propovijedi
29.05.2014., četvrtak
SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU god. A
 N 1 7. USKRSNA P 2 Eugen U 3 Karlo Lwanga i dr. S 4 Kvirin Sisački Č 5 Bonifacij P 6 Norbert, Paulina S 7 Robert N 8 DUHOVI ''Krist moli za nas, moli u nama i mi se molimo u njemu. Moli za nas kao naš svećenik, moli u nama kao naša glava, molimo se njemu kao svomu Bogu.'' Sv. Augustin. Nalazimo se u prvoj devetnici, kako to promicatelji pučkih pobožnosti vole isticati, Duhu Svetomu koja je započela na Uzašašće. To ujedno i definira Crkvu kao moliteljicu. Svjesni članovi Crkve dižu ruke na molitvu da nas posjeti Duh Kristov i da nas zaogrne svojom snagom i blagoslovom. Zanimljivo kako pisci poslanica različito oslovljavaju čitatelje. Tako Pavao redovito rabi riječ «braćo!», ostali apostoli «predragi!», samo nas Ivan oslovljava s «ljubljeni!». Ono isto što veli Pavao u poslanici Rimljanima ( Rim. 5,5): «Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetomu koji nam je dan». Ta razlivena ljubav je čisti Božji dar. Ona nam dolazi od Boga i kao spoznaja i kao osjećaj i kao zapovijed. Kao spoznaja; jer čovjek je Bogu uvijek stavljao masku pravednosti i strogoće, ali nije se iz straha mogao dovinuti da bi Bog mogao biti Ljubav. To nam je trebalo biti objavljeno. Kao osjećaj; jer ljubav ne može biti drugo nego osjećaj. Kako god nas razni navjestitelji i propovjednici uvjeravaju da ljubav prema Bogu i bližnjemu nije samo osjećaj nego i križ i žrtva, ona je ipak prije svega osjećaj iz kojega prilazi spremnost da se žrtvujemo i da dragovoljno uzimamo svoj križ. Ljubav je zapovijed prije svih zapovijedi: zapovijed vam novu dajem, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas, a veće ljubavi nitko nema nego kad život svoj preda….. Stoga je današnje Evanđelje, koje je ulomak iz Isusove velikosvećeničke molitve (Iv.17) himna ljubavi i svetosti. Iz te Isusove molitve, koja započinje riječima: «Oče sveti!» kao duhovni miomiris širi se ozračje ljubavi i svetosti, a jedno i drugo nije «naš proizvod» nego čisti dar koji nam Isus donosi od Oca po Duhu Svetomu. Duh nam ga prenosi kao cjelov Oca i Sina. Ljubljeni, da se poslužim Ivanovim oslovom, ima li nešto ljepše i uzvišenije od ljubavi i svetosti? «Oče sveti! Sačuvaj ih u svom Imenu – one koje si mi dao: da budu jedno kao i mi!» U svojoj molitvi Gospodin nas «uvlači» u svijet strujanja trojedine Božanske ljubavi. Da, Gospodine, klečim pred tobom i zahvaljujem ti na tom daru nad svim darovima dok u tišini osluškujem nadolazeći šum Duhova. Veličanstveni Bože, kako si divan u svojoj ljubavi! Aleluja! Molitva vjernika Ocu nebeskomu, po Duhu Svetomu u Isusu Kristu iznesimo svoje molitve. 1. Oče nebeski, pošalju Duha svojega svojoj Crkvi, našem svetom ocu, našim biskupima i svećenicima, da ih povuče iz zidane crkve u Crkvu koju gradi Duh po cijelome svijetu, - Molimo te. 2. Duše Sveti, ispuni nas snažnim osjećajem jedinstva u Crkvi i daj nam spremnosti opraštati i moliti oproštenje, - Molimo te. 3. Ispuni nas ljubavlju i svetošću, da ti barem u pobožnoj želji i nastojanju budemo slični, - Molimo te. 4. Ispuni duhovskim žarom sve krštene, da idu ususret blagdanu Duhova s molitvom i nakanom dati se u službu Duhu, - Molimo te. 5. Vatrom svoje božanske ljubavi zagrij naša mlaka srca da ti u radosti i ljubavi služimo, - Molimo te. 6. Daj da mladi koji primaju sakrament potvrde obnovljeni Duhom Svetim rastu u ljubavi i svetosti, - Molimo te. 7. Privedi duše naše pokojne braće i sestara radostima vječnog života s Tobom, - Molimo te. Oče sveti, ti si svoga Sina poslao u svijet da dovrši djelo ljudskog spasenja. Očuvaj nas u svojoj ljubavi do njegovog drugog dolaska. To molimo po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen. 1 |
28.05.2014., srijeda
UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – SPASOVO
 Čitajući prvo čitanje današnjeg blagdana iznenađuje nas u Lukinim Djelima apostolskim jedno pitanje za koje bi se očekivalo da je Isusovim uskrsnućem postalo bespredmetno. Pitanje poput onog koje studenti postave smo profesoru na kraju predavanja, a koje sve ponovno vraća na sam početak, jer ga studenti nisu razumjeli. «Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?» Međutim, Isus prešućuje dobro poznato pitanje i nastavlja: «Primit ćete snagu Duha Svetoga, koji će sići na vas, i bit će te mi svjedoci…» Primit će Snagu Duha svetoga. Nije zabuna to što je Snaga pisana velikim slovom, jer neki tumači sv. Pisma misle da riječ snaga označava samog Duha – to mu je ime. Dakle, Snaga odozgor ili Duh će ih ispuniti, osloboditi će ih žilavo ukorijenjene židovske zablude da grade zemaljsko kraljevstvo. Postati će svjedoci nečega što sada ne razumiju. To će biti njihov poziv i njihova sudbina. A što se tog poziva tiče u njegovo razumijevanje nas uvodi čitanje iz Pavlove poslanice Efežanima. U jednom blic – prosvjetljenju Pavao iznosi program kršćanskog poziva koji otvara u jednom dahu nevjerojatnu viziju Kristove i naše uloge u Crkvi. Taj odlomak treba jednostavno nekoliko puta pročitati i promeditirati, da nam Otac Slave, kako se kaže u poslanici, dade duha mudrosti i objave kojom ćemo ga spoznati; »prosvijetlio vam oči srca te upoznate koje li nade u pozivu njegovu, kojeg li slavnog bogatstva u baštini njegovoj….» A sve se svodi na to da je Krist Glava Crkvi, koja je njegovo Tijelo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. Tu više nema mjesta za naš mali ego za kojim ne trebamo žaliti jer smo uzdignuti u svijet božanskog. Ušli smo ili uzašli u njegovu slavu i postali dio nje. Jesmo li? Ili smo još čvrsto vezani sponama vlastitih predodžbi u smislu «sjedenja s lijeve i s desne strane» u njegovoj slavi. Nastojimo biti nekakvi automati koji bi svojim znanjem ili zauzetošću «proizvodili « crkvenost, umjesto da dopustimo Duhu biti njegovim instrumentima po kojima će djelovati u svijetu. Dopustiti mu da sam prereže spone koje nas vežu uz staro i dozvoliti mu da nas u svom Božanskom zanosu uvede u novo nama nepoznato, čega se možda potajice plašimo. – Poziv u kojemu treba umrijeti moj mali ja da bi u Njemu doživio puninu bitka. Poziv koji plaši, jer nešto treba umrijeti, pa odlažemo bit i to opravdavamo pozivom na slavlje današnjeg blagdana, a u stvari nemamo petlje učiniti konačni sudbinski potez i reći: Gospodine, odlučio sam se. Dragovoljno se stavljam na raspolaganje tvome Duhu neka me povede putem tvoga Uzašašća, zalog kojemu je smrt ovog zemaljskog ja koje sam do sada poznavao i uz koje sam toliko vezan. Molitva vjernika: Kristu uskrslomu, koji je na današnji dan otišao k Ocu uputimo svoje molitve. 1. Za Crkvu da u nauku i svagdašnjem životu slijedi svoga Učitelja. – Molimo te. 2. Za našeg svetog oca, da ga duh Isusov vodi i nadahnjuje. – Molimo te. 3. Za službenike Crkve da budu vjerni svjedoci Kristova nauka. – Molimo te. 4. Za sve ljude da ih Duh Božji vodi pravim putem koji vodi spasenju. – Molimo te. 5. Daj snage, Gospodine, onima koji su postradali u raznim prirodnim katastrofama da se pouzdaju u Tebe i pomoć bližnjih. – Molimo te. 6. Bolesnima pošalji utjehu da lakše podnose svoje patnje. – Molimo te. 7. Naše pokojne pridruži svojoj nebeskoj slavi. – Molimo te. Primi Gospodine molitve svoga naroda koji slavi blagdan Tvoga uznesenja Ocu, da i mi jednom stignemo u Očev dom. To molimo po Kristu Gospodinu našem. |
23.05.2014., petak
ŠESTA VAZMENA god. A
 N 25 6. USKRSNA P 26 Filip Neri U 27 Julij, Augustun Canterburiyski S 28 Vilim Č 29 SPASOVO P 30 Ivana Arška S 31 Pohod BDM N 1 7. USKRSNA Nedjelja 1. lipnja 2014. u Maclju, župa Đurmanec Spomen – misa prigodom 69. obljetnice Križnog puta. Misu u 17h predvodi pomoćni biskup msgr Mijo Gorski. Čitanja: 1. čitanje: Dj 8, 5-8. 14-17 Psalam: 66, 2-3a 4-5. 6-7a 16 i 20 2. čitanje. 1 Pt 3, 15-18 Evanđelje: Iv 14, 15-21 Bog zna zbog čega, da li zbog globalnog zatopljenja ili iz nekih drugih razloga, ali zime više nisu tako hladne kao nekada. Temperatura se rijetko spušta ispod ništice. Pa ipak, vegetacija miruje. Tek kada u proljeće naglo zatopli, život u prirodi počinje bujati. Šume i livade se iznenada zazelene. Ptice počinju pjevati. Ptice selice se vraćaju na svoja stara mjesta i grade gnijezda. Sve buja, cvate, miriše. Pčele se roje. Priroda ponovno slavi svoj proljetni pir, ovjenčana ljepotom i radošću. Sve se to događa zahvaljujući toploti sunca. Badava vlaga, badava plodna zemlja; ako nema sunčeve toplote, nema života. Slušajući današnja liturgijska čitanja, posebno izvješće iz Djela apostolskih, osjećamo jak zanos prve Crkve u nastanku. Nema tome tako davno, u preduskrsno vrijeme, kada smo slušali čitanja iz kojih se jasno naslućivao strah i neizvjesnost Isusovih učenika i njegovih sljedbenika. Na Veliki petak su se u strahu razbiježali. Na prve vijesti o Isusovom uskrsnuću zbunjeni su. A onda, nakon Duhova nastaje prava lavina oduševljenja. Učenici propovijedaju, krste, liječe….Sami su začuđeni i ne mogu vjerovati kako sve ide lako. Kao da je netko sve to unaprijed pripremio. Ako je u prirodi za njezino naglo buđenje zaslužna toplina sunca, u Crkvi je za njezin rast i procvat zaslužan Duh Isusa uskrsnuloga koji grije srca ledena. Budi mladost, liječi stare rane počinjene nemarom i nedosljednošću njezinih sinova i kćeri. Susreti katoličke mladeži prava su eksplozija radosti i oduševljenja. Tako je bilo i ove godine u Dubrovniku. Mladost i Duh Kristov idu zajedno, jer mladi su neopterećeni predrasudama, a otvoreni novom. Upravo je izgradnja i stvaranje novog svijeta bitno svojstvo Duha Božjega. Stoga su okupljanja mladih u Isusovo ime poziv Crkve i neprocjenjivi dar, jer Duh djeluje i nadahnjuje. Otvara nove vidike i daje zdrava rješenja za bolesti i stranputice prošlosti. Oni očekuju od sv. Oca ohrabrenje, poticaj, blagoslov... Naš je narod prošao kroz golgotu Drugog svjetskog rata i isto tako strašnog poraća. To je bilo razdoblje mraka, mržnje, ideoloških zasljepljenosti. Hvala Bogu sve je to daleko iza nas. Ali još uvijek se osjeća podjeljenost, a kod nekih ljudi i zaslijepljenost do te mjere, da ne mogu izići iz prošlosti. Još uvijek su zatočenici mržnje. Na skupovima i komemoracijama onih koji su bili žrtve ideološke zaslijepljenosti odašilju se uvijek ponovno pozivi na mržnju. Sipaju se osude i lijepe etikete, na način kao da je cijela naša Domovina još uvijek podijeljena u dva tabora. U takvom umjetno stvaranom ozračju može se dogoditi da će se nekoga tko se izjasni da je Hrvat i katolik jednostavno prozvati ustašom, neovisno o godinama i njegovim osobnim stavovima, a isto je i s onima koji se tobože nazivaju antifašistima dok im je prošlost okaljana strašnim zvjerstvima koja su se događala za vrijeme rata i dugo nakon njega. Mi vjernici nismo zarobljenici prošlosti, a još manje robovi mržnje. Naša je budućnost i vizija novog, plemenitog svijeta koji želimo graditi u dosluhu s Duhom Božjim, koji sve čini novo. Kada god se susrećemo sa strahotama prošlosti onda molimo za žrtve i počinitelje, ali i za nas da ne upadamo u ''zonu mraka'', mržnje i ropstva podjeljenosti; nego da vođeni svjetlom i toplinom Duha Svetoga ljubavlju i opraštanjem zacjeljujemo rane prošlosti, u nadi da će u svijetu koji gradimo u duhu Kristova nauka biti sve više plemeniti ljudi spremnih na žrtvu i djelovanje na izgradnji novog i plemenitog svijeta. Amen. Molitva vjernika Pomolimo se da iz nas govori Duh Sveti i upravlja Ocu molitve i prošnje. 1. Za Crkvu i sve one koji je predvode kao njeni pastiri; da u svom životu i radu slušaju glas Božji, te po njemu unose svjetlo vjere svim onima koji traže spasenje. – Molimo te. 2. Za ovaj svijet u kojem živimo i djelujemo; da Duh Isusa Krista preobražava srca ljudi i uspostavlja mir i pravednost u njemu. – Molimo te. 3. Za sve one koji ne vjeruju u Isusa i njegovu Crkvu; da im naše služenje otvori oči duha te uvide pravi put za radost i sreću koja dolazi od Boga. – Molimo te. 4. Za našu djecu i mlade; da obasjani svjetlom Krista uskrsloga budu sretni i uspješni u svakom dobrom djelu. – Molimo te. 5. Za djelatnike karitasa i sve koji pomažu drugima u nevolji da ih Duh Sveti ispuni žarom i nagradi njihov trud. – Molimo te. 6. Za nas ovdije okupljene na ovoj euharistiji da u nama uvijek vlada čvrsto uvjerenje kako nas sve zajedno vodi i štiti snaga Duha Svetoga. – Molimo te. 7. Za naše mile i drage koji su prešli s ovoga svijeta i pojavili se pred Gospodinom; da se nađu u zajedništvu proslavljenih u nebeskom kraljevstvu. – Molimo te. Neka uziđu, Oče, k tebi naše molitve i neka se u našem srcu trajno nastani svjetlo Duha Svetoga da naučimo po ljubavi biti u službi života, poslušni tvome Sinu i našem Spasitelju, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
15.05.2014., četvrtak
PETA VAZMENA god. A
 N 18 5. USKRSNA P 19 Celestin, Rajko U 20 Bernardin Sijenski S 21 Eugen, Dubravka Č 22 Renata, Helena P 23 Deziderij, Željko S 24 Marija Pomoćnica N 25 6. USKRSNA Čitanja: 1. čitanje: Dj 6, 1-7 Psalam: 33, 1-2. 4-5. 18-19 2. čitanje: 1 Pt 2, 4-9 Evanđelje: Iv 14, 1-12 ''A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.'' (1 Pt 2, 9) Tako oslovljava prvak apostolski sv. Petar kršćane, pripadnike Crkve i sljedbenike Kristove. Rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk. Ne po sebi, niti svojom moći, nego snagom Onoga koji nas otkupi krvlju svojom, koji nas pozva milošću svojom i koji nas posveti Duhom svojim, da budemo živo kamenje koje se ugrađuje u duhovni Dom. Taj duhovni Dom je novi Jeruzalem, Kraljevstvo nebesko, crkva Kristova za sveto svećenstvo. Petar apostol ne propovijeda neki duhovni elitizam, namijenjen izabranim posvećenicima koji na glavu stavljaju kukuljice kako bi sakrili svoje lice. Koji se nazivaju nadimcima kako bi sakrili svoje pravo ime. Imenima opasnih životinja kao što su; tigrovi, lavovi, kobre….Sve to ne odaje ništa dobro i miriše na tamu. Uskrsli donosi svjetlo svakome tko ga prihvaća. Ako smo izabrani i posvećeni, to je Njegov dar. Naš je tek odaziv. Neposlušni Riječi, to su oni koji su od početka bili neposlušni Bogu. To su oni koji su odbacili kamen zaglavni (protumačiti pojam kamena ugaonog ili zaglavnog). Danas su to oni koji nemaju nade nego se pouzdaju isključivo u vidljivo, opipljivo, materijalno. Kršćanin bez nade je mrtav kršćanin. Za nas je punina nade Krist. On je Put, Istina i Život. Kroz njega i po njemu dolazimo Ocu. U ovo vrijeme uskrsne radosti slavimo pobjedu nade. Uskrsnuli Jaganjac na otajstven način već sada slavi pobjedu okružen onima koji vjeruju. To je najvidljivije u Otkrivenju Ivana apostola. Tu nada koja je po sebi okrenuta budućnosti zadobiva dimenziju posadašnjenja. Jaganjac već slavi. Oni koji vjeruju oko njega su. To je vrhunac mističnog bogoslužja koje se zove euharistija. U svijetu još uvijek traje borba između svjetla i tame. Između stvaralačke Riječi Božje i ništavila sila sotonskih. Stoga naše kršćansko zajedništvo i slavljenje Krista uskrsnuloga jača nadu u koju se uključuje ljubav. Krist zaručnik spašava svoju zaručnicu Crkvu. Oni u nebu su spašeni, oni u svijetu izloženi su borbi i zamkama oca laži – Sotone. Ljubav Krista i Crkve slavi se u ozračju uskrsne radosti i blagovanju euharistije po kojoj postajemo i mi dijelovi duhovnog Doma sazdanog ne od materijalnog kamenja, nego od živih duša. Ono što nam je očitovano u Otkrivenju Ivana apostola na razini opće Crkve, događa se u dušama izabranih koji čeznu za nebeskim Zaručnikom. Duše svetih probijaju se kroz zamke i spone zla prema svjetlu – prema svojoj Ljubavi. Na tom putu nada nam je vodilja do konačne pobjede ''novoga svijeta''. Na kraju Knjige otkrivenja Zaručnik obećava : ''Dolazim uskoro''. A zaručnica mu odgovara: ''Dođi Gospodine Isuse!'' (Otk 22,20). Taj zaziv ponavlja aramejsku molitvu Crkve prvih dana: ''Marana tha!'' Nikada kršćanska nada neće naći boljeg izraza, jer ona u biti nije ništa drugo do goruća želja ljubavi koja je gladna Gospodinove prisutnosti. Dođi Gospodine! Amen. Molitva vjernika Gospodin naš, uskrsnuli Jaganjac slavi pobjedu nad smrću, nad tamom i nad Zlim. Tom slavlju pridruženi su sveti mučenici i djevice. Oni, koji su ''u krvi Jaganjčevoj oprali svoje haljine''. Po euharistiji i mi smo pridruženi, sada, doduše, još u tijelu, proslavi Jaganjca. Uputimo mu svoje molitve da nas ispuni svojim Duhom kako bismo i mi čeznuli za njegovom prisutnošću. (Iza svakog zaziva recimo: Dođi Gospodine!) 1. Daruj Gospodine svojoj Crkvi ovdje na zemlji snagu Duha Svetoga da te prepoznaje, da te slijedi i da te naviješta svijetu. – Dođi Gospodine! 2. Daj nam, Gospodine oči duha da te prepoznamo u tajni euharistije. – Dođi Gospodine! 3. Učini naša srca osjetljiva za tvoju ljubav; da te tražimo, da te želimo i da te očekujemo. – Dođi Gospodine! 4. Daj nam Gospodine čvrstu nadu da ćemo u nebeskoj slavi – našem duhovnom Domu; tebe slaviti, tebi se klanjati i sa svetim mučenicima dijeliti vječnu radost. – Dođi Gospodine! 5. Oslobodi nas spona zla koje nas zarobljuju; da ti u potpunom predanju pripadamo. – Dođi Gospodine! 6. Ne dopusti, Gospodine, da propadne naša mladost. Ispuni ih svojim Duhom Svetim, da ti budu odani i da ne lutaju. – Dođi Gospodine! 7. Naše pokojne pridruži nebeskoj Crkvi. – Dođi Gospodine. Ponizno te molimo, dođi Gospodine i onda kada te mi sami nećemo zvati. Dođi, pokucaj na vrata našeg srca i probudi nas iz drijemeža i sljepila. Budi uz nas dobri naš Gospodine jer bismo bez tvoje pomoći ostali u sjeni smrtnoj. Bez nade izgubljeni u svijetu koji te ne poznaje jer ima svoja lažna božanstva kojima se klanja. Ti si naš Put, Istina i Život. Povedi nas tim putem spasenja, uskrsli naš Gospodine, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen. |
09.05.2014., petak
ČETVRTA USKRSNA NEDJELJA god. A - DOBRI PASTIR
 N 11 4.USKRSNA NEDJELJA – N. Dobrog Pastira P 12 Sv. Leopold Mandić U 13 Gospa Fatimska S 14 Sv. Matija ap. Č 15 Sofija, Izidor poljodjelac P 16 Ivan Nepomuk S 17 Paskal, Bruno N 18 5.USKRSNA Čitanja: 1. čitanje: Dj 2, 14a. 36-41 Psalam: 23, 1-3a. 3b-4. 5. 6 2. čitanje: 1 Pt 2, 20b-25 Evanđelje: Iv 10, 1-10 Četvrta uskrsna nedjelja slavi se kao Nedjelja Dobrog pastira. Isus je taj Dobri pastir. Lik Dobrog pastira nalazimo već u katakombama, dakle u prvim stoljećima Crkve. Isus je prikazan kao pastir koji na leđima nosi odlutalu ovcu. Slika pastira posuđena je iz svagdašnjeg života, jer Isusova domovina je domovina pastira u kojoj je nomadski život bio udomaćen od pradavnina. Ne vladar, niti vođa, nego pastir, jer pastir je navezan uz svoje ovce i one poznaju njega i za njime idu. Tuđinca se boje, u najamnika nemaju povjerenja. Tako je ta slika pastir i ovce u potpunosti primjenjiva na Krista i Crkvu – Božji narod. Krist je naš Dobri pastir koji je svoje stado – Crkvu povjerio duhovnim pastirima. Biskupi i svećenici odmah se prepoznaju jesu li istinski pastiri ili možda samo najamnici. Idu li za svojim stadom ili gledaju preko stada za nekim drugim motivima. Ako se službe u Crkvi gledaju samo kao čast nema zbora o pravome pastiru. Ako postoje neki vanjski znakovi u odijevanju bilo onom liturgijskom ili svagdašnjem onda je njihov smisao u tome da se razlikuju različite službe, a ne da se njima rangira čast i vlast. Ako su pastirima bitniji nastupi u javnosti, pojavljivanje na televiziji od brige za povjereno im stado onda imamo posla s najamnikom. Isti slučaj je s pastirima koji izbjegavaju svoje stado…. Dobrog pastira vjernici prepoznaju i rado idu za njime. Tako se događa da svećeniku njegovi vjernici opraštaju mnoge mane u koliko je s njima u župnom zajedništvu, dok prema onima koji se vladaju kao duhovni činovnici nemaju povjerenja pa ma kako besprijekorno obavljali svoju službu. Na žalost postmoderni tip mladog svećenika sve više nalikuje dobro školovanom i uglađenom duhovnom činovniku koji se besprijekorno pojavljuje pred narodom kad to služba traži i onda nestaje u nedostupnoj privatnosti. Danas molimo za duhovna zvanja; svećenike, časne sestre, redovnike. Molimo Dobrog pastira da pozove plemenite duhom, mladiće i djevojke koji će u jednostavnosti i ljubavi prema Božjem narodu – Crkvi vršili svoju službu pastira i animatora duša. U današnjim čitanjima Isusa se uspoređuje i sa zaglavnim kamenom kojega su Židovski prvaci odbacili. Danas imamo suprotnu tendenciju u svijetu u krilatici; Krist da – Crkva ne. Nema Krista bez Crkve niti Crkve bez Krista. Jednako tako nema ljepše slike koja ocrtava ulogu Kristovu od Dobrog pastira i zaglavnog kamena koji uglavljuje cijeli svod da se ne uruši. Krist nije pozvao umne i mudre u svoju službu nego jadne i siromašne da postidi bahate mudrijaše ovoga svijeta. Svjestan toga duhovni pastir ne stavlja svoj lik u prvi plan, nego jedinoga i vječnoga Pastira Gospodina našega. Duhovni pastir osjeća čast i veliku odgovornost što služi kao produžena ruka jedinomu i vječnomu Pastiru kojom blagoslivlje Božji narod. Svoj glas pastiri duša ustupaju Kristu da njime poziva ovce u svoj ovčinjak - Crkvu. Svoje srce duhovni pastir ustupa Kristu da njime ljubi siromašne i odbačene i tako postaje liječnik duša. Crkvena zajednica – župa postati će rasadnik plemenitih duhovnih pastira onda kada će prihvatiti Krista i njegovo evanđelje, za njime ići i po njemu živjeti, Amen. Molitva vjernika: Obratimo se Bogu Ocu koji nam je u svome Sinu darovao Dobroga Pastira. 1. Za Crkvu, da vjerno slijedi Dobrog pastira, - Molimo te. 2. Za sve koji su se odazvali na poziv Dobrog pastira i prihvatili službu u Crkvi da budu poslušni poticajima tvoga Duha. – Molimo te. 3. Za duhovne pastire u Crkvi da ti budu vjerni i zauzeti za povjereni narod. – Molimo te. 4. Za sve koji rade u javnom životu da se na općem društvenom planu zauzimaju za siromašne i obespravljene. –Molimo te. 5. Za one koji trpe zbog bolesti, napuštenosti ili se s njima poigrala bezdušna okolina koja ih ne prihvaća iz čiste sebičnosti. – Molimo te. 6. Za našu pokojnu braću; da ih pribrojiš nebeskoj crkvi. – Molimo te. Bože, milosrdni Oče, primi naše molitve i daj da slijedimo svoga Dobrog pastira Isusa Krista koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova Amen. |
