svemir sf svemir

PUTOVANJA SVEMIRSKA OPET POČINJU

Brod je bio malen, jako star i žut.
Vrlo stari model. Star nekoliko desetljeća, lim je bio hrđav, vrata su škripala, prozori su bili izgrebani, sjedišta pocijepana.
Prljava, pilotska kabina je bila mala,
ali kad je upoznao Tonku, tetak Wable mu je poklonio dodatni modul za svemirski brod , tako da je u brod moglo stati i desetak ljudi.
Poklonio mu je i robotsko vozilo "transformator 2" , sa dijelovima za svemirski brod.
Tonka mu je donijela sreću.

Motori su bili stari i slabi, a brzina mala.
Ali imao je antigravitacionu antenu ! Koju je izumio Johnny.

Brod je bio uzak kao koplje, sa starim jakim oklopom,
za prolaz kroz polja asteroida, i neispitane rubne dijelove svemira.
Brod je bio polovan, sa starim sistemima. Malo je trošio energije, što je bilo važno za daleka putovanja.

Natovarili su trošni , žuti brodić sa puno vrečica.
U vrečicama je bilo svega i svačega.
Vrečice šuškave ,dobro su se prilagođavale rupama u kabini ispod sjedala, i drugdje, tako da su popunili prostor.
Mali Popi se veselo uvalio u podrapano meko pilotsko sjedište, veselo se cerekao i pjevao pjesmicu o zlatnim planetama.
Iz njega je opet svjetlila neka čarobna svjetlost.

Provjerili su stanje goriva, zaliha vode, hrane, zraka.
Veseli Johnny uključio je radar kontrolu, i uključio motore.
Brodić se zatresao, zaljuljao, nešto je jezivo zaškripalo!

"Da nismo preteški, možda nas je previše u brodu ?" upita Popi.
"Ima nas sada pet. Daj, samo se nemoj još i ti Popi zaljubiti!” nasmijao se Johnny Popiju. Pomaknuo je ručicu u položaj za polijetanje i brodić se počeo jače tresti!
“O Bože , samo da se ne pokvari!” jecao je Popi.

Letjeli su poput drhtave stare patke, Polako su se probili iznad atmosfere. Ušli su u orbitu i onda je trebao isljučiti jonski pogon,
a uključiti tahionski pogon.
Proučavao je tahionski radar, ali kompjuter je rekao melodičnim ženskim glasom; “Dragi moji putnici, ne možete uključiti tahionski pogon, jer ne radi, put vam je čist! U ovom djelu svemira nema prometa”