već 20 forinti smo potrošile za stan i hranu.”
Mato ugleda „prikazanje” : 2 žene vile obučene u plave haljine su razgovarale za stolom.
Prekrasna žena, u plavoj haljini, duboko dekoltirana, na kojoj je bila slatka mašnica priđe bliže Mati
i upita :
„Ja sam Georgina Mackenzi iz Engleske. Tajanstveni gospodine hoćete li kupiti korisnu putopisnu kartu ?”
miris mošusa i ambre se širio zrakom. Njezine oči kao da su ga hipnotizirale.
„Što, zašto ?” zbuni se Mato
„Molim Vas gospodine kupite ovu kartu, jer ona pokazuje položaj blaga” tiše reče prelijepa žena
„Naravno, kupit ću, evo imam 100 forinti, gdje je karta?” reče Mato
Žena raskopča široku, dugačku haljinu i izvuče iz čipkaste podsuknje svitak, brzo uzme novce od
Mate,okrene čarobni prsten i nestade !
Mato se vrati za stol i pokaže Johnnyju i Julesu kartu.
„To je pomorska karta za jedrenjake. Karta Jadrana.” reče Jules
„Da ali negdje je oznaka za blago” reče Mato
Jules je vidio puno karata u knjižnici u Parizu, razumio se u oznake na kartama.
Jules reče :
„Evo ovdje je oznaka za skriveno blago, 16 stupnjeva i 43 stupnja,
između otoka Visa i otoka Biševa. Skriveno na morskom dnu.”
„Ali ovdje još nešto piše” reče Mato
„E zato ja nosim povećalo” reče Jules, i izvuče iz đepa veliko povećalo i pročita :
„Atlantida”
Jules se nasmije i reče :
„Ovo je sigurno lažna karta, jer Atlantida ne postoji, to je izmišljotina.”
„Hej čekajte” reče Mato i raširi bolje kartu, te nastavi :
„Zašto bi bila lažna, a ovako velika i detaljna? Osim toga prije 10 000 godina pola Jadrana je bilo
suho tlo. Tu su živjela velika plemena, puno ljudi. Moglo je biti i velikih gradova. Zatim je došao
potop veliki. More se diglo sve do Venecije i poplavilo ogromno područje.
Velike luke i gradovi su sigurno potopljeni. Morske struje su nanijele pijesak i prekrile sve pijeskom,
morskim travama i koraljima sve potopljene gradove. Ako je tu Atlantida skrivena, to vrijedi pogledati.”
„Hej idemo i mi sa vama tražiti blago” reče Georgina koja se pojavi pored stola sa Paulinom.
„Da mi pišemo putopisne knjige, sve nas zanima” reče Paulina.
„Kako ste se pojavile ?” upita Mato
„Imam čarobni prsten koji me čini nevidljivom” reče Georgina
„Znam ja” reče Johnny i nastavi : „Ima mini generator kružnog polja tahiona, i kad podesi
frekvenciju kružni tahioni apsorbiraju fotone, koji su u blizini generatora. Kad nema fotona objekat
postaje nevidljiv”
„Ali zašto bi vas dvije žene pošle u opasnu ekspediciju sa nama ?” upita Mato
Johnny ih skenira astrološkim skenerom i reče :
„Paulina i Georgina su slavne engleske špijunke, znaju hipnozu, telepatiju, a naoružane su i
špijunskim čarobnim stvarčicama. Glume putopisce i turistkinje, a zadatak im je otkriti sve skrivene
tajne i položaje zlata i srebra na Balkanu.”
„ Vidi ti vidovnjaka, sviđaš mi se „ reče Georgina i pogleda Johnnyja u oči.
„Ali ako sam ja telepata, kako ti kažeš, onda znam da si ti
časnik svemirskog broda, svemirskog Kraljevstva, svemirski DETEKTIV,
kapetan svemirskog broda, koji je i vremeplov.
Ti si i inspektor svemirskih i vremenskih putovanja” reče Georgina
Zatim nastavi Georgina gledajući Matu u oči.
„ A ti Mato skupljaš umjetnička djela sa raznih planeta,
zanima te atraktivna plavuša sa daleke komete Donati.
Ona je vlasnica i direktorica svemirske korporacije,
a sklona flertu sa svim rasama u svemiru”
"A ti Jules, pisac iz Pariza, proputovao si mnogim zanimljivim predjelima svemira,
i vidio opasne situacije, i neke sasvim posebne stvari ..." sada je gledala Julesa u oči i
saginje se tako da joj se širi duboki dekolte. Sa zadovoljstvom je gledala mušku požudu.
Zatim je lizala Julesovu čašu od korjena do vrha i ispila crno vino, koje joj se cijedilo od rumenih
usana preko lica, do bujnih grudi. Kao slučajno je prislonila svoje bokove uz Julesovo tijelo.
„Dečki molimo Vas da nas povedete sa sobom, na vaš brod, sigurno znate gdje je Engleska” reče
Paulina
„Naravno, moje dame” reče Jules
Nakon dogovora čudna ekipa se požurila na svemirski brod, već je bila noć.
Brod koji je sad glumio u slabo osvjetljenoj luci Gruž
neobični moderni parobrod iz 19. stoljeća.
U luci Gruž na brod su se popeli Johnny, Mato, Jules Verne, Georgina i Paulina.
Georgina i Paulina se malo iznenadiše kad ugledaše Popija.
Popi je izgledao kao najslađi zeleni patuljak u svemiru
čudno odjeven mali svemirski čudak.
Paulina kao profesorica, pomiluje malog Popija po glavi.
Georgina se zvonko nasmije kao čarobna vila.
A Popi se odmah mačakasto umiljava, i smije se kao da je dobio na lotu.
Beskrajne su ženske moći.
|
