propovijedi
05.03.2014., srijeda
PRVA KORIZMENA NEDJELJA a
 N 9 1. KORIZMENA (Čista) P 10 Makarij, Krunoslav U 11 Firmin, Tvrtko S 12 Teofan, Maksim Č 13 Rozalija P 14 Matilda S 16 Veljko, Vjekoslava N 17 2. KORIZMENA (Pačista) Čitanja: 1. čitanje: Post 2, 7-9; 3, 1-7 Psalam: 51 3-4. 5.6a. 12-13. 14 i 17 2. čitanje: Rim 5, 12-19 Evanđelje: Mt 4, 1-11 Ono što je arheolozima najčešća pomoć i orijentacija u njihovom radu jesu fragmenti glinčarije, rieđe cijele posude, koje pronalaze u slojevima naslaga tla. Njihov oblik, način izrade, a posebno geometrijski ukrasi pomažu u iščitavanju vremena nastanka, kao i pripadnosti civilizaciji koja se njima služila. Da bismo lakše mogli shvatiti koliko je široku primjenu nekada imalo glineno posuđe, zamislimo si da je sve naše suđe, sve posude u kojima čuvamo hranu, vino, ulje…. da je sve to od pečene gline. Kako je glina krhki materijal te se lako razbija, nije niti čudno da su arheološki lokaliteti pradavnih ljudskih nastambi prepuni raznih glinenih fragmenata i artefakata. Lončarstvo je stoga bio vrlo čest zanat. O tome nam svjedoče i česta prezimena, kao što je; Lončar, Lončarec, Lončarić…. Danas su lončari prava rijetkost, ali ako je netko imao prilike vidjeti kako lončar izrađuje svoje predmete onda je sigurno ostao zadivljen kako on vješto barata podatnom glinom, koju na lončarskom kolu vješto formira svojim prstima i drugim pomagalima u željenu formu. Upravo ta fascinantna lončarska vještina bila je povod da pradavni duhovni genij Starog zavjeta u njoj vidi lakoću i vještinu Božjeg stvaralačkog čina. Poput vješta lončara Bog oblikuje čovjeka. Kada su u pitanju tekstovi, poput današnjeg prvog čitanja iz Knjige postanka, onda ćemo odlutati od prave poruke budemo li; ili te tekstove uzimali kao obične mitove, ili kao da se radi o nekom suvremenom izviješću. Jer, u potonjem slučaju bili bi slični nekim suvremenim fundamentalistima koji smatraju da je Bog stvarno stvarao svijet u šest dana, a neki idu tako daleko da zemlju smatraju, ne okruglom, nego ravnom pločom, jer tako piše u Bibliji. Prastari biblijski tekstovi sadrže mudrost utkanu u simbole prepune značenja, koje treba iščitavati poput vještih arheologa, koji iz komadića glinenih posuda iščitaju toliko zanimljivih podataka, dok bi neuki laik sve to šutnuo nogom, kao bezvrijedno crijepovlje. Već samo ime prvog čovjeka puno govori. On je Adam, od hebrejske riječi adamah, što znači zemlja. Taj zemljani čovjek, koji doduše dobiva od Boga neumrli duh (ruah), tjelesno je krhak, poput glinene posude. Od zemljane prašine je napravljen i njoj se vraća. Zašto nije u njemu prevlast daha Božjega koji je vječan, na to pitanje dobivamo odgovor: zbog neposlušnosti. Zmija je svojevrsni simbol čiji oblik je poslužio utjelovljenju Zla. Premda živo biće kao i svako drugo, čovjeka je zmija uvijek plašila svojom tajnovitošću, jer ulazi i izlazi iz podzemlja – prebivališta ''donjeg svijeta'' gdje su duše mrtvih, a i zbog smrtonosnog otrova koji ubija što podsjeća na otrov početnika zla, koji se grčki zove diabolos, u našem prijevodu đavao, a hebrejski je to satan, što znači ''protivnik'', ''neprijatelj'', ''tužitelj''. U knjizi Jobovoj pojavljuje se kao onaj koji želi da pravednici budu kušani te otpadnu od Boga (Job 6,1). To nije ružna rogata spodoba koja plaši svojim izgledom. Ne smrdi na sumpor i nema oko njega paklenog plamena. Đavao je inteligentan duh. Komunikativan i vješt govornik. Elegantan je i strpljiv. Vrlo dobro poznaje sve čovjekove slabosti i dobro zna na koja vrata treba pokucati. Izvanredno dobro poznaje Sveto pismo i bez problema ga u svakoj prilici zna citirati (današnje evanđelje). Bio bi nenadmašivi predstavnik banaka, osiguravajućih zavoda, ili prodavatelj automobila. Premda znade sve nedostatke vozila, kupca će bez problema nagovoriti na kupnju, jer dobro zna što kupac traži, a on je u lažima nenadmašiv. Otkud đavlu tolika moć i nije li to u suprotnosti Božjoj svemogućnosti? To pitanje s pravom možemo postaviti kako ne bi upali u staru zamku dualizma. Zanimljiv odgovor nam daje sv. Augustin: ''Pas, bijesni pas je đavao, ali na lancu; grize samo onoga koji mu se približi!'' Đavao nema nad nama moć sam po sebi. On ju zadobiva tek kad mu se predamo. Nešto kao podzemlje ili ''kriminalni milje''. Tek kada se neoprezno upletemo u njihove mračne rabote; zbog jeftine zarade ili lagodnog života, postajemo žrtve koje se više ne mogu istrgnuti, nego moraju surađivati u zlu. Evi su bili zabranjeni ''plodovi'' privlačni i tu je bio početak propasti. Između prvog čitanja iz Knjige postanka i evanđelja stoji današnja poslanica sv. Pavla apostola Rimljanima kao svojevrsna spona, koje sadržaj govori o dva Adama. Tako, prokleto čovječanstvo ima jednu glavu, prvog Adama – grešnog i palog, a spašeno čovječanstvo ima drugog Adama, Krista, po kome smo spašeni i po kome primamo obilje milosti. Čitajući današnje evanđelje, ne možemo ne zapaziti đavlovo izvanredno poznavanje ljudske naravi i njegovih nagnuća. Đavao Isusu postavlja tri stožerne kušnje u čvrstom uvjerenju da će barem jedna od njih upaliti: Utažiti glad za hranom, zadovoljstvom svake vrste; primarna je čovjekova preokupacija i nagon. Ako to ne upali, e, onda se vjerojatno radi o častohlepnoj osobi. Voli slavu! Skočiti s vrha jeruzalemskog Hrama i ostati živ i danas bi ušlo u Guinessovu knjigu rekorda. Ali ovaj koji je četrdeset dana postio, očito nije častohlepan. Onda ga sigurno privlači moć vlasti. Ne kaže se badava ''pijan od vlasti''. Istina, taj se nagon ne može više sirovo pokazivati, kao u vrijeme ''slavnih'' diktatora, ali još uvijek i u suvremenim demokracijama postoje skroviti načini da vlast pokaže na vidjelu svoju slast. Ali onaj koji je četrdeset dana postio, prozreo je lukavog Satana i nama pokazao kako je opasno ulaziti u domenu dijaboličkog, jer tu nema sitnih uloga, on je igrač na sve i uvijek pobjednik. Svaka kušnja u kojoj nismo postojani završava porazom. Isus je bio četrdeset dana u pustinji. Broj četrdeset podsjeća na boravak Božjeg naroda u pustinji, nakon izlaska iz Egipta. Isus je za kršćane novi i savršeni Mojsije. I onaj prvi Mojsije je četrdeset dana i četrdeset noći postio zbog svih grijeha što ih je narod počinio, radeći zlo u očima Gospodnjim (Pnz 9, 18). Prva korizmena nedjelja intonacija je i poziv na hod s Učiteljem u odricanju i odbacivanju zla, kako bismo prokušanim kršćanskim krepostima: molitvom, pokorom i djelima milosrđa, ojačali, pobijedili zamke i napasti Zloga na putu prema konačnom uskrsnuću. Amen. Molitva vjernika Ocu, koji nas je po svome Sinu pozvao na obraćenje uputimo svoje molitve. 1. Očisti, Gospodine, svoju Crkvu od svake sjene grijeha da ti služi u poniznosti i čistoći, - molimo te. 2. Ljude koji vode državničke poslove potakni na mirotvorstvo, pravednost i solidarnost s onima koji su u nevolji, - molimo te. 3. Pomogni nama da shvatimo kako nam je potrebno obraćenje da bismo ti iskreno služili, - molimo te. 4. Daj da naše korizmeno odricanje donese duhovnih plodova, - molimo te. 5. Daj potakni naša srca da vršimo djela milosrđa i pomognemo potrebnima, - molimo te. 6. Četrdesetodnevna pokora i korizmena ozbiljnost uči nas kako biti bolji i kako upraviti svoje životne puteve k tebi jedina Istino, daj da smo uvijek toga svjesni, - molimo te. 7. Primi, Gospodine, našu pokojnu braću i sestre u svoje nebesko kraljevstvo, - molimo te. Gospodine, vodi nas uvijek putem spasenja da ne lutamo. Zakrili nas svojom Božanskom zaštitom da se ne izgubimo u ništavilu ovoga svijeta, to te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
