Marketing
DRUGA VAZMENA NEDJELJA - BIJELA god. A
N 27 2. USKRSNA – BIJELA
P 28 Euzebij, Polion
U 29 Katarina Sijenska, Katica
S 30 Pio V papa
Č 1 Jeremija
P 2 Atanazij, Eugen
S 3 Sv. Filip i Jakob
N 4 3. USKRSNA, sv. Florijan
Čitanja:
1. čitanje: Dj 2, 42-47
Psalam: 118, 2-4. 13-15. 22-24
2. čitanje: 1 Pt 1, 3-9
Evanđelje: Iv 20, 19-31
Kad kažemo Uskrs, prva asocijacija je bjelina, jer to je boja praskozorja, boja svitanja za novi dan, ali i za novi susret s nebom – prijestoljem Božjim.
Bijelo – candidus – boja je kandidata, novokrštenika koji oblači bijelu haljinu; haljinu čistoće i novoga početka života djeteta Božjega.. Stoga se Prva Crkva povezuje s bjelinom novoga. Stol Božje riječi blista bjelinom uskrsne novosti. Dok nam evanđelje još tumači što se to dogodilo nakon Isusovog uskrsnuća, kako ga učenici prepoznaju u lomljenju kruha – početak euharistije; dotle Djela apostolska, iz kojih smo slušali prvo čitanje, puna žara Prve Crkve govore o odnosima u toj Crkvi.
Zaustavimo se načas i čujmo kako je živjela Prva Crkva: ''Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama….. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni, i sve im bijaše zajedničko….'' (Dj 2, 42 – 45.)
Jesmo li mi to dobro čuli kako oni koji su prigrlili kršćansku vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko? Prva Crkva je zapravo bila jedna velika obitelj. Od nje baštinimo i naziv braća i sestre. Naziv koji, nažalost, čujemo samo iz usta svećenika i to samo kod obreda; a izvan obreda? Tada više nismo braća i sestre nego jedni drugima neznanci. Pa i kada smo u crkvi na misi i kada pružamo jedni drugima ruku, opet samo kao neku obrednu gestu, pružamo ju često osobi koju ne poznajemo, koja se tu našla slučajno kao i ja. A, ta je osoba došla na misu koju su prvi kršćani zvali lomljenje kruha. Oni nisu nijemo stajali i samo slušali, nego su sjedili jedan kraj drugoga za istim stolom, za stolom na kojemu se dijelio euharistijski kruh. Ako bi došao netko novi, koga braća nisu poznavala, tada bi ga prezbiter predstavio, a oni koji bi sjedili uz njega pitali bi odakle je, kako je upoznao Isusov nauk….? Možemo li se mi zamisliti u takvom okruženju, da na misi, odnosno euharistijskoj gozbi razmjenjujemo misli primjereno uzvišenom trenutku ''lomljenja kruha'', bez straha da netko od prisutnih ne zagadi taj sveti čin možebitnim prostačenjem ili politikom ili razgovorom o gorućim pitanjima koja su vezena uz zaradu, te mnogim našim ružnoćama koje nam zagađuju svagdašnji život; kao što je zavist, oholost ….? Stoga je možda primjerenija šutnja kao plašt koji prikriva našu vjersku mlakost i našu krajnju suobličenost ovom svijetu bez ideala i mirisne bjeline Prve Crkve, uz skromnu utjehu, da barem znamo kojim je žarom sjala Prva Crkva, pa da nam bude ideal koji bi bilo divno barem donekle nasljedovati.
. Nažalost, velika većina kršćana nema pojma o tom idealu, pa o nekom nasljedovanju ne može biti niti govora. A trebalo bi! Otuđili smo se jedni od drugih ali i od samih sebe. Što je ideal današnjem čovjeku? Biti uspješan na svakom koraku. Na poslu se borimo da napredujemo kako bismo bolje zaradili i kako bi nas se više cijenilo. U društvenom životu također želimo nešto značiti. Koriste se razne udruge kako bismo se dokazali i izdigli iznad drugih. Postati predsjednik, dopredsjednik, počasni član neke udruge mnogima je životni san. U pozadini ostaju obiteljski poslovi, druženje u obitelji, što najviše osjećaju djeca.
Čvrsto vjerujem da mladi ljudi, kad govorim o mladim vjernicima, ne bi imali toliku potrebu izbivati izvan obitelji i tražiti neka ''čvrsta'' društva, koja ne tako rijetko znaju zabrazditi krivim putem, kada bi u obitelji bilo više topline i opuštene radosti. Skup namještaj, tepisi i lakirani parketi sigurno ne doprinose radosnom i ležernom raspoloženju koje mladi vole. Zato traže ''rupe'' gdje se mogu ''do daske'' ''iživjeti'' od bremena obaveza i nekih malograđanskih normi kojima robuju njihovi roditelji.
Današnje evanđelje govori o Isusovim ukazanjima svojim učenicima. U prvi plan dolazi apostol Toma i njegova ''nevjera''. Isus, doduše, kao da prekorava Tomu što nije vjerovao i u isto vrijeme govori ''blago'' onima koji vjeruju premda ne vidješe. No nije pošteno apostola Tomu samo tako prozivati da je nevjeran. . Toma, zvani Blizanac, kojega znamo kao ''nevjernog Tomu'' zaslužio je taj naziv samo zato što je rekao: ''Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.'' (Iv 20, 25) Međutim, Toma je bio itekako vjeran, ali ne i lakovjeran. Uostalom, njegov je život, kao i život ostalih učenika bio vezan uz Isusa. On je zbog njega ostavio sve i dok su ostali šutjeli on je uvijek bio otvoren i što nije razumio odmah je pitao. Kad im je Isus pred muku govorio kako odlazi k Ocu i kad im je spomenuo kako oni znaju put kamo ide, dok su drugi šutjeli, on hrabro i direktno pita: '' Gospodine….ne znamo kamo ideš. Kako bismo mogli poznavati put?'' (Iv 14, 4 – 5). Nije to tek znatiželja, on je životno vezan uz Učitelja. Taj isti simpatični Toma imao je i smisao za crni humor, što je karakteristika bistrih ljudi kada se nađu u bezizlaznom stanju. Kada je Isus otvoreno rekao učenicima da je Lazar umro i da idu opet u Judeju, učenici ga podsjećaju kako nije uputno ići tamo jer Židovi traže da ga kamenuju. A Toma, zvani Blizanac, reče suučenicima: ''Hajdemo i mi da umremo s njime!'' Apostol Toma, prije je uzor vjernika koji baš nisu spremni na sve klimati glavom, nego znaju postavljati i pitanja. Istina, uvijek je lakše s onima koji nemaju nikakvih pitanja, ali isto tako od takvih baš i nema neke koristi u Crkvi.
Molitva vjernika
Gospodinu Isusu, koji je iz ljubavi za nas umro i uskrsnuo; uputimo svoje molitve.
1. Gospodine Isuse, toliko puta zatvaramo vrata svoga srca, zbog raznih strahova, pred svojim bližnjima. A ti nam govoriš: ''Mir vama!'' daj da te danas čujemo srcem i primimo tvoj mir koji izgoni svaki strah. – Molimo te.
2. Daj, Gospodine, da Duh Sveti po ovom susretu s tobom ispuni cijelo naše biće kako bismo mogli ljubiti i opraštati jedni drugima. – Molimo te.
3. Gospodine, ti svoga Duha daješ svakome tko ga traži. Probudi u nama živu čežnju za njegovim djelovanjem, obuci nas u njegovu silu da svjedočimo svijetu koji vapi za svjetlom i istinom. – Molimo te.
4. Gospodine, u nama živi još tako puno nevjere. Htjeli bismo poput Tome ''vidjeti i opipati''. Danas nam poručuješ kako su blaženi oni koji vjeruju a ne vide. Umnoži nam vjeru. – Molimo te.
5. Svojoj si Crkvi dao vlast ''vezati i odriješti ''. Molimo te za svetog oca Benedikta, za sve biskupe i svećenike – da uzmognu svoji službu obavljati s ljubavlju i oduševljenjem. – Molimo te.
6. Za našu braću koji trpe duševne i tjelesne boli, daj da po našoj ljubavi i molitvama osjete tvoju blizinu. – Molimo te.
7. Naše pokojne uvedi u svoju uskrsnu slavu na nebesima. – Molimo te.
Dobri Oče, učinio si nas svojom ljubljenom djecom. Primi ove naše molitve koje ti upućujemo po Isusu Kristu tvome Sinu, koji s tobom živi i kraljuje u vjeke vjekova. Amen.
Post je objavljen 25.04.2014. u 14:35 sati.