propovijedi
28.03.2014., petak
ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA god. A
 N 30 4. KORIZMENA NEDJELJA ( Sredoposna) P 31 Benjamin, Amos U 1 Hugo, Teodora S 2 Franjo Paulski Č 3 Rokard, Cvijeta P 4 Izodor, Žiga S 5 Vinko Ferrerski N 6 5. KORIZMENA NEDJELJA (Gluha) Krist prosvjetitelj Čitanja: 1. čitanje: 1 Sam 16, 6-7. 10-13a Psalam: 23, 1-3a. 3b-4. 5. 6 2. čitanje: Ef 5, 8-14 Evanđelje: Iv 9, 1-41 I mi smo izabranici Božji i pomazanici njegovi. Jesmo li ikada razmišljali o tome kako Bog sasvim drugačije vrednuje ljude koje poziva u svoju službu i kojima povjerava važne zadatke, nego što to radimo mi ljudi. Kad bismo mi smrtnici imali mogućnost birati koga ćemo u crkvene službe, vjerojatno bi u obzir došli ponajprije akademici, priznati stručnjaci, doktori nauka…. Dobro se sjećam kako smo, nakon što je kardinal Šeper otišao u Rim za prefekta Kongregacije, svi bili u iščekivanju koga će sv. otac imenovati novim zagrebačkim nadbiskupom. Kao bogoslov u jednom sam društvu spomenuo da će to najvjerojatnije biti pomoćni biskup Kuharić; na što je jedan intelektualac prokomentirao: ''Kuharić je mali čovjek, nema doktorat i nije studirao u Rimu, on nema šanse''. Taj ''mali čovjek'' predvodio je našu Crkvu zagrebačku u najtežim iskušenjima za vrijeme komunizma i svojim autoritetom i zalaganjem doprinio da je Hrvatsku među prvima priznala sv. Stolica. Bio je moralni autoritet i obljubljen u cijeloj Hrvatskoj. Dok je izbor biskupa bio prepušten aklamaciji naroda; ne jedanput se dogodilo da je narod izabrao neke jednostavne i skromne ljude koji su se čak sakrivali da ne budu izabrani (kao što je bio slučaj sa sv. Martinom), a kasnije se pokazalo kako je to bio pravi izbor, na dobro mjesne crkve. Zar nije odabirom mladog pastirčeta Davida za kralja Bog pokazao kako on ne prosuđuje prema našim mjerilima. ''Moje misli nisu vaše misli'' (Iz 55,8). Stari Jišaj pokazao je proroku, čovjeku Božjem, svoje kršne sinove, a na mladoga Davida, koji je u polju pasao stada, nije ni pomislio. No, upravo njega Gospodin želi zakraljiti. Prorok ga pomazuje uljem. Postao je pomazanik Božji. Primio je Duh Božji, što je na Davidu bilo posebno vidljivo tijekom njegova života. Nikada ne smijemo smetnuti s uma da smo i mi izabranici Božji. Na krštenju smo pomazani ''uljem spasenja.'' Upravo po tom pomazanju postali smo sastavnica Krista svećenika, kralja i proroka. Pavao podsjeća Efežane kako su nekoć bili tama, ''a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite…'' To je naše poslanje i naš poziv da budemo djeca svjetlosti. Jer svjetlost donosi život, a tama smrt. Isus je donositelj svjetlosti. Današnje evanđelje stavlja pred nas dvostruko sljepilo: Ono naravno – slijepac od rođenja, kojemu Isus vraća vid i ono duhovno – a to su farizeji, koji su zaslijepljeni pa ne vide veličanstveno djelo koje u Isusu izvodi Otac nebeski. Oni od svega vide samo kršenje subote. Toliki učeni uza sve svoje znanje i akademske titule tapkaju u mraku nevjere i neznanja, a maleni i neznatni hode u svjetlosti vjere. To je Božja logika. Njega očito ne impresionira naše znanje i učenost. Ono što Bog ljubi to je iskreno i čisto srce. Krist, donositelj svjetlosti daruje takve svjetlom vjere. Vidom koji prodire kroz koprenu naravnog u nadnaravno, vječno, Božje kraljevstvo. Na mnogim našim crkvama, na krovu ili tornju nalazi se limeni kokot ili pijetao. Nitko zapravo ne zna objasniti koja je njegova prava uloga, premda postoje razna tumačenja. Znamo da pijetao počinje pjevati pred zoru. On najavljuje dan. Svojim nas pjevanjem budi. Nije li uloga limenog pijetla na tornju crkve da nas podsjeti da se duhovno probudimo. Da ne drijemamo uronjeni u svoje svagdašnje brige, nego da podignemo svoj pogled prema donositelju svjetlosti neugasive – Kristu. Da mu pođemo ususret u ovoj korizmi djelima milosrđa – pomažući bližnjima. Djelom poniznosti u skrušenoj ispovijedi. Da se probudimo iz svjetovnog sna u koji smo upali. Baš onako kako završava današnje drugo čitanje iz poslanice Pavla apostola Efežanima: ''Probudi se ti što spavaš, ustani od mrtvih, i zasvijetljit će ti Krist'' Amen. Molitva vjernika Bože, tebi iznosimo svoje molitve da nas prosvijetliš po svome Sinu Isusu, donositelju svjetlosti neugasive. 1. Za svetu Crkvu, da naviješta Krista – Svjetlo neugasivo po cijelome svijetu. Molimo te. 2. Za biskupe, svećenike, propovjednike… da budu donositelji svjetla Kristova tvojem narodu. – Molimo te. 3. Za sve koji su kršteni, da u ovom korizmenom vremenu u sakramentu pomirenja upoznaju ljubav koju im ti daruješ. – Molimo te. 4. Za nas koji smo ovdje sabrani, da otkrivamo tvoj poziv na svetost u svakodnevnom životu. – Molimo te. 5. Za bolesne i one koji trpe da im ti budeš jasna svjetlost i utjeha. – Molimo te. 6. Za one koji lutaju u mraku nevjere, da im se očituješ kako bi te upoznali, Svjetlosti vječna. – Molimo te. 7. Za naše pokojne da ugledaju neugasivu svjetlost života vječnoga. - Molimo te. Primi Gospodine ove naše molitve i usliši ih po Kristu Gospodinu našem. |
21.03.2014., petak
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA god. A
 N 23 3. KORIZMENA NEDJELJA ( Bezimena) P 24 Katarina Švedska NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO Blagovijest S 26 Montan, Goran Č 27 Rupert, Lidija P 28 Priska, Nada S 28 Jona, Eustazij N 29 ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA ( Sredoposna) Čitanja: 1. čitanje: Izl 17,2 Psalam: 95, 1-2. 6-7ab. 7c-9 2. čitanje: Rim 5, 1-2. 5-8 Evanđelje: Iv 4, 5-42 Zadivljuju nas tematske cjeline korizmenih nedjelja, posebice u A godini. U tim snažnim Kristocentričnim temama otkrivamo niz krsnih kateheza koje su namijenjene pouci katekumena, kako bi na Veliku subotu mogli prići krsnom studencu. Tako je tema prve korizmene nedjelje Krist – Obnovitelj grijehom narušenog zajedništva s Bogom. Druge nedjelje; Krist – Učitelj od Boga Oca potvrđen. Treća; Krist Darovatelj ''žive vode''. Četvrta; Krist – Prosvjetitelj i peta: Krist – Uskrisitelj. Današnja nedjelja, prepuna je krsne simbolike. Sjajno povezana sva tri čitanja bremenita su krsnom simbolikom do te mjere da gotovo ''slušamo'' žubor ''žive vode'' koja teče iz stijene koju utjelovljuje Krist, Sin Božji, Spasitelj. Pralik Krista donositelja ''žive vode'' očituje se u stijeni - pećini po kojoj, na Božju zapovijed, udara Mojsije, da bi iz nje potekla voda. Mjesto; Masa i Meriba nose simbolička imena: Kušnja i Otpor. To su mjesta pobune na ''trodijelnom'' putu Izlaska. Izlazak iz Egipta, potom hod kroz Crveno more i pustinju i ulazak u Obećanu zemlju; zovemo misterij Pashe. Mi smo Crkva putujuća kroz pustinju ovoga svijeta. Naša buntovna i grijehom osakaćena narav želi utažiti sam naravnu žeđ za pripadnostima vidljivog života. Oni, pak, koji naziru konačnicu kojom se ulazi u Obećanu zemlju Kraljevstva nebeskog traže ''živu vodu'' iz stijene koja je Krist. Ta ''živa voda'' je milost čiji je izvor u smrti Kristovoj za naše spasenje. ''Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je u svoje vrijeme za nas bezbožnike umro.'' ( Rim 5,6) To čitamo u današnjoj poslanici sv. Pavla Rimljanima u kojoj Pavao kaže da je: '' Ljubav Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!'' (Rim 5,5) Tako možemo krsnu milost, zasluženu Kristovom žrtvom zvati ljubavlju. Što je bezgranična ljubav Božja koja nam je kroz i po Kristu dana, upoznajemo u današnjem evanđelju. Isus dolazi u samarijski grad Sihar. Učenici su otišli u grad, a učitelj umoran sjeda na zdenac Jakovljev. Zdenac koji predstavlja tradiciju, na koju su Židovi bili toliko ponosni. Dolazi Samarijanka zahvatiti vode. Isus započinje ciljani dijalog koji je nama danas nešto sasvim uobičajeno, ali u ono vrijeme to je revolucionarno rušenje predrasuda. Isus, Židov, rabin razgovara sa ženom koja je inovjerka i to Samarijanka, a uz to i žena grješnica. Isus mirno prelazi preko toga kao da se to njega ništa ne tiče. Čak je i sama žena zbunjena: ''Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samrijanke?'' Nešto kao kad bi neki Srbin, na putu prema pravoslavnim manastirima na Kosovu zastao i tražio vode od žene Albanke. Tražeći vode iz Jakovljeva zdenca, Isus započinje dijalog, koji zbunjena Samarijanka prihvaća. Ona nije svjesna da će se voda iz starozavjetne tradicije, koju će ponuditi tajanstvenom Učitelju za nju pretvoriti u ''živu vodu'' spasiteljske milosti Novog zavjeta. I ne samo to, nego će ona biti prva svojevrsna blagovjesnica Radosne vijesti u svom narodu. Danas je popularno i zanimljivo govoriti o tome kako je Isus rušio predrasude i tabue svoga vremena. Samo kada mi to radimo, slijedeći tobože, svoga Učitelja; naše je rušilaštvo upereno krčenju puteva prema raznim komotnostima i redovito ide crtom manjeg otpora. Na čuđenje žene i samih učenika, Isus to radi tolikom mirnoćom, kao da je oduvijek bilo tako. On smireno uklanja okamine koje su od tradicije postale zapreka protoku milosnog života Radosne vijesti. Svake se nedjelje okupljamo oko stijene koja je Krist, iz koje teče ''živa voda'' milosti. Umjesto da na temelju toga moraliziramo i postavljamo si kojekakva retorička pitanja; molimo, da se krsna milost u nama iz nedjelje u nedjelju pretvara u ljubav Božju, razlivenu po Duhu Svetom u srcima našim. Amen. Molitva vjernika Bog nas poziva da mu se klanjamo i molimo u Duhu i istini. U tom Duhu iznesimo mu svoje molitve. 1. Za Crkvu, koja naviješta Kristov nauk, da njezin glas dopre do na kraj svijeta. – Molimo te. 2. Za siromašne, obespravljene i potlačene narode, da nađu načina kako izaći iz tog zla. – Molimo te. 3. Za sve vjernike koji su izabrali u ovoj Korizmi pobožne vježbe i molitvu, da ustraju do kraja. – Molimo te. 4. Za svećenike, propovjednike, da oduševljeno naviještaju čudesna djela Gospodnja. – Molimo te. 5. Za mlade da radosno slijede Kristov nauk. – Molimo te. 6. Za sve nas, da nam Krist – Stijena bude izvor milosti i spasenja. – Molimo te. 7. Za pokojne, koji su vjerovali i nadali se vječnom životu; da budu dionici zajedništva svetih. – Molimo te. Gospodine Bože, Oče nebeski; svake nedjelje slušamo tvoju svetu riječ i o njoj razmišljamo. Daj da i ove Korizme napredujemo u duhovnom životu, kako bi svojoj braći i sestrama po vjeri bili što bliži i bolji. To molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
13.03.2014., četvrtak
DRUGA KORIZMENA NEDJELJA a
 2. KOR. NEN 16 D. (Pačista) P 17 Patrik, Domagoj U 18 Ćiril Jeruzalemski S 19 Sv. Josip zaručnik BDM Č 20 Dionizij, Vladislav P 21 Serafion, Vesna S 22 Jarislav N 23 3. KOR. NED. ( Bezimena) Čitanja. 1. čitanje: Post 12, 1-4a Psalam: 33, 4-5. 18-19. 20 i 22 2. čitanje: 2 Tim 1, 8b-10 Evanđelje: Mt 17, 1-9 Postoje ljudi na koje je Bog ''bacio oko'' i oni postaju njegovi miljenici. Stavlja ih na teške kušnje, da bi ih prokušane još snažnijom ljubavlju privinuo k sebi. Od zaljubljenika Božjih traži se hrabrost kojoj prethodi prodor ili proboj svjetla onostranog, koje onda postaje vodilja, ''mamac'' na putu s Bogom, koji put je sve samo ne lagan. To je put kojim rijetki idu. Put, koji je probijanje kroz i k nepoznatom. Kad se svjetlo Božje na tom putu odjednom ugasi, a gasi se često; putnik uspaničen zaziva Gospodina, a kad se On iznenada javi, javi se pitanjem: ''Kako si mogao posumnjati''? To je put kojim idu mistici, zaljubljenici Božji, na koje je Bog ''bacio oko''. Mistik i pjesnik Tagore pjeva: ''O carstvo s one strane, kako neodoljivo zove tvoja frula.'' Negdje u sedamnaestom stoljeću prije Krista Bog poziva Abrahama, svog miljenika i izabranika. Dubina Božjeg zahvata u život toga čovjeka je to dublja što se on više Bogu ponizno otvara, spreman izvršiti sve što Bog od njega traži. Bog od samog početka obećava Abrahamu zapanjujuću velikodušnost. Ali, već na samom početku traži od njega potpuno predanje i povjerenje: ''Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati''. (Post 12,1) Dragovoljno se odriče ''svoje'' zemlje, ''svoga'' zavičaja i doma očinskog da bi postao nomad – tuđinac bez korijena, ali zato čvrsto ukorijenjen u Bogu. Odriče se vlastite povijesti da bi u prosjaju onostranog, u zahvatu Božjem ušao u Nadpovijest, stekavši tako ne samo naziv praoca naše vjere, nego, postavši pralikom svakog istinskog vjernika. Ako čovječanstvo zamislimo kao jednu veliku karavanu koja ide vlastitim životnim putem, onda je slučaj Abrahama prva i najznačajnija Božja intervencija kojom se ta karavana ciljano i organizirano usmjeruje od naravnog prema Nadnaravnom, od ograničenog prema vječnom. To je plan spasenja čiji su jasni obrisi vidljivi u objavi na brdu Sinaju. Tu su ključne osobe koje su prosjaj Božjeg poslanja doživjeli baš na tom Brdu; Mojsije i Ilija. Isus, kao konačna i naj karika u tom Planu spasenja bira Sinaj da bi ključnim učenicima razotkrio svoje Božansko lice. Dobro je zapaziti kako naš vjerni narod blagdan preobraženja Gospodinovog naziva ''Božje lice''. Ovaj prosjaj Božanskog na Brdu preobraženja je oduvijek u Crkvi tumačem kao učvršćivanje učenika u vjeri za trenutak Isusove odlučujuće borbe, kada će nakratko sinovi tame imati nad njime punu vlast; da se ne sablazne i ne otpadnu. Popudbina koju su učenici ponijeli sa sobom s Horeba bio je glas iz oblaka koji im govoraše: ''Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi je sva milina! Slušajte ga!'' (Mt 17, 5). Taj jasni prodor Božanskog na Brdu preobraženja tek je trenutačno ohrabrenje i poticaj za daljnji put kojim treba ići. Zanimljivo, kako se u svom početnom prodoru u svijet kršćanstvo naziva Putem. Savao je od sinedrija ishodio punomoć da može ''uhititi sve koje nađe od ovoga Puta'' (Dj 9,2; 19,9, …). Poput Abrahama, koji je išao putem koji mu je odredio Bog i kršćanin ide putem Krista, koji za sebe kaže: ''Ja sam put istina i život..'' Korizma je blagoslovljeno vrijeme kada nam je naglašen poziv traženja i hodanja Putem spasenja. Budemo li na tom putu otvoreni Bogu i spremni napuštati svoje zacrtane puteve, a prihvaćati njegov ponuđeni put, postat ćemo Božja milina, od njega ljubljeni hodočasnici vječnosti. Amen. Molitva vjernika Ocu nebeskome, iznesimo svoje molitve da naš korizmeni put ususret Ljubljenom Sinu bude plodan milošću sjaja onostranog. 1. Za Crkvu, da razmatranjem tajne Kristova preobraženja umnoži vjeru, učvrsti pouzdanje i usavrši ljubav svojih članova. – Molimo te. 2. Da umnožiš broj onih koji će postom, molitvom i djelima milosrđa proživjeti ovu korizmu. – Molimo te. 3. Za našu župsku zajednicu, da prihvaća mudrost križa i njegov spasonosni lijek. – Molimo te. 4. Za roditelje i odgajatelje, da sami uvide duhovno bogatstvo u odricanju i tako uče mlade. – Molimo te. 5. Potakni sve koji mogu i imaju prilike, da se zauzmu kroz karitativni rad za sve kojima je pomoć potrebna. – Molimo te. 6. Za očajne, napuštene i sve koji trpe, da im pošalješ svjetlo nade i utjehe. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih preobraziš svojom milošću kako bi bili dostojni zvati se tvojim miljenicima. – Molimo te. Sveti i milosrdni Oče, dok smo okupljeni oko svetog stola na kome se prikazuje sam tvoj Sin kao nekrvna žrtva za naše spasenje; daj da mu budemo što vjerniji u radosnom prihvaćanju naših svagdašnjih križeva. To molimo po istom Kristu Gospodinu našem. |
05.03.2014., srijeda
PRVA KORIZMENA NEDJELJA a
 N 9 1. KORIZMENA (Čista) P 10 Makarij, Krunoslav U 11 Firmin, Tvrtko S 12 Teofan, Maksim Č 13 Rozalija P 14 Matilda S 16 Veljko, Vjekoslava N 17 2. KORIZMENA (Pačista) Čitanja: 1. čitanje: Post 2, 7-9; 3, 1-7 Psalam: 51 3-4. 5.6a. 12-13. 14 i 17 2. čitanje: Rim 5, 12-19 Evanđelje: Mt 4, 1-11 Ono što je arheolozima najčešća pomoć i orijentacija u njihovom radu jesu fragmenti glinčarije, rieđe cijele posude, koje pronalaze u slojevima naslaga tla. Njihov oblik, način izrade, a posebno geometrijski ukrasi pomažu u iščitavanju vremena nastanka, kao i pripadnosti civilizaciji koja se njima služila. Da bismo lakše mogli shvatiti koliko je široku primjenu nekada imalo glineno posuđe, zamislimo si da je sve naše suđe, sve posude u kojima čuvamo hranu, vino, ulje…. da je sve to od pečene gline. Kako je glina krhki materijal te se lako razbija, nije niti čudno da su arheološki lokaliteti pradavnih ljudskih nastambi prepuni raznih glinenih fragmenata i artefakata. Lončarstvo je stoga bio vrlo čest zanat. O tome nam svjedoče i česta prezimena, kao što je; Lončar, Lončarec, Lončarić…. Danas su lončari prava rijetkost, ali ako je netko imao prilike vidjeti kako lončar izrađuje svoje predmete onda je sigurno ostao zadivljen kako on vješto barata podatnom glinom, koju na lončarskom kolu vješto formira svojim prstima i drugim pomagalima u željenu formu. Upravo ta fascinantna lončarska vještina bila je povod da pradavni duhovni genij Starog zavjeta u njoj vidi lakoću i vještinu Božjeg stvaralačkog čina. Poput vješta lončara Bog oblikuje čovjeka. Kada su u pitanju tekstovi, poput današnjeg prvog čitanja iz Knjige postanka, onda ćemo odlutati od prave poruke budemo li; ili te tekstove uzimali kao obične mitove, ili kao da se radi o nekom suvremenom izviješću. Jer, u potonjem slučaju bili bi slični nekim suvremenim fundamentalistima koji smatraju da je Bog stvarno stvarao svijet u šest dana, a neki idu tako daleko da zemlju smatraju, ne okruglom, nego ravnom pločom, jer tako piše u Bibliji. Prastari biblijski tekstovi sadrže mudrost utkanu u simbole prepune značenja, koje treba iščitavati poput vještih arheologa, koji iz komadića glinenih posuda iščitaju toliko zanimljivih podataka, dok bi neuki laik sve to šutnuo nogom, kao bezvrijedno crijepovlje. Već samo ime prvog čovjeka puno govori. On je Adam, od hebrejske riječi adamah, što znači zemlja. Taj zemljani čovjek, koji doduše dobiva od Boga neumrli duh (ruah), tjelesno je krhak, poput glinene posude. Od zemljane prašine je napravljen i njoj se vraća. Zašto nije u njemu prevlast daha Božjega koji je vječan, na to pitanje dobivamo odgovor: zbog neposlušnosti. Zmija je svojevrsni simbol čiji oblik je poslužio utjelovljenju Zla. Premda živo biće kao i svako drugo, čovjeka je zmija uvijek plašila svojom tajnovitošću, jer ulazi i izlazi iz podzemlja – prebivališta ''donjeg svijeta'' gdje su duše mrtvih, a i zbog smrtonosnog otrova koji ubija što podsjeća na otrov početnika zla, koji se grčki zove diabolos, u našem prijevodu đavao, a hebrejski je to satan, što znači ''protivnik'', ''neprijatelj'', ''tužitelj''. U knjizi Jobovoj pojavljuje se kao onaj koji želi da pravednici budu kušani te otpadnu od Boga (Job 6,1). To nije ružna rogata spodoba koja plaši svojim izgledom. Ne smrdi na sumpor i nema oko njega paklenog plamena. Đavao je inteligentan duh. Komunikativan i vješt govornik. Elegantan je i strpljiv. Vrlo dobro poznaje sve čovjekove slabosti i dobro zna na koja vrata treba pokucati. Izvanredno dobro poznaje Sveto pismo i bez problema ga u svakoj prilici zna citirati (današnje evanđelje). Bio bi nenadmašivi predstavnik banaka, osiguravajućih zavoda, ili prodavatelj automobila. Premda znade sve nedostatke vozila, kupca će bez problema nagovoriti na kupnju, jer dobro zna što kupac traži, a on je u lažima nenadmašiv. Otkud đavlu tolika moć i nije li to u suprotnosti Božjoj svemogućnosti? To pitanje s pravom možemo postaviti kako ne bi upali u staru zamku dualizma. Zanimljiv odgovor nam daje sv. Augustin: ''Pas, bijesni pas je đavao, ali na lancu; grize samo onoga koji mu se približi!'' Đavao nema nad nama moć sam po sebi. On ju zadobiva tek kad mu se predamo. Nešto kao podzemlje ili ''kriminalni milje''. Tek kada se neoprezno upletemo u njihove mračne rabote; zbog jeftine zarade ili lagodnog života, postajemo žrtve koje se više ne mogu istrgnuti, nego moraju surađivati u zlu. Evi su bili zabranjeni ''plodovi'' privlačni i tu je bio početak propasti. Između prvog čitanja iz Knjige postanka i evanđelja stoji današnja poslanica sv. Pavla apostola Rimljanima kao svojevrsna spona, koje sadržaj govori o dva Adama. Tako, prokleto čovječanstvo ima jednu glavu, prvog Adama – grešnog i palog, a spašeno čovječanstvo ima drugog Adama, Krista, po kome smo spašeni i po kome primamo obilje milosti. Čitajući današnje evanđelje, ne možemo ne zapaziti đavlovo izvanredno poznavanje ljudske naravi i njegovih nagnuća. Đavao Isusu postavlja tri stožerne kušnje u čvrstom uvjerenju da će barem jedna od njih upaliti: Utažiti glad za hranom, zadovoljstvom svake vrste; primarna je čovjekova preokupacija i nagon. Ako to ne upali, e, onda se vjerojatno radi o častohlepnoj osobi. Voli slavu! Skočiti s vrha jeruzalemskog Hrama i ostati živ i danas bi ušlo u Guinessovu knjigu rekorda. Ali ovaj koji je četrdeset dana postio, očito nije častohlepan. Onda ga sigurno privlači moć vlasti. Ne kaže se badava ''pijan od vlasti''. Istina, taj se nagon ne može više sirovo pokazivati, kao u vrijeme ''slavnih'' diktatora, ali još uvijek i u suvremenim demokracijama postoje skroviti načini da vlast pokaže na vidjelu svoju slast. Ali onaj koji je četrdeset dana postio, prozreo je lukavog Satana i nama pokazao kako je opasno ulaziti u domenu dijaboličkog, jer tu nema sitnih uloga, on je igrač na sve i uvijek pobjednik. Svaka kušnja u kojoj nismo postojani završava porazom. Isus je bio četrdeset dana u pustinji. Broj četrdeset podsjeća na boravak Božjeg naroda u pustinji, nakon izlaska iz Egipta. Isus je za kršćane novi i savršeni Mojsije. I onaj prvi Mojsije je četrdeset dana i četrdeset noći postio zbog svih grijeha što ih je narod počinio, radeći zlo u očima Gospodnjim (Pnz 9, 18). Prva korizmena nedjelja intonacija je i poziv na hod s Učiteljem u odricanju i odbacivanju zla, kako bismo prokušanim kršćanskim krepostima: molitvom, pokorom i djelima milosrđa, ojačali, pobijedili zamke i napasti Zloga na putu prema konačnom uskrsnuću. Amen. Molitva vjernika Ocu, koji nas je po svome Sinu pozvao na obraćenje uputimo svoje molitve. 1. Očisti, Gospodine, svoju Crkvu od svake sjene grijeha da ti služi u poniznosti i čistoći, - molimo te. 2. Ljude koji vode državničke poslove potakni na mirotvorstvo, pravednost i solidarnost s onima koji su u nevolji, - molimo te. 3. Pomogni nama da shvatimo kako nam je potrebno obraćenje da bismo ti iskreno služili, - molimo te. 4. Daj da naše korizmeno odricanje donese duhovnih plodova, - molimo te. 5. Daj potakni naša srca da vršimo djela milosrđa i pomognemo potrebnima, - molimo te. 6. Četrdesetodnevna pokora i korizmena ozbiljnost uči nas kako biti bolji i kako upraviti svoje životne puteve k tebi jedina Istino, daj da smo uvijek toga svjesni, - molimo te. 7. Primi, Gospodine, našu pokojnu braću i sestre u svoje nebesko kraljevstvo, - molimo te. Gospodine, vodi nas uvijek putem spasenja da ne lutamo. Zakrili nas svojom Božanskom zaštitom da se ne izgubimo u ništavilu ovoga svijeta, to te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
04.03.2014., utorak
PEPELNICA ILI ČISTA SRIJEDA
 Vratiti se na zgarište vlastitog doma, kakav je to osjećaj. Dok u pepelu nazireš ostatke svojih omiljelih predmeta, uspomena, darova… nema suza, samo jak pritisak tuge u grudima… To su tragična iskustva koja čovječanstvo pamti od svoje koljevke pa do danas. Pepeo – ništa, ništavnost, odsutnost svega, hladno zgarište nad kojim stvorenje čili bez osjećaja i nade. To je polaznica ali ne i konačnica našeg ulaska u korizmu. Nakon propovijedi prilazim svetištu, mjestu Božje blizine, primam na se pepeo i u sebi govorim: Gospodine, želim pred tobom biti nitko. Neka me slobodno svi smatraju zgarištem svih svjetovnih odlika i časti, znanja i imanja…. Ovaj pepeo neka mi zorno uprizori moju ništavnost. Želim biti njiva na kojoj si ti, moj Gospodine, u pepeo spalio sva moja zla nagnuća i posijao novo sjeme svoje Riječi iz koje će niknuti moje novo, produhovljeno stablo moga života. Ova moja korizma u koju ulazim kroz vrata pepelnice treba konačno biti moj odlučni hod prema vječnom Uskrsu, bez zastajkivanja i okretanja unazad. Ova četrdesetnica je moje odlučno uspinjanje na Svetu goru. Ona je iskreni početak traženja Božjeg lica. Ti mi Gospodine pružaš tri prokušana lijeka kojima ću pobijediti starog čovjeka u sebi i ponovno obnoviti svoj krsni savez s tobom. Prvi lijek je post. To je moćno sredstvo kojim se od roba postaje gospodar u vlastitoj kući svoga tijela. Reći ne ovisnostima kojima ljudi tako često robuju. Hrana i piće je na prvom mjestu. Ne moći reći ne zamamnosti raznih biranih jela i pića, čovjeka čini slabićem i na drugim područjima. Kontrola nad hranom čisti naš organizam a pozitivne posljedice toga su i čiste misli, želje i odluke koje donosim. Po toj kreposti dobila je pepelnica svoje drugo ime; čista srijeda. Drugi lijek je molitva. Moja molitva neće biti moljakanje, niti podsjećanje na ono što mi treba. ''Zna Otac vaš nebeski što vam treba,'' poučio nas je Isus. Moja molitva biti će jednostavno povezanost s tobom Izvorom života i milosti. U svom neznanju što da ti kažem? Otvoriti ću svoje srce da ga ispuni miris tvoje Božanske ljubavi, pa da pjevam pjesmu zahvalnu tebi svome Stvoritelju. Treći lijek su djela milosrđa koja nam je stavio na srce naš Spasitelj: Gladna nahraniti, žednoga napojiti, putniku pružiti utočište, gologa obući, bolesnog posjetiti… Sve ću to činiti u skrovitosti da nitko ne zna i ne vidi. Neka to bude moja tajna, koju jedino ne ću moći skriti pred tobom. Stoga mi budi vjeran suputnik, Gospodine, da ne lutam kad uđem kroz vrata pepelnice u korizmu moga hoda prema Licu tvome, koje se skriva u vječnom Uskrsu. Amen. Molitva vjernika U skrušenosti srca obratimo se Gospodinu molbom za oproštenjem: Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 1. Puno smo ti puta obećali vjernost i štovanje, ali smo te zaboravili.: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 2. Puno je onih koji preziru tebe i tvoje darove, a robuju božanstvima ovoga svijeta i njihovim idolima: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 3. Za one koji se kolebaju, koji se s tobom cjenkaju, jer su nestalni: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 4. Za nasilnike, zloduhe društva i sinove tmina, koji ne znaju što čine: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 5. Za Crkvu koja je po tvojoj zamisli sveta, ali se toliko puta po nama, grješnim pojedincima, iznevjerila tebi: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 6. Obrati naša srca da te prepoznamo u bolesnima, gladnima, osamljenima…: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 7. Za naše pokojne, da im grijehe oprostiš, duše njihove milošću svojom očistiš i uvedeš u zajedništvo svetih: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. Oče blagi i milosrdni, primi ove naše molitve. Poslušaj i one koje su ostale neizrečene u dubini naše duše. To te molimo po Kristu, vjernom Svjedoku tvoje ljubavi, koji živi u vijeke vjekova. Amen. |
