Tonka je uključila automatskog pilota
Tonka je uključila automatskog pilota i rekla :
"Johnny hajdemo na ručak"
U restoranu smo sreli profesora Vajta i Popija.
Dok smo jeli ukusnu hranu koju je pripremila lijepa robotica Sponki usput smo pričali.
"Ljudi morat ćemo napraviti podzemnu tvornicu oružja na Atopiji" rekoh
"Kako, zašto ?" upita Popi
"Potrebno nam je više oružja za obranu Atopije, ali to moraju biti skrivene i zaštićene tvornice, zato moraju biti pod zemljom, na otoku Vulkanus, a dim iz tvornica vodit ćemo do onog vulkana na otoku."
"Bravo Johnny, dobra ideja," reče profesor Vajt polako mljackajući, jer je bio star, i imao samo dva slaba zuba.
"A novac za proizvodnju ?" upita Popi
"Imamo zlata sa zlatnih planeta, a možda bude i od turizma, kada krene ..."
"A što ćemo proizvoditi ?" upita Popi grabeći velike, fine, slatke kolače.
"Proizvoditi ćemo sve vrste oružja, kupit ćemo licence sa što više raznih planeta, a proizvoditi ćemo i poboljšanja, te naše izume i inovacije, tako ćemo dobiti bolje oružje od mnogih drugih planeta"
"To znači da moramo poslati brzi izviđački brod , koji će kružiti po cijelom bliskom svemiru,
da skuplja informacije o oružjima sa raznih planeta" reče profesor Vajt
"Ali tko će raditi u tim tvornicama ?" upita Popi oblizivajući svoje male zelene šapice zamazane od kolača.
"Roboti će raditi, a kontrolu će vršiti naša posada. Posadi ćemo podijeliti uputstva za razna oružja, zatim vitamine, i čaj od feniksa, da im mozak bolje radi." rekoh tamaneći fine knedle od šljiva.
Sok ljubičasti, slatki, od šljiva se cijedio po bijelom tijestu, ukusno i lijepo, baš kako sam volio.
Popi zabrinuto klima glavom : "Imam loš predosjećaj u vezi oružja "
Profesor Vajt ga pogleda, nasmije se i reče : "Popi budi optimista, kakve su ti misli, takav ti je život !"
"Ok, kad je tako, zašto nisam na plaži, pored mora sada ?" upita Popi hvatajući još jedan slasni kolač
"Ha, ha, ha " nasmije se Tonka, i kao da se čuo veseli, ljubavni cvrkut ptica, u boji njezinog smijeha.
"Ok, ja sam sa vama" reče Popi, gutajući kolač, i kolutajući velikim očima.
"Kolač se liže radi slasti, žena radi strasti, a dupe radi vlasti, tako glasi narodna izreka na mojoj planeti" rekoh
"U svemiru civilizacije su velike ili male, ali rijetko su normalne" reče profesor Vajt, koji je bio sa planete Starman, i nasmije se gladeći svoju sijedu bradicu .
"Johnny, da bi ostvario svoje snove, moraš se prvo probuditi. Treba napraviti na papiru planove detaljne, i rokove " reče Tonka
"Tako je, mogu i ja biti koristan, mogu poslužiti kao loš primjer !" nasmije se Popi
"Polako Popi sa tim kolačima, otrovat ćeš želudac sa toliko kolača " zabrinuo sam se za Popija
"Što, otrovat ? Tko je stavio otrov u kolače ? Daj Johnny ti si kao ginekolog !"
"Kako sam ja ginekolog ?"
"Pa ginekolog traži probleme tamo gdje svi traže zadovoljstvo " nasmije se Popi, ali ipak odgurne tanjur
"Popi za tvoju težinu ti bi trebao imati 3 metra, a ne 1 metar visine "
"Eto vidiš, nisam ja predebeli, nego sam prenizak" reče Popi i čapi šalicu sa čajem od metvice.
"Hvala Sponki na ovom kolaču" reče Popi robotici koja nas je služila oko stola.
"Nema na čemu, i tako mu je istekao rok trajanja" reče veselo Sponki i odleprša u kuhinju.
Razmišljao sam o planiranju obrane Atopije od Wablea, i njegovih vrlo opasnih namjera da osvoji Atopiju.
Ali tko će tražiti najbolje oružje u svemiru ?
Tko će ići na ta daleka putovanja ?
Moramo nekog mudrog ostaviti da brani Atopiju.
Razmišljo sam o našoj posadi : Tonka, Popi, Topi, profesor Vajt, inženjerka Kama, Zemljanin Mato, i sexi robotica Sponki.
U potragu za oružjem trebali bi poći svemirom maksimalno tri člana posade :
to bih mogao poći ja sa mojom djevojkom Tonkom, i starim prijateljem Popijem.
Jer smo već dobro uigrana posada.
A na planeti Atopiji mogli bi ostati zapovijedati obranom profesor Vajt, inženjerka Kama,
Zemljanin Mato i robotica Sponki.
Pomagala bi i Popijeva djevojka Topi, članovi posade borbenih stanica u orbiti Atopije,
i mali zeleni gmazovi na svojoj planeti Atopiji.
Radio sam planove, skicirajući ideje u svoju teku.
Veliki crni svemirski brod "GROM" je nečujno jurio nadsvjetlosnom brzinom, prema lijepoj, plavoj planeti Atopiji.
|
