propovijedi
28.05.2014., srijeda
UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – SPASOVO
 Čitajući prvo čitanje današnjeg blagdana iznenađuje nas u Lukinim Djelima apostolskim jedno pitanje za koje bi se očekivalo da je Isusovim uskrsnućem postalo bespredmetno. Pitanje poput onog koje studenti postave smo profesoru na kraju predavanja, a koje sve ponovno vraća na sam početak, jer ga studenti nisu razumjeli. «Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?» Međutim, Isus prešućuje dobro poznato pitanje i nastavlja: «Primit ćete snagu Duha Svetoga, koji će sići na vas, i bit će te mi svjedoci…» Primit će Snagu Duha svetoga. Nije zabuna to što je Snaga pisana velikim slovom, jer neki tumači sv. Pisma misle da riječ snaga označava samog Duha – to mu je ime. Dakle, Snaga odozgor ili Duh će ih ispuniti, osloboditi će ih žilavo ukorijenjene židovske zablude da grade zemaljsko kraljevstvo. Postati će svjedoci nečega što sada ne razumiju. To će biti njihov poziv i njihova sudbina. A što se tog poziva tiče u njegovo razumijevanje nas uvodi čitanje iz Pavlove poslanice Efežanima. U jednom blic – prosvjetljenju Pavao iznosi program kršćanskog poziva koji otvara u jednom dahu nevjerojatnu viziju Kristove i naše uloge u Crkvi. Taj odlomak treba jednostavno nekoliko puta pročitati i promeditirati, da nam Otac Slave, kako se kaže u poslanici, dade duha mudrosti i objave kojom ćemo ga spoznati; »prosvijetlio vam oči srca te upoznate koje li nade u pozivu njegovu, kojeg li slavnog bogatstva u baštini njegovoj….» A sve se svodi na to da je Krist Glava Crkvi, koja je njegovo Tijelo, punina Onoga koji sve u svima ispunja. Tu više nema mjesta za naš mali ego za kojim ne trebamo žaliti jer smo uzdignuti u svijet božanskog. Ušli smo ili uzašli u njegovu slavu i postali dio nje. Jesmo li? Ili smo još čvrsto vezani sponama vlastitih predodžbi u smislu «sjedenja s lijeve i s desne strane» u njegovoj slavi. Nastojimo biti nekakvi automati koji bi svojim znanjem ili zauzetošću «proizvodili « crkvenost, umjesto da dopustimo Duhu biti njegovim instrumentima po kojima će djelovati u svijetu. Dopustiti mu da sam prereže spone koje nas vežu uz staro i dozvoliti mu da nas u svom Božanskom zanosu uvede u novo nama nepoznato, čega se možda potajice plašimo. – Poziv u kojemu treba umrijeti moj mali ja da bi u Njemu doživio puninu bitka. Poziv koji plaši, jer nešto treba umrijeti, pa odlažemo bit i to opravdavamo pozivom na slavlje današnjeg blagdana, a u stvari nemamo petlje učiniti konačni sudbinski potez i reći: Gospodine, odlučio sam se. Dragovoljno se stavljam na raspolaganje tvome Duhu neka me povede putem tvoga Uzašašća, zalog kojemu je smrt ovog zemaljskog ja koje sam do sada poznavao i uz koje sam toliko vezan. Molitva vjernika: Kristu uskrslomu, koji je na današnji dan otišao k Ocu uputimo svoje molitve. 1. Za Crkvu da u nauku i svagdašnjem životu slijedi svoga Učitelja. – Molimo te. 2. Za našeg svetog oca, da ga duh Isusov vodi i nadahnjuje. – Molimo te. 3. Za službenike Crkve da budu vjerni svjedoci Kristova nauka. – Molimo te. 4. Za sve ljude da ih Duh Božji vodi pravim putem koji vodi spasenju. – Molimo te. 5. Daj snage, Gospodine, onima koji su postradali u raznim prirodnim katastrofama da se pouzdaju u Tebe i pomoć bližnjih. – Molimo te. 6. Bolesnima pošalji utjehu da lakše podnose svoje patnje. – Molimo te. 7. Naše pokojne pridruži svojoj nebeskoj slavi. – Molimo te. Primi Gospodine molitve svoga naroda koji slavi blagdan Tvoga uznesenja Ocu, da i mi jednom stignemo u Očev dom. To molimo po Kristu Gospodinu našem. |
