propovijedi
02.04.2014., srijeda
PETA KORIZMENA NEDJELJA god. A (Gluha)
 N 6 5. KORIZMENA (Gluha) P 7 Herman U 8 Dionizij S 9 Marija Kleofina Č 10 Ezekijel, Apolonij, Sunčica P 11 Stanislav S 12 Julije, Viktor N 13 CVJETNICA Liturgijska čitanja 1. čitanje: Ez 37, 12 – 14 Psalam: 130, 1 – 2, 3 – 4, 5 – 6ab, 6c – 8 2. čitanje: Rim 8, 8 – 11 U povijesti čovječanstva bilo je ljudi koje je neka njihova izjava ili slučajni događaj opečatio i stvorio o njima lažnu sliku po kojoj ih, nažalost, onda prepoznajemo. To se dogodilo i apostolu Tomi, zvanom Blizanac, koga znamo kao ''nevjernog Tomu''. Zaslužio je taj naziv samo zato što je rekao: ''Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.'' (Iv 20, 25) Međutim, Toma je bio itekako vjeran, ali ne i lakovjeran. Uostalom, njegov je život, kao i život ostalih učenika bio vezan uz Isusa. On je zbog njega ostavio sve i dok su ostali šutjeli on je uvijek bio otvoren i što nije razumio odmah je pitao. Kad im je Isus pred muku govorio kako odlazi k Ocu i kad im je spomenuo kako oni znaju put kamo ide, dok su drugi šutjeli, on hrabro i direktno pita: '' Gospodine….ne znamo kamo ideš. Kako bismo mogli poznavati put?'' (Iv 14, 4 – 5). Nije to tek znatiželja, on je životno vezan uz Učitelja. U današnjem evanđelju taj isti simpatični Toma pokazuje i smisao za crni humor, što je karakteristika bistrih ljudi kada se nađu u bezizlaznom stanju. Kada je Isus otvoreno rekao učenicima da je Lazar umro i da idu opet u Judeju, učenici ga podsjećaju kako nije uputno ići tamo jer Židovi traže da ga kamenuju. A Toma, zvani Blizanac, reče suučenicima: ''Hajdemo i mi da umremo s njime!'' U kolektivnoj svijesti čovječanstva, koja svojom simbolikom izlazi na vidjelo u našim snovima; snovi o ljudskim kostima i grobovima poručuju da je u nama nešto odumrlo, nestalo, a sada je tu klica novog, što treba oživjeti, nastati i što bi na svjesnom planu bilo dobro podržati. Ezekijel, prorok nade, koji je djelovao u vrijeme Babilonskog sužanjstva, pošto je Nabukodonozor razorio Jeruzalem,a cvijet mladosti i budućnosti naroda odveo u ropstvo, u glasovitom proroštvu o ''suhim kostima'', glava 38. budi nadu u narodu i proriče novi život koji će niknuti iz naroda koji je praktički mrtav, poput suhih kostiju. Gospodin će udahnuti Duh svoj životvorni, kao što je to učinio prilikom stvaranja čovjeka na početku. Ključnu poruku današnjeg evanđelja nalazimo u Isusovom očitovanju: ''Ja sam uskrsnuće i život: tko u me vjeruje, ako i umre, živjet će.'' Tekst koji se redovito čuje na sprovodu očitovanje je Isusovog božanstva. Ja jesam! - uskrsnuće i život; i jedno i drugo i treće Božji su atributi . Pavao apostol u poslanici Rimljanima jasno naglašava ulogu Duha u životu vjernika. Po Duhu smo to što jesmo, živi za Boga, dionici u vječnom životu. Oni koji su ''samo u tijelu'' zapravo su mrtvi, jer pripadaju raspadljivom. Običaj je da se na petu korizmenu nedjelju, koju još zovemo ''glušnica'' zastiru raspela i slike ljubičastim velom. Taj čin ima snažnu asketsku simboliku. On nas od vidljivog uporišta vraća nama samima. Poziva nas da u dubini svoje duše pokušamo sagledati sebe u svom svojem jadu i otuđenosti od duhovnog izvora života koji je Krist. Jadu, koji je plod ispraznog života te da u temeljitoj korizmenoj ispovijedi vratimo život ''suhim kostima'' našeg vjerničkog života. Ponekad se u javnosti raspravlja o samoubojstvima mladih, gotovo djece u našoj domovini. Traže se uzroci toj strašnoj pojavi. Ako se zapitamo, tko to bira smrt umjesto života, nameće se odgovor: oni koji ne vide smisao zbog kojeg bi se isplatilo živjeti. Dakle, ideali koje društvo ističe očito nemaju privlačnost kojom bi mladi mogli osmisliti svoj život. Što je mladi čovjek skloniji razmišljanju to su mu potrebniji jasniji ideali za koje će se u životu boriti i za koje će moći kazati da ih to ispunja životnim zadovoljstvom. Zadovoljstva doduše postoje, kao nikada prije, ali to su preniska zadovoljstva da bi se mogla zvati idealima. Za ideale je potreban Duh koji oživljuje iz mrtvila tjelesnih nagnuća u puninu života. No to nije dovoljno samo govoriti, propovijedati i naučavati, nego primjerom pokazati; u obitelji, školi, crkvi i javnom životu. Izgleda da mi to svi znamo, ali sami nemamo dovoljno snage izdići se iz tjelesnog mrtvila u život po Duhu. Možda je upravo ova korizma blagoslovljeno vrijeme da se probudim iz mrtvila. Da zatražim pomoć Duha Kristova, da iz ''mrtvih kostiju'' nikne život. Amen. Molitva vjernika Bogu, darovatelju pravog života, uputimo svoje molitve. 1. Za Crkvu, da bude posrednica spasenja i rasadnik života po Duhu. – Molimo te. 2. Za sve redove u Crkvi, da žive i rade ispunjeni Duhom na dobro svih vjernika. – Molimo te. 3. Daj, Gospodine, da tvoj životvorni Duh ispuni svijet i sve ljude dobre volje, kako bi se ostvarivalo djelo spasenja. – Molimo te. 4. Obraduj i utješi ožalošćene, daj snage klonulima, udijeli svoga Duha svima nama da te radosno slavimo. – Molimo te. 5. Za nas sabrane, da po muci tvoga Sina crpimo snagu za odgovoran i ozbiljan život. – Molimo te. 6. Daj da naša korizmena ispovijed donese plodove uskrsnuća na život, te posebno kod mladih urodi plodovima vjere. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih pridružiš zajednici svetih. – Molimo te. Nebeski Oče, ti koji po smrti i uskrsnuću svoga Sina svijetu daješ novu nadu. Usliši nam molitve po Kristu Gospodinu našem. |
