svemir sf svemir

Divni, zvonki, najrijeđi glas u Galaksiji.

divni, zvonki, najrijeđi glas u Galaksiji.

Kao da sam se ponovo rodio, kad sam vidio Popija.

Sve sivo ljubičaste kreature su se okrenule prema nama.

Prišao sam Popiju i laserskim pištoljem presjekao lanac kojim je Popi bio vezan za podij.
Dodao sam Popiju svoju lasersku pušku.
Sada je Popi bio slobodan i sa laserskom puškom u rukama !

Pogledao sam uokolo i odmah pucao iz laserskog pištolja u najbliže i najopasnije ljude insekte.
Neki insekti su skočili i zapucali prema nama. To im je bilo zadnje što su učinili.
Nisu nas pogodili, a Popi i ja smo bili predobro istrenirani da ne fulamo ni jednu metu.
"Popi kreni zamnom" povikao sam pucajući ispred sebe i na sve strane.
Potrčali smo ka vratima pucajući bez prestanka. Na vratima se stvorio neki ogromni stvor sa oklopom na sebi. Ciljao je u nas. Bacili smo se na pod istovremeno pucajući mu u glavu.
Naše oružje ipak mu je zasljepilo vizir okolpne kacige i oštetilo senzore.
Protrčali smo pored zasljepljenog stražara.
Trčali smo prema mojem svemirskom brodu. Za nama su se čuli povici. Netko je trčao za nama.
Okrenuo sam se i zapucao prema kreaturama. Nestale su u crnoj noći.
Konačno smo ušli u naš brod , na sigurno!
Svjetla moga broda veselo su zasvjetlila !
Upalio sam motore, dodao puni gas, i brod se odmah propeo u nebo.

Sive zle kreature ostale su ispod nas, u oblaku prašine ...

Napustili smo crnu planetu Wortijus.

Mali slatki, zeleni gmaz Popi pogleda me velikim očima , stavi malu šapicu u moju ruku i reče "Hvala Johnny" u očima mu se iskrila velika zahvalnost
Pogledao sam ekran tahoradara, odredio sam pravac i pogladio komande, krenuli smo prema zelenoj zmijskoj planeti Wipers.

Letjeli smo kroz rojeve zvijezda . Popi je bio opet tužan, čeznuo je za Topi, pjevao je tužne pjesme.

Konačno smo došli do planete Wipers i ušli u orbitu njezinu.
Na toj zelenoj planeti živjeli su opasni ljudi zmije.
Wiperi , snažni laserski pištolji, koji su bili puno snažniji od običnih laserskih pištolja, proizvodili su se na toj planeti.
Ali ljudi zmije bili su opasni i bez tog oružja.
Bili su strahovito brzi, njihove brze kretnje u borbi nije moglo uhvatiti niti oko niti kamera.
Pričalo se da su brži od laserske zrake, a svojim snažnim i oštrim noktima panđama, mogli su probiti svaku pancirku.
Mislio sam da nemamo šanse u izravnoj borbi klasičnim oružjem, zato sam planirao iznenadno hipnotizirati čovjeka zmiju. Još nikada nismo imali prilike u praksi hipnotizirati čovjeka zmiju, ali mogli smo pokušati.
Stavio sam kacigu hipnotizera na glavu, i pomoću gumba pojačao frekvencije na stimulaciju vidovitosti.
Kružili smo našim svemirskim brodićem oko planete.
Tako sam približno odredio gdje se nalazi Popijeva djevojka Topi.

Pričekali smo noć, i tada se spustili na neko pusto mjesto.
Pažljivo smo osmotrili okolinu sa svim senzorima i kamerama, obukli borbene skafandere, dobro se naoružali, hipnotizer sam stavio na glavu i sakrio ga crnom kapuljačom.
Pod dugački crni kaput sakrio sam lasersku pušku. Popi se je zaogrnuo crnim plaštem da se ne vide njegova dva laserska pištolja. Pod zaštitom noći hodali smo hladnim, pustim, mračnim ulicama Wipersa.
Rijetki prolaznici ljudi zmije su nas u čudu gledali.
Konačno smo našli bar, u prizemlju nekakvog čudnovatog kamenog dvorca, gdje su se skupljali milijunaši sa planete Wipers, gdje je naša Topi pjevala.
Ušli smo oprezno kroz vrata i odmah čuli poznati , divni, zvonki najrijeđi glas u Galaksiji.

Popi se zatrčao do Topi i oni su se veselo zagrlili !