POTRAGA ZA POPIJEM i TOPI
POTRAGA ZA POPIJEM i TOPI
Kada je Johnny došao u zapovjednu kabinu sjeo je u naslonjač i pregledavao sve upravljačke instrumente.
Nakon nekog vremena progovori kompjuter :
"Popijev ratni lovac je oštećen i sletio je na planetu Worijus, a mala zelena gmazica Topi je prodana preko šverca na planetu Wipers za pjevačicu "
"Oh ne ! Sve samo opasne planete ! Najopasnije u Svemiru !" rekao je Johnny ljutito
"Dobro da znamo gdje su" reče profesor Vajt
"Da ali na tim zlim planetima, u carstvu kriminala, postoje tisuće gradova, i milijoni mjesta gdje bi mogli biti. Sigurno pjevaju u nekim od barova. Atopijski mali gmazovi bili su poznati po najljepšem pjevanju u svemiru."
"Moramo prvo na Wortijus, on je bliže" reče profesor Vajt
"Dobro, vi ćete profesore ostati ovdje na "GROMU" i braniti Atopiju, a ja ću sa svojim novim brzim brodom ići u potragu za Popi i Topi."
"Johnny ponesi i "hipnotizer" pomoću njega ćeš hipnotizirati protivnika, a sebi ćeš povećati vidovitost, i brže ćeš pronaći Popi i Topi." reče stari profesor
"Bravo profesore, to je sjajna ideja " reče Johnny oduševljeno. Uzeo je "hipnotizer" kacigu sa antenama i dodacima koje mu je dao profesor, uzeo je i rezerve hrane i vode, kavu, čaj od metvice i laserske dvije puške. Pozdravio se sa Tonkom.
Sjeo je u svoj brzi svemirski brodić, mahnuo profesoru kroz prozor broda. Zatim je uključio brodski kompjuter i motore. Polako je izveo svoj mali brodić iz velikog hangara "GROMA"
Ukucao je u brodski kompjuter novi pravac puta : planeta Wortijus !
Kad je došao do zloglasne planete Wortijusa , parkirao je brod u orbiti.
Pogledao je kroz tahoekran, planeta je bila crne boje. Pogledao je senzore. Planeta je sadržavala velike količine olova.. Poslao je iz broda na planetu nekoliko dronova, malih letećih robota u potragu za Popijem.
Stanovnici planete su bili ljudi insekti
To su bili insekti koji su genetskim izmjenama "GRADITELJA SVEMIRSKE MREŽE" poprimili izgled čovjekolikog bića, ali lice je ostalo dosta nalik na lice insekta.
To je bila siromašna, izolirana planeta, jer su njeni stanovnici bili siromašni , posvađani međusobno od strane svemirskih gusara, koji su ih tako lakše pljačkali.
Većina stanovništva je bilo hipnotizirano od vladajuće manjine, koja je također pljačkala svoje sunarodnjake.
Gradovi su im bili prljavi, puni smeća, kuće su bile sive ili crne, pod utjecajem zle "elite", koja je propagirala ružnoću, glupost, nasilje, duhovnu pokvarenost. Tako su lakše nasilno vladali svojim narodima.
Pun gađenja prema takvoj okolini, prisilio se pojesti Tonkin sendvič sa kuhanom mrkvom, i češnjakom,
jer trebao je snage.
Popio je čaj od metvice i B vitamine.
Izvadio je iz brodskog spremišta "hipnotizer" sa dodacima koje mu je dao profesor Vajt.
U dodacima je bila elastična traka sa metalnim pločicama , za koju su bile pričvršćene žice. Žice je spojio sa antenama hipnotizera i uključio napajanje sa malom strujom i naponom, ali sa frekvencijom mozga u polubudnom stanju. Sve je dobro radilo. Stavio je traku sa pločicama na čelo i zatim kacigu hipnotizera.
Duboko je udisao i sklopio oči, koncentrirajući se na Popija.
U mislima je za nekoliko trenutaka ugledao malog, slatkog zelenog gmaza kako tužno pjeva, u nekom prljavom, mračnom sivom baru.
Zatim je pokušao koncentrirati misli na ulaz u bar.
Ugledao je ulaz u bar, i natpis iznad ulaza "PIJANI KONJ" !
Otvorio je oči od nervoze i slike je nestalo.
Malo se odmorio. Uključio je motore svoga broda i polako se spustio prema planeti, nad gradove crnog Wortijusa.
Pogledao je ekrane i slike sa poslatih dronova. Nigdje "PIJANOG KONJA".
Johnny je letio sam polako, iznad gradova, i osluškivao u sebi osjećaje.
Molio je Boga da nađe Popija. Nadao se da će mu Bog pomoći.
Dok je radio krugove oko planete, osjetio je da ga privlači jedan grad.
Okrenuo je svoj svemirski brod prema njemu.
Osjećaj privlačenja postajao je sve jači i jači.
"Tu je" reče mu unutarnji glas !
Locirao je jednu ulicu u gradu koja mi je bila najprivlačnija. Odlučio je sletjeti. Skinuo je kacigu hipnotizera i traku sa glave.
Obukao je borbeni skafander i pogladio komande broda. Bila je noć.
Johnny je sletio tiho i neprimjetno u mraku, na malu čistinu u parku, pored mračne puste ulice.
Parkirao je svoj mali brodić u sjene velikih drveća u pustom parku, i pokrio ga kamuflažnom mrežicom.
Uzeo je lasersku pušku, a u rancu hipnotizer, te zaključao brod izvana daljinskom komandom na svojem pojasu.
Na njegovom boku ljuljao se teški laseski pištolj, a u ruci je stezao lasersku pušku.
Krenuo je polako pješice ulicom tražeći bar "Pijani konj".
Lišće stabala je šuštalo pod njegovim čižmama. Ovdje je sada bila jesen.
Konačno je našao svjetleći natpis " PIJANI KONJ".
Oprezno je sakrio lasersku pušku ispod ogrtača , a kapuljačom je pokrio kacigu borbenog odijela. Polako je ušao u smrdljivi bučni bar. Zagušljivi omamljujući dim nekakvih cigareta ga je davio, ljudi insekti u ljubičastim odorama, sivih lica , i velikih očiju insekata pili su nekakvu crvenu tekućinu.
Začuo je poznati glas.
Popi je pjevao.
Pjevao je prekrasnu tužnu pjesmu, i Johnnyu je u sekundi prošlo što su sve zajedno prošli.
Provjerio je laserski pištolj i pušku ispod ogrtača, i krenuo kroz magličasti dim, prema Popijevom prekrasnom glasu.
Došao je do muzičkog podija i ugledao malog zelenog Popija.
Izgledao je slatko ali i jadno u robovskoj odjeći.
Kada je Popi ugledao Johnnya je počeo veselo vikati "Johnny, Johnny"
|
