svemir sf svemir

Kad je dida Mato bio mladi momak

Kad je dida Mato bio mlad momak, išao je kolima u drugo selo da se vidi sa bakom Ankom , koja je bila najljepša djevojka u Moslavini.
Vraćao se Mato noću u svoje selo, pijan od ljubavne sreće, drvena kola su kao i uvijek škripala, a konji su polako kasali poznatim bijelim putem. Pun mjesec je sjao, zvjezde su veselo treperile, a noć je bila topla ...

Pričali su stari ljudi da preko jednog raskršća u Moslavini nikako konji ne žele prijeći noću.
Mato je bio mlad i nije slušao starce, kao i svi mladi.
Odjednom konji stadoše, i ni makac !

Mato siđe sa kola i počne vući konje, nagovarajući ih da krenu preko raskršća.
Tada ugleda crni veliki stog sijena kako se polako diže, i leti u nebo, te nestade među zvijezdama ...

Mato se malo zabrine, ali bio je mlad, i grijala ga ljubav, i nije mario za nikakve prepreke.
Mato ipak umiljato i nježno nagovori konje da krenu za njim, i on ih pješice prevede preko raskršća.

Sutradan se Mato vrati po danu pješice na to raskršće, i počne izviđati.
Pored ceste su bili veliki stogovi sijena. Polako je išao od stoga do stoga i čerupao sijeno. Ništa neobično, sve je bilo normalno.
Mati je već dosadilo, kad iz jednog stoga iskoči mali, šareni, veseli patuljak i nasmije se :
„Pozdrav Mato, ja sam Vin”
Mato ga je već htio udariti štapom, ali mu se patuljak svidio, pa se i on nasmije.
„Što radiš u sijenu ?” upita Mato
Tada iz sijena izađe još jedan patuljak, deblji i još smješniji te reče :
„Pozdrav dobri Mato, ja sam Hen”
„Baš ste smiješni patuljci” reče Mato veselo. Obuzela ga je odjednom neka čudna velika sreća.
„Ha ha ha, mi smo veseli istraživači tajnovitih kutaka,” reče Vin
„Svemir je pun veselih trenutaka” reče Hen
„Pođi s nama Mato, kad si tako hrabar i radoznao” reče Vin
Patuljci povedoše Matu u veliki stog sijena, koji je u stvari bio maskirani njihov svemirski brod.
„Pokazat ćemo ti naš grad na Mjesecu, zove se VINHEN, po nama!”
Mato sjedne u svemirski brod sa patuljcima. Vin ubaci nekakav crni kamen u mašinu, i svemirski brod počne tiho zujati.
Antigravitacija podigne brod i ubrzo su bili u svemiru. Brod je bio jako brz.
„VINHEN” je bio grad napravljen u velikoj podzemnoj špilji, ispod površine Mjeseca.
„Mi gradimo gradove ispod površine svih planeta. Kad naša matična planeta više ne bude za stanovanje, naš narod će se preseliti u nove gradove, koje smo mi napravili, na drugim planetima.” objasni Vin Mati planove patuljaka.
„Hajdemo pecat ribe” reče Hen i povedoše Matu na obalu velikog podzemnog jezera.
Ulovili su dosta riba, te su ih odnijeli dom patuljaka. Nana malena žena od Hena, je ispekla ribe, i svi su se dobro najeli. Poslije su jeli i grožđe, koje se Mati jako svidjelo.
Tada Vin dade jednu šibu Mati i reče :
„Pazi, ovo je rijetka vrsta loze, nemoj nikom reći , samo je posadi na svojoj planeti Zemlji. To je ljekovito grožđe, i daje ljekovito crno vino.”
Hen je veselo klimao glavom : „Ljekovito”