"Što da radimo, kako da spasimo Atopiju od štetnog zračenja ludoga kvazara ?"
"Što da radimo, kako da spasimo Atopiju od štetnog zračenja ludoga kvazara ?"
upitao sam profesora
"Ljudi i gmazovi ne mogu svi biti u stalnom stanju zaljubljenosti, najbolje bi bilo da se kreću što više pod zemljom, u špiljama i podrumima, te da se stalno mole Bogu, znate onu izreku : Radi i moli !" zamišljeno će profesor Vajt
"Da , ali što je sa turistima, oni se žele kupati i sunčati na plažama Atopije ?"
"Hmm, morat ćemo izmisliti neko zaštitno polje iznad plaža ..." reče sijedi profesor
"Skočit ću do Holmesa, možda ima neki svemirski štit za cijelu planetu" rekoh glasno razmišljajući.
Drugi dan pripremili smo se za put. Razmišljao sam kako se ljubav pretvorila u štit protiv zla, u nešto dobro i veliko, svemirsko i vječno. Predosjećao sam da će naš rad opet donijeti uspjeh. Bio sam zaljubljen u Tonku, Popi je bio zaljubljen u Topi, profesor Vajt je bio zaljubljen u Kamu, a Mato čini mi se u Spony. Vjerojatno su te ljubavi bile obostrane i svi smo donekle bili u početku zaštićeni na nekom nivou zračenja, ali bolje da naše mozgove zaštitimo još i specijalnim kapama i skafanderima od opasnog, nevidljivog zračenja koje nam prži mozgove i živce.
Stari astrolog je bio u pravu, zvijezde zrače i djeluju na ljude, nekad više nekad manje.
- Novo poglavlje :
Skočio sam u svoj svemirski brod. Tonka je izdaleka, u svojoj žutoj kratkoj haljinici, tužno gledala za menom, svojim velikim crnim očima ...
Sjeo sam u mekani pilotski naslonjač i pogladio komande ...Bio je dobar ovaj mali svemirski brodić ...Uživao sam vozeći se. Pogledao sam na tahoradar, put je bio čist. Morao sam do Holmesove planete brzo stići po pomoć.
Uključio sam električne motore koji su duboko zazujali, osjetio sam uzbuđenje i snagu, kao da su mi slapovi vrućih zvijezda tekli kroz žile !
Instrumenti su ugodno zasvjetlucali, osjetio sam ugodne žmarce. Polako sam dao gas.Napravio sam iz šale krug oko planete Atopije i onda dao puni gas ka zvijezdama ...
Začas sam letio nadsvjetlosnom brzinom ! zaplovio sam nemirnim morem svemira
Kad sam se umorio uključio sam automatskog pilota i muziku za odmor ...
Popio sam čaj od mente i vitamine, predosjećao sam da ću uspjeti ...
Konačno evo Holmesove lude planete : varljivo jednolično siva izdaleka,
čuvala je neobične i strašne tajne !
Dok sam se pripremao za slijetanje, obuzela su me sjećanja na tu planetu, punu prljavih smrdljivih gradova, švercera, lopova, sumnjivih tipova, ali i jeftinih trgovina, gdje si mogao kupiti sve što postoji u svemiru !
Sletio sam, parkirao brod na prljavom kosmodromu, provjerio wiper za pojasom, i par skrivenih pištolja u pilotskoj jakni sa puno đepova.
Izašao sam u smrdljivi hladni zrak Holmesove planete. Dočekala me gusta magla, i noć.
Ulične Svjetiljke su sumnjičavo žmirkale, a raznobojne reklame na trgovinama su mamile.
Bilo mi je neugodno i htio sam brzo potražiti Holmesa. Obično je bio u "Octopusi" hotelu.
Razna stvorenja sa raznih planeta su se gegala ulicama, oko trgovina, u ritmu žamora svih jezika u galaksiji, i neobične živahne muzike.
|