DUBROVNIK
Jules se znojio u skafanderu. Sjeo je na sjedište u vremeplovu, da se odmori.
Pogled mu kružio po zidovima i upravljačkoj ploči te upita :
“Kako ova letjelica u stvari radi Johnny ?”
“Kaj niste to učili u školi ? Ha, fali ti nekoliko stoljeća fakulteta Jules ?”
pa nastavi :
“ U keramičkom elektronskom spoju dobijemo rezonantnu frekvenciju,
pojačamo struju, elektromagnetsko polje zavrtimo 100 000 okretaja u minuti, u smjeru kazaljke na satu.
Stvara se antigravitacija.
Poletmo. Tada uključimo jonske motore na struju. Letimo u kojem smjeru hoćemo.
Tada uključimo tahionske vremenske motore.
Stvori se tahionsko polje. Probijemo sjetlosni zid u svom tahionskom mjehuru.
Letimo brže od svjetla, i u vremenu.
U to polje ubacimo tahionske laserske zrake, pomoću njih i kompjutera pretražimo
prostore u 24 dimenzije, da negdje ne zapnemo, i njima odredimo smjer kretanja u vremenu i u prostoru.
Probijemo vremenski zid, u svom vremenskom mjehuru, i putujemo vremenskim valovima, jednostavno zar ne ?” reče Johnny
“Pa ne može jednostavnije Johnny” reče Jules koji ništa nije shvatio, zbog nepoznatih pojmova.
“Povest ćemo te Jules na vremenska putovanja, da malo vidiš svijeta” reče Johnny
“Hvala Johnny, baš sam sretan, volim putovati” reče Jules
Začuje se Popi kako pjeva :
“tiho
sve tiše
snovi pahuljasti
na jastuke se spustiše
pahulje, pahulje,
tiše, tiše ...”
“Kako ide Jules ? Jesi za pivu ?” upita Popi
“Ide dobro. Sad sam u visokom društvu, čudom sam postao milioner,
i u društvu sam svemirskog kapetana.
I uživam u pogledu sa komete, pa naravno da može piva” poveseli se Jules.
Kad su natovarili svoj mali vremeplov sa zlatom, jedva su hodali kako je bio prenatrpan.
Johnny, Popi, Mato i Jules u skafanderima se pozdraviše sa Ninom kraljicom kometa,
“Kad vidite neku kometu da se kreće retrogradno, znajte da pripada mojoj floti, Haran Hati” reče Kraljica ,
I oni uđoše u svoj vremeplov – svemirski brod.
Johnny uključi antigravitaciju, počeli su lebdjeti polako,
zatim uključi jonske motore i usmjeri brod prema planeti Zemlji.
Bila je godina 1858. jesen.
Anđeo Rafael se pojavi proziran od neutrina i sa plavičastim krilima od tahiona.
Dodirne Matin desni dio aure , koji je bio, zbog rezonance planeta marsa,
retromerkura i saturna jako oslabljen.
Akupunkturni meridijani na desnoj strani tijela i aura na desnoj strani su bili jako slabi.
Opasnost i bolesti, razne nesreće mogli su Matu razboliti i onesposobiti baš u ključnom trenutku.
Kako je anđeo Rafael dodirnuo desni dio aure, ona se počela popunjavati, debljati,
čak pomalo dobivati na svjetlu.
Matu je počela napuštati bol u desnom dijelu trbuha, i počeo se bolje osjećati.
Došli su do planete Zemlje i Johnny je počeo polako spuštati letjelicu.
Svako spuštanje je bilo riskantno.
Polje nevidljivosti oko broda se istanjilo,
postali su vidljivi, sličili su na meteor koji pada.
Dolje su ih mogli dočekati ljutiti domoroci.
Zato je Johnny uključio daljinski hipnotizer , koji je u krugu 10 kilometara oko broda, širio frekvencije mira i ljubavi.
Trebali su sletjeti pored Dubrovnika u more i pod morem ostaviti zlato.
Međutim nebo je bilo puno velikih neprozirnih oblaka, a jaki je vjetar opasno ljuljao
letjelicu.
Johnny počne moliti Boga da rastjera oblake i smiri vjetar.
Johnny je glasno molio, a Jules ga je začuđeno gledao.
Uskoro su se oblaci razišli, a vjetar se smirio i utihnuo.
Jules je gledao na radaru kako se oblaci razilaze.
Bila je vedra i tiha noć.
Johnny je pomoću instrumenata odredio smjer i polako počeo spuštati letjelicu na
morske valove pored Dubrovnika.
Johnny je letjelicu spustio ispod morske površine, uključio reflektore, te oprezno i
polako manevrirao u mračnoj morskoj vodi kao podmornica.
Polako su došli pod morem u zaljev Rječina.
Parkirali su brod-podmornicu na morsko dno.
Izašli su u skafanderima i svjetlili svjetiljkama.
Istovarili su zlato pored broda-podmornice na morsko dno i kamuflirali ga.
Zatim su se vratili na brod i izronili na površinu.
Polako i tiho su doplovili blizu Dubrovačkog brodogradilišta. Njihov svemirski brod , dok je plutao na vodi,
podsjećao je na moderne parobrode.
Bila je duboka noć. Nitko ih nije smetao. Svi su dubrovčani spavali.
Johnny je brzo ulovio ribe i zatim su je pekli na gradele.
“Konačno dobra hrana” uzdisao je Popi mljackajući.
Kad su se najeli ribe, Johnny je ubrao lavande i ružmarina na obali, i skuhao mirisni čaj.
“Uz ribe ide crno vino" reče Jules
“Da ali ja vozim svemirski brod i ne smijem piti akohol” reče Johnny
“Zašto smo odabrali Dubrovnik Mato, kad si ti iz Zagreba ?” upita Johnny
“Pa zato jer je to najpristupačnija lokacija i za Julesa. Tu je najbolje brodogradilište,
gdje može doći i Jules, kad kupi svoj brod, povremeno po dio zlata.
Smatram da je tako velika hrpa zlata najsigurnija pod morem, i da ga ne trošimo
odjednom, nego povremeno” reče Mato.
“Tu je i kralj Rikard Lavljeg Srca skrivao svoje blago. A Dubrovačka republika je prva
država koja je priznala Sjedinjene američke države” reče Jules važno.
|
