propovijedi
30.04.2014., srijeda
TREĆA VAZMENA god. A
 N 4 3. USKRSNA, Florijan, Cvjetko P 5 Peregrin U 6 Dominik Savio, Nedjeljko S 7 Sv. Dujam, Duje Č 8 Marija Posrednica, Selestin P 9 Pahomij S10 Bl. Ivan Merz, Gospa Trsatska N11 4. USKRSNA – Majčin dan Čitanja: 1.čitanje: Dj 2, 14. 22-28 Psalam: 16, 1-2a i 5. 7-8. 9-10. 11 2.čitanje: 1 Pt 1, 17-21 Evanđelje: Lk 24, 13-35 U slijedu nedjelja nakon Uskrsa sa stola Božje riječi slušamo svjedočanstva o Isusovom uskrsnuću, kao i o organiziranju prve Crkve. Današnje nam evanđelje govori kako se Uskrsnuli ukazao dvojici učenika na putu u Emaus. Selo Emaus udaljeno je od Jeruzalema nekih dvanaestak kilometara (šezdeset stadija). Ono i danas putniku hodočasniku ulijeva osjećaj spokoja. Selo, kao da drijema među maslinicima i vinogradima… Kada je sve propalo, Isus uhvaćen i smaknut, dvojica njegovih učenika vraćaju se u svoje mirno, rodno selo. Putem su razgovarali o svemu što se posljednjih dana dogodilo, a onda im se pridružio Isus. U evanđelju koje je zapisao Luka, u odlomku koji smo čitali čuli smo dva zanimljiva događaja. Prvo: Isus im se pridružuje na putu, a oni ga ne prepoznaju. I, prepoznali su ga u lomljenju kruha. Luka kaže kako je učenicima bilo uskraćeno prepoznati ga. Srce im je doduše ''gorjelo'' dok im je tumačio pisma kako Krist treba trpjeti da bi ušao u svoju slavu, ali prepoznali su ga tek u ''lomljenju kruha''. Kada ne bi znali o čemu se radi, mogli bi pomisliti da je Isus tek tako razlomio kruh i dao učenicima da jedu. Izraz ''lomiti kruh'' ili ''lomljenje kruha'' prvi je naziv za euharistiju ili sv. misu. Zar nije Isus to isto učinio i na Pashalnoj večeri? Na svojim molitvenim sastancima prvi kršćani lome kruh ili kako bismo mi danas rekli, služe sv. misu. Za njih je ''lomljenje kruha'' nešto najsvetije, jer se na otajstven način sastaju sa svojim Učiteljem. Svetost mise čuvali su kao tajnu pred poganima. Gdje smo tu mi? Što nama znači sv. Misa? Imamo li ista shvaćanja mise kao prva Crkva? Mnogi kršćani uopće ne osjećaju potrebu za tim sakramentom. Neki kao izgovor navode kako se oni mogu i kod kuće Bogu pomoliti. Zar je misa samo molitva? Otajstveni susret s Uskrslim u misi za njih je nepoznanica. Mogli bi reći da im nije dano shvatiti najveću tajnu vjere. Isto kao što učenicima na putu u Emaus nije bilo dano prepoznati Isusa. Očito je vjera u uskrsloga Isusa od nekoga blokirana, jer vjerovati u reinkarnaciju ili seljenje duša, hiromantiju, razna gatanja i proricanja budućnosti, daleko je lakše. Vjerovati u to nije vezano uz nikakve blokade ili napor. Nije teško pretpostaviti koji je to duh koji mnoge kršćane navodi na praznovjerje dok im zamagljuje otajstvo vjere u uskrsnuće Isusovo. To je duh ovoga svijeta koji je u vlasti zloga Duha i svi koji se suobličuju ovome svijetu – sve više potpadaju pod vlast Zloga koji onda radi s njima što hoće. Duh ovoga svijeta navodi ljude da žude za onim što nemaju. Ako ili kad to postignu, boje se da to ne izgube. Plodovi koje daje Zli uvijek su vezani uz strah i nemir. Uskrsli prilikom ukazanja pozdravlja učenike: mir vama! Bogatstvo i plodove toga mira primamo kod svake mise. Otajstveni Isus nam u euharistiji daje svoj mir. Ovaj svijet nam ga ne može dati jer ga ne posjeduje. Okupljeni oko Isusa u misi, ne samo da smo međusobno braća i sestre, nego smo i Isusova braća i sestre. U liturgiji koju baštinimo od prve Crkve slušamo: rod smo izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk… Onaj puk koji je otkupljen dragocjenom krvlju Sina Božjega. Stoga se ne dajmo odvratiti od srodstva s Bogom i upasti u zamku praznovjerja, straha i lažnih plodova koje nudi ovaj svijet. Amen. Molitva vjernika Nebeskom Ocu, koji nas je otkupio predragocjenom krvlju svoga Sina, od vlasti Zloga; uputimo svoje molitve. 1. Za svetu Crkvu; da na putu prema vječnoj domovini prepoznaje i naviješta Krista Spasitelja. – Molimo te. 2. Za papu i biskupe; da svježinom prve Crkve naviještaju Isusa Uskrsloga. – Molimo te. 3. Za one kojima nije dano prepoznati uskrslog Spasitelja; da im otvoriš oči prave vjere. – Molimo te. 4. Za nas i našu župsku zajednicu; da Krista prepoznajemo u euharistiji i da nam on bude hrana duše i snaga vjere. – Molimo te. 5. Za mlade kršćane; da im Uskrsli bude smisao i putokaz u životu. – Molimo te. 6. Za bolesne, nemoćne i umiruće; da im Uskrsli bude utjeha i Snaga. – Molimo te. 7. Za naše pokojne; da ih pridružiš slavi Uskrsloga. – Molimo te. Molimo te Gospodine, usliši ove naše smjerne molitve koje ti prinosimo u ime uskrsloga Sina tvoga, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
25.04.2014., petak
DRUGA VAZMENA NEDJELJA - BIJELA god. A
 N 27 2. USKRSNA – BIJELA P 28 Euzebij, Polion U 29 Katarina Sijenska, Katica S 30 Pio V papa Č 1 Jeremija P 2 Atanazij, Eugen S 3 Sv. Filip i Jakob N 4 3. USKRSNA, sv. Florijan Čitanja: 1. čitanje: Dj 2, 42-47 Psalam: 118, 2-4. 13-15. 22-24 2. čitanje: 1 Pt 1, 3-9 Evanđelje: Iv 20, 19-31 Kad kažemo Uskrs, prva asocijacija je bjelina, jer to je boja praskozorja, boja svitanja za novi dan, ali i za novi susret s nebom – prijestoljem Božjim. Bijelo – candidus – boja je kandidata, novokrštenika koji oblači bijelu haljinu; haljinu čistoće i novoga početka života djeteta Božjega.. Stoga se Prva Crkva povezuje s bjelinom novoga. Stol Božje riječi blista bjelinom uskrsne novosti. Dok nam evanđelje još tumači što se to dogodilo nakon Isusovog uskrsnuća, kako ga učenici prepoznaju u lomljenju kruha – početak euharistije; dotle Djela apostolska, iz kojih smo slušali prvo čitanje, puna žara Prve Crkve govore o odnosima u toj Crkvi. Zaustavimo se načas i čujmo kako je živjela Prva Crkva: ''Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama….. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni, i sve im bijaše zajedničko….'' (Dj 2, 42 – 45.) Jesmo li mi to dobro čuli kako oni koji su prigrlili kršćansku vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko? Prva Crkva je zapravo bila jedna velika obitelj. Od nje baštinimo i naziv braća i sestre. Naziv koji, nažalost, čujemo samo iz usta svećenika i to samo kod obreda; a izvan obreda? Tada više nismo braća i sestre nego jedni drugima neznanci. Pa i kada smo u crkvi na misi i kada pružamo jedni drugima ruku, opet samo kao neku obrednu gestu, pružamo ju često osobi koju ne poznajemo, koja se tu našla slučajno kao i ja. A, ta je osoba došla na misu koju su prvi kršćani zvali lomljenje kruha. Oni nisu nijemo stajali i samo slušali, nego su sjedili jedan kraj drugoga za istim stolom, za stolom na kojemu se dijelio euharistijski kruh. Ako bi došao netko novi, koga braća nisu poznavala, tada bi ga prezbiter predstavio, a oni koji bi sjedili uz njega pitali bi odakle je, kako je upoznao Isusov nauk….? Možemo li se mi zamisliti u takvom okruženju, da na misi, odnosno euharistijskoj gozbi razmjenjujemo misli primjereno uzvišenom trenutku ''lomljenja kruha'', bez straha da netko od prisutnih ne zagadi taj sveti čin možebitnim prostačenjem ili politikom ili razgovorom o gorućim pitanjima koja su vezena uz zaradu, te mnogim našim ružnoćama koje nam zagađuju svagdašnji život; kao što je zavist, oholost ….? Stoga je možda primjerenija šutnja kao plašt koji prikriva našu vjersku mlakost i našu krajnju suobličenost ovom svijetu bez ideala i mirisne bjeline Prve Crkve, uz skromnu utjehu, da barem znamo kojim je žarom sjala Prva Crkva, pa da nam bude ideal koji bi bilo divno barem donekle nasljedovati. . Nažalost, velika većina kršćana nema pojma o tom idealu, pa o nekom nasljedovanju ne može biti niti govora. A trebalo bi! Otuđili smo se jedni od drugih ali i od samih sebe. Što je ideal današnjem čovjeku? Biti uspješan na svakom koraku. Na poslu se borimo da napredujemo kako bismo bolje zaradili i kako bi nas se više cijenilo. U društvenom životu također želimo nešto značiti. Koriste se razne udruge kako bismo se dokazali i izdigli iznad drugih. Postati predsjednik, dopredsjednik, počasni član neke udruge mnogima je životni san. U pozadini ostaju obiteljski poslovi, druženje u obitelji, što najviše osjećaju djeca. Čvrsto vjerujem da mladi ljudi, kad govorim o mladim vjernicima, ne bi imali toliku potrebu izbivati izvan obitelji i tražiti neka ''čvrsta'' društva, koja ne tako rijetko znaju zabrazditi krivim putem, kada bi u obitelji bilo više topline i opuštene radosti. Skup namještaj, tepisi i lakirani parketi sigurno ne doprinose radosnom i ležernom raspoloženju koje mladi vole. Zato traže ''rupe'' gdje se mogu ''do daske'' ''iživjeti'' od bremena obaveza i nekih malograđanskih normi kojima robuju njihovi roditelji. Današnje evanđelje govori o Isusovim ukazanjima svojim učenicima. U prvi plan dolazi apostol Toma i njegova ''nevjera''. Isus, doduše, kao da prekorava Tomu što nije vjerovao i u isto vrijeme govori ''blago'' onima koji vjeruju premda ne vidješe. No nije pošteno apostola Tomu samo tako prozivati da je nevjeran. . Toma, zvani Blizanac, kojega znamo kao ''nevjernog Tomu'' zaslužio je taj naziv samo zato što je rekao: ''Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.'' (Iv 20, 25) Međutim, Toma je bio itekako vjeran, ali ne i lakovjeran. Uostalom, njegov je život, kao i život ostalih učenika bio vezan uz Isusa. On je zbog njega ostavio sve i dok su ostali šutjeli on je uvijek bio otvoren i što nije razumio odmah je pitao. Kad im je Isus pred muku govorio kako odlazi k Ocu i kad im je spomenuo kako oni znaju put kamo ide, dok su drugi šutjeli, on hrabro i direktno pita: '' Gospodine….ne znamo kamo ideš. Kako bismo mogli poznavati put?'' (Iv 14, 4 – 5). Nije to tek znatiželja, on je životno vezan uz Učitelja. Taj isti simpatični Toma imao je i smisao za crni humor, što je karakteristika bistrih ljudi kada se nađu u bezizlaznom stanju. Kada je Isus otvoreno rekao učenicima da je Lazar umro i da idu opet u Judeju, učenici ga podsjećaju kako nije uputno ići tamo jer Židovi traže da ga kamenuju. A Toma, zvani Blizanac, reče suučenicima: ''Hajdemo i mi da umremo s njime!'' Apostol Toma, prije je uzor vjernika koji baš nisu spremni na sve klimati glavom, nego znaju postavljati i pitanja. Istina, uvijek je lakše s onima koji nemaju nikakvih pitanja, ali isto tako od takvih baš i nema neke koristi u Crkvi. Molitva vjernika Gospodinu Isusu, koji je iz ljubavi za nas umro i uskrsnuo; uputimo svoje molitve. 1. Gospodine Isuse, toliko puta zatvaramo vrata svoga srca, zbog raznih strahova, pred svojim bližnjima. A ti nam govoriš: ''Mir vama!'' daj da te danas čujemo srcem i primimo tvoj mir koji izgoni svaki strah. – Molimo te. 2. Daj, Gospodine, da Duh Sveti po ovom susretu s tobom ispuni cijelo naše biće kako bismo mogli ljubiti i opraštati jedni drugima. – Molimo te. 3. Gospodine, ti svoga Duha daješ svakome tko ga traži. Probudi u nama živu čežnju za njegovim djelovanjem, obuci nas u njegovu silu da svjedočimo svijetu koji vapi za svjetlom i istinom. – Molimo te. 4. Gospodine, u nama živi još tako puno nevjere. Htjeli bismo poput Tome ''vidjeti i opipati''. Danas nam poručuješ kako su blaženi oni koji vjeruju a ne vide. Umnoži nam vjeru. – Molimo te. 5. Svojoj si Crkvi dao vlast ''vezati i odriješti ''. Molimo te za svetog oca Benedikta, za sve biskupe i svećenike – da uzmognu svoji službu obavljati s ljubavlju i oduševljenjem. – Molimo te. 6. Za našu braću koji trpe duševne i tjelesne boli, daj da po našoj ljubavi i molitvama osjete tvoju blizinu. – Molimo te. 7. Naše pokojne uvedi u svoju uskrsnu slavu na nebesima. – Molimo te. Dobri Oče, učinio si nas svojom ljubljenom djecom. Primi ove naše molitve koje ti upućujemo po Isusu Kristu tvome Sinu, koji s tobom živi i kraljuje u vjeke vjekova. Amen. |
16.04.2014., srijeda
Nedjelja uskrsnuća Gospodnjeg – USKRS
 N 20 USKRS (Vazam) P 21 Uskrsni ponedjeljak U 22 Soter i Kajo, Teodor S 23 Juraj, Jurek, Đurđica Č 24 Fidelis, Vjera P 25 Sv. Marko ev. S 26 Kleto i Marcelin N 27 2. VAZMENA - BIJELA Jeste li se kada zapitali što zapravo znači riječ uskrs ili glagol uskrsnuti? Nije ustati (od mrtvih) niti oživjeti, poput Lazara. U korijenu riječi uskrs krije se riječ krijes. Tako se glagol uskrsnuti izvodi iz starohrvatskog uskrjesnuti = planuti poput krijesa prema gore. Zadivljujuće lijepo i slikovito tumačenje Isusovog odlaska k Ocu. Njegovog odlaska u domenu vječne svjetlosti. Onamo kamo odlaze duše pravednika i svetih. U jednom bljesku Božje moći Ruši se krhko prijestolje smrti: I veliki pobjednik Krist, blistajući rajskim sjajem, Radosno gleda novu, otkupljenu zemlju. (Dinko Bilić – Tusin) Taj rajski sjaj prejak je za naša zemaljska osjetila. Mi se još uvijek nalazimo u sjeni prijestolja smrti. Ali, nada koja je u nama, nada, koja poput klice života niče iz tla vjere, ta nada tjera nas da idemo prema Kristu, svjetlu neugasivu. Zvijezdi Danici, koja ne zna zalaska (uskrsni hvalospjev). Kroz sveto vazmeno trodnevlje pratili smo Isusa na putu kroz muku i smrt. Nije to bilo samo neko sjećanje na ono što se dogodilo. U duhu vjere to se uvijek ponovno događa za sve koji obavljaju pobožnost Sv.trodnevlja. Dapače, spasonosni čin Kristove muke odvija se jačim intenzitetom za nas koji ne vidimo, nego li je to bilo s onima koji su išli za njime i gledali razapinjanje i njegovu gorku muku. Za njih je to bilo gorko razočaranje – za nas je otajstvo sjedinjenja s Uskrslim. Iz godine u godinu sudjelovanje u Kristovoj muci predstavlja rast u spoznanju tajne spasenja i nade u uskrsnuće. Uskrs ne spada u domašaj razuma i racionalnog. On nadilazi – transcendira naše poimanje života i smrti. Uskrs je vrata novosti života koji se spoznaje vjerom i milošću. Vjernik kroz uskrsno otajstvo progovara riječima današnjeg psalma: '' Ne, umrijeti neću nego živjeti!'' Ako pomnije promislimo o svemu što je zapisano o Isusovom uskrsnuću, primijetiti ćemo kako su njegovi učenici s jedne strane razočarani i utučeni Isusovom smrću, kojoj su neki od njih bili i nazočni, ali, isto tako u njima živi neka prikrivena nada. Stoga na vijest da je uskrsnuo dvojica: Petar i Ivan trče na grob. Nisu rekli: što ćemo tamo, kad smo vidjeli na svoje oči da je umro. Ostala je potajna nada. Isus je, doduše, rekao da će uskrsnuti, ali to im nije bilo dovoljno. Bilo im je potrebno iskustvo. Toma je to od svih njih najradikalnije izrekao - dok ne vidim – dok ne stavim svoje ruke na mijesto čavala… Kad se uvjerio, tek je uzdahnuo; Gospodine moj i Bože moj! Kao da je time htio reći: ipak je istina… Istina ono čemu smo se u sebi potajno nadali, ali se nismo usudili u pravom smislu niti pomisliti. Isus odgovara Tomi, ali i ostalim učenicima: ''Jer si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!'' (Iv 20,29) Teško da bismo proslavu Uskrsa kao tek lijepog običaja mogli smatrati vjerom. Treba odvaliti kamen običajnosti da bi nam u duši zasjao Krist uskrnuli i da bi potekla živa voda vjere, a dušu obasjalo svjetlo uskrsne radosti. Amen. Molitva vjernika Na ovaj veliki dan uskrsne radosti upravimo svoje zahvalne molitve Bogu Ocu koji proslavlja svoga Sina Isusa Krista. 1. Za Crkvu Božju raširenu po cijelome svijetu, da svojim životom bude svjetlo svima onima koji traže put do istine i pravde. - Molimo te. 2. Za papu, biskupe, i svećenike, da budu vidljivi znak Krista uskrsnuloga ovome svijetu. – Molimo te. 3. Za sve obitelji u našoj domovini i u svijetu, da budu obasjane uskrsnim svjetlom, da žive u miru, uzajamnoj ljubavi i poštovanju. – Molimo te. 4. Za novokrštenike koji su se krštenjem pridružili Crkvi, da ustraju na putu vjere, potpomognuti našim molitvama. – Molimo te. 5. Za našu župsku zajednicu, koja slavi radost Kristova uskrsnuća, da se iz nedjelje u nedjelju okuplja oko euharistijskog stola. – Molimo te. 6. Za sve koji rijetko dolaze u crkvu, neka ih Duh Isusa Krista prosvijetli te osjete potrebu angažirane vjere. – Molimo te. 7. Za naše pokojne da duše njihove uskrsli Spasitelj uvede u zajedništvo svetih u nebeskoj Crkvi. – Molimo te. Primi, Oče nebeski, molitve što smo ti ih uputili. Ti si nam u duhu uskrsloga Krista dao novu nadu, učini da ta nada bude u nama snažena djelima istine i pravednosti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
11.04.2014., petak
NEDJELJA MUKE GOSPODNJE god. a - CVJETNICA
 N 13 CVJETNICA, n. MUKE GOSPODNJE P 14 Veliki ponedjeljak U 15 Veliki utorak S 16 Velika srijeda Sveto trodnevlje. Č 17 Veliki četvrtak P 18 Veliki petak S 19 Velika subota N 20 USKRS Čitanja: Evanđelje koje se čita na blagoslovu grančica: Mt 21, 1-11 U misi: 1. čitanje: Iz 50, 4-7 Psalam: 22, 8-9. 17-18a. 19-20. 23-24 2. čitanje: Fil 2, 6-11 Evanđelje: Mt 26, 14-27, 66 Kako danas, na Cvjetnicu, nema propovijedi, jer je Muka koja se čita najupečatljivija propovijed, neka ova kratka meditacija bude uvod u čitanje, odnosno slušanje Muke. Dok nosim grančicu za Kristom kraljem, u meni čuči Juda izdajnik. Dok kličem: hosana! – po grijesima i slabostima svojim, pribrojen sam svjetini koja viče: raspni ga, raspni! Tako podijeljen i nesiguran, mogu li poći za Tvojim križem i reći s Petrom: Gospodine za tobom ću, makar te svi ostavili? Kako mogu kazati: ja te neću ostaviti, kad sam Te toliko puta ostavio i čak zaboravio? Svjestan sam svoje slabosti i nepostojanosti. Upravo zbog toga, što nemam razlog za bilo kakvu oholost i samosvijest pratiti ću te raskajanim srcem slušajući Muku kojom si nas oslobodio ropstva grijeha i otvorio nam vrata spasenja. Kako bih volio biti Cirenac, Veronika ili netko iz pobožnog puka koji te nije ostavio, nego je išao za Tobom na vrh Kalvarije. Daj Gospodine da ova tvoja muka i ova korizma budu priprava za onaj tren moga života, kada ću se popeti na vlastitu kalvariju, da ne posumnjam nego čvrstom vjerom zazovem Tvoje sveto Ime – ključ nade uskrsnuća. Amen. Molitva vjernika Spasitelju našem, koji je uzišao u Jeruzelem da podnese muku i uđe u slavu Očevu, uputimo svoje molitve. 1. Isuse, do smrti Ocu poslušni; obdari svoju Crkvu duhom poniznoga služenja. – Molimo te. 2. Sine Davidov, kojemu je mnoštvo radosno klicalo: pouči ljude pravoj istini. – Molimo te. 3. Isuse milosrdni, koji si raskajanom razbojniku raj obećao; oprosti grijehe i nama. – Molimo te. 4. Kralju vjekovječni, koji si svoje čovjekoljublje zapečatio žrtvom na križu; privedi svome srcu sve koji su žedni ljubavi i pravde. – Molimo te. 5. Kriste, koji si svojom smrću učinio križ stablom života; udijeli njegove plodove svima koji su krštenjem nanovo rođeni. – Molimo te. 6. Za sve bolesne koji se ne nadaju ozdravljenju, da sačuvaju svoju vjeru i pouzdanje u Boga, jer će po muci i patnji stići do slave uskrsnuća. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ugledaju svjetlost vječnu. – Molimo te. O Bože neizmjerne vjernosti, poslao si svoga Sina na svijet da izvrši djelo spasenja, usliši naše molitve; spomeni se novog i vječnog saveza sklopljenog u njegovoj predragocjenoj krvi, oprosti nam naše nevjere i čuvaj nas u poslušnosti tvome Duhu Svetom, po Kristu Gospodinu našem. Amen. U dodatku donosim kratki uvod u otajstva spasenja Svete sedmice: Cvjetnica Bogoslužje Cvjetnice započinje svečanim ulazom u crkvu. Taj svečani ulazak je spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem. Kako se približavao židovski blagdan Pesah ili Pasha Isus je s učenicima krenuo prema Jeruzalemu, premda je znao da ga tamo čeka muka i smrt. Narod koji je došao u Jeruzalem za blagdan pitao se hoće li doći i Isus, a kad je došao svečano je bio dočekan poklicima i mahanjem maslinovim grančicama. Tako vjernici na Cvjetnicu nose u rukama grančice i pjesmom ulaze u crkvu. Potom slijedi čitanje Muke. Ove godine po evanđelisti Mateju. Postoje i razni napjevi po kojima se muka može i otpjevati. Sveto trodnevlje: Sveto trodnevlje ili «Vazmeno trodnevlje» je zgusnuto posvješćenje najvažnijeg otajstva kršćanske vjere, koje se oslanja na židovski blagdan Pashu koji je hebrejski narod svake godine slavio kao spomen na izlazak iz egipatskog ropstva i sklapanje Saveza s Bogom na Sinaju. Kršćani pak slave novu Pashu u kojoj se više ne žrtvuje pashalno janje nego je taj jaganjac sam Isus koji uspostavlja Novi savez. U sveto trodnevlje spada: Veliki četvrtak: Prije podne biskup u katedrali zajedno sa svećenicima posvećuje ulje koje se koristi pri podjeljivanju sakramenata; krizme, krštenja i bolesničkog pomazanja. U popodnevnim satima slavi se misa Večere Gospodnje. Spomen pashalne večere koju je Isus slavio zajedno sa svojim učenicima. Tom prilikom je oprao učenicima noge – uloga namijenjena slugama, čime je htio naglasiti kako trebamo jedni drugima služiti. Taj se obred vrši u katedralama i mnogim župnim crkvama. Na kraju mise prenose se posvećene hostije Pričesti na pokrajnji oltar gdje će biti postavljen «Božji grob». Veliki petak: Na Veliki petak u popodnevnim satima obavljaju se obredi Muke Gospodnje. Taj dan nema mise. Svetohranište je prazno i otvoreno, oltar raskrit. Čita se Muka po Ivanu. Zatim slijedi Opća molitva. Potom se obavlja klanjanje križu koji se prethodno svečano raskrije (na Glušnicu se prekrivaju raspela i slike u crkvama). Na kraju je sv. pričest, a vjernici ostanu u crkvi u molitvi pred «Božjim grobom». Velika subota: Velika subota obiluje prekrasnim obredima. Vjernici se okupe nakon zalaska sunca u crkvi ili pred crkvom gdje se blagoslivlje oganj koji se uzima u kadionicu i na kojemu se zapali uskrsna svijeća. Na selu još uvijek postoji običaj da dječaci blagoslovljenom vatrom pale gubu i nose tu blagoslovljenu vatru po kućama za što dobiju darove, a domaćice na toj vatri spremaju večeru po povratku iz crkve. Crkva je u mraku a svećenik na vratima crkve zapjeva «svjetlo Kristovo». Tako tri puta i onda se upale sva svjetla u crkvi. Nakon što je postavio uskrsnu svijeću na stalak i okadio je, svećenik pjeva Hvalospjev uskrsnoj svijeći koja označava samog Isusa. Potom slijede odabrana čitanja iz Starog i Novog zavjeta. Prije nego započnu čitanja iz Novog zavjeta zapjeva se «Slava» i tada zazvone zvona koja su umuknula na «slavu» na Veliki četvrtak. Postoji tzv. velika drvena škrebetaljka koja zamjenjuje kroz to vrijeme zvono. Čitanja su tako odabrana da se vidi spasenjski Božji zahvat najprije u Starom zavjetu, a potom po Isusu Kristu i u Novom zavjetu. Nakon propovjedi slijedi «Krsna služba». Ako ima krštenika onda se obavlja krštenje ili se samo blagoslovi krsna voda kojom će se kroz godinu krstiti novokrštenici. Na kraju mise je blagoslov kruha i novih plodova. Time se hoće naglasiti ljekovitost Isusove spasiteljske žrtve. U ova tri dana crkva kao iz neke duhovne riznice iznosi najveće bogatstvo i poklad vjere, stoga, ako još nismo, trebalo bi obaviti sv. Ispovijed, a onda kroz Sveto trodnevlje dolaziti u crkvu i otvoriti oči, uši i srce. Nakon toga s pravom bi svatko mogao reći da je u duhovnom pogledu novi stvor, kadar ne samo razumjeti uskrsno otajstvo, nego se poistovjetiti s njime. CVJETNICA Muka po Mateju Mt 26,36 - 27, 66 Muka Gospodina našega Isusa Krista po Mateju EVANĐELIST: U ono vrijeme, dođe Isus s učenicima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: ISUS: Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se. EVANĐELIST: I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: ISUS: Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom! EVANĐELIST: I ode malo dalje, pade ničice moleći: ISUS: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti. EVANĐELIST: I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: ISUS: Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo. EVANĐELIST: Opet, po drugi put, ode i pomoli se: ISUS: Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja! EVANĐELIST: I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. Tada dođe učenicima i reče im: ISUS: Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica. EVANĐELIST: Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak: JUDA: Koga poljubim, taj je, njega uhvatite! EVANĐELIST: I odmah pristupi Isusu i reče: JUDA: Zdravo, Učitelju! EVANĐELIST: I poljubi ga. A Isus mu reče: ISUS: Prijatelju, zašto ti ovdje! EVANĐELIST: Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Kaže mu tada Isus: ISUS: Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto odmah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti? EVANĐELIST: U taj čas reče Isus svjetini: ISUS: Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me. EVANĐELIST: A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: SVI: Ovaj reče: ąMogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditią. EVANĐELIST: Usta nato veliki svećenik i reče mu: VELIKI SVEĆENIK: Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče? EVANĐELIST: Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: VELIKI SVEĆENIK: Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji? EVANĐELIST: Reče mu Isus: ISUS: Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim. EVANĐELIST: Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: VELIKI SVEĆENIK: Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini? EVANĐELIST: Oni odgovoriše: SVI: Smrt zaslužuje! EVANĐELIST: Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: SVI: Proreci nam, Kriste, tko te udario? EVANĐELIST: A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: SLUŠKINJA: I ti bijaše s Isusom Galilejcem. EVANĐELIST: On pred svima zanijeka: PETAR: Ne znam što govoriš. EVANĐELIST: Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: SLUŠKINJA: Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom. EVANĐELIST: On opet zanijeka sa zakletvom: PETAR: Ne znam toga čovjeka.ş EVANĐELIST: Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: SVI: Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!ş EVANĐELIST: On se tada stane zaklinjati i preklinjati: PETAR: Ne znam toga čovjeka. EVANĐELIST: I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: şPrije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.ş I iziđe te gorko zaplaka. A kad objutri, svi su glavari svećenički starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: JUDA: Sagriješih predavši krv nedužnu! EVANĐELIST: Odgovoriše: GLAVARI: Što se to nas tiče? To je tvoja stvar! EVANĐELIST: I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: SVI: Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina. EVANĐELIST: Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove şKrvava njivaş sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin. Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: PILAT: Ti li si kralj židovski? EVANĐELIST: On odgovori: ISUS: Ti kažeš. EVANĐELIST: I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: PILAT: Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče? EVANĐELIST: I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: PILAT: Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist? EVANĐELIST: Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: PILATOVA ŽENA: Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega. EVANĐELIST: Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: PILAT: Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim? EVANĐELIST: A oni rekoše: SVI: Barabu! EVANĐELIST: Kaže im Pilat: PILAT: Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist? EVANĐELIST: Oni će: SVI: Neka se razapne. EVANĐELIST: A on upita: PILAT: A što je zla učinio? EVANĐELIST: Vikahu još jače: SVI: Neka se razapne! EVANĐELIST: Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: PILAT: Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite! EVANĐELIST: Sav narod nato odvrati: ŽIDOVI: Krv njegova na nas i na djecu našu! EVANĐELIST: Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: SVI: Zdravo, kralju židovski! EVANĐELIST: Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: şOvo je Isus, kralj židovski.ş Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: SVI: Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa! EVANĐELIST: Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: SVI: Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako Mu omilje! Ta govorio je: Sin sam Božji! EVANĐELIST: Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: ISUS: Eli, Eli, lama sabahtani? EVANĐELIST: To će reći: ISUS: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? EVANĐELIST: A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: ŽIDOVI: Ovaj zove Iliju. EVANĐELIST: I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: ŽIDOVI: Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi. EVANĐELIST: A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. kratka šutnja svi kleknu I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor do dolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: SVI: Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj. EVANĐELIST: A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše: SVI: Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ąNakon tri dana uskrsnut ću.ą Zapovijedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ąUskrsnuo je od mrtvih!ą I bit će posljednja prijevara gora od prve. EVANĐELIST Reče im Pilat: PILAT: Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate! EVANĐELIST: Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu. RIJEČ GOSPODNJA. SVI: Bogu hvala. VAZMENO TRODNJEVLJE Godina A Već kod sv. Augustina nalazimo trodnevlje Gospodinove ''smrti, ukopa i uskrsnuća''. Kako je uskrsnuće u velikom trodjelnom otajstvu tek završnica, ''oživljena'' je prahrvatska riječ vazam, koja je nadomjestak za pashu, najveći i najznačajniji židovski blagdan. I pasha, premda se rabi za obred, a i za žrtvovano pashalno janje; u svojoj blagdanskoj punini je trodjelna: izlazak (iz Egipta), prolazak (kroz Crveno more) i ulazak (u Obećanu zemlju). Dobro je zamijetiti u izvještaju koji nam je zapisao Luka (Lk 9,31) o Preobraženju, kako Isus razgovara s Mojsijem i Ilijom o svom Izlasku. Stoga, Isusov izlazak ili prijelaz k Ocu ( Iv 13,1) uspoređujemo s izlaskom Božjeg naroda iz Egipta. Njegovu muku i smrt s prolazom kroz Crveno more, a uskrsnuće i odlazak k Ocu s ulaskom Izraelaca u obećanu zemlju. Na taj način dolazi do izražaja Isusov ciljani odabir Pashe koja ima primiti njegovu Pashu muke, smrti i uskrsnuća kao završnicu starozavjetne objave i ulazak u otajstvo punine spasenja za sve – svekolikog Božjeg naroda kojemu je Izabrani narod bio nit vodilja i pralik. Jednako tako, iz svega je vidljivo kako su događaji i osobe u sve to upleteni tek kao oni koji su u službi ispunjenja centralnog događaja, a to je spasiteljski čin Isusove pashe. VELIKI ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE Okupljeni oko Isusa i u duhu s njime povezani, nakani da ga slijedimo kroz ova tri dana uronjeni u najveće otajstvo vjere slušamo evanđelje svečano intonirano, svojstveno Ivanu evanđelisti: ''Bijaše pred blagdan Pashe. Znajući da je došao njegov čas Da prijeđe s ovog svijeta Ocu, Isus, Jer je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio'' (Iv 13,1) Nakon što je kucnuo dugo iščekivani ''čas'', prvo što dolazi do izražaja, prije nego će otići k Ocu, to je ljubav. Beskrajna ljubav, kao što sama riječ kaže: to je ljubav koja nema kraja. Ona se pečati vlastitom krvlju. Iz ljubavi prolazi kroz smrt da bi nam pokazao put. Stoga nama, koji smo u svijetu primjerom pokazuje: pere noge svojim učenicima. Primjer poniznosti! Pozvani smo da služimo. Iza svega stoji Otac. On mu je sve predao u ruke – čin spasenja zgusnut u muci i smrti. Spasenje, kojemu je klica života tijelo i krv žrtvovano i blagovano na otajstven način na vazmenoj večeri dano nam je za popudbinu – dok on ne dođe. PETAK MUKE GOSPODNJE Ono što danas slavimo, čemu se klanjamo; najradikalniji je Božji zahvat u ljudsku svijest koja sama po sebi nikada ne bi mogla shvatiti taj jedinstveni događaj u povijesti, da nas on sam nije uveo u tu neshvatljivu tajnu. Bog izbičevan i prezren, doista zvuči sablažnjivo. Gledamo i klanjamo se mučilu – križu, znaku sramote i prezira- kako ga shvaća svijet, a nama je križ dan kao znak spasenja. U tišini i svečanosti ovog bogoslužja, kako je primjereno njegovom dostojanstvu, prigibamo se drvu križa – tom prijestolju milosti i molimo: Gospodine, dok čekamo u redu da utisnemo poljubac svetom križu – znaku spasenja, daj da to bude iskaz naše najdublje vjere, ufanja i ljubavi tebi jedinomu kojemu posvećujemo cijelo svoje biće bez ikakvog zadržaja. Amen. VAZMENO BDIJENJE Ovo je sveta noć u kojoj se rađa dan ''koji ne zna zalaza''. Ove noći Svjetlost je pobijedila Tamu! Milost je uništila grijeh! Život nadvladao Smrt! Ove noći slavi se ''ona Danica koja ne zna zalaska: Krist, Sin tvoj! Ova nas noć poziva uskrsnom pjesmom, koju je zapisao Pavao: ''Probudi se ti što spavaš i od mrtvih ustaj – da te svega rasvijetli Krist'' (Ef 5,14). Okupili smo se u ovo predvečerje da kroz bogatstvo simbola - svetih znakova vjere pristupimo otajstvu spasenja. Da nas vatra uskrsnog zanosa, koju smo večeras zapaliti ugrije svetom toplinom milosti. Da nas prostrti stol obilja Božje riječi pripravi na blagovanje svetog Kruha u kojemu je sam Uskrsli, a potom i blagovanje posvećene hrane koju ćemo nositi u svoje domove. Odvalimo kamen običajnosti sa svoga vjerničkog srca, živo sudjelujući u obredima da nam zasja Krist uskrsnuli u punini poruke ove noći. |
02.04.2014., srijeda
PETA KORIZMENA NEDJELJA god. A (Gluha)
 N 6 5. KORIZMENA (Gluha) P 7 Herman U 8 Dionizij S 9 Marija Kleofina Č 10 Ezekijel, Apolonij, Sunčica P 11 Stanislav S 12 Julije, Viktor N 13 CVJETNICA Liturgijska čitanja 1. čitanje: Ez 37, 12 – 14 Psalam: 130, 1 – 2, 3 – 4, 5 – 6ab, 6c – 8 2. čitanje: Rim 8, 8 – 11 U povijesti čovječanstva bilo je ljudi koje je neka njihova izjava ili slučajni događaj opečatio i stvorio o njima lažnu sliku po kojoj ih, nažalost, onda prepoznajemo. To se dogodilo i apostolu Tomi, zvanom Blizanac, koga znamo kao ''nevjernog Tomu''. Zaslužio je taj naziv samo zato što je rekao: ''Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.'' (Iv 20, 25) Međutim, Toma je bio itekako vjeran, ali ne i lakovjeran. Uostalom, njegov je život, kao i život ostalih učenika bio vezan uz Isusa. On je zbog njega ostavio sve i dok su ostali šutjeli on je uvijek bio otvoren i što nije razumio odmah je pitao. Kad im je Isus pred muku govorio kako odlazi k Ocu i kad im je spomenuo kako oni znaju put kamo ide, dok su drugi šutjeli, on hrabro i direktno pita: '' Gospodine….ne znamo kamo ideš. Kako bismo mogli poznavati put?'' (Iv 14, 4 – 5). Nije to tek znatiželja, on je životno vezan uz Učitelja. U današnjem evanđelju taj isti simpatični Toma pokazuje i smisao za crni humor, što je karakteristika bistrih ljudi kada se nađu u bezizlaznom stanju. Kada je Isus otvoreno rekao učenicima da je Lazar umro i da idu opet u Judeju, učenici ga podsjećaju kako nije uputno ići tamo jer Židovi traže da ga kamenuju. A Toma, zvani Blizanac, reče suučenicima: ''Hajdemo i mi da umremo s njime!'' U kolektivnoj svijesti čovječanstva, koja svojom simbolikom izlazi na vidjelo u našim snovima; snovi o ljudskim kostima i grobovima poručuju da je u nama nešto odumrlo, nestalo, a sada je tu klica novog, što treba oživjeti, nastati i što bi na svjesnom planu bilo dobro podržati. Ezekijel, prorok nade, koji je djelovao u vrijeme Babilonskog sužanjstva, pošto je Nabukodonozor razorio Jeruzalem,a cvijet mladosti i budućnosti naroda odveo u ropstvo, u glasovitom proroštvu o ''suhim kostima'', glava 38. budi nadu u narodu i proriče novi život koji će niknuti iz naroda koji je praktički mrtav, poput suhih kostiju. Gospodin će udahnuti Duh svoj životvorni, kao što je to učinio prilikom stvaranja čovjeka na početku. Ključnu poruku današnjeg evanđelja nalazimo u Isusovom očitovanju: ''Ja sam uskrsnuće i život: tko u me vjeruje, ako i umre, živjet će.'' Tekst koji se redovito čuje na sprovodu očitovanje je Isusovog božanstva. Ja jesam! - uskrsnuće i život; i jedno i drugo i treće Božji su atributi . Pavao apostol u poslanici Rimljanima jasno naglašava ulogu Duha u životu vjernika. Po Duhu smo to što jesmo, živi za Boga, dionici u vječnom životu. Oni koji su ''samo u tijelu'' zapravo su mrtvi, jer pripadaju raspadljivom. Običaj je da se na petu korizmenu nedjelju, koju još zovemo ''glušnica'' zastiru raspela i slike ljubičastim velom. Taj čin ima snažnu asketsku simboliku. On nas od vidljivog uporišta vraća nama samima. Poziva nas da u dubini svoje duše pokušamo sagledati sebe u svom svojem jadu i otuđenosti od duhovnog izvora života koji je Krist. Jadu, koji je plod ispraznog života te da u temeljitoj korizmenoj ispovijedi vratimo život ''suhim kostima'' našeg vjerničkog života. Ponekad se u javnosti raspravlja o samoubojstvima mladih, gotovo djece u našoj domovini. Traže se uzroci toj strašnoj pojavi. Ako se zapitamo, tko to bira smrt umjesto života, nameće se odgovor: oni koji ne vide smisao zbog kojeg bi se isplatilo živjeti. Dakle, ideali koje društvo ističe očito nemaju privlačnost kojom bi mladi mogli osmisliti svoj život. Što je mladi čovjek skloniji razmišljanju to su mu potrebniji jasniji ideali za koje će se u životu boriti i za koje će moći kazati da ih to ispunja životnim zadovoljstvom. Zadovoljstva doduše postoje, kao nikada prije, ali to su preniska zadovoljstva da bi se mogla zvati idealima. Za ideale je potreban Duh koji oživljuje iz mrtvila tjelesnih nagnuća u puninu života. No to nije dovoljno samo govoriti, propovijedati i naučavati, nego primjerom pokazati; u obitelji, školi, crkvi i javnom životu. Izgleda da mi to svi znamo, ali sami nemamo dovoljno snage izdići se iz tjelesnog mrtvila u život po Duhu. Možda je upravo ova korizma blagoslovljeno vrijeme da se probudim iz mrtvila. Da zatražim pomoć Duha Kristova, da iz ''mrtvih kostiju'' nikne život. Amen. Molitva vjernika Bogu, darovatelju pravog života, uputimo svoje molitve. 1. Za Crkvu, da bude posrednica spasenja i rasadnik života po Duhu. – Molimo te. 2. Za sve redove u Crkvi, da žive i rade ispunjeni Duhom na dobro svih vjernika. – Molimo te. 3. Daj, Gospodine, da tvoj životvorni Duh ispuni svijet i sve ljude dobre volje, kako bi se ostvarivalo djelo spasenja. – Molimo te. 4. Obraduj i utješi ožalošćene, daj snage klonulima, udijeli svoga Duha svima nama da te radosno slavimo. – Molimo te. 5. Za nas sabrane, da po muci tvoga Sina crpimo snagu za odgovoran i ozbiljan život. – Molimo te. 6. Daj da naša korizmena ispovijed donese plodove uskrsnuća na život, te posebno kod mladih urodi plodovima vjere. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih pridružiš zajednici svetih. – Molimo te. Nebeski Oče, ti koji po smrti i uskrsnuću svoga Sina svijetu daješ novu nadu. Usliši nam molitve po Kristu Gospodinu našem. |
